Objavljeno: 30.08.2011. 16:40

Nakurnjak za dragog

• 

Biseri ličkoga kraja

Napisala: Željka Sruk


Možda bi malo tko znao reći riječ - dvije o Korenici, no zato bi mnogi pjesnici i književnici, zaljubljenici u prirodu, ali i obični turisti diljem svijeta mogli napisati romane o njezinu najvećem biseru, smještenom između jugoistočnog završetka masiva Male Kapele i visoke Ličke Plješivice. Uistinu, štošta bi se moglo reći ili napisati o Plitvičkim jezerima...

Svejedno je prolazite li magistralom iz sjeverne Hrvatske preko Karlovca za Slunj, Gračac, Knin ili Zadar, ili obratno:  od mora prema središnjoj Hrvatskoj, svakako ćete proći, a vjerojatno i stati, u najstarijem i najvećem hrvatskom nacionalnom parku -  Plitvičkim jezerima. Ovu zasluženu titulu  park je dobio 1949. godine i osim što se ubraja u red najljepših prirodnih znamenitosti u Europi, uvršten je 1979. godine i na popis svjetske prirodne baštine UNESCO-a. Riječ je o šumovitom planinskom kraju kroz koji se, jedno ispod drugog, niže šesnaest jezera kristalne modrozelene boje. Vodom ih pune brojne rječice i potoci, a draž im daju međusobno spojene kaskade i šumni slapovi. Uz jezera se nalazi i nekoliko špilja, a arheolozi su pronašli i ostatke pretpovijesnih boravišta. Park površinski zauzima 294,82 četvorna kilometra  s 1267 biljnih vrsta, od kojih je 75 endema, te čak 55 različitih vrsta orhideja. Uz 161 vrstu ptica i sitne divljači, možda ugledate i srnu, divlju svinju, vuka ili smeđeg medvjeda, najatraktivnijeg stanovnika plitvičkih šuma. Park je i stanište 321 vrste leptira i 21 vrste šišmiša. Iako su jezera dom brojnih pastrva, ribolov nije dopušten, baš kao ni lov niti kupanje. Osim pješačenja i planinarenja, u parku je moguća vožnja biciklom, električnim brodom i vlakom. U najatraktivniji dio parka, na Gornja i Donja jezera, moguće je stići kroz dva ulaza, gdje se nalaze i informativne ploče s osnovnim podacima o načinu kretanja parkom, stazama, vidikovcima, ugostiteljskim objektima i hotelima, autobusnim stajalištima, parkiralištima i svemu što bi turistima u šetnji parkom moglo zatrebati.

Pod teleskopskim povećalom

S obzirom da na koreničkom području nema industrije, malo je rasvjete i velik dio područja proglašen je zelenom zonom, ne čudi što se Nikola Mazarekić, inače strastveni zaljubljenik u astronomiju, sjetio otvoriti zvjezdarnicu u Korenici. Osnivanje Astronomskog društva Korenica 2003. godine i dvije godine "natezanja" s nabavom 47 kg potrebne dokumentacije za izgradnju ovog javnog objekta bili su uvod u početak gradnje koreničke zvjezdarnice, promjera deset metara. Zvjezdarnica će u prizemlju imati informatički kabinet i predavaonicu, na prvom katu knjižnicu s optičkom opremom i malim uredom, dok će je na vrhu krasiti kupola s robotiziranim teleskopom promjera 80 centimetara. Osim podukom, za koju već i sada ima puno zainteresiranih, zvjezdarnica će se baviti i znanstvenim radom. U njezinu izgradnju i opremanje utrošit će se pet milijuna kuna.

Astronomsko društvo Korenica danas ima sedamdesetak članova, a osim popularizacije astronomije i održavanja šest godišnjih predavanja za građanstvo uglavnom se bavi radom s djecom u dvije škole na koreničkom području. "Nalazimo se jedanput tjedno i uz predavanja o osnovama astronomije uglavnom se temeljimo na praktičnoj nastavi. Djecu učimo kako se snaći na nebu te kako, uz pomoć naših jedanaest teleskopa, prepoznati zviježđa i objekte" - objašnjava gospodin. "Na ličkom nebu,"  kaže gospodin Nikola, "nema izvanzemaljaca, no zato se s teleskopom u rukama može vidjeti zaista svašta – od Saturna, Jupitera i njegovih satelita, difuznih maglica, galaksija te pomrčina Sunca i Mjeseca do zvijezda padalica, ovdje poznatijih kao suze sv. Lovre".

Aktivnosti na ličkom nebu

O aktivnosti i svestranosti Ličana svjedoči i Klub za slobodno letenje Fobos, osnovan prije tri godine, čijih se 25 članova bavi paraglidingom i ovjesnim jedriličarstvom. Osnovni ciljevi kluba, koji je pridružen član Hrvatskog zrakoplovnog saveza, jesu organizacija sportskih natjecanja u paraglidingu (discipline precizno slijetanje i prelet) i jedriličarstvu. Osim toga, u tijeku je registracija sportskog aerodroma Bjelopolje, šest kilometara udaljenog od Korenice. Naime, tereni oko te sportske zračne luke slove kao najbolji u Hrvatskoj za sportske zrakoplovne aktivnosti poput jedriličarstva, aviomodelarstva i padobranstva.

Nakurnjak za dragog

Ne u tako velikom broju, ali također s hvalevrijednom svrhom, svake se večeri u nekadašnjem hotelu Đukić, kasnije trgovini, u Ličkom Petrovom Selu sastaje šest do sedam žena, članica Udruge građana „Tara“, osnovane 2004. godine. Tamo tkaju, odnosno izrađuju razne vunene odjevne predmete u tradicijskom duhu, čime pridonose očuvanju kulturnog naslijeđa. U tome im pomažu tri tkalačka stana i šivaći stroj koji sam veze, programiran računalom; snovaljka, na kojoj se priprema osnova za tkanje; puno materijala, uglavnom vune te još ponajviše ljubavi i dobre volje. U njihovom izložbenom salonu mogu se nabaviti vunene čarape i coklje – ličke vunene papuče – za stotinu kuna, šalovi po 120 i 130, tkani ručnici za 250 ili obični za 150 kuna, a kao možda najpopularniji suvenir za pedeset kuna se može nabaviti i tzv. nakurnjak, poznat još iz brončanog razdoblja. Priča kaže da su ga nosili na engleskom dvoru u 15. stoljeću, dok su se srednjoeuropski narodi njime koristili kao učinkovitom zaštitom od hladnoće i prilikom jahanja. U širokoj je uporabi i u hladnim planinskim krajevima Jugoistočne Europe. Opleten je od grube domaće vune, radi bolje cirkulacije. Zadržao se i u tradiciji Like kao obavezni dio dote (miraza), djevojačkog sanduka s ručnim radovima pripremljenim za očekivani brak. Osim u ovom prostoru, predmete je moguće kupiti u suvenirnicama na Plitvičkim jezerima.

Još jedna udruga koja također već tri godine marljivo radi na očuvanju tradicije ličkog kraja je Udruga „Nit“ iz Korenice. I njezinih šesnaest članica bavi se ručnim radom te izrađuje pletene i kukičane predmete, a u planu im je izrađivati i keramičke tradicijske suvenire. Jedini problem im je, kako kažu, nedostatak zainteresiranih, odnosno onih koji bi se posvetili očuvanju ovog dijela ličke baštine.

isprintaj članak