Hrvatska je po broju hotelskih kreveta na dnu Europe
Grčka i Španjolska imaju više od 70% hotelskih ležaja u ponudi smještaja. ...
Roboti koji brinu o nama
Kada je robot sposoban je razgovarati i nastupiti s govorom i odgovarati na razne upite. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Mitska milina na nepcu, mitski ritam u nogama
Objavljeno: 19.06.2018. 08:30  
Buenos Aires
Buenos Aires

Probudila me nesnošljiva vrućina i jedva sam dočekao da nakon zajutarka krenemo autobusom do malene nakupine slapića. Iguazu slapovi su nam posljednja točka neodoljive prirode Južne Amerike, prije nego se otisnemo put gradske džungle Buenos Airesa, našeg konačnog odredišta. Cataratas del Iguazú (Cataratas do Iguaçu s brazilske strane) sa svojih 275 slapova su se smjestili na tromeđi Brazila, Argentine i Paragvaja. Vječna prepirka čija strana je ljepša, odnosno je li Argentina ili Brazil dobio ljepši dio slapova, možda nikada neće biti riješena, no zna se tko je izvukao najdeblji kraj. Paragvaj. Zagrebavši malo po neobičnoj paragvajskoj povijesti dobio sam i odgovor.


Napisao i snimio: Dražen Babić


Plativši preskupu (posebno za nas studente/novinare) ulaznicu za Nacionalni park stigli smo povrh najveličanstvenijeg, zastrašujućeg i tajanstvenog dijela Iguazu slapova, simpatično nazvanog Vražje grotlo (Garganta del Diablo). Vodena magla koja se dizala visoko povrh "grotla" uz gromoglasni, zaglušujući zvuk nevjerojatne vodene sile koja nestaje preko eliptičnog ruba negdje tamo dolje u magli ostavljao je gotovo apokaliptični dojam kraja puta.

 

Jeste li znali?

Legenda kaže da je Bog želio oženiti prelijepu djevu Naipí, koja je pobjegla s ljubavnikom, smrtnikom Tarobá u kanuu. Ogorčen i bijesan na njih, Bog je rascijepio rijeku i stvorio vodopade te osudio par na vječni pad. I tako nastaše Cataratas del Iguazú!

 

Ostatak poslijepodneva smo proveli šetajući stazama i pogledima na ostale ništa manje veličanstvene slapove, uz pokojeg gmizavca, znatiželjnog koatija, te sve sile raznobojnih leptira koji nastanjuju ovo mjesto.

Ukrcavši se na autobus prema luci Montevidea, uhvatismo katamaran koji nas je preko ušća Rio de la Plate za četrdesetak minuta preveo do obala Buenos Airesa. Uhvativši prvi taksi, stigli smo do zgrade i stana u kojem ćemo provesti sljedećih sedam dana. Potpisavši ugovor o najmu, smjestili smo se na 18. katu zgade u strogom središtu Buenos Airesa. Nevjerojatno je kako se lagano i povoljno može naći smještaj. Ne govorim o sili hostela i hotela već o nebrojenim stanovima koje se iznajmljuje od samo tri dana na više!

 

Prvi okus grada

Opskrbivši se osnovnim namirnicama, tj. napunivši hladnjak, strpavši kartu grada u džep, odlučili smo se za posjet najprivlačnijim od 48 barriosa (četvrti) koliko ih ovaj grad ima. Krenuli smo put San Telma, najstarijeg dijela grada, kako bismo u toj povijesnoj četvrti proveli Badnjak. Hodajući shvatili smo kako desetak blokova i nije tako zanemariva udaljenost.

San Telmo nas je sa svojim uskim, kamenom popločenim ulicama, trgovinama starina, neodoljivim kavanicama i tango salonima odmah osvojio.

Blagi božićni mamurluk je bio zaliječen božićnim ručkom. Naravno da je govedina bila u igri. Božić na 30°C u zraku smo proveli u kratkim rukavima i japankama.

