Pauk po svojoj prirodi nije agresivan, to je mala plašljiva životinjica koja će ugristisamo u samoobrani, ako bude nezgodno pritisnuta ili se npr. uzvere na rukav ili nogavicu pa se nađe prikliještena između tijela i odjeće što se često događa za vrijeme poljskih radova. Ugrizi pauka su česti u kampovima, na logorovanjima i za lutanja obalom kada pauk dođe u kontakt s golim tijelom.

Napisaoe: Prof.dr.sci. Miroslav Cuculić

Pauci su plašljive životinje, a mnogi od njih žive tako da rijetko dolaze u doticaj s čovjekom. Pripadaju u skupinu životinja koje imaju otrovni aparat kojim unose otrov u tijelo žrtve, tj. imaju otrovne žlijezde, izvodne kanale i čeljusti ili bodlje. Stručno se zovu aktivno otrovnim ili fanerotoksičnim (od grčkog faneros=očit, toxiton=otrov) životinjama. U nekih su te štipaljke tako slabe da ne mogu probiti čovjekovu kožu ili im je otrov štetan samo za kukce, njihov uobičajeni plijen. U Europi su vrste otrovnih pauka mnogo rijeđe nego npr. u Južnoj Americi, a od svih je najtotrovniji Latrodectus tredecimguttatus (“crna udovica”).

Otrovanje izazvano ujedom pauka općenito se zove araneizam (lat. araneus=pauk), a otrovanja od pojedinih vrsta nazivaju se prema imenu pauka, npr. latrodektizam, kirakantizam, tarantizam.

Crna udovica

Rod latrodectusa (genus Latrodectus Walckenaer) je kozmopolitski rasut po tropskom, toplom i umjerenom pojasu svih kontinenata. Jedna od vrsta, Latrodectus mactan tredecimguttatus (Rossi), proširen je od Bretanje, europskih i afričkih obala Sredozemlja, pa preko Balkanskog poluotoka sve do juga europskog dijela Ruske Federacije. Dobio je ime po jarko crvenim pjegama koje nosi na kuglasto baršunastom crnom trbuhu, kojih obično ima 13 (lat. tredecim). Može ih biti i više ili znatno manje. Otrovna je samo ženka koja ima tijelo dugo 1,5 cm, dok bezazleni mužjak nema tijelo dulje od 55 mm. Spolno sazrijevaju tijekom ljeta i tad se oplođuju. Nakon toga mužjake više ne viđamo. Prema mišljenju nekih autora i narodnom vjerovanju, nakon oplodnje ženka proždire mužjaka, koji je obavio svoj biološki zadatak. Zbog tih okrutnih značajki dobila je ime “crna udovica”.

Simptomi otrovanja nakon ujeda javljaju se nakon l5 minuta do sat vremena. Sâm ujed nije bolan, tako da se kod više od polovice ujedenih, ujed i ne primijeti. Bolesnici koje je pauk ujeo za vrijeme spavanja nisu se ni probudili. Od područnih limfnih žlijezda šire se nepodnošljivi bolovi praćeni grčevima prema križima te sapinju grudni koš i trbuh. Bolesnik dršće cijelim tijelom, cvokoće, koža mu je osjetljiva na dodir, obilno se znoji. Jak je motorički nemir, ujedno imaju potrebu za kretanjem, a kako to ne može, baca se i valja po ležaju zapomažući. Grčevi se javljaju osobito u male djece. Temperatura je normalna ili lagano povišena. Uz teške oblike otrovanja opisani su i retencija mokraće, stanje šoka, cijanoza, te povraćanje. Simptomi traju nekoliko sati ili čitav dan, nakon čega se u 2 do 3 dana postupno smanjuju. Nakon toga simptomi, kao što su opća slabost, zujanje u ušima, prolazni spazmi mišića, mogu perzistirati tjednima nakon prestanka akutnih simptoma.

