Objavljeno: 29.07.2011. 16:58

Biseri Jadrana

• 
• 
• 

Kako sve na svijetu podliježe ocjenjivanju i rangiranju isto se odnosi i na vina. Konzumenti žele znati koji je proizvod u svojoj kategoriji najbolji i onda, slijedeći tu rang-listu, kreće u kupovinu. Za pojedine proizvode poput tehničkih uređaja kao što su glačala ili luksuzni automobili nije teško uraditi takvu rang-listu ukoliko uvažimo osobine koje moraju zadovoljiti.

Piše: Ivo Ivaniš

Kod vina je ocjenjivanje stvar osobne prosudbe jednog čovjeka ili više ljudi i to isključivo na osnovu svojih osobnih zapažanja i doživljaja dotičnog vina. Ovakav sud zahtijeva dugogodišnje kušanje i uspoređivanje vina i povrh svega najvišu moguću iskrenost i nepristranost onoga koji kuša. Temeljem stečenog iskustva dugogodišnjim kušanjem vina diljem svijeta mislim da se mogu svrstata u grupu onih kušača koji su u stanju stvarno i nepristrano, a ujedno i ispravno kušati i ocijeniti vina.

Pokušat ću se na popularan način osvrnuti na najbolja vina ovog dijela Jadrana. Kako nisam, zbog kratkoće vremena za pripremu teksta, uspio kušati baš sva vina, neka mi izostavljeni vinari oproste. Jadran je od samog početka vinarstva u Hrvatskoj bio perjanica vrhunskih crvenih vina. Međutim, u zadnje vrijeme su se u ovim područjima počela proizvoditi i izvrsna bijela vina i to posebice u Istri. Ipak ću prikaz mog niza bisera započeti s jugom, a vina ću, umjesto rangiranja, samo nabrojati.

Najveći biser u niski

Početak, a ujedno i najveći biser u nizu se nalazi na Pelješcu. Pradomovina plavca maloga već niz godina neprikosnoveno vlada vrhom crvenih vina. Vina s položaja Postup i Dingača, a u posljednje vrijeme i s ostalih pozicija, kao što je naprimjer Miloševa Cmijeva glavica, zadaju ostalim proizvođačima plavca velike muke u njihovim nastojanjima da ih dostignu. Pelješka vina kao što su Dingač Pava Miličića, a posebice njegov Dingač Rezerva 2000 i nezaobilazni kultni Stagnum Frana Miloša su pravi primjer vrhunskoga plavca maloga. Narvano da se vrhunski plavac mali ne proizvodi samo na Pelješcu. Hvar i njegov, može se slobodno reći, vinski pater familias, Zlatan Plenković, već godinama stoji na vrhu piramide plavca maloga. Njegov Zlatan Plavac barrique i posebno Grand Cru 2001 su nezaobilazna vina na bilo čijem stolu ili u podrumu. Priču o plavcima završio bih s još dva vina i to jednim s Hvara i jednim s Brača. Plavac barrique Andra Tomića također je vino koje se ne smije zaobići kada se govori o plavcima, dok je Plavac Murvica mladog Hrvoja Bakovića s Brača najveće iznenađenje koje se dogodilo u svijetu plavca u protekle dvije-tri godine, i to je vinar kojega u budućnosti pomno treba pratiti.

Prema Istri

Na putu prema Istri na cvrenom putu je nezaobilazan primoštenski Babić. Vinarija Vinoplod proizvodi male količine vrhunskog babića koji me svojim bogatstvom okusa podsjeća na vina iz španjolske pokrajine Priorat. Prije pola godine kušani Babić berbe 2000. bio je izvanredno dobar i još uvijek pun života.
Dolaskom u Istru automatski nam se nameću vina od terana. Sorta koja je desetljećima bila temelj ogromnim količinama jeftinih i prekiselih vina dolaskom nove garde vinara, a posebice Morena Coronica, doživljela je najveću renesansu koju je ijedna sorta u Hrvatskoj doživjela. Još uvijek se sjećam iznenađenja koje sam doživio kušajući 2000. godine na Vinoviti njegov tadašnji teran barrique 1998 . Od tada pa sve do danas njegov Gran Teran je najbolje što je teran do sada dao. Odmah iza njega je Teran rezerva Armana i to bi bilo sve što se tiče terana.

Istra nam nudi još nekoliko zanimljivih crvenih vina kao što su merlot Contarini Degrassia ili pak njegov cabernet franc iz berbe 2003 koji je po meni još i bolji od merlota.

Bijela vina

Na put bijelih vina krenut ću sa sjevera prema jugu, jer je to i logičan slijed zbog količine i kvalitete bijelih vina koji se proizvode uz jadransku obalu. Istra je gnijezdo u kojem se rađaju najbolja bijela vina na Jadranu. Vrh bez ikakve sumnje pripada malvaziji po kvaliteti ali i po kvantiteti. Za ovu sortu, koja je nekada vladala cijelim Sredozemljem, a onda gotovo nestala s vinske scene, zaslužna je tvrtka Ister.

Vina od malvazije se mogu podijeliti u dvije skupine i to na vina koja se piju mlada i ona koja su pravi primjer gastronomskih vina. U prvu skupinu spadaju malvazije Kozlovića, ističem Santa Luciju te Poletija, Matoševića i Pilata. Ova su vina svježa, elegantna i vrlo pitka. U drugu kategoriju spadaju malvazije Morena Coronice, vino bogato okusom i mirisom, vino u kojemu dominiraju arome meda i zrelog bijelog voća, vino koje je idealan partner velikom broju jela od bijelog mesa, s laganim umacima te naravno ribe i jela s tjesteninom. U kategoriju gastro malvazija spada i malvazija Art Ortonero, također bogato i složeno vino. Preporučam ga dekantirati prije konzumiranja.

U Istri se također mogu naći dobra vina i od drugihn sorti kao što su chardonnay Pilata, muškati Kozlovića i pinot bijeli Pilata.

Nakon Istre na našem putu je nezaobilazan otok Krk i njegova Vrbnička žlahtina i to Žlahtina Toljanić, te zavisno i ne svake godine i Zlatna vrbnička žlahtina. Na daljnjem putu ka krajnjem jugu moramo se zaustaviti na Korčuli gdje dominiraju vina od pošipa. Dva vina koja se ne smiju zaobići su Pošip Čara Dalmacijavina te, za ljubitelje hrastom bogatih vina, Grgićev Pošip za kojega moram kazati da me je zadnjih godina malo razočarao.

isprintaj članak