A sama džamija - u životu ljepše nisam vidio

Objavljeno: 19.10.2011. 12:56

Ovosvjetovni dženet

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Hadž (hodočašće) je doista teško obaviti i bolje je da vjernik krene što mlađi. Hadis Muhammeda s.a.v.s. kaže da tko propisno obavi hadž, te mu kod svemogućeg Allaha hadž bude primljen, taj bude očišćen od grijeha kao od majke kad je rođen.

Napisao: Hadždži Izet Mujić


Dobro je znati da je vrijednost namaza u Poslanikovoj džamiji tisuću puta veća negoli na bilo kom drugom mjestu osim Harrema u Mekki. Tamo je vrijednost namaza 100.000 puta veća od bilo kog drugog mjesta.

Sisak, 29. svibnja 2008. god.

Na sastanku UBBDRH OGS i Sisačko-moslavačke županije (SMŽ) predloženo je da ove godine na hadž ispred ogranka otputujem ja, a troškove puta će snositi Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske, a troškove reprezentacije i ikrar dove snose ogranak OGS-a, SMŽ i moja obitelj.

Sisak, 25. srpnja 2008.

Saznajem da do 1. kolovoza moram pribaviti žuti karton (cijepljenje), uplatiti putno osiguranje, a putovnicu s tri fotografije i životopisima oca, majke i svojim poslati u Sarajevo. Otkako sam doznao da idem na hadž (hodočašće), više puta sam izgovorijo elhamdulillahi (hvala Bogu), jer sam već duže vrijeme imam namjeru otputovati, no mogućnosti su bile nikakve.

Sisak, 16. studenog 2008.

U prostorijama sisačke džamije održana je ikrar dova (molitva) povodom odlaska na hadž. Molitvu je predvodio Alem ef. Crnkić, glavni imam sisački. Vidjevši koliko je ljudi bilo prisutno, poletjele su mi suze radosnice u jednom trenutku. U takvim trenucima čovjek može shvatiti koliko je cijenjen, a što mi daje dodatni poticaj za ubuduće. Inšaallah (Ako Bog da).

Sarajevo, 27. studenog 2008.

Danas mi je rođendan. Pa, sretno ti hadžo! Dade li Bog na rođendan ćeš biti u Medini onako kako si želio.
U 20,40 polijećemo nas dvije tisuće hadžija (hodočasnika). Za mene je to pravi doživljaj budući da prvi prvi put letim zrakoplovom. U istom avionu je išao i reis dr. Mustafa ef. Cerić. Ljepše nam je nego pticama jer letimo i jedemo. Iznad Sredozemnog mora smo zikr učili (molili se) s hafizom Mensurom ef. Malkićem. Nadlijećemo Atenu i Kairo na visini od 10.600 metara. Vanjska temperatura je -56 stupnjeva. Spustismo se sa zikrom i zahvalom Allahu milostivom. A još je ugodnije kada se uči dova (moli) prilikom uzlijetanja i slijetanja, a dovu uči pilot aviona.

Medina, 28. sudenog 2008.

Prilikom spuštanja u Džidu kod Medine iz zraka vidjesmo poslanikovu džamiju. Mili Bože, sanjam li? Kao da je ona u zraku, a mi na zemlji? Našli smo hotel u kojem ćemo odsjesti. Sa mnom su u sobi šest hadžija, a od njih su četiri efendije. Među njima je i jedan hafiz (čovjek koji zna Kur´an napamet). Elhamdulillahi (hvala Bogu)!
Nakon što smo se smjestili stiglo je vrijeme sabah namaza (jