46% Hrvata će ove zime otputovati u inozemstvo, a i potrošiti više negoli prošle zime
Provedeno je online istraživanje o korištenju novčarskih usluga među korisnicima kartica. ...
Kako se pravilno ponašati u javnom bazenu
Uvijek pliva uz lijevi rub pruge. ...
Ljubav na poslu
Otkriveno je da su uredskim aferama skloniji muškarci. ...


Anketa
NALAZITE SE U > Vijesti
Grad Constantine obiluje klisurama u samom središtu s prekrasnim mostovima savršenim za bungee-jumping!
Objavljeno: 01.11.2017. 14:30  
55 godina nezavisnog Alžira
55 godina nezavisnog Alžira

Godine 1962, 5. srpnja, završilo je 132 godine kolonijalizma u toj lijepoj zemlji. U toj borbi za neovisnost veliku ulogu je odigrala i Jugoslavija koja je bila prva europska zemlja koja je priznala alžirsku privremenu vladu.

 

Alžir danas

Uprkos raznih terorističkih prijetnji i napada, uz oprez i obavezno u organizaciji neke putničke agencije turističko putovanje u najveću državu u Africi, od čega je čak 90 posto zemlje Sahara, isplati se. U Alžiru živi oko 33 milijuna stanovnika, koji govore na 17 različitih jezika.

 

Što vidjeti u Alžiru

Nacionalni park Tassill n’Ajjer, pod zaštitom UNESCO-a duboko je u saharskoj pustinji. Nizostavno treba vidjeti Grand Erg Oriental ili Veliko more pješčanih dina koje se prostiže na površini od 600 km x 200 km (većim dijelom u Alžiru).

U glavnog gradu Alžiru nalazi se stari dio grada (kazba) iz 17. stoljeća s ostacima osmanskih palača, tradicionalnim kućama, hamamima (turske kupelji) i džamijama. U redištu grada je lijep spomenik mučenicama iz rata za alžirsku nezavisnost: Makam el-Chahid.

Grad Constantine na sjeveroistoku zemlje obiluje klisurama u samom središtu s prekrasnim mostovima savršenim za bungee-jumping!

Obalni grad Oran, koji toliko nalikuje na francusku Nicu, idealan za smještaj turista zbog mogućnosti dobrog provoda.

U Sahari se nalazi niz pustinjskih utvrda/gradova na visoravni M’zab, a vrijedi razgledati i ruševine starog rimskog grada Timgada.

 

Povijest borbe za nezavisnost

Za razliku od drugih, nekad koloniziranih, zemalja koje su za svoj nacionalni praznik odabrale datum stjecanja nezavisnosti, Alžir je izabrao dan početka oružane borbe 1. studenog 1954. godine budući da je sam po sebi čin nacionalnog oslobođenja jer je tada narod uzeo oružje u ruke.

Brijunska deklaracija, koju su potpisali Tito, Nasser i Nehru 1956. godine, izrazila je podršku FLN-u u borbi protiv Francuske. Jugoslavija je zastupala interese Alžira u Ujedinjenim nacijama, suprotstavljajući se francuskoj tvrdnji da se radi o ustanku malobrojne ekstremističke grupe i naglašavajući masovni karakter alžirske pobune. Uskoro je podrška riječima prerasla u materijalnu podršku, te je Jugoslavija počela tajno snabdijevati FLN oružjem. Alvin Z. Rubinstein je u svojoj knjizi Yugoslavia and the Non-Aligned Movement opisao veličinu pomoći koji je Jugoslavija uputila Alžiru: „Teško ranjeni alžirski vojnici liječeni su u jugoslavenskim bolnicama, a jugoslavenski liječnici slani su da pomognu pri obuci alžirskih liječnika i terapeuta. Jugoslavija je slala odjeću i hranu alžirskim izbjeglicama u Tunisu i Maroku i dodijelila nekoliko stotina stipendija alžirskim studentima za studiranje u Jugoslaviji. Alžirske glazbene i dramske grupe su obilazile Jugoslaviju, a promatrači FLN-a su bili počasni gosti na Sedmom kongresu SKJ u ožujku 1958. i na kasnijim kongresima Saveza sindikata Jugoslavije."

