46% Hrvata će ove zime otputovati u inozemstvo, a i potrošiti više negoli prošle zime
Provedeno je online istraživanje o korištenju novčarskih usluga među korisnicima kartica. ...
Kako se pravilno ponašati u javnom bazenu
Uvijek pliva uz lijevi rub pruge. ...
Ljubav na poslu
Otkriveno je da su uredskim aferama skloniji muškarci. ...


Anketa
NALAZITE SE U
Ima nešto u vodi, što smiruje, što potiče na razmišljanje, na poniranje u sebe, na stvaranje
Objavljeno: 22.03.2016. 15:37  
Marko Luka Pudina: Često šećem obalom Korane
Marko Luka Pudina: Često šećem obalom Korane
  • Marko Luka Pudina: Često šećem obalom Korane
  • Marko Luka Pudina: Često šećem obalom Korane
  • Marko Luka Pudina: Često šećem obalom Korane

Marko Luka Pudina: Obožavam sjesti na terasu hotela Korana-Srakovčić


Naučio sam da treba biti spontan i rijetko kada sam zažalio. Iskrenost, otvorenost i poštenje se još uvijek isplati. Tako je nekako i s mojim Fejs prijateljima. Ima ih koje osobno poznam, puno je tu i mojih pacijenata, ali i onih čije sam prijateljstvo prihvatio (ili su oni prihvatili moj poziv za prijateljstvom).

Jedan od njih, koji su prihvatili moj poziv za prijateljstvo, bio je i Marko Luka Pudina, poznati maneken iz Karlovca. U njegovim objavama je bilo nešto što me privuklo. Nakon dužeg vremena slučajno smo se susreli u Koprivnici, a od tada je prošlo gotovo pune dvije godine. Dobar dojam koji je na mene ostavio potaknuo me na posebno zanimljiv razgovor s njime.

 

- Poslije ćemo o Vašoj karijeri. Prvo me zanima kako je to nositi se s ljepotom koja Vas prati od malih nogu, odnosno fotogeničnošću?

- Prije svega hvala na lijepim riječima i veliki pozdrav čitateljima. Uvijek sam od malena uživao u fotografiranju, volio sam pozirati, ali i fotografirati. Bio sam neobičan dječak, plave kose i velikih plavih očiju. Kako to ono već biva, voljeli su mi štipkati obraze i prolaziti prstima kroz moju zlaćanu kosu. Bio sam brbljav i nemiran, volio pričati sa svima i privlačio ljude svojom pojavom, ali rekao bih i stavio veći naglasak na karizmu s kojom sam se rodio.

 

- Kada ste postali svjesni svoje tjelesne prednosti i odlučili se na manekenstvo?

Iskreno, nikada na to nisam gledao kao na prednost ili manu. Ne bih rekao da sam se odlučio za manekenstvo, odnosno radije bih rekao kako sam odlučio za stvaralaštvo. Na manekenstvo sam gledao kao na još jedan način iskazivanje sebe, istraživanje svojih mogućnosti i upoznavanje novih ljudi i krajeva. U pubertetu sam prolazio i kroz jednu svoju “deblju” fazu, a krajem srednje škole počele su se završno oblikovati crte lica što me ponukalo na odluku da se okušam u tzv. modelingu.

 

- A kakva su Vam bila dječja maštanja? Možda da postanete liječnik ili filmska zvijezda?

Moja je mašta uvijek divljala, ali sve fantazije su prije svega bile vezane uz sve što ima u sebi dozu stvaralaštva. Iako nisam neki plesač, crtanje mi nije jača strana, nemam pjevački glas i loš sam u sviranju glazbala, izuzetno cijenim i veličam svaku od tih grana umjetnosti i uživam u njima. Osjećam ih na jedan svoj način.

 

- Manekenstvo u Hrvatskoj se jako razlikuje od onog u svijetu. Zanima me ukratko kako izgleda put do uspjeha i kada počinju prepreke na tom putu.