Prešavši središnju Aveniju 9 de Julio, koju Porteñosi (stanovnici Buenos Airesa) vole nazivati "najširom na svijetu" u tri puta (na najširem dijelu ima čak 22 trake iznad kojih se uzdiže visoki bijeli obelisk), procunjali smo po slavnoj Floridi, odnosno glavnoj pješačkoj zoni. Božić je, grad je nekako pospan i zatvoren, pa smo vrijeme proveli diveći se arhitekturi koja je neodoljivo podsjećala na europske prijestolnice. Nije čudno da ga nazivaju Parizom Južne Amerike. "Pariz Južne Amerike", tako ga zovu, tako mu tepaju i jasno je potpuno zašto.

 

Dulce de leche - za prste polizati br. 1

Kao sirup ili kao karamela, kao punjenje alfajor keksima ili okus sladoleda, mažete li ga na toast ili palačinke, ili u kombinaciji s voćem, dulce de leche je jedan od zaštitnih znakova Argentine i Buenos Airesa. Naravno, tako božanski neodoljivo, za prste polizati, popularno je diljem Južne Amerike a posebno u Brazilu, Urugvaju, Čileu i Kolumbiji.

Priča se da je dulce de leche nastao u Argentini 1829.g. u pokrajini Canuelas, u vrijeme rata kada je u jednom kampu djevojka pripremala slatko mlijeko "la lechada" za vojnike. Ugledavši generala suprotstavljene vojske pohitala je pronaći vojnike, zaboravivši ponijeti slatko mlijeko. Kada se vratila la lechada se pretvorila u tamnu gustu karamelu. Kažu da je najhrabriji od vojnika kušao karamelu i dulce de leche je bilo rođeno!

 

Spomenici taštine

Trebalo je uraditi plan razgledavanja ovog 13-milijunskog grada. Na listi za razgled prvo je bilo Recoleta groblje koje se nalazi u istoimenom najskupljem dijelu grada rezerviranom za kremu društva. Samim time ta ista krema kada potpiše životnu kapitulaciju, preseli se nekoliko ulica niže u jedan od mnogobrojnih sjajnih mramornih mauzoleja ili obiteljskih grobnica. Šetajući grobljem koje je jedna od glavnih turističkih zanimljivosti, uz pomalo sablasne prizore samo staklom odvojenih lijesova zatvorenih u veličanstvene grobnice koje strše prema gore u vječnom natjecanju da budu bolje i ljepše od susjedne, primjećujem slavna imena argentinskih predsjednika, nobelovaca, pisaca i možda najpoznatije i zasigurno najposjećenije Marie Eve Duarte de Perón - prve dame Argentine.

Samo datumi smrti, bez navedenog datuma rođenja, kao činjenica da kada su rođeni nisu i ovako ionako bili nitko i ništa te da dan smrti slave više nego dan rođenja. Napustili smo ovo zanimljivo zdanje te krenuli dalje.

 

Ernesto Che Guevarra

Kamo god krenuli ili pogledali neizbježno ćete vidjeti lik Ernesta Che Guevarre. Bilo na plakatu, slici, majici na štandu ili grafitu na zidu. Taj vjerojatno najpoznatiji kontraverzni revolucionar, čiji lik krasi studentske sobe diljem svijeta, poznat je svjetskoj javnosti više likom negoli djelom. Vječni borac protiv kapitalizma i zaštitnik nemoćnih, danas je jedna od najisplativijih marketinških osoba. Samo filmskoj industriji, u kapitalizmu protiv kojeg se zdušno borio i za to dao život, godišnje donosi milijune dolara.

 

Trg na kojem sve počinje i - završava

U neposrednoj blizini Muzeja lijepih umjetnosti (Museo Nacional de Bellas Artes) ugledali smo 23 metra visok i 18 tona teški aluminijski cvijet čije se latice noću zatvaraju u pratnji igre svijetla! Floralis Generica je djelo argentinskog arhitekta Eduarda Calalana.

Catedral Metropolitanae izvana ne izgleda kao katedrala, no barokne pojedinosti u unutrašnjosti i elegantni rokoko oltar su popravili dojam! Ukrasni dodatak je grobnica Jose de San Martina, najvećeg argentinskog junaka, nacionalnog heroja i osloboditelja. Plaza De Mayo koja se prostirala ispred katedrale je odisala poviješću! Trg na kojem su sve revolucije počinjale i završavale, mjesto predsjednikovanja, bombardiranja, mjesto čije ime simbolizira argentinsku neovisnost! Sjesti nasred travnatog dijela trga s pogledom na Casu Rosadu, ružičastu predsjedničku palaču s koje je svojevremeno Evita Peron držala svoje govore (a nakon nje i njena filmska inačica Madonna) ostavljao je neki poseban osjećaj.

