NALAZITE SE U
U kraju plemenitaša i netaknute prirode
Objavljeno: 21.12.2012. 11:57  
Gornja Rijeka
Gornja Rijeka

Ako je Via Appia zaista najslavnija cesta koja je vodila u Rim, onda je stanica mnogobrojnima na putu za taj vječni grad bila Gornja Rijeka. O tome svjedoče pronađeni ostaci stare rimske ceste u pitoresknom, pomalo zaboravljenom kraju, skrivenom podno bedema srednjovjekovnog Kalnika. Danas puno novijom cestom Zagreb - Križevci, za svega sat vremena stižemo u ovu općinu smještenu sjeverozapadno od Križevaca na međi Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije. Unatoč pljusku kod Vrbovca, udaljenom svega nekoliko kilometara od našeg cilja, u Gornjoj Rijeci nas pod vedrim nebom dočekuje sunčano lice našeg domaćina, gospodina Tončeka.

“Ponekad nas zaobiđe kiša, valjda zbog Kalnika, iako je naše područje poznato po jakim kišama, vjetrovima i snijegu“ – objašnjava Tonček. To nas je začudilo, jer biser ovog kraja, čuveni gornjoriječki dvorac Erdödy-Rubido iz 17. stoljeća pred kojim smo stajali, sasvim dobro izgleda, unatoč višestoljetnom prkošenju svim vremenskim prilikama.

 

Napisala: Željka Sruk, snimio: Renato Jagustović

 

„To je zbog vrba, jablana i ostalog drveća u parku oko dvorca. Upravo su ga oni zaštitili od propadanja, a time i spasili od zaborava“ – pojasnio je domaćin. No, od zaborava ga danas spašava i obitelj Božić iz Splita, odnedavno vlasnik dvorca. „Radovi su u tijeku, iako smo tek na početku. Još je puno posla pred nama, a budući da je riječ o spomeniku prve kategorije, usko surađujemo s konzervatorima“ – objasnila je Marija Božić. Dvorac bi trebao postati hotel visoke kategorije, a osim luksuznih apartmana, soba i depadansi za smještaj gostiju, trebao bi postati i središte kulturnih događanja ovog kraja, a dvorac-hotel raspolagat će  i s kongresnim dvoranama te terenima za mini golf, biciklizam, jahanje i slično.

 

Prva hrvatska primadona

Pisati o dvorcu i Gornjoj Rijeci, a ne spomenuti groficu Sidoniju Erdödy Rubido (1819. – 1884.), prvu hrvatsku primadonu, bio bi ogroman propust budući da je ona, prema mišljenju mještana, osoba koja je obilježila ovaj kraj. Učinila je to još s 14 godina, za vrijeme ilirskog pokreta, kada je otpjevala čuvenu Gajevu budnicu Još Horvatska ni propala. Pristupanjem u Hrvatski narodni preporod postala je jedna od rijetkih predstavnika plemstva u pokretu, a ujedno i jedina žena koju je Vlaho Bukovac naslikao na zastoru Hrvatskog narodnog kazališta. Pretpostavlja se da je u sjevernoj kuli dvorca, u kojem je živjela posljednjih dvadesetak godina života, upravo ona prvi puta na hrvatskom jeziku otpjevala Horvatsku domovinu, kasnije hrvatsku himnu poznatiju kao Lijepa naša domovino. Nakon njezine smrti dvorac je neko vrijeme služio kao skladište, a od 1956. do 1986. godine kao osnovna škola da bi kasnije bio prepušten zaboravu.