Puno toga se razlikuje u Hrvatskoj od onoga u “svijetu”, iako je i Hrvatska sama dio tog svijeta. Mislim da je kod nas puno teže uspjeti, koliko god to možda neobično zvučalo. Ljudi su teži, drugačiji, obiluju nekim negativnim mislima i strahovima. Isto tako kod nas se ne oprašta uspjeh u inozemstvu, čak je svojevrsna kočnica prema daljnjem uspjehu. Nakon inozemnog uspjeha smanjio se u Hrvatskoj broj mojih  nastupa na revijama kao i snimanja. Ne znam zašto je to tako, niti zašto se naša modna svita tako ponaša, ali pitajte bilo koga tko je uspio u inozemstvu i reći će isto. Prepreka je obično čovjek sam sebi, no najbitnije je ostati svoj i ne prodati se u bilo kojem smislu te riječi. Stoga je bitno ući zreo i formiran u taj posao. Ako to niste, ne preporučam ga.

 

- Živite u Karlovcu, a i dosta putujete. Rezultat toga je Vaš kritički pogled na život. Vidim volite životinje, borite se za ljudska prava…

Često me u čudu pitaju zašto živim u Karlovcu? Što ti tu radiš, ti si iz Karlovca? Karlovac je moj grad, moj rodni grad, volim ga. Čini mi se da je najveći problem grada Karlovca nedostatak kvalitetnih ljudi, kao da su jedni drugima vukovi. Često čujem za Karlovac kako ga ljudi vole radi prirode i rijeka, ali im smetaju domaći ljudi, njihova tromost, kao i stalno naglašavanje loših stvari.

Uživam u prirodi, obožavam životinje, a izuzetno sam osjetljiv na bilo koju ranjivu skupinu ljudi, bilo po pitanju nacionalnosti, seksualne sklonosti, društvenog statusa i slično.

 

- No, ne mogu ne primijetiti određeno nezadovoljstvo turističkom ponudom u Karlovcu. Restorani, izlasci, rad turističkih djelatnika samo su neke od stvari koje ste komentirali i na Facebooku. Osobno ni ja nisam oduševljen ponudom Karlovca. Da nema hotela Korana-Srakovčić sve bi bilo nekako prosječno, zar ne?

Grad Karlovac je grad velikog turističkog kapitala, no kapital ne znači ništa ako nije u uporabi, ako iz njega ne stvara dodana vrijednost. Karlovac ima upravo taj problem. Ne mogu reći da ne primjećujem stanovite promjene na bolje, ali one su i dalje prespore. Tu je i nedovoljna podrška gradskih vlasti. Žalosti me kada se ljudi zaduženi upravo za turizam Karlovca opravdavaju i ne vide problem u praznoj Radićevoj ulici, u obrtima koji se gase. Mislim da je svakako neprimjereno reći kako to turisti ne primijete. Ako gospodarstvo ne valja, ako se obrte zatvara, ako su ljudi nesretni, neće biti turizma ni turista. Dakle ugođaj i osjećaj koji prevladava u gradu su nešto što treba promijeniti. Ljudi hodaju ulicama poput zombija, centru grada manjka sadržaja, prazan je.

 

- Kada čovjek nešto kritizira tada ima i određene predodžbe o tome što bi trebalo popraviti i još učiniti. Što biste Vi promijenili u Karlovcu?

Svakako bih rekao da Karlovac ima odličnu gastronomsku ponudu, restorane kao što su tradicionalna dalmatinska konoba Kostanjac, odličan preuređeni restoran Kvaka uz ljepoticu rijeku Kupu i veslački klub, konoba Zec, restoran Mandić...Odlično je i što postoji trovina kao što je Dvije Dore koji nudi domaće proizvode s naglaskom na Karlovačku županiju. Pohvalio bih gospodina Hanžela, koji je na Korani napravio odličan restoran i vratio život na Koranu, te nedavno i otvorio kuglanu u središtu grada, što me iznimno veseli, kao, vjerujem, i mnoge mlade ljude u gradu koji su nekako zakinuti za sadržaje, a pod sadržajem ne mislim na kafiće. Trebamo više takvih ljudi, ljudi koji vole svoj grad i žele život za mlade.

