Kako označiti čaše kod prijama
Mjesto događanja: jedan od brojnih prijama u New Yorku krajem prošle godine. ...
Josip Broz Tito i Kumrovec
"Otac me, umjesto u Ameriku jer nije bilo novaca, poslao nekol,iko mjeseci kasnije u Sisak da pokušam naći posao" - rekao je J.B. Tito. ...
Znameniti gurmani (sladokusci)
Za Goethea su prijatelji pričali da ponekad, doduše rijetko, napiše i nešto loše, ali da nikad ništa loše ne jede. ...


Anketa
NALAZITE SE U
Meksiko spada među najpoželjnija turistička odredišta svijeta.
Objavljeno: 24.12.2012. 19:22  
Meksiko
Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko
  • Meksiko

Fotografije: Trg Zocalo, uvijek živopisan i bučan-indijanski ples, Yucatan, Tulum, slikoviti Maya lokalitet smješten na karipskoj obali, Teothiuacan – jedna od najmoćnijih civilizacija starog svijeta, piramida sunca i mjeseca na samo 50km od Ciudad de Mexica, REAL DE CATORCE, grad Gunajuato (pod UNESCO-om), tipične meksičke scene, a jednom od mnogobrojnih tržnica, Yucatan, znakovi za hotele i odmarališta na rivijeri Maya


Meksiko spada među najpoželjnija turistička odredišta svijeta. Kristalne plaže na Yucatanu, savršeno očuvani kolonijalni gradovi, bogata kulturna ostavština pertkolumbijskih civilizacija... I sve to začinjeno ljutom meksičkom hranom i časicom tekile.

Meksiko je ogroman. U njega stane oko 40 naših Hrvatska. Veličina i topografska raznolikost su pridonijele velikim različitostima diljem zemlje. To se ponajprije očituje u mnogobrojnim kulturama koje su tu cvjetale prije više stoljeća o kojima i danas svjedoče velebni kipovi glava Olmeca ili piramide Maja.

Vidjeti se odjednom ne može sve, ali to nije bitno jer ćete se ionako poželjeti vratiti još jednom u Meksiko. I još jednom...

 

Ciudad de Mexico

Velika je mogućnost da će vaš prvi doticaj s Meksikom biti njegov glavni grad. Ciudad de Mexico, odnosno D.F. - Distrito Federal (čitaj de-efe) kako ga nazivaju Meksikanci, spada u ona mjesta na svijetu koja obavezno morate jednom u životu posjetiti. To divovsko tijelo je drugi grad po veličini na svijetu i službeno ga nastanjuje 22 milijuna stanovnika, čemu još treba dodati pet milijuna neprijavljenih ljudi. Svaki pojedini dio grada ima potpuno drukčiji karakter. Izlazeći iz podzemne željeznice na različitim stanicama dobiva se osjećaj kao da se svaki put stiže u drugi grad. Teško je shvatljivo koliko je zapravo velik Ciudad de Mexico, ali tome može malo pripomoći pogled s 44. kata nebodera Torre Latinoamericana odakle pogled seže do teško vidljivih granica velegrada. Toranj je jedan od simbola grada i predstavlja čudo arhitekture s kraja pedesetih koje je izdržalo nekoliko kobnih potresa poput katastrofalnog 1986. godine koji je sravnio sa zemljom pola grada. "Torre" se nalazi u povijesnom dijelu grada koji je također bio i središte nekadašnjeg glavnog grada Azteka, Tenochtitlana. Od aztečkog grada, koji se nalazio na otoku usred jezera kojeg su isušili Španjolci, ostalo je malo tragova, opet zahvaljujući konkvistadorima. Glavni se ostaci nalaze tik do katedrale. Ostali su sačuvani temelji glavnog aztečkog hrama - Templo mayor. To je isto tako mjesto na koje je, prema legendi, sletio orao na kaktus držeći zmiju u kljunu pokazujući Aztecima gdje da grade hram i grad. Taj prikaz orla danas čini grb na meksičkoj zastavi.