 

Hiža u funkciji turizma

Kostanjevec Riječki, mjesto udaljeno dva kilometra od Gornje Rijeke poznato po kestenovim šumama, od prošle je godine poznato i po obnovljenoj drvenoj hiži (kući), staroj osamdesetak godina. U njoj je prikazan seoski načina života u potkalničkom kraju kroz predmete raspoređene u dvije prostorije, od od krušne peći, glačala na ugljen i tzv. tunjice za izradu maslaca do stroja za ručno mljevenje žita, starih petrolejki i tkalačkog stana. Od prošle se godine u dvorištu ove seoske kuće održava i Kestenijada. Kesteni, štrukli i perice, poznati specijalitet ovog kraja od kruha i sira, samo su dio jela što se tom prigodom peče u velikoj dvorišnoj krušnoj peći. Prema riječima Štefice Tukše, načelnice općine Gornja Rijeka, cilj je Kestenijadu pretvoriti u tradicionalnu priredbu pa je u tijeku preseljenje dvadesetak metara dugog štaglja u dvorište kuće kako bi se u njemu tijekom cijele godine održavale razne priredbe poput čijanja perja, smotre folklora, okrugli stolovi i slično.

 

Tragovima fosila

Prema legendi, općina je dobila naziv prema potoku Reka u naselju Gornja Rijeka. Možda najljepši primjer kako voda pronalazi svoje putove je šumski slap Sopot ili, po domaći, Šokot. Visok je oko osam metara i uglavnom ima vode, premda u posljednje vrijeme, ponekad za ljetnih mjeseci presuši. Krivac za to je autocesta Zagreb–Goričan, čijom je izgradnjom reguliran vodotok rijeke Bednje, poremećeni su tokovi podzemnih voda, a time i dotoci u gornjoriječkim izvorima i potocima. No, unatoč tome, vode u ovom pitomom kraju još uvijek ima dovoljno. Kao i kisika. Štoviše, potkalnički kraj jedno je od kisikom najbogatijih mjesta u Hrvatskoj, zahvaljujući šumama, ali i što nema tzv. prljave industrije i prometne zagađenosti. Kalničko gorje mjesto je i nekadašnjih iskopavanja kamena za proizvodnju vapna, a budući da je cijelo gorje bilo pod Panonskim morem, u šetnji šumom još uvijek se može naići i na pokoji kamen s fosilima školjaka. Odlučite li se baciti u potragu za kojim, možete to učiniti bezbrižno, jer  šuma je označena planinarskim oznakama, pa se u njoj ne može zalutati, a ostvare li se u njoj planirane biciklističke staze i turističke šetnice potraga će biti još jednostavnija. Osim toga, u planu je i postavljanje manjih odmorišta za piknik, odnosno drvenih klupa, stolova i koševa za smeće.

 

Gljive za struju

Dva su puta koja vode do Malog Kalnika. Prvi je planinarski, istraživački, kojim se do cilja stiže za dva sata laganog hoda, dok je drugi onaj ‘civilizacijski’, kojim se do podnožja tvrđave može doći automobilom. Uz dobrog domaćeg vodiča i planinarski put do 569 metara visokog Malog Kalnika brzo će proći jer ćete do gore čuti priče o brojnim zanimljivostima kraja. Uz legendu o Crnoj kraljici, odnosno o grofici Barbari Celjskoj, koja je stolovala na Malom Kalniku, možda čujete i priču o plaćanju struje vrganjima. Naime, kako šuma obiluje mnogim vrstama gljiva, poput vrganja, lisičarki i trubača, mnogi su stanovnici upravo njima plaćali uvađanje struje i izgradnju trafostanice u vrijeme elektrifikacije. Zanimljivo je i da je naselje 1928. godine, kada još nije bilo struje, imalo javnu rasvjetu. Zaslužni za to bili su brojni židovi-obrtnici koji su na svoje kuće postavljali lampione koje bi svake večeri palio, a jutrima gasio za to zadužen čovjek.

I bunar s pitkom vodom, smješten pod kalničkim zidinama, ima priču. Osim što čuva izrazito hladnu, ali i zdravu vodu, iz njega se voda nekad odnosila u dvorac - plemstvu. Kraj obiluje i šljivama, pa domaći često kažu da, ako na jesen kod njih nema šljiva, nema ih zasigurno ni u većem dijelu Hrvatske. Priča drži vodu, pogotovo ako se kratko prisjetimo povijesti.