 

Alžirci su poštovali Jugoslaviju

Alžirci su poštovali Jugoslaviju ne samo zbog materijalne pomoći, nego i zbog toga što su Jugoslaveni pomagali alžirsku borbu uprkos činjenici da su europski narod i da nisu na svojoj koži osjetili kolonijalizam. Jugoslavija je igrala važnu ulogu u pregovorima između francuske Vlade i FLN-a. Nakon proglašenja Narodne Demokratske Republike Alžir u srpnju 1962, Ahmed Ben Bella je izabran za prvog predsjednika države, što je dodatno produbilo već veoma bliske odnose sa Jugoslavijom.

 

U malobrojnim alžirskim tvornicama uvedeno je radničko samoupravljanje

Jugoslavija je pružila značajnu gospodarsku pomoć Alžiru. Slala je poljoprivredne strojeve, kao i tehničare, mehaničare i inženjere koji su trebali pomoći u razvoju zemlje i izgradnji infrastrukture i tvornica. Gospodarska suradnja je jedan od rijetkih bliskih aspekata jugoslavensko-alžirskih odnosa koji je nadživio vladavinu Ben Belle i trajala je sve do raspada Jugoslavije. Gospodarska suradnja bila je ključ uspjeha jugoslavenske politike nesvrstanosti. Alžirska vlada bila je zainteresirana za jugoslavensko iskustvo s poljoprivredom budući da je njihovo gospodarstvo prvenstveno počivalo na poljoprivredi. Zemlja protjeranih francuskih doseljenika nacionalizirana je i predata na upravljanje seljacima po jugoslavenskom modelu. Ben Bella je razumio da se revoluciju može provesti isključivo ako i gospodarska moć, zajedno s političkom, prijeđe iz ruku kolonizatora u ruke alžirskog naroda. U malobrojnim alžirskim tvornicama uvedeno je radničko samoupravljanje. Industrija, novčarstvo i rudarstvo predati su radnicima. To je bio dobar način da se tvornice vode bez rukovodstva iz obrazovane srednje klase, koju Alžir nije ni imao. Samoupravljanje je nastavljeno i nakon pada Ben Belle 1965. godine, iako je ubrzo degradirano u neučinkovit i korumpiran sustav.

 

Jugoslavenska podrška Alžiru i alžirskoj revoluciji igrala je ključnu ulogu u širenju Pokreta nesvrstanih

To blisko prijateljstvo naglo je okončano 19. lipnja 1965. godine. Toga dana, vojska je izvela državni udar i zbacila Ben Bellu. Nova vlada, koju je vodio general Houari Boumédiène, nije bila pretjerano zainteresirana za socijalizam, te je to dovelo do zahlađenja alžirsko-jugoslavenskih odnosa. Dvije države nikad nisu bile neprijateljski usmjerene jedna prema drugoj, ali nikad više nisu bile bliske kao u vrijeme vladavine Ben Belle. Državni udar je okončao desetljeće suradnje koja je pomogla Alžiru izvesti prijeko potrebnu socijalnu revoluciju, a Jugoslaviji dala autoritet među zemljama Trećeg svijeta kojem je toliko težila. Iako suradnja nije trajala duže od desetljeća, postavila je osnove za ideologiju nesvrstanosti koja se ubrzano širila svijetom i pod kojom je do polovine sedamdesetih živjelo više od polovice stanovništva planeta. Jugoslavenska podrška Alžiru i alžirskoj revoluciji igrala je ključnu ulogu u širenju te ideologije.

 

Izvor: politika.rs

  isprintaj članak