Volio bih vidjeti da “stara garnitura” dopusti mladima da i oni imaju udjela u oblikovanju svog grada, grada za budućnost, svoju djecu i njihove nasljednike. Svakako nam treba pogodovati članstvo u EU, čija su nam sredstva iz fondova na dohvat ruke. Predlažem da se osnaži taj sektor u gradu, da se više truda i rada uloži upravo u kandidiranje projekata za sredstva EU fondova. Posebno bih kao pozitivan primjer izdvojio Kaaquarium čije se otvorenje očekuje u rujnu 2016., što će sigurno dodatno obogatiti turističku ponudu grada, kao i proizvodne projekte CvjetKa i RibarKa koji će sigurno pridonijeti razvoju grada, pa tako i samog turizma, uz već postojeće i tradicionalne Karlovačke dane piva, riječno kino, Foginovo kupalište….

 

- Odlazite li ljeti na Foginovo kupalište? Jeste li znali da je pred stotinu godina voda u Korani bila ljekovita, bile su prekrasne drvene svlačionice i bogata ugostiteljska ponuda. Prošlo ljeto sam ostao razočaran iako je riječ o prekrasnom mjestu u središtu grada. Kako ga Vi doživljavate?

Obožavam Koranu, kao i sve karlovačke rijeke. Ima nešto u vodi, što smiruje, što potiče na razmišljanje, na poniranje u sebe, na stvaranje. Često šećem obalama Korane, obožavam drveni most i pontonac. Volim što se poradilo na Foginovom, kao takvom, i što ponosno mogu reći da je prvo registrirano riječno kupalište, a ujedno i nagrađivano. Zahvaljujući fotografu i sugrađanu Dinku Neskusilu, koji na svojoj stranici, http://www.kafotka.net/, objavljuje povijest grada u fotografijama, mogu reći kako sam itekako upoznat s poviješću kupališta i rijeke Korane.

Volio bih da je zaživio kamp čije je opremanje bilo započeto prekoputa Foginovog kupališta. Žao mi je vidjeti kako je i sam park uz Foginovo bio puno bogatiji biljem i životinjama u prošlosti i volio bih vidjeti kako se puno više pažnje posvećuje upravo uređenju parkova i zelenila, po kojem je grad i poznat. Ranije su, naime, u parku obitavali čak i paunovi, a kao što ste naznačili, rijeka je bila ljekovita. Znakovit pomak u tom smjeru vidim u ugradnji pročiščivača, ali svakako pozivam i ljude na razvoj svijesti o potrebi očuvanja prirode.

 

- Kada bih odlučio doći u Karlovac i zamoliti Vas da budete turistički vodič kamo biste me poveli? Što bi trebalo pogledati, u čemu užvati? Možete li zamisliti jedan turistički dan u Vašem gradu i opisati nam ga?

Volio bih da turisti grad dožive kao svoj, da ga gledaju mojim očima. Naglasak bi svakako stavio na parkove, šetnju kroz središte grada i šančeve, kupalište, pravilne ulice koje skrivaju idealni renesansni grad i oku ugodnu arhitekturu.

Valjalo bi svakako posjetiti i stari grad Dubovac, vilu Anzić, proći kroz Marmontovu aleju, zastati kod miljokaza, uživati u  fotografiranju i obilasku Zorin doma, Muzeja grada Karlovca, a nakon toga otići na obilan i bogat ručak ili večeru u jedan od već spomenutih restorana ili u hotel Korana Srakovčić. Osobno obožavam voziti bicikl, pa ne bi bilo loše odraditi jednu turu putem karlovačkih rijeka dugu približno150 kilometara. Tko ne voli bicikl, možda voli rafting, pa možemo skoknuti do Mrežnice ili Dobre i uživati u naletu adrenalina. Ukoliko je ljeto svakako se i osvježiti na nekoj od četiri rijeke.

 

- Vjerojatno imate omiljeni kafić, restoran, nako sastajalište. Možete li nam otkriti ta mjesta?