U skladu s gradom, i glavni gradski trg je jedan od najvećih na svijetu. Zove se Trg Konstitucije ili popularnije Zocalo. Na njemu je i ogromna katedrala. Trg je okružen kolonijalnom arhitekturom od koje se ističe guvernerska palača. Cijeli povijesni dio nastaje početkom 16. st. s dolaskom Španjolaca koji su uništili cijelu strukturu bivšeg aztečkog grada i na njegovim ostacima podigli novi, španjolski kraljevski grad. Iako se u povijesnom centru nalazi većina turističkog sadržaja, zbog kaotičnosti i opasnosti turisti sve više biraju smještaj u jednom od mirnijih predgrađa kao što je npr. Coyoacan. Ta je četvrt prije bio selo izvan Ciudad de Mexica, ali ga je progutao šireći grad. Bez obzira na to, sačuvan je originalni karakter.

 

Odlično ustrojen javni prijevoz

Ovako velik grad mora imati odlično ustrojen prijevoz koji čine bezbrojni autobusi, trolejbusi, taksiji i podzemna željeznica. Posebno je ona učinkovita i razganata je po cijelom megalopolisu. Dnevno preveze četiri milijuna putnika. Najveće su gužve ujutro i popodne kada uvijek treba propustiti koji vlak jer tada pun džeparoša što i nije problem budući da vlakovi dolaze svake minute. Cijena vožnje je prava sitnica – 1 kuna.

 

Zeleni taksi kriminal

Druga mogućnost prijevoza su taksiji koji doslovno preplavljuju cijeli grad. Niz različitih tvrtki se razlikuju po tipu vozila i boji. Najpoznatiji i najozloglašeniji su tzv. zeleni koji su uvijek prepoznatljive VW Bube. Poznata je stvar da Bube znaju odvesti putnike na neželjenu adresu, odnosno u mračnu ulicu gdje čekaju "kompanjoni banditi" koji vas po kratkom postupku oslobađaju viška stvari. Da bi ste izbjegli takve neugodnosti bolje je taksi naručiti telefonski negoli ga zaustavljati na ulici. To je skuplja mogućnost, ali sigurnija. Taksi kriminal se teško može kontrolirati zbog toga što je većina Buba ukradena pa se nikad ne zna tko je zapravo za upravljačem. A koliko ih je pokazuju cijele avenije ispunjene zelenom bojom. 


Jedan od najopasnijih gradova svijeta

Ciudad de Mexico slovi za jedan od najopasnijih svjetskih gradova i čim padne mrak nije se preporučljivo kretati po određenim četvrtima i ulicama. Nema tog stanovnika koji nije barem jednom napadnut. Iz prve ruke smo čuli nekoliko priča o raznovrsnim načinima i oružjima kojima se služe napadači. Isto tako smo saznali da većina ljudi radi sigurnosti sobom nosi oružje.

Za vrijeme dnevne špice avenije široke pet traka često su ispunjene vozilima koja se sporo kreću stvarajući crni dimni pokrivač iznad grada. Ciudad de Mexico je smješten na nadmorskoj visini od 2240 m u dolini okruženoj planinskim vrhovima. Zbog toga nema vjetra i zagađeni zrak ostaje dugo iznad grada. Prije je na snazi bio zakon koji je dozvoljavao vožnju samo određenim danima ovisno o prvom broju registarske tablice, ali su neki doskočili tome kupivši još jedan auto da se mogu voziti svaki dan. Veličinu problema otkrivaju razni prijedlozi oko raščišćavanja smoga kao npr. izgradnja ogromnih ventilatora na uzvisinama oko grada uperenih prema središtu.

 

Chilli koji ubija bakterije i gljivice koje štite imunosustav

Poput domaćeg stanovništva i mi se hranimo na cesti sa svakojakim jelima nepoznatog podrijetla. Od prepoznatljive hrane u ponudi su: tortilje, takosi, hot dog (čuli smo od lokalaca da ako je prejeftin - oko kunu, moguće je da se radi o psećem mesu, a ista stvar vrijedi i za hamburgere). Oko nam je zastalo na zelenkastim tortiljama boje gline koje je neka bakica mjesila i pekla na velikoj tavi. Velika navala ljudi nam je dala do znanja da je sigurno ukusno. U tortilju se stavlja prema želji meso, sir, razni salse (umaci) i naravno chilli. Kasnije saznajemo da je tortilja zelena zbog nekih gljivica koje napadaju kukuruz. Odlična kombinacija, chilli koji ubija bakterije i gljivice koje štite imunosustav.

