Rubac (marama) - lagano, šareno, živahno…
Veći rubac možete prebaciti preko jednog ramena, a ako vam postane hladno, možete ga obaviti i preko drugog. ...
Konjarstvo (konjički sport) u Srbiji
Tinejdžeri koji žele biti džokeji nesmiju, kada odrastu, premašiti 50-60 kilograma težine! ...


Anketa
NALAZITE SE U > Mala škola turizma
Crkva propisuje da ne može postati svećenikom osoba koja ne pije vino
Objavljeno: 13.06.2017. 12:24  
Misno vino
Misno vino

U drugom stoljeću naše ere proizvodnja vina snažno se širi Europom, i to prvo Njemačkom, a potom Francuskom. Već u ranom feudalnom društvu jako raste uživanje u vinu svih slojeva stanovništva, pa potrošnja vina nadmašuje mogućnosti njegove proizvodnje, a vino postaje ne samo kultni već i vrlo cijenjen proizvod u naturalnoj razmjeni dobara. U kršćanskim vjerskim obredima vino, naime, zauzima visoko mjesto. Svećenici koji su proučavali stare grčke i latinske napise o lozi i vinu širili su ta saznanja (time i kult vina) po cijeloj Europi. A križarski ratovi pridonijeli su širenju kulture vinove loze, odnosno vina od Sredozemlja preko Cipra do Srednjeg Istoka (Sirija, Palestina), odakle se širila u Malu Aziju i druga područja iz kojih loza izvorno i potječe.

Prve propise o vinu donosi Karlo Veliki, a u nas nastaju prvi statuti gradova koji reguliraju proizvodnju i potrošnju vina. Kulturno uzdizanje i razvoj naroda u srednjem vijeku naglo su utjecali na povećanu potrošnju vina, te je ono, kao u Rimljana, postalo pojam i mjerilo životnog standarda čovjeka i crkvenih obreda.


Crkva propisuje da ne može postati svećenikom osoba koja ne pije vino 

Među nekoliko crkvenih kodeksa najpoznatije je crkveno djelo "Codex iuris canonici", kojim crkvene vlasti po prvi put pisano određuju da se tijekom crkvenog obreda svećenik mora koristiti "vinum de vitae", odnosno prirodnim vinom proizvedenim bez ikakvih dodataka. Samo tako proizvedeno može nositi naziv "misno vino" i koristiti ga se jedino u crkvenim obredima. U drugom kodeksu, nazvanom "Constitutiones Apostolicae", crkva propisuje da ne može postati svećenikom osoba koja ne pije vino.

Odredbe o korištenju vina u vjerskim obredima i danas su aktualne, iako je pojam misno vino poprimio tržišne konotacije, budući da ga u nas, ali i u nekim drugim zemljama, proizvođači, pa i sama crkva stavljaju u promet.

Zloupotrebljava li se naziv misno vino i time obezvređuje njegov izvorni značaj i autoritet? Misno vino u crkvi i na tržištu nema isti motiv, ulogu ili cilj, čak ni onda kad ga kao zaštićeno ime nosi butelja vrhunskog vina.     

(Preneseno: “Narodni list”, Zadar)

  isprintaj članak