 

Šljivama do plemenitaških titula

Vlastelinski grad Mali Kalnik, danas zaštićen krajolik, spominje se već oko 1200. godine. Često je mijenjao vlasnike, a između ostalih, u njemu je stanovao i kralj Bela IV. Upravo su njega kalnički seljaci spasili od Tatara i prehranili šljivama u vrijeme najezde, te kasnije, u znak zahvalnosti, od njega dobili plemenitaške titule. Grad obnavljanja općina Gornja Rijeka uz pomoć Ministarstva kulture RH. Nakon sanacije zidina i uređenja pristupnog puta, Mali Kalnik postat će, po uzoru na Veliki Kalnik, jedna od turističkih atrakcija općine. U njegovom podnožju danas je sjedište paragliding kluba Fenix koji održava školu letenja za početnike.

U općini djeluju i lovačka društva Lještarka i Košuta. O bojnim zečevima, fazanima, srnama, jelenima i divljim svinjama u kalničkim šumama kao i očuvanju šuma, brinu oba društva. A tradiciju vatrogastva potvrđuje najstarije društvo u općini - DVD Gornja Rijeka, osnovano davne 1893. godine, uz još četiri DVD-a: Kolarec, Dropkovec, Kostanjevec Riječki i Deklešanec, a koja djeluju unutar VZ Općine Gornja Rijeka.

 

Tradicija pučkog pjevanja

Iako se ne zna točno kada je osnovana župa u Gornjoj Rijeci, odnosno u Malom Kalniku, kako se naselje nekad zvalo, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije prvi puta se spominje 1248. godine. Crkva je kroz povijest mijenjala stilove i oblike gradnje, premda je danas najuočljiviji utjecaj gotike. Osim orgulja s deset registara, postavljenih 1908. godine, crkvu krase i tri oltara. U njoj se danas čuva i bijeli kip Ivana Nepomuka, koji je za života Sidonije Rubido Erdödy, sahranjene sa svojom obitelji u kripti ove crkve, stajao na oltaru u kapelici njezinog dvorca. Na počasnom mjestu u crkvi nalazi se i stari kip sv. Barbare, pronađen podno Kalnika.

Zbog izrazito dobre akustike, u crkvi se često održavaju koncerti te u njoj gostuju operne dive. Osim toga, u crkvi djeluje nekoliko zborova, a njeguje se tzv. pučko pjevanje. Posebno štovani blagdani u župi su Velika i Mala Gospa, blagdan sv. Vida, sv. Fabijana i Sebastijana te sv. Florijana. U dvorištu crkve nedavno je izgrađena i spilja Majke Božje Lurdske,  tzv. Potkalnički Lourdes. Uz župnu crkvu, župa ima i pet kapelica.

 

Aktivni i uspješni

Kako gotovo sve u Gornjoj Rijeci nosi obilježje prve hrvatske primadone i poznate Ilirke, grofice Sidonije Rubido Erdödy, tako i osnovna škola nosi njezino ime. Već na samom ulazu u školu nalazi se i njoj posvećena soba u kojoj se, uz stari klavir, nalaze brojne note, slike i ostali predmeti iz njezinog vremena.

Prva školska zgrada je sagrađena 1857. godine, a današnja 1985. Školu pohađa 244 učenika iz Gornje Rijeke i okolnih sela. Prema riječima Darka Zvonara, ravnatelja škole, posljednjih godina škola bilježi stalan pad broja učenika, što je značajka i ostalog dijela Hrvatske. Školu je  potrebno adaptirati  i dograditi  sportsku dvoranu. Želi se dvoranu proširiti za oko sedam i pol metara prema igralištu, u nju ugraditi 330 sjedećih mjesta te izgraditi svlačionice. Time bi dvorana postala i mjesto održavanja raznih kulturnih i drugih priredbi.