Liječenje

Ako je ikako moguće, bolesnika treba hospitalizirati. Da se olakša stanje, mogu se primijeniti tople kupke i injekcije kalcija, te sredstva protiv bolova. Ako nema zapreka, treba što prije nakon ujeda primijeniti serum Antilatrodectus tredecimguttatus (proizvod Imunološkog zavoda iz Zagreba) koji sadržava specifična protutijela protiv toksina pauka “crne udovice”. Serum se injicira u predjelu bedra u mišić, kako bi se, ako se pojave znaci nepodnošljivosti, moglo primijeniti podvezivanje. Nakon primjene seruma poboljšanje nastupa tijekom 1 do 3 sata. Iako je jedna doza obično dovoljna, u težim se slučajevima mogu dati i dvije. Serum ne treba davati osobama koje su primale konjski serum, a treba biti vrlo oprezan i s osobama koje su sklone alergičnim reakcijama (ekcemi, urtikarije, bronhijalna astma i dr.)..

Problematična zaštita

Pauci imaju ograničenu potrebu za disanjem, pa su otporni prema respiratornim otrovima. Ne mogu se uništavati ni otrovnom hranom jer žive od tjelesnih sokova koje isisavaju iz žrtava. Zbog hitinskog oklopa otporni su na mehaničke povrede i na kontaktne otrove. Sreća što je pauk plašljiv pa bježi, u kuće se u pravilu ne zavlači, nema ga niti na plažama. U poljoprivredi se možemo zaštititi odjećom i uporabom mehanizacije. Značajna prevencija, posebice turista, jest zdravstveno prosvjećivanje, odnosno dobra informiranost.

Chirachantium punctorium i kirakantizam

Iako je mnogo manje otrovan i otrovnost mu je sasvim drukčijeg tipa, po važnosti nakon latro-dektusa treba spomenuti kirakantija (Chirachantium punctorium) iz obitelji Slubionidae. Zbog ostrugastih izraslina na nožicama dobio je još i naziv bodljikasti ostrugar. Nalazimo ga u srednjoj i južnoj Europi i u nekim dijelovima Azije. Tijelo mu je dugo oko l0 mm, jajolikog je zatka i žućkasto smeđe boje. Štipaljke su mu velike i čvrste, a noge vitke, duge i dlakave. Živi u travi i grmlju, ali za razliku od latrodektusa, često se nađe i u kućama. Otrov vrlo brzo ubija male kukce.

Ujed kirakantija uspoređuje se s ubodom ose. Bol ponekadol prati opće loše stanje i povišenje temperature. Na mjestu ujeda su ponekad osjetne promjene kao utrnulost, preosjetljivost, neosjetljivost i bolnost, može se javiti i manja odumrlost tkiva. Bol kasnije prelazi u svrbež, a limfni čvorovi su često povećani i osjetljivi na pritisak. Ponekad bolesnici mogu imati i lak pritisak u grudima praćen lošim osjećajem. U liječenju su potrebna sredstva protiv bolova koji uz ostale smetnje za koji dan iščeznu. Treba istaći da su otrovi kirakantija i latrodektusa različiti, tako da serum protiv toksina latrodektusa nema učinka na simptome kirakantizma.

Tarentula (Lycosa-Tarentula)

To je najveća europska vrsta pauka. Ženke su duge do 3 cm, s jakim štipaljkama na nogama. Pauk je raširen diljem južne Europe i u sjevernoj Africi, osobito u području Sredozemlja. Mužjak je na leđnoj strani siv, s karakterističnim tamnim šarama, dok je ženka na leđima tamno smeđa, a trbuh joj je žutonarančast s crnom prugom, tako da podsjeća na tigrovo krzno. Ne plete mrežu nego živi u rupama u zemlji, promjera 2 cm, odakle vreba plijen. Tarentula Apuliae, kako se prije zvao, pauk je koji je ušao u povijest. Vjerovalo se da se “taranti” - bolesnici koje ujede tarentula, mogu izliječiti samo plesom do iznemoglosti. A plesalo se uz glazbu, osobito brzog, troosminskog i šestoosminskog takta, koja se još i danas očuvala kao poznati ples “tarentula”. Bolesnike je najvjerojatnije ujeo latrodektus, a ne tarentula, koja zapravo i nije jako otrovna. Motorni nemir u latrodektizmu mogao je biti povod za tarantizam.

S druge strane čovjek ne može tako često doći u dodir s paukom koji svoj vijek provodi u rupama u zemlji, što također govori u prilog tome da on nije mogao biti uzročnik masovnog tarantizma, kao što se to navodi u zapisima iz Srednjeg vijeka.