Turcizmi u hrvatskom i zanimljivosti o njima
Mi koristimo turcizme iz doba Otomanskog carstva, a ne suvremene turske države. ...
Tajne stakla: obično staklo, kristalin i kristal
Standardi i opremljenost ugostiteljskog objekta se, barem što se čaša tiče, najviše ocjenjuje prema vinskim čašama. ...
Najbolji položaji u seksu (spolnom odnosu)
Mnoge žene se ne usude priznati voljenom da ne uživaju u spolnom činu! ...


Anketa
NALAZITE SE U > Odredišta
Plaže usporedive s tropskim
Objavljeno: 03.08.2017. 08:21  
Cagliari i južna Sardinija
Cagliari i južna Sardinija
  • Cagliari i južna Sardinija
  • Cagliari i južna Sardinija
  • Cagliari i južna Sardinija

Sardinija, jedno od najljepših odredišta na Sredozemlju, poznata je po dugim bijelim pješčanim plažama i netaknutom prirodom. Jedinstvene su plitke bare, nastale uz samu obalu tik do nekih plaža, prepune raznih ptica močvarica, a posebno ružičastih plamenaca. Taj, drugi najveći otok na Sredozemlju (približne dug 240, a širok 120 km) pripada Italiji. Sa zapada ga zapljuskuje Sardinijsko more, a s istoka Tirensko. Dvanaest kilometara sjevernije je francuska Korzika, a 160 km južnije je Tunis. Nastanjuje ga 1,631.880 stanovnika. Brdovitu Sardinija s najvišim vrhom Punta Marmola s1834 metra okružuje nekoliko manjih otočića. 


Napisao: Boris Pletikosa

 

Malo putničkih agencija nudi putovanja na Sardiniju. Uglavnom su to putovanja autobusom. Nema zrakoplovnih letova budući da se Sardiniju smatra skupim odredištem. A kako i ne bi, kada plaže usporedive s tropskim. Iako su hoteli i do tri puta skuplji od hrvatskih, mogli bi se postidjeti svojih zvjezdica. Najpoznatija plaža je Costa Smeralda, pravo jet-set odredište, ali, čini mi se, preskupo za ono što se nudi.

 

Veslanjem skuplje

Ryanair leti iz Trsta za Cagliari, a povratna karta stoji svega 20 eura sa svim pristojbama. Čak bi veslanje do tamo bilo skuplje. Loša je što zrakoplov u Cagliari slijeće nekoliko minuta prije ponoći. Kako autobus za grad ne čeka zadnji zrakoplov, već odlazi pola sata ranije, treba platiti taksi 22 eura. Kako je aerodrom Elmas udaljen svega šest kilometara od centra, vožnja traje svega desetak minuta.

Prvobitni plan je bio iznajmiti automobil u zračnoj luci i njime obići i susjednu Korziku do koje je trajektom svega 45 minuta. Trebali bismo prijeći 1500 kilometara brdovitih cesta, često prepunih serpentina, odnosno svakodnevno mijenjati hotel i provesti tri ili četiri sata u automobilu. Ipak smo došli uživati na prekrasnim plažama. Stoga smo izabrali Hotel Italia*** u središtu grada Cagliarija, skoro odmah na rivi. Bilo je i boljih i jeftinijih hotela u okolini, ali htjeli smo osjetiti grad noću. Već po dolasku prvi šok. Iako smo imali potvrđenu rezervaciju, za prvu noć nemaju slobodnu sobu. Ljubazno nude besplatan prijevoz do drugog njihovog hotela u predgrađu, što glatko odbijamo. Zatim nam veoma brzo pronalaze smještaj za prvu noć u malom hotelu preko puta. Iako je 15 eura skuplji plaćaju razliku u cijeni. Drugu noć se vraćamo kod njih.

 

Cagliari

Glavni grad Cagliari smješten je duž velikog zaljeva na jugu otoka. Prostire se na devet brežuljaka i podsjeća na Rijeku. Nastanjuje ga 165.000 stanovnika. Osnovali su ga Feničani u VII. stoljeću p.n.e., a kasnije su se na vlasti smjenjivali Kartaga, Rim, vandali, Bizant, Pisa, Aragonci, Pijemont. Rijeka ima Morčića, crnca koji je simbol grada, a Sardinija ih ima četvoricu, kao simbol borbe protiv Saracena i Arapa. Nalaze se i na zastavi sa povezom preko čela, mada neke imaju povez preko očiju. Stoga ćete često nailaziti na trgovine, restorane i hotele s imenom Quatro Mori.