Iako ih nema puno, učenici škole su vrlo uspješni. Tako mladi tehničari svake godine na državnom natjecanju iz tehničke kulture osvoje neko od prvih mjesta. Ove godine učenici su zauzeli i treće mjesto u Hrvatskoj na natjecanju Sigurno u prometu, a ‘jaki’ su i u literarnom i likovnom stvaralaštvu. Nagrađen rad na Smotri kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić u Zelini i osvojeno drugo mjesto u likovnom stvaralaštvu na natjecanju Europa u školi samo su neki od svjedoka. I badminton im, očito, odlično leži, budući da su ove godine u tom sportu dotukli sve u Koprivničko-križevačkoj županiji, a da imaju smisla i za hortikulturu, dokazuje cvjetno i zeleno dvorište škole.

 

Čuvari baštine

Udruga Potkalnički plemenitaši osnovana je u listopadu 2002. godine kako bi sačuvali kulturno-povijesnu baštinu potkalničkog prigorja, posebno tradiciju potkalničkog plemstva, tzv. šljivara. Baštinu dvorca i prezimena koja imaju čast nositi titulu plemeniti, udruga nastoji aktualizirati i kroz tri velike kulturno-turističke manifestacije koje se već tradicionalno održavaju u gornjeriječkom kraju. To su Sidonijini dani, Dani plemstva i Kestenijada. Uz tamburaški sastav, udruga je najpoznatija po plesnoj skupini na čijem se programu nalaze brojni valceri, polke, kadrile i ostali dvorski plesovi iz 19. stoljeća. Plesači stari između 9 i 33 godine, iza sebe već imaju zavidan broj nastupa diljem Hrvatske, a nastupaju u replikama originalnih krinolina i muških svečanih odijela. Bave se i organizacijom raznih drugih događanja, radionica i priredbi, a redovito provodi i ekološke akcije čišćenja tzv. divljih odlagališta.

U općini od 1973. godine djeluje i Nogometni klub Gornja Rijeka s pedesetak članova. Natječu se u županijskim ligama.

Nezaobilazno je spomenuti i društvo Plava krv, koje okuplja obitelji koje imaju pravo nositi titulu plemeniti. Članovi društva brinu o očuvanju starih vrijednosti, a iz sebe već imaju niz projekata.

 

Dani plemstva

Općina Gornja Rijeka, osnovana 2000. godine, najmlađa je općina u Koprivničko-križevačkoj županiji. Smještena u sjeverozapadnom dijelu županije, obuhvaća 14 naselja i ima 2033 stanovnika. Općina veliki značaj pridaje turističkom razvoju te upravo u njemu vidi daljnji razvoj potkalničkog kraja.

Osim glavnog turističkog mamca, dvorca Erdödy-Rubido, zatim Malog Kalnika, drvene hiže u Kostanjevcu Riječkom te slapa Sopota, općina veliku pozornost pridaje i kulturno-turističkim manifestacijama, od kojih su tri posebno obilježile ovaj kraj.

Najveća manifestacija, Dani plemstva, vezana je uz župnu crkvu i održava se u povodu blagdana Velike Gospe. Riječ je o višednevnoj manifestaciji posvećenoj tradiciji potkalničkih plemenitaša, tzv. šljivara, koja će se ove godine održati osmi puta i to od 10. do 15. kolovoza. Prvi dan, uz svečanost otvorenja, već tradicionalno će se održati izbor Najplemkinje, Najplemića i Najprinceze, a bogat program za isti dan pripremaju i članovi udruge Potkalnički plemenitaši. Drugi dan rezerviran je za Zlatnu podvezicu, ženski malonogometni turnir, koji svake godine okuplja desetak ekipa ne samo s područja Koprivničko-križevačke, već i iz susjednih županija. Turnir uvijek prate i zabavni program s koncertom koji će ove godine održati Goran Karan. U nastavku slijedi i tradicionalna revijalna utakmica veterana. Na sam blagdan, 15. kolovoza, održava se sveta misa, javno predstavljanje novoizabranih Najplemkinja, Najplemića i Najprinceza u kočijama kroz centar Gornje Rijeke, dok se u 14 sati tradicionalno održava muški malonogometni turnir, koji okuplja dvadesetak ekipa iz raznih županija. I lovačka društva tih dana organiziraju razna druženja i natjecanja poput gađanja glinenih golubova.

