Vrijeme je za manje poznata odredišt
Na popisu se nalaze i države ne toliko popularne kod nas. ...
Muški putnici u zrakoplovima sve teži
Troškovima prometa pridonose i sve teži putnici. ...
Većinu odluka donesenih na Novu godinu zaboravimo
Većina se odlučuje za kretanje, promjenu prehrane i liječničke kontrole ...


Anketa
NALAZITE SE U > Odredišta
Vodeće mjesto vjerskog turizma
Objavljeno: 22.02.2018. 10:06  
Blagaj - mir i prirodna harmonija
Blagaj - mir i prirodna harmonija
  • Blagaj - mir i prirodna harmonija
  • Blagaj - mir i prirodna harmonija
  • Blagaj - mir i prirodna harmonija
  • Blagaj - mir i prirodna harmonija

Postanak naselja koje se danas zove Blagaj sa sigurnošću se može smjestiti u razdoblje kasnog antičkog doba. Prvi put ga se spominje u spisima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz X. stoljeća. On govori o dva grada: Hum i Bona, smještena na brdu Hum ispod kojeg protječe rijeka Bona (Buna). Ova dva grada vjerojatno odgovaraju blagajskoj tvrđavi (Stjepan gradu) i Malom gradu (rimska osmatračnica). Nekada su ove dvije utvrde bile povezane naseobinama u jednu cjelinu. Čitavo područje je poslije prozvana Humskom zemljom i Zahumljem. Ispod tvrđave se nalazi Podgrađe s ostacima nekadašnjeg dvorca Bišće u kome je 1382. godine bosanski kralj Tvrtko I. izdao povelju Dubrovčanima. Ipak, svoj najveći uspon grad- tvrđava kao i Humska zemlja doživljava za vrijeme vladavine porodica Hranić-Vukčić u XIV. i XV. stoljeću.

 

Napisao snimio: Sulejman Demirović

 

Najznačajniji vladar toga doba je bio Herceg Stjepan Vukčić Kosača (1405.-1466.). Naslijedivši vojvodu Sandalja Hranića, Herceg Stjepan dovodi zemlju do vrhunca političke i gospodarske moći. Bio je tipični predstavnik bosanske feudalne države, ali se izdvajao od ostatka tadašnje vlastele jer je uočio značaj trgovine, obrtništva i rudarstva. Poticao je razvoj gospodarstva i bio je vrstan trgovac. U to vrijeme se u Hercegovini razvijaju mnogi obrti kao što su zidarski, stolarski, kovački, zlatarski, kožarski, klesarski i drugi.

 

Blago Herceg Stjepana

Kako nema sačuvanih dokumenata o tome koji mu je vladar dodijelio naslov hercega, pretpostavlja se da ju je dodijelio sam sebi kako bi se izdigao iznad ostalih bosanskih feudalaca i kako bi po utjecaju i moći bio samo na korak ispod bosanskog kralja. Po njemu je blagajska tvrđava dobila naziv Stjepan grad (Šćepan grad), a cijelo područje je dobilo ime Hercegovina. Drugi povjesničari kažu da se prvi put ime Hercegovine spominje u turskim spisima i da je dobila naziv po turskoj riječi “herseng” što znači kamenje. Prema tome, Hercegovina znači kamena zemlja. Mnogo je legendi vezano uz ime Herceg Stjepana, a među najzanimljivijim su one o njegovom blagu koje je negdje sakrio i kako je sam grad dobio ime po blagu - Blagaj. Nitko sa sigurnošću ne zna gdje je završilo ogromno hercegovo blago.

Legenda o tajnom prolazu kojim je herceg išao u pećinu iznad vrela Bune da bi slušao tkanje svoje sestre na stanu od čistog zlata, lijepa je kao i sama rijeka. Legenda kaže da su hercegovu sestru poslije smrti zamijenile riječne vile i da se dugo poslije toga mogao čuti zvuk tkalačkog stana iz pećine.

Herceg Stjepan je umro 22. 05. 1466. godine i nije doživio pad Blagaja pod Turke čime je završilo razdoblje bosanske državnosti i nezavisnosti, da bi tek u novijoj povijesti ponovno stekla svoju nezavisnost.

 

Blagajski kadiluk

Dolaskom Turaka na vlast, tvrđavu proširuju i utvrđuju prema tadašnjem načinu ratovanja, dok Blagaj ponovo dobiva administrativni i politički značaj. Godine 1473. osnivaju Blagajski kadiluk koji će postojati sve do 1851. godine kada ga ukida čuveni turski vojskovođa Omer- paša Latas. Blagaj se razvija u skladu s urbanističkim načelima Osmanlijskog Carstva i pod utjecajem islamske kulture, ali temeljenoj na zatečenoj tradiciji arhitektonskog izražaja. Dolazi do procvata graditeljske djelatnosti, te se gradi mnoge javne i stambene objekte. U središnjem dijelu smještena je čaršija tj. trgovačko-obrtnički centar. Oko čaršije nastaju stambene četvrti (mahale). Najznačajniji objekti sagrađeni za vrijeme Osmanlija su: džamije, hanovi (moteli), nekoliko stambenih kompleksa, musafirhane (besplatna konačišta), kameni lučni mostovi, hamam (kupalište), medresa (škola), kiraethanu (čitaonica), derviška tekija i sedam mlinova na rijeci Buni. Vremenom, s razvitkom obližnjeg Mostara, Blagaj gubi na strateškoj važnosti i tvrđava biva napuštena 1835. godine.