Ime Cagliari potiče od riječi utvrda (castello) na sardinijskom dijalektu. Četiri su povijesna dijela grada: Castello, Marina, Stampace i Villanova. Grad se danas proširio i mnogo je veći. Pa ćete tako čuti za Monserrato, Selargius, Quartucciu, Quartu Sant Elena, Sant Andrea, Capitana, koji su ustvari okolna mjesta.

Sedam kilometara duga plaža Poetto, zahvaljujući blizini grada razlikuje se od ostalih plaža Sardinije. Prepuna je raznih zabavnih sadržaja, restorana, kafića i diskoteka, pa u sezoni vlada velika gužva. Skoro cijelom dužinom iza plaže pruža se jedinstveni prirodni ekosustav. Plitki zaljev i bara, iz koje se dobija sol. Iza se nastavljaju još veće bare-močvare, koje su ujedno i dom preko 200 vrsta ptica, posebno velikoj koloniji plamenaca. Zapadno od grada je osam puta veća laguna S. Gilla, također prepuna ptica, a u kojoj se ribari i uzgaja školjke.

 

Jednodnevni obilazak

U dijelu Marina, odmah na obali uz luku, nalaze se autobusni i željeznički kolodvor. Tu počinje i Via Roma, koja podsjeća na riječku ulicu Riva. Odmah na početku je jedan od simbola grada Pallazzo Civico, građena 1899.-1907. u aragonsko-gotičkom stilu, karakterističnom za XIV. i XV. stoljeće. Unutrašnjost su uredili poznati domaći majstori, a posebne su dvorane za vjenčavanja i vijećnica. Idući dalje duž obale smjenjuju se i druge prekrasne palače sa kolonadama, ispod kojih je omiljena šetnica s kafićima i trgovinama.

Na kraju dolazimo do parka s nevjerojatno velikim stablima magnolija i tu skrećemo u ulicu Bonaria, prepunoj suvremenih zgrada banaka. Cilje je na vrhu brda: Santuario e Basilica Signora di Bonaria. Za one koji ne vole pješačiti pola sata, dobro je uzeti autobus broj 5 odmah s Via Roma. Samostan je nastao 1324.-1326. godine, a prekrasna bazilika od bijelog kamena, započeta je 1704., pa mijenjana 1778., da bi ovaj izgled dobila nakon obnove prije pedesetak godina. Inače u sve crkve u gradu ulaz je besplatan. U podnožju je veliko groblje, koje se smatra također spomenikom. Mi idemo duž njegovog zida sa Via Cimitero do ostataka najstarije crkve San Saturnino iz VI. stoljeća, koja je obnovljena u XI. stoljeću. Posvećena je mučeniku iz Cagliaria, kojem je 304 godine Dioklecijan dao odrubiti glavu u vrijeme progona kršćana. Na drugoj strani trga je i mala crkva San Lucifero, a istoimenom ulicom idemo kroz park gdje je na njegovom kraju Parco delle Rimembranze spomenik palim borcima iz 1935.

 

Castello

Idući dalje u istom smjeru dolazimo do Piazza Costituzione i tvrđave Saint Remy i njenih poznatih račvastih stuba s natkrivenom šetnicom i velikim terasom na vrhu. Postoji i nekoliko dizala, izgrađenh 1896. i 1902. godine, kojima se iz raznih ulica također može stići na ravan. Većina gradnje je iz XII. stoljeća. Svakako treba posjetiti prelijepu katedralu Santa Maria koja se ljepotom može usporediti s velikim rimskim crkvama, a u čijoj se unutrašnjosti grobnice nekih kraljeva i kraljica.