Moja omiljena mjesta u Karlovcu su prije svega u prirodi. Volim provoditi vrijeme u šetnji Koranom, čitajući knjigu na klupi u nekom od parkova, kao i na starom drvenom mostu. Obzirom da volim pisati, takva su mi okruženja najbolji podstrek za pisanje. Kavu mi je najmilije piti u nekom od kafića sa pogledom na Koranu ili na neki od parkova kao što su Lana Korana i hotel Srakovčić. Nisam pobornik gužve i ne volim ih.

 

- Dosta ste putovali. Koji su Vas gradovi (i naši) oduševili i koje države? Što Vam je bitno u nekom odredištu?

Putovanja su hrana za dušu. Obogaćuju i oplemenjuju čovjeka, uče ga prihvaćanju sebe u različitostima drugih kultura. Oduševila me Španjolska, naročito Barcelona. Ljudi su opušteni, ležerni, ulice vrve bogatom ponudom jela, a pješčane plaže mame i pozivaju na izležavanje i uživanje u suncu. Noćni život je i više negoli bogat, ulice pune uličnih umjetnika, glazbe i života. Bitno mi je da se osjećam opušteno, da upoznam običaje, kušam što više izvornih jela i upoznam različite zanimljive ljude. Imao sam priliku raditi reklamu za Indiju, te sam tako upoznao i neke od običaja njezinih ljudi. Divni su to ljudi, opušteni, nikad ljuti, nikad ne povisuju ton, uvijek strpljivi. Osobno, čak sam ja sam, budući da sam ipak temperamentan, odrastao na Balkanu, poželio da povise ton prilikom snimanja jedne scene koja se iznova ponavljala, ili da kažu: "Ma daj hajde više!". No, oni ne poznaju takvu vrstu razgovora, kod njih je to grijeh i ne priznaje se, ne prihvaća kao način razgovora i uopće odnosa među ljudima.

 

- Vratimo se malo na Vašu manekensku karijeru. Imate li prilike u Karlovcu nositi revije ili snimati reklame?

Osobno u Karlovcu nisam odradio niti jedan takav anganžman iako sam u privatnoj organizaciji odradio neka snimanja u starom hotelu Korana te karlovačkim parkovima.

 

- Kakvo je uopće stanje u Hrvatskoj vezano uz manekenstvo? Modne industrije gotovo i da nema, a ni proizvodnja televizijskih reklama nije velika.

Sve ovisi o tome koliko ste spremni raditi. Posla ima, ali sigurno ne za toliki broj ljudi. Na kraju rade samo oni koji to stvarno vole i ne odustanu kod prvog ne ili pri prvim izazovima. Dosta ljudi, naročito početnika, manekenstvo uzima za jednostavan i lak posao, no brzo se razuvjere. Osobno od hrvatskih dizajnera volim pogledati i nositi kreacije dvojca Elfs.

Što se tiče reklama, osobno sam ih odradio dosta i one su najbolje plaćen posao po pitanju modelinga u Hrvatskoj. Neke od reklama koje sam radio su one za Plidentu, Bipu, Zaru itd.

 

- Studirate i očito mislite na budućnost. Kažu da je ljepota prolazna s čime se nikako ne slažem. Tjelesna uvijek ostaje u naznakama i nakon, na primjer, osam desetljeća života, dok duhovna raste kod pozitivnih ljudi poput Vas koji imaju vremena i pisati pjesme. Što očekujete u vlastitoj budućnosti?

Moje je mišljenje otprilike isto. Ljepota nikad ne trpi bolest duše, ako je duša zdrava i tjelesni “oklop” će odašiljati i sjajiti bez obzira na godine. Stoga, radite na sebi, volite sebe, ugađajte sebi, kako biste u konačnici bili zauvijek mladi. Osobno se često bavim djetetom u sebi, volim pilates, jogu, biciklirati, pjevati, skakati u lokve i plesati po kiši, treba ostati pomalo “blesav”, bez obzira na sve.

Očekujem nastaviti rasti kroz rad na sebi, nadam se da ću biti u mogućnosti pomoći što većem broju ljudi, kroz bilo koji od kreativnih talenata koje posjedujem. Hvala ti Željko na razgovoru i ugodnom društvu, a čitateljima želim puno putovanja, novih iskustava i ugodnih trenutaka sa najmilijima. 


  isprintaj članak