 

Derviši

Simbol ovog kraja predstavlja vrelo Bune s liticama i tekijom, koja kod promatrača izaziva osjećaje neodvojivosti čitavog kompleksa od okoline. Njenom je izgradnjom samo dovršen proces stvaranja prirodnog okruženja. Blagajska tekija se uspostavlja odmah po dolasku osmanlijske vlasti, mada se ne zna točan datum njene izgradnje. Osnovali su je derviši pri- padnici baktašijskog reda, dok danas pripada nakšibendijama. Najpoznatiji šejh tekije je bio čuveni Ačik-paša, čiji je mezar (grob), po predanju, smješten u turbetu u samom kompleksu tekije. Pored njega, kako kaže legenda, počiva Sari Saltuk, poznati islamski misionar iz XIII. stoljeća. Oko njegovog života su se ispredale mnoge priče, a jedna od njih kaže da je nakon njegove smrti u najudaljenije dijelove carstva poslano osam njegovih grobova i da je jedan od njih u blagajskoj tekiji. Godine 1851. tekiju se obnavlja u takozvanom turskom baroku i taj izgled je sačuvala do danas.

 

Vodeće mjesto vjerskog turizma

Uz Međugorje, Blagaj sa svojom derviškom tekijom predstavlja jednu od vodećih odredišta vjerskog turizma, kao i turizma uopće. Obilazak tekije je svojevrstan ritual, prilikom kojeg posjetitelji redovno piju vodu s hladnog vrela Bune, te u hladovini tekijske avlije uz osvježenje uživaju u jedinstvenom okruženju. Posebnu atrakciju u Blagaju predstavlja vožnja čamcem unutar pećine, njeno razgledavanje i fotografiranje. A za one pustolovnog duha poseban doživljaj predstavlja penjanje krivudavom stazom prema zidinama Stjepan grada, koje još i danas prkose vremenu, a s kojeg se pruža veličanstven pogled na cijelu dolinu. U blizini tekije, smješteni su brojne gostionice u kojima nude i domaće specijalitete poput hercegovačkog sira i kajmaka, potočne pastrve, kao i tradicionalnih vrsta kolača. Na pola puta od središta grada prema tekiji, uz samu rijeku smješten je kompleks Velagićevina, jedan od najljepših spomenika stambene arhitekture u BiH. Usklađenost prirode s građevinom, posjetiteljima nudi jedinstveno ozračje iz života imućnijih porodica XVI. i XVII. stoljeća.

 

Jedno od najvećih vrela u Europi

Smješten u jugoistočnom dijelu Bišća polja, između Mostara i Bune, grad Blagaj je neobično i veoma bogato područje, kako životinjskim i biljnim svijetom, tako i prirodnim i kulturnim rijetkostima. Ugodne je sredozemne klime s blagim zimama i s razlogom ga nazivaju oazom mira.

U podnožju strme litice brda Hum, koja svojim crvenkastim tonovima daje još veću veličanstvenost cjelokupnom okruženju, nalazi se vrelo rijeke Bune. To je tipično kraško vrelo koje izbija iz pećine, 2 do 3 metra visine i 4 do 5 metara širine. Izvire na nadmorskoj visini od 64 m, tok je dužine devet kilometara i ulijeva se kod mjesta Buna, kao lijeva pritoka u rijeku Neretvu. Bjeličastoplave je boje, visoke kvalitete vode i smatra se jednim od najvećih vrela u Europi. Iznad vrela se nalaze tri starija otvora koji nam govore da se voda u koritu spuštala kraškim procesom. Ovaj izuzetan prirodni fenomen je zanimljiva turistička atrakcija i čest slikarski i fotografski motiv.

 

Bogatstvo endema

Rijeka Buna je prepuna rijetkih i endemskih vrsta riba (mekousna pastrva, podust, glavatica). Dok je litica iznad vrela stanište desetak vrsta ptica. Do početka devedesetih godina iznad njenih vrhova letjela je skupina endemskih bjeloglavih orlova, kojih još možemo zateći samo na otoku Cresu u Hrvatskoj. Na žalost, ljudskim nemarom su istrijebljeni.

Zelena pećina se nalazi na zapadnom dijelu strme klisure, a iznad samog vrela rijeke Bune. Pristup pećini je veoma težak, dok je s gornje strane potpuno nepristupačan. Otkrivena je 1955. godine. Po pronalascima nađenim u njenoj unutrašnjosti može se vidjeti da potječe iz 5 tisućljeća p.n.e. (oko 4200 p.n.e.) i pripada mlađem kamenom dobu. Prvi put je se spominje u povelji argonsko-napuljskog kralja Alfonsa V. iz 1454. godine. 

  isprintaj članak