 

Rimski ostaci

Napuštajući trg ispred Cittadella della Musei kroz vrata Porta Cristina idemo ulicom Buoncammino. Nakon nekoliko stotina metara s lijeve strane se pojavljuju jadni ostaci rimskog amfiteatra iz II. stoljeća. Ustvari ostalo je nekoliko redova loše sačuvanih kamenih sjedala uklesanih u jednu stijenu, dok je ostatak uništilo vrijeme. Nažalost neki genije je dogradio sjedala koristeći beton i metalne konstrukcije, te sve to još unakazio binom i puteljcima od istih tih metalnih konstrukcija. Sve to izgleda kao skela na nekoj građevini, a cilj je bio da se tamo održava koncerte.

Idući niz ulicu Via Sant Ignazio da Laconi prolazi se pored botaničkog vrta, koji kad god smo prošli nije bio otvoren. U bočnoj ulici Via Tigellio, se nalaze temelji i nekoliko stupova rimske ville i termi iz II. stoljeća, koje je isti genije oskrnavio istim metalnim konstrukcijama. Dalje niz ulicu se dolazi do barokne crkve Sant Michele iz XVII. stoljeća. Unutrašnjost mnogo ljepša od oronule fasade, koja se upravo obnavlja. Idući prema trgu Piazza Yenna prošli smo i pored crkve s vete Ane s dva zvonika.

 

Kupovina

Piazza Yenne je središnja točka Cagliaria. To je trg sa spomenikom Carlu Feliceu. Tu je nekoliko gostionica i slastičarnica i uvijek je veoma živo. Gotovo na trgu počinju zidine Castella. S njega vode i dvije najvažnije trgovačke ulice u gradu. Prema moru se spušta Via Roma i Avenija largo Carlo Felice sa drvoredima i trgovinama. U večernjim satima ulični trgovci na pločniku prodaju lažnjake odjeće poznatih marki, ženskih torbica, satova, parfema, bižuteriju i slično. Za razliku od drugih krajeva Italije, ovdje ih policija baš i nešto ne ganja. Druga ulica vodi ispod zidina prema već opisanom glavnom ulazu sa stepenicama tvrđave Sant Remy. To je pješačka zona se trgovinama uglavnom odjeće, obuće i kozmetike. S nje vode strme i uske uličice prema obali u kojima su se između nekoliko crkvi ugurali restorani i kafići. Najviše ih je u ulici Via Sardegna i oko nje, gdje je naš hotel. To je uska uličica prva usoporedna Via Roma. Iako se radi o strogom centru većina dućana i restorana spušta teške metalne roletne kada je zatvorena, a to je dobrim dijelom dana i noći. Kako su se vandali potrudili da ih išaraju sprejevima, prolazak njima ne dovodi do ushićenja. Jednostavno gledate da što prije odete odatle, pogotovo, ako su uz to i puste.

 

Villasimius

Nakon trodnevnog boravka u Cagliariu, željeli smo otići u neko ljetovalište i prepustiti se kupanju na prekrasnim plažama. Oko Cagliaria se nalaze dva veća mjesta sa hotelima i uglavnom bungalov naseljima. Zapadno na 35-40 km je Pula i Santa Margherita di Pula i ostacima rimskog hrama Nora i najskupljim resortom Forte village, gdje je cijena dvokrevetne sobe 1000 eura dnevno. 50 km istočno je Villasimius i nešto sjevernije od njega Costa Rei obala. Izabrali smo Villasimius, jer nam se mjesto učinilo dovoljno veliko da se odmor ne svede samo na kupanje i ležanje na suncu. Željeli smo izaći uvečer, prošetati, nešto pojesti i popiti, a ne kuhati u apartmanu. Pored toga priroda i plaže su izgledale na internetu veličanstveno. Samo mjesto je dva do četiri kilometra od mora i plaža, koje su smještene s obje strane na jednom uskom poluotočiću ili bolje reći rtu. Uz to tu se nalazi i morski nacionalni park i marina. Na rtu prevladava osmatračka kula-utvrda, kojih je svuda po otoku i služile su za obranu od Saracena, a u podnožju je plaža i tik do nje bara Noteri s ružičastim plamencima. Plaže su zaista prekrasne. Bijeli pijesak, kristalno čista voda temperature 27-28o C. Najbolje je imati svoj auto, jer su dosta udaljene od mjesta i hotela. Postoji turistički autobus, kojim se možete kretati i obilaziti, a cijena vožćnje je 7 eura na dan. Vozi svaki sat (osim od 13 do 16 sati), ali uvijek kasni. Vozači su izuzetno ljubazni, pa će vas rado odvesti i tamo gdje ne prolaze, ako izrazite želju da nešto vidite.