Većina prehrane se temelji na kukuruznom brašnu, odnosno proizvodima od njega od kojih je najčešća tortilja. Ovisno o pripremi tortilje nastaju nazivi popularnih jela. Najčešći su enchiladas, skuhane tortilje koje su zamotane kao palačinke i ispunjene sirom ili piletinom. Treba kušati i enfrijoladas, a to su ispržene tortilje koje su presavinute i namazane kremom od graha. Za vegetarijance su tu quesadillas, ispržene tortilje ispunjene sirom.

Uz ljutu meksičku kuhinju najbolje ide pivo. Dosta je zastupljeno najpoznatije meksičko pivo Corona kojeg ima i na našem tržištu, ali puno su bolja tamna piva kao npr. Negro modelo ili Indios. Ipak meksičko piće broj 1 i ujedno simbol Meksika je tekila. Tekila se dobiva fermantacijom agave koja se onda barem dva puta distilira. Najbolja tekila se radi od 100% plave agave, što ako je slučaj uvijek se ističe na boci. Prava tekila se radi samo u jednoj regiji blizu grada Guadalajare koji je drugi po veličini. Tamo se nalazi gradić Tequila gdje se mogu obići postrojenja proizvodnje uz obavezna kušanja. Obavezno se mora kušati La cucharacha koja se spravlja od mineralne vode, likera od kave i naravno tekile.

 

Praznik mrtvih

Kako se približavao kraj listopada svi su se počeli pripremati za najsvetiji meksički praznik - Praznik mrtvih. Meksikanci imaju poseban odnos prema mrtvima - oni ih slave. To je zbog popularnog vjerovanja da preminuli imaju božansko dopuštenje da posjete svoje najdraže na zemlji jednom na godinu, a to je na Dan mrtvih (Dia del Muerto). Proslave variraju od regije do regije, ali je opće prihvaćeno da duše djece dolaze 1. studenog, a odraslih slijedeći dan. Tada se na grobljima, koja su uvijek šarena i veselih boja, organiziraju veselice, nose razna pića, pjeva i pleše. Jako su popularne razne maske koje prikazuju smrt, često na jedan šaljiv način, jer smrt ne smatraju nečim čega se treba plašiti. Ili riječima poznatog meksičkog pjesnika Octavia Paza: "Meksikancima je smrt jako bliska, oni joj se ismijavaju, oni je miluju, spavaju s njome, slave je..." Svugdje se mogu kupiti kipićie kostura i smrti kao suveniri za strance ili za praktičnu upotrebu lokalnih ljudi.

 

Put u čarobnu Sierru Occidental

Za doživljaj Meksika kakav pamtimo iz kaubojskih filmova, gdje prevladavaju nepregledne prerije prekrivene kaktusima između brdovitih lanaca u kojima se nalaze davno zaboravljeni kaubojski gradovi, upućujemo se sjeverno od Ciudad de Mexica prema zemljopisnoj regiji Sierra Occidental gdje se nalazi naš cilj, gradić Real de Catorce.

To nekoć bogato mjesto zahvaljujući srebru, koje je stanovništvu donijelo napredak, krajem 19. st. je imalo 40.000 st., a danas ih je manje od tisuću. Do naglog napuštanja grada i njegovih rudnika dolazi zbog pada cijene srebra prije stotinjak godina. Danas ovo uspavano mjesto živne kada ga posjete hodočasnici koji se dolaze pokloniti liku sv. Ante u gradskoj crkvi. Real de Catorce i njegova okolica su također jednom godišnje odredište Huichol indijanaca koji dolaze iz dalekih područja pred ljeto da bi održali obrede u pustinji jedući halucinogeni kaktus pejotl.

Dolazak do grada je već prava pustolovina zbog toga jer je smješten nepristupačno u kanjonu brdovite Sierre Occidental. Uz više presjedanja dolazimo sa zadnjim lokalnim autobusom pred posljednu prepreku: tri kilometra dugačak tunel koji vodi do grada. Presjedamo s nekoliko domaćih stanovnika u poseban autobus koji treba čekati znak s druge strane tunela može li proći budući da je širok samo za jedno vozilo.

Vožnja tunelom i ulazak u Real stvaraju pomalo sablasan dojam. Na slabo osvijeteljnim popločenim ulicama nema nikoga. Osam je sati navečer...

