Roboti koji brinu o nama
Kada je robot sposoban je razgovarati i nastupiti s govorom i odgovarati na razne upite. ...
Korijeni europskog kršćanstva
Kršćanski pisci crkvene povijesti pridonijeli da se o caru Galeriju stvori loša slika, a njegov edikt prekrije zaborav! ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Jakiri iz Jakiruše bili su prvi američki piloti
Objavljeno: 01.05.2018. 11:57  
Jakiruša - Mirna uvala na zapadu Brela
Jakiruša - Mirna uvala na zapadu Brela

O Brelima, ili bolje rečeno, o dijelu ovoga mjesta, još nije sve napisano. Još se kriju neispričane tajne o ljepoti tajnovitih uvala. Jedna od takvih je i uvala Jakiruša smještena na krajnjem zapadnom dijelu Brela.

 

Napisao i snimio: Bože Ujević

 

Ljepota Brela, jednog od desetak najpoznatijih turističkih mjesta Hrvatske opisana je u stotinama turističkih reportaža. Slike s motivom ovoga mjesta krase zidove mnogih turističkih agencija. Ipak o Brelima, ili bolje rečeno, o dijelu ovoga mjesta, još nije sve napisa- no. Još se kriju neispričane tajne o ljepoti tajnovitih uvala. Jedna od takvih je i uvala Jakiruša smještena na krajnjem zapadnom dijelu Brela. Ovo mjesto se prvi put spominje 1050. godine u djelu “O upravljanju carstvom”, što ga je napisao bizantski car Konstantin Porfirogenet. Za pronaći uvalu Jakiruša treba imati sreće, ali i malo hrabrosti prilikom spuštanja strmom i krivudavom cestom od glavne ceste Split - Makarska do same uvale. Kad dođete u uvalu bit ćete nagrađeni njenom čarobnom ljepotom i zadivljujućim mirom, a ubrzo ćete otkriti i njene tajne od susretljivih mještana.

Jedan od njih, gospodin Željko Jakir, dao mi je osnovne informacije o Jakiruši, ali obzirom da je Željko star koliko i počeci izgradnje prvih kuća u Jakiruši, uputio me je gospodinu Ivi Jakiru s kojim sam proveo nekoliko sati u zanimljivom razgovoru o povijesti Jakiruše. Prema priči gospodina Ive postoje dvije teorije o podrijetlu prezimena Jakir. Po jednima ovo prezime potječe iz okolice Kijeva u Ukrajini, a prema drugima iz okolice Zagvozda. Danas Jakiri žive u Jakiruši, Gornjim Brelima, ali i u drugim mjestima u koja su odselili. Uglavnom kao pomorci. Ima ih i Americi, gdje su bili prvi američki piloti.

“More i brodovi su od davnina u krvi Jakirima” - govori gospodin Ivo i dodaje: “Moj pradjed i djed su imali brodove. Svaki brod se zvao Vruja po obližnjem mjestu. Prevozili su vino, stoku, pržinu i drugo. Znali su ponekad prevoziti i švercere duhanom koji su iz Zagore dolazili u Jakirušu, a Jakiri bi ih prevozili, kriomice, na Brač.” Danas brod Vruja, u vlasništvu Ivinih rođaka, prevozi turiste u Makarskoj.

“Posebno sam ponosan” - dodaje gospodin Ivo “na svog pradjeda Filipa Jakira. Zvali su ga Medo jer je bio jak čovjek. Mogao je podići bačvu od stotinu litara, punu vina, i napiti se iz nje. Danas se ova, po njemu, zove i Medina uvala.”


Turizam umjesto cementare

Umjesto turističke oaze, Jakiruša je mogla postati mjesto proizvodnje cementa. Bilo je to početkom dvadesetog stoljeća kada su se počele graditi tvornice cementa na obali. Za Jakirušu su zanimanje pokazali Talijani koji su otkupili veći dio uvale misleći otvoriti cementaru. Osnovano je dioničarsko društvo, ali poslovi nisu krenuli, čime je Jakiruša izbjegla sudbinu da postane crna ekološka točka, umjesto raj za turiste. Danas su svi presretni zbog toga, a mjesto gdje se trebala kopati tupina iskorišteno je za izgradnju apartmana kojih je svakim danom sve više

