Iz sanitarnih i estetskih razloga kupaće kostime treba nakon uporabe temeljito oprati toplom vodom i sapunom te dobro posušiti. Isto vrijedi za ručnike i ostalo rublje.

Objavljeno: 28.09.2011. 18:44

Sigurno kupanje u bazenu

Davno su prošla vremena kada su bazeni iz filmova raspirivali maštu gledatelja. S čežnjom smo sanjarili o bezbrižnom i prebogatom životu koji će nam omogućiti vilu, bazen, ležaljku i viski s ledom. S vremenom je i naše turističko tržište uz hotele počelo nuditi i popratne bazene. Tako su u svojim "svakodnevnim" gostima budili iluziju da i oni spadaju u kategoriju izabranih.

Veliki bazeni u rekreacijskim centrima pružaju i ove godine onima koji ne mogu (ili ne žele) u hotele ni na more mogućnost razonode boravka u vodi. Tako im se pruža prilika da ugodnije provedu ljeto u svome mjestu.


Uz raznoliku ponudu sadržaja i zabave bazeni trebaju pružiti svojim posjetiteljima i potpunu zaštitu zdravlja i života od oštećenja i bolesti.
U nepravilno izrađenim ili loše održavanim bazenim širile su se nekoć među kupačima razne zarazne bolesti. Ponekad se to i danas događa. Nečista bazenska voda izaziva upalu očnih vežnjača, infekcije ušnih kanala i drugih dijelova uha, sinusa i krajnika. Gnojne bakterije (stafilokoki i streptokoki) izazivaju razne infekcije kože i potkožnog tkiva, napose pri ozljedama. Fekalno oralne bakterije i enterovirusi mogu izazvati crijevne probleme. Ipak najčešće nastaju gljivične infekcije. Vlaga i toplina bazenskih podova, klupa i sličnih površina pogoduju razvoju gljivica. Očituju se kao infekcije stopala, pogotovo područja među prstima.

Sigurno kupanje u bazenu

Zbog toga nikad dosta spoznaja o sigurnom kupanju u bazenu. Bez obzira koji bazen koristite, prije nego uđete u tu “omeđenu vodu”, dobro je nešto znati o sigurnosti.
Prva osoba koja se brine o sigurnosti bazena je onaj koji ga projektira - arhitekt. Pri projektiranju vođen je vrlo strogim građevinsko-sanitarnim uvjetima.
Prema namjeni bazena i očekivanom broju kupača određuju se njegov smještaj, veličina i dubina. Vodi se računa o pratećim objektima, posebno o pravilno postavljenim sanitarnim čvorovima. I kada se tako pravilno sagrađen bazen napuni vodom slijedi redovita provjera vode.
Budući da je prilikom kupanja i ronjenja praktički nemoguće spriječiti ulazak vode u usta, bazenska voda mora u svemu odgovarati standardima propisanim za vodu za piće. Kakvoća vode ovisi o ispravnosti uređaja za filtraciju vode kao i o kloriranju.
Za čišćenje vode koristi se postupak filtracije i kloriranje. Filtriranjem se uklanjaju bakterije i drugi zarazni materijal, a kloriranjem se voda dodatno dezinficira. Klor je najsigurnije sredstvo za dezinfekciju vode. On koči fermentativni sustav bakterija koji je presudan za njihov opstanak. Klor sprečava i razvoj algi koje zamućuju bazensku vodu pa ona postaje zelen-kastosmeđe boje, neugodna mirisa i okusa. Količina klora mora biti optimalna da bi se postiglo povoljno bakteriološko stanje vode, a da pri tome klor kod kupača ne izazove nadražaj očiju, kože i sluznica.

Što možemo napraviti za osobnu sigurnost kupanja u bazenima i za sigurnost ostalih kupača?

Odgovor je vrlo jednostavan! Poštovati propise za bazensko kupanje! To znači koristiti se bazenom tek nakon što smo sigurni da smo obavili osobnu higijenu (prethodno se istuširali i oprali sapunom tijelo posebno pazeći na intimnu higijenu). Pri ulasku u bazen obavezno treba proći kroz prolaz u kojem je pod snižen tridesetak centimetara, a udubina ispunjena hiper-kloriranom vodom. Svrha je u toga da kupači mogu temeljito oprati noge prije ulaska u bazensko područje. Redovitom uporabom tuševa u znatnoj se mjeri sprečava zagađenje bazenskih voda i prijenos zaraze u bazensko kupalište.

Zarazni kupaći kostimi
Pokusima je utvrđeno da nepropisno oprani i osušeni kupaći kostimi sadržavaju golem broj bakterija pa nesumljivo idu u red predmeta kojima se prenosi zaraza u skupnim bazenskim kupalištima. Iz sanitarnih i estetskih razloga kupaće kostime treba nakon uporabe temeljito oprati toplom vodom i sapunom te dobro posušiti. Isto vrijedi za ručnike i ostalo rublje.
Osobe s upalom očiju ili bilo kojom zaraznom bolesti ili s otvorenim ranama ni u kom slučaju se ne smiju služiti bazenskim kupanjem.
Posebna nadzorna služba odgovorna je za poštivanje kućnog reda, a služba za sigurnost kupača vodi računa o neplivačima.

Posebno opasne svlačionice

Iako nas stručnjaci uvjeravaju da svlačionice i površine oko bazena dezinficiraju nekoliko puta dnevno, a da se voda filtrira i da se dodaju dezinfekcijska sredstva svakih šest sati, toplo-vlažni prostor idealan je za razvoj mikroorganizama. Stoga je zbog vlastite sigurnosti uputno uvijek imati svoju prostirku koja se stavlja preko cijele ležaljke. Tako će se izbjeći dodir s bakterijama ili gljivicama koje mogu prouzročiti vaginalne neugodnosti ili kožna oboljenja.

Čuvajte oči!

Klor što se dodaje vodi može ih nadražiti. Stoga nosite naočale za bazen, odnosno za plivanje i ne šminkajte se.
Nakon kupanja se istuširajte mlakom vodom. Uporabite pjene s pH faktorom malo kiselkastim, sličnim koži. Dobro se obrišite, posebno ispod pazuha, između prepona, dojki i između prstiju na nogama. To su mjesta na kojima se gljivice zbog vlažnosti najčešće množe.

Posebnu pažnju posvetite kosi

Voda bogata klorom može prouzročiti pucanje vlasi. Kosa često postaje svjetlija upravo zbog klora. Da biste to spriječili, zaštitnim uljem istrljajte kosu i kožu vlasišta. Ulje stvara vodootporni sloj. Poslije kupanja kosu operite blagim šamponom. Na dobro opranu kosu stavite balzam za njegu kose.
Sada kada ste saznali nešto više o bazenima, možete i sami procijeniti njihovu sigurnost. Najvažnije je da toj sigurnosti možete sami pridonijeti.
Bazeni, istina, nisu more, nisu rijeka niti jezero. Ali zato bazeni nemaju valove, brzake, alge, morske ježeve. Koristite te prednosti i rekreacijom u bazenskoj vodi ojačajte tijelo i uživajte u dobrom raspoloženju!

isprintaj članak