Odabiremo hotelčić San Juan na glavnom trgu gdje upoznajemo nekoliko amigosa koji nam kažu da u gradu osim nas ima još nekoliko stranaca. Na slabom španjolskom dogovaramo s njima odlazak u pustinju s caballosima (konjima). "Ali senor, mi nikad nismo jahali!?'"- rekosmo. "No se preocupa!" (Nema problema – jedan je od češćih meksičkih odgovora) - odgovori on odmahnuvši rukom - "To su mirne životinje".

Dogovor je pao i pokupili smo se na spavanje premoreni od puta. Slijedeće jutro društvo nas je čekalo ispred hotela. Gusta magla je okruživala dolinu oko usnulog gradića. Temperatura od desetak stupnjeva nije baš odgovarala našim tankim trenirkama. Zanemarili smo činjenicu da je Real de Catorce na 2800 m nadmorske visine. No ubrzo nas je zagrijalo jahanje po strminama uz provalije. Išli smo u karavani baš kao u nekom westernu.

Jahanje se otegnulo na tri sata na što su se pobunili mišići nenaviknuti na ovakvu vrst transporta. Vođa karavane senor Carlos je odjednom skrenuo s prašnjavog puta među kaktuse i rekao da sjašemo. Dodao je: "U ovoj pustinji Huichol indijanci traze pejotl kaktuse". Teško ih je uočiti jer su svijetlo zelenkaste boje baš kao i okolina. Mali kamuflirani kaktusi mogu biti i ispod kamenja. U gustom raslinju vire samo centimetar do dva iz zemlje. Oblikom podsjećaju na žeton i mekani su na dodir.

Pejotl je moćna halucinogena droga koja je osnovna u ritualima i duhovnom životu Huichola. U njihovoj mitologiji bogovi su personificirani kao biljke i životinje. Pustinjsko područje koje okružuje Real de Catorce smatra se svetom zemljom i ubrani pejotli se trebaju pojesti na licu mjesta kako se bogovi ne bi naljutili.

Uspjeli smo pronaći pet pejotla, a senor Carlos kaže da je to dovoljno za dugotrajno haluciniranje.

Kako je vrijeme prolazilo, magla je nestala i zapržilo je sunce koje nas je opeklo. Temperaturne razlike u jednom danu su drastične.

Vrativši se kasno popodne u Real, dočekao nas je živahan grad prepun trgovaca. Doteturali smo se do jednog saluna, koji je izgledao kao da će se uskoro na vratima pojaviti Clint Eastwood u ponču, i naručili Indios pivo.

 

Prvoklasni autobusi

Ogromne udaljenosti između pojedinih meksičkih mjesta onemogućuju temeljitu posjetu svakoj regiji. Iako su autobusi prvoklasni i udobni, vožnja npr. između poluotoka Yucatana i Ciudad de Mexica traje otprilike 24 sata. A još dulje traje od glavnog grada prema velikim središtima na sjeveru zemlje, Monterreyu ili Chihuahui. Ako se i želi posjetiti što više različitih regija najbolje je to učiniti zrakoplovom, ali to ima svoju cijenu. Samostalan posjet Meksiku se mora unaprijed dobro organizirati s predviđenim planom puta, jer dogodi se da na licu mjesta odjednom budete zatrpani s neizmjernim količinama privlačnih stvari koje biste sve željeli posjetiti i vidjeti. A vremena nikad dosta. Dovoljno je reći da samo za Ciudad de Mexico tjedni obilaska nisu dovoljni da bi se sve vidjelo.

 

Meksiko info:

Broj stanovnika: 105 mil.

Površina: 1 960 000 km²

Jezici: španjolski + izvorni indijanski jezici

Religija: katolici 89%, protestanti 3%, ostali 8%

Etnički sastav: Mestici 60%, Indijanci 30%, bijelci europskog podrijetla 10%

Vrijeme: -6 GMT

Novac: peso (1USD=10 pesosa), američki dolar svugdje dobro prihvaćen

Viza: nije potrebna za hrvatske državljane.

 

Cijene:

       obrok u restoranu – 5-15 USD

       obrok na cesti – oko 1 USD

       boca piva – 2 USD

       boca vode – 1 USD

       autobus, 3 sata vožnje – 10-20 USD

       budget hoteli – 15-50 USD

       ulaznice za arheološke lokalitete – 5-10 USD


  isprintaj članak