 “Počeci turizma u Jakiruši” - prisjeća se Ivo Jakir, “počinju sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća i to zahvaljujući upravo meni. Prvi sam počeo graditi kuću u ovoj uvali, iako je jedini pristup bio moguć preko mora. Do kraja sedamdesetih godina izgrađene su samo dvije kuće, a kasnije su i ostali Jakiri počeli graditi svoje kuće. Do tada su u uvali rasle smokve, vinogradi i razno povrće. Prvi turisti, a bili su to Švicarci, spuštali su se uskom stazom u uvalu jer cesta još nije bila izgrađena. Bili su oduševljeni onim što su vidjeli pa se i danas neki od njih vraćaju Jakiruši, iako ona nije više onakva kakva je bila prije tridesetak godina. Nakon Švicaraca dolazili su Nijemci, Belgijanci, Talijani, a danas je najviše Čeha.”

 

Masovna izgradnja sve više zabrinjava starosjedioce 

Jači turistički zamah događa se prije tridesetak godina kada prvih pet obitelji Jakir samoinicijativno probija cestu koja je kasnije uz pomoć općine asfaltirana. Strma je i krivudava i danas predstavlja problem znatiželjnicima koji odluče posjetiti Jakirušu. Uvala danas ima struju, telefon, vodu, kanalizaciju, čime su stvoreni svi preduvjeti za razvoj turizma, što se može vidjeti, po sve većoj izgradnji apartmana, od kojih neki, nažalost, niču uz samo more. Masovna izgradnja sve više zabrinjava starosjedioce koji se opravdano boje kako će njihova mirna uvala izgubiti sve one draži zbog kojih su turisti dolazili desetljećima.


Brela su jedno od najranije naseljenih mjesta uz more

Jakiruša je 1996. godine bila u središtu medijskog izvještavanja kada je, zahvaljujući dojavi mještana, makarska policija zaplijenila veću količinu amfora koje su ronioci ilegalno vadili iz mora. Zahvaljujući Odjela za arheologiju Ministarstva kulture malazište je istraženo. Na dubini od 11 do 15 metara pronađene su amfore koje potječu iz 1. stoljeća prije naše ere. Danas su pohranjene u prostorijama Gradskog muzeja u Makarskoj.

Ovaj nalaz dokazuje da je Jakiruša bila odavna zanimljiva pomorcima. Ovdje je bilo neko od staništa brodova koji su plovili duž naše obale, posebno za vrijeme bure, koja je na ovom području poznata po jakim udarima. Upravo zbog toga se plovidba odvijala što bliže obali i vjerojatno su mornari oštećene i razbijene amfore bacali u more, dok su čekali da se stvore povoljni uvjeti za plovidbu. Uvala je bila zanimljiva i zbog potoka koji se spuštaju s planinskih obronaka jer je pružala mogućnost opskrbe vodom za vrijeme plovidbe. Amfore su grčko-italske proizvodnje. Jajolikog su oblika, a završavaju vretenastim šiljkom. Zapremina im je oko 30 litara, a pune su težile oko 50 kg. Služile su za prijevoz vina. Dok su bile pune zatvaralo bi ih se keramičkim čepom u obliku diska kojeg bi se zalijevao smolom. Ostaci razbijenih amfora i danas se mogu pronaći na obalama Jakiruše, ali i dalje od obale, što upućuje na postojanje rimskog imanja u Jakiruši budući da su Brela jedno od najranije naseljenih mjesta uz more na ovom području.

Već smo spomenuli da naselje prvi spominje bizantski car još u 11. stoljeću. Jedno vrijeme je bilo u sastavu Bosne. U povelji Jurja Šubića spominju se stanovnici Brela u latiniziranom obliku, dok ih se na hrvatskom jeziku prvi put spominje u pismu zadvarskog dizdara Alage 1601. godine. Pod vlašću Turaka su bili više od dvjesto godina. Do 16. stoljeća se mjesto smatra jedinstvenim selom, a kasnije se dijele na Gornja u zaleđu, i Donja Brela na moru. Bili su pod mletačkom, austrijskom, francuskom i drugim vlastima.

Od Jakiruše vodi betonirana šetnica uz more kroz cijela Brela, a šetnja je posebno ugodna u predvečerje kada sunce tone i kada se crvenkaste zrake rasipaju po Biokovu, koje se ponosno uzdiže iznad Jakiruše i Brela.

  isprintaj članak