 

Veljača u znaku Sidonije

Manifestacija Sidonijini dani, posvećena prvoj hrvatskoj primadoni, održava se zadnjeg vikenda u veljači. No, cijelu veljaču Gornjoriječani posvećuju svojoj grofici budući da je riječ o mjesecu u kojem se obilježavaju njezino rođenje i smrt. Ove godine održani su peti Sidonijini dani, odnosno jednodnevna manifestacija na kojoj je koncertni dio uvijek vezan uz opernu glazbu, odnosno uz pjesme koje je izvodila sama Sidonija. Članovi udruge Potkalnički plemenitaši tom prigodom izvode  razne plesove koji su se izvodili u njezino doba, dok za ostatak programa brinu tamburaški sastav i druge udruge. Tijekom cijelog mjeseca manifestacija se obilježava kako u crkvi, tako i u školi, pa se tom prigodom učenici natječu u likovnim i literarnim radovima na temu Sidonija.

 

Baš kao nekad

Od 2006. godine Gornja Rijeka je bogatija za još jednu manifestaciju, Kestenijadu, posvećenu tradiciji branja i pripremanja jela od kestena. Upravo se njome nastoji od zaborava sačuvati dio starih običaja i podići razina ekološke svijesti te potaknuti na druženje i izlete u prirodu. Osim pečenja kestena, manifestacija obuhvaća i ponudu mošta i domaćih specijaliteta iz krušne peći, izrađenih po starinskim recepturama. Degustacija, izložba i prodaja zljevanki, štrukli, perica, dizanih tijesta, makovnjača i orahnjača samo su dio onoga što se prvog vikenda u listopadu može naći oko dvorišne krušne peći u Kostanjevcu Riječkom.

 

Povezivanje dvorca i obiteljskih gospodarstava

Razvoj turizma u Gornjoj Rijeci načelnica Tukša, prije svega, vidi u povezivanju dvorca i njegovog sadržaja s turizmom na obiteljskim gospodarstvima, a da se na tom planu uvelike i radi, dokazuje već dvanaestak potpisanih ugovora za seoski turizam. Osim toga, budućnost turizma u ovom malom, ali plemenitom kraju, vidi i u spomenutim manifestacijama koje svake godine okupljaju sve više posjetitelja iz cijele Hrvatske, posebno Dani plemstva koje novčano potpomažu Turistička zajednica Koprivničko-križevačke županije,  sama Županija, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te novi vlasnici dvorca.

 

Poduzetnički inkubator

Budućnost se vidi i na gospodarskom planu. U prostornom planu općine predviđene su dvije poslovne zone, budući da sam turizam bez dodatnih proizvodnih kapaciteta ne bi zadovoljio potrebe lokalnog stanovništva. Izgradnjom proizvodnih hala, a ujedno i statusom općine od posebne državne skrbi, Gornja Rijeka postaje sve privlačnija i poduzetnicima budući da svi koji odluče u nju ulagati, dobivaju brojne povlastice, poput plaćanja manjih poreza na dohodak i dobit. Općina je nedavno kupila i poslovni prostor od oko 700 kvadrata, koji je trenutno kandidirala prema resornim ministarstvima, a koji bi se uredio kao poduzetnički inkubator za proizvodne djelatnosti. 

  isprintaj članak