Postoje dva veća i luksuznija hotela i apartmanska naselja na samoj obali, ali većina onih bliže gradu su manja i nose tri zvjezdice U pravilu imaju 20-30 apartmana, bazene i lijepo uređen okoliš, te na plažama ležaljke i suncobrane. Sve je uračunato u cijenu i ne možete ne uzeti, pa se cijena apartmana udvostruči kada se dodaju, čišćenja, troškovi struje, vode, plina, korištenja bazena, suncobrana i ležaljki.  Kako smo bili početkom rujna i sve je bilo puno budući da je još sezona u jeku, bili smo sretni što smo uopće pronašli smještaj na svega pet dana. Cijena studio apartmana za 2-3 osobe je bila 110 eura dnevno. Pomalo smo bili razočarani što uz plažu nema nikakve šetnice, već se mora hodati po pijesku. Uz plaže uglavnom se ne nalazi ništa, već samo ograđena, zapuštena zemlja, koja očigledno čeka nekog ulagača za novo apartmansko naselje. Na plažama gotovo da i nema restorana i kafića. U onim od hotela možete naručiti i platiti piće samo ako ste gost hotela. Ali zato svako malo prolaze trgovci " na crno" i dosađuju nudeći sve i svašta. Nose na ramenu torbe ili čak tri metra duge štand-vješalice za odjeću, koje obično viđamo u robnim kućama. Na njima vise stotine odjevnih predmeta, pa čak i zimske jakne. Iskreno se začude kada ih upitam imaju li kremu za sunčanje.

Noćni život je čudan. U 21 sat zatvara se promet kroz centar i ulični prodavači postavljaju štandove za prodaju, uglavnom bižuterije. Restorani se pune, ali sve se svodi na jelo. Čak kada u kafiću naručite pivo dobijete tanjur sa prepečenim kruhom, zdjelicom umaka od rajčica i nekoliko kolutića salame. Glazbe uživo nigdje nema. Potpuna suprotnost od Riminija. Nedjeljom pola kafića ne radi. Trgovine rade do ponoći, ali neke imaju stanku za večeru od 20,30 do 22 sata.

 

Gastronomija

Sardinija je prvenstveno poljoprivredni kraj. Turizam je samo nadogradnja. Južni dijelovi ipak turistički dosta zaostaju za nama i nude samo sunce, more i suncobrane s ležaljkama. Stanovnici su stoljećima živjeli od obrade zemlje i stočarstva, što je i danas slučaj. Najbolje se iz zraka vidi desetke tisuća parcela, kamenih terasa, plantaža voća i povrća. Domaća kuhinja je posebna i razlikuje se u pojedinim dijelovima. Malo je restorana brze prehrane. Jelo je ritual u kome se uživa i odmara. Stoga pronađite vremena za to. Najviše je pizzeria i restorana s morskim specijalitetima. U restoranima i gostionicama poslužuju ručak isključivo između 12-14, a večeru nakon 18 sati. Iznanadili smo se što su praktično prazni sve do 21 sat, a tada počinje najezda. Večera se i nakon ponoći.

Okolne vode su veoma bogate ribom i plodovima mora, pa se riblji specijaliteti podrazumijevaju u kombinaciji s raznim vrstama tjestenine ili na žaru. Specijalitet je mladi odojak pečen na ražnju, ali ne kao kod nas, već rastvoren u lepezu. Nažalost tamo gdje smo bili nismo ga nigdje vidjeli da ga se može naručiti. Sve se svodi uglavnom na dva tri mesna jela (kotlet i odrezak).

Najpoznatiji izvozni proizvod Sardinije su ovčji i kozji sir. Jeste li ikada kušali kozji pršut? Jeste li čuli za "la bottarga" ili sardinijski kavijar, sušenu ikru cipla, koju se poslužuje s maslinovim uljem ili posipa potjestenin? Mnogo je još raznih jela nastalih pod utjecajem, španjolske, arapske i drugih talijanskih kuhinja. Na kraju ne zaboravimo izvrsnu pizzu s pecorino sirom i domaćom kobasicom, razne deserte i domaća vina.

  isprintaj članak