 

Živopisno siromaštvo

La Boca, siromašna radnička živopisna četvrt, smještena na ušću Riachuele, dom Boca Juniorsa, jedno je od najpoticajnijih mjesta Buenos Airesa. Raznobojne kuće danas privlače horde turista zbog svoje gotovo bajkovite pojave i živopisnosti omiljene kod fotografa, sredinom 19. stoljeća kada su siromaštvo i glad bili jedina stvarnost talijanskih i španjolskih doseljenika naseljenih u tom dijelu bile su sve osim turističke atrakcije. Tada se boja od brodova, koja bi ostajala na dokovima, koristila za bojanje pročelja kuća jer se za drugu nije imalo.

 

Tango

Ako postoji sinonim svega što je argentinsko, duha, priče, povijesti, onda je to tango. Način života, odnos muškarca i žene, strast, ljubav, erotika, improvizacija, samo su neki od izraza kojima se opisuje ovaj senzualni ples.

Svoje prve korake napravio je u siromašnim četvrtima Buenos Airesa, u javnim kućamna u kojima su gaučosi, neobrazovani, siromašni doseljenici, čekajući u redovima za usluge dama noći, vježbali i brusili svoje plesno umijeće, ponekad plešući kao muški par, sve kako bi stekli naklonost pripadnica ljepšeg spola kojih je kronično manjkalo u to doba.

Godinama se svodio na neugledne kutove i mračne ulice Buenos Airesa, bio je zabranjen u "finijim" slojevima društva sve dok tamo negdje 1912. godine njegov boemski šarm nije preko pomoraca i lučkih radnika dospio do očiju i ušiju Parižana, te dalje u svijet. Sve ostalo je povijest.

 

Boemski duh San Telma

Nedjelja u Buenos Airesu znači posjet sajmu antikviteta (Feria de Antigüedades) u San Telmu. Ceste popločene kamenim kockama i starim tračnicama po kojima je nekada vozio konjski tramvaj vodile su prema središnjem trgu četvrti - Plazi Dorrego, s koje se sajam širi po okolnim ulicama.

San Telmo je povijesno mjesto na kojem su se početkom 19. stoljeća odigravale ulične borbe za neovisnost, nakon čega je postao popularan među bogatim porteñosima, da bi ponovo nakon pojave epidemije žute groznice bio ostavljen useljenicima iz Europe koji su dotadašnje palače punili s i po dvadeset siromašnih obitelji. Boemski duh San Telma je počeo privlačiti umjetnike, što je kasnije dovelo i do otvaranja Muzeja moderne umjetnosti koji obavezno treba posjetiti.

I sam sam neslavno pokušao zaplesati tango na ulicama ispunjenim starinama, uličnim zabavljačima, tango plesačima i žamorom sile ljudi.

Ušli smo u muzej El Zanjon de Granados, prošli podzemnim tunelima Buenos Airesa učeći o njemu, i izašli u Puerto Madero, najmodernijem, najskupljem i najnovijem dijelu grada u kojem dašak starog ostavljaju jedino lučke dizalice.

Gladni, u kasnim popodnevnim satima odlučismo se ponovo na malo "baby beefa" u domaćoj izvedbi popraćenog s aperitivom od dulce de lechea i bocom vina uz pogled na svjetla grada.

 

Za prste polizati br. 2

Došao je napokon i red na mene da kušam tu gotovo mitsku milinu na svome nepcu. Sve što imam reći o argentinskoj govedini je da su svi bili potpuno u pravu!

Spremljeni na asado način, na roštilju (parilla) ili na običnoj rebrastoj tavi u hostelu, bilo da je riječ o bife de chorizo, bife de lomo, chorizo, nijedan roštilj, nikakva marinada, ni čuda modernog kulinarstva ne mogu postići tu sočnost i mekoću domaće argentinske govedine. Bez začina, gotovo sirov (azul, za one koji će naručivati) provolone i čašu Malbeca, zauvijek je ostao zapisan duboko u mom pamćenju kao jedno od nezaboravnih prvih dojmova i iskustava Buenos Airesa i Argentine.

