NALAZITE SE U > Izdvojeno
Čuju korak čovjeka gotovo s kilometar udaljenosti
Objavljeno: 08.04.2018. 10:15  
Divlja svinja osvaja nove površine
Divlja svinja osvaja nove površine

U novije vrijeme porastao je broj divljih svinja, a time i njihovo širenje na nove površine. Ne tako davno pojavile su se i na jadranskim otocima. Jedan od razloga je uspješno suzbijanje svinjske kuge, a drugi je podizanje gustih kultura četinjače, posebno u brdsko planinskim predjelima, koje pružaju siguran zaklon divljim svinjama. Treći - zabrana držanja koza nakon čega je porast šikara i šuma omogućio divljim svinjama da se pojave tamo gdje nikada nisu živjele.

 

Napisao: Zoran Timarac, dipl. inž.

 

Širenju divljih svinja pridonosi i njihova velika plodnost, uvjetovana ponajprije hranom, posebno rodom teškog šumskog sjemena-bukvice, žira (i kestena). Tamo gdje nema krupnih grabežljivaca prirast se kreće od 100 do 300 (čak i 400) posto zimskog stanja krmača.

Divlja svinja je slična domaćoj, čiji je predak. Ima snažno tijelo i noge, zbijen, plosnat trup, klinastu glavu s rilom i uspravne uši. Odrasla je u hrptu visoka 90 do 100 cm, dužina tijela je 110 do 155 cm, a rep s kićankom je dug 15 do 20 cm, dostiže težinu od preko 250 kg, pri čemu su veprovi nešto teži.

Tijelo divlje svinje je pokriveno oštrim čekinjama, raznih nijansi sive, smeđe i crne boje ispod kojih je zimi sloj guste, vunaste poddlake. Praščići su uzdužno prugasti. Vepar se od krmače najviše razlikuje po dugim očnjacima, kljovama. U donjoj čeljusti su sjekači, koji mogu biti dugački blizu 30 cm, a u gornjoj brusači. Kljove vepra su lovački trofej, ali i opasno oružje.

Divlje svinje imaju izvstan sluh i njuh, a slabiji vid. Primjerice, čuju korak čovjeka gotovo s kilometar udaljenosti. U slučaju opasnosti divlje svinje bježe vrlo brzo, reklo bi se, jednakom brzinom preko brisanog prostora, kao i kroz najgušći čestar. Jedini neprijatelj divljih svinja, uz čovjeka, su vuk, ris i smeđi medvjed.

 

Ako koja krmača strada, praščiće posvoji druga

Žive u krdima, samo su stari, snažni veprovi usamljenici. U vrijeme parenja, od polovine studenog do siječnja, pridružuju se krmačama, gdje se žestoko bore za njih i pare se. Starim veprovima koža zna biti isparana od kljova. Od težih povreda štiti ih salo i posebno hrskavično ojačanje ispod kože na plećkama.

Nakon bređosti od 16 do 17 tjedana krmača oprasi 4 do 13 praščića u pripremljeno gnijezdo od granja i trave. Praščićima je tu meko, toplo i suho i ovisno o vremenu, ostaju u gnijezdu nekoliko tjedana. Sišu 2 do 3 mjeseca, a potpuno zubalo dobiju u trećoj godini života. Prase staro preko 6 mjeseci naziva se nazime. Ako koja krmača strada, praščiće posvoji druga.

Divlja krmača je brižna i opasna majka. Svoje praščiće brani vrlo srčano. Čovjeka zna oboriti i ujedati, nanoseći mu teške povrede, a u svojim nasrtajima je upornija i hrabrija od vepra.

Divlje svinje izlaze na hranu noću, a danju se odmaraju u posebnim ili zajedničkim ležajevima. U jesen i zimu traže hranu i danju. Dubok snijeg i golomrazica otežava im pristup do hrane, pa im lovci tada trebaju pomoći prihranjivanjem.

Divlja svinja je svežder, čiju prehranu čini oko 120 sastojaka. Od biljne hrane jede travu, izbojke drveća i grmlja, plodova, sjeme, podzemne dijelove, gljive i drvo protkano micelijem. Od usjeva jede okopavine i sve žitarice osim ječme, a od životinja hrani se i kukcima, crvima i drugim mekušcima, vodozemcima, gmazovima, jajima i mladuncima ptica, sitnim glodavcima, mladuncima sisavaca do veličine nejakog jelenčeta, a ne zazire ni od strvine.

Na usjevima divlje svinje mogu načiniti velike štete, bilo da ih izriju, ugaze ili pojedu. Štete počinju od sadnje krumpira i traju do ubiranja usjeva, a od rovanja na livadama traju skoro cijele godine. Štete u šumarstvu su uglavnom zanemarive.

Štete u poljoprivredi ne može se potpuno spriječiti, ali se mogu smanjiti održavanjem brojnog stanja divljih svinja u okviru kapaciteta lovišta: proljetno brojno stanje od 20 grla na 1000 ha šume u optimalnim uvjetima. Drugi način je prihranjivanje, a treći pomoću električnih i drugih ograda. Naravno, šteta nema, ako se divlje svinje intezivno uzgaja u ograđenim lovištima.

 

Divlje svinje se rado kaljužaju

Divlje svinje su vrlo pokretljive i sposobne savladati i teške terene. Rado se kaljužaju i do kakve dobre kaljuže, a pogotovo u potrazi za hranom, mogu prijeći velike udaljenosti, za jednu noć i oko 40 km. Osim toga, izvrsni su plivači, pa se pretpostavlja da su tako i dospjeli do otoka (Krk, Cres, Mljet, npr.).

Divlje svinje se lovi pojedinačno čekanjem, šuljanjem ili pomoću lovačkih pasa, te prigonom i pogonom u skupnim lovovima sa ili bez pomoći lovačkih pasa. Posebno se među stranim lovcima-turistima popularni tzv. paušalni lovovi, po pravilu prigonom. U takvom lovu grupa lovaca plaća određeni iznos, bez obzira na to koliko će koji lovac uloviti divljih svinja. Može se dogoditi da neki od njih ništa ne ulovi.

 

Dobro je znati

Meso divlje svinje je među najukusnijima od krupne divljači. Važno je samo prije uporabe odnijeti uzorak mesa na pregled na trihinelu.

  isprintaj članak