Nije ni čudo da Argentinci pojedu daleko najviše govedine po stanovniku u svijetu (približno 68 kg godišnje, ponavljam, po stanovniku)!

 

Zeleni vrtovi Buenos Airesa

Nekoliko stanica odličnim metroom i došli smo do Palerma. Nakrcan parkovima i botaničkim vrtovima ovaj stambeni dio Buenos Airesa skriva najbolje restorane i klubove grada te ga se smatra rajem na zemlji za srednju klasu. Središte je i noćnog života grada.

Najveći i najzanimljiviji park u Palermu, Parque 3 de Febrero, je bio zatvoren radi čišćenja, kao svakog ponedjeljka, te nam nije preostalo ništa drugo osim japanskih vrtova i gigantskih zlatnih riba.

Popodne provedeno po kafićima i kavanama između velikog broja nacionalnih restorana, starih zgrada, zelenih avenija, te posjeta svoj sili pekara u potrazi za najboljim dulce de lecheom natopljenim pecivima i kolačima prošlo je iznenađujuće brzo.

 

Malbec - za prste polizati br. 3

Malbec, izrazite ljubičaste boje, porijeklom iz Francuske gdje zbog klime i smještaja živi u vječnoj sjeni ostalih sorti i igra malu ulogu u nekim vinima Bordeaux regije, kralj je Argentine, zemlje koja ima preko 3000 vinograda i koja je peti po veličini izvoznik vina na svijetu. U 21. stoljeću je postalo pitanje prestiža piti vino iz Argentine. Iskustvo Argentine nije potpuno bez barem jedne čaše Malbeca dok sjedite u nekom od neodoljivih kafića uz kamene ulice San Telma.

 

Buenos Aires: glavni grad čije ime u prijevodu znači dobar zrak

Broj stanovnika: 13 milijuna

Jezik: španjolski

Novac: argentinski pesos

Tečaj novca: www.exchange-rates.org

Vjera: prevladava katoličanstvo

Vremenska zona: GMT manje 3 sata

Klima: najniža prosječna temperatura 7°C, najviša 30°C, blage zime i vruća ljeta

Državno uređenje: republika

Struja: 220 V

 

Na umu prije puta:

Najbolje vrijeme za putovanje:

proljeće (rujan - studeni) i jesen

(ožujak - svibanj)

Najmanji broj dana boravka: 7 dana

Što ponijeti: samo osnovno

Prijevoz: međunarodna zračna luka Ezeiza, tridesetak km od grada.

Smještaj: veliki broj hostela i hotela. Preporučamo privatni smještaj za osobe u grupi koje borave duže od 7 dana. Pregršt linkova na netu.

Položaj: sve turističke zanimljivosti nalaze se u središnjem dijelu Buenos Airesa i gotovo su na pješačkoj udaljenosti.

Viza: nije potrebna

Zdravstvo: preporuča se, ali nije obavezno, cijepljenje protiv trbušnog tifusa, žute groznice, hepatitisa A i B. Preporuka se više odnosi na tropske i subtropske dijelove kontinenta.

Kreditne kartice: Visa, Mastercard, American Express

Na umu tijekom puta:

Cijene: uglavnom nema cjenkanja, izuzev na uličnim sajmovima. Za povoljniji kupovinu krenite van centra grada.

Što kupiti: suvenire iz San Telma, La Boce, šešir, bocu vina, CD s tangom.

Što jesti: goveđe specijalitete s roštilja na koje su izuzetno ponosni i sve moguće proizvode s dulce de lecheom!

Što piti: vino, vino i samo vino! Preporuka: Malbec

Napojnice: 10% u boljim restoranima

Prijevoz: metro i autobusni javni prijevoz su odlični i jeftini 

Sigurnost: kriminal je prisutan kao u svakom velikom gradu, ali korištenjem ništa više nego zdravog razuma ne biste trebali imati nikakvih problema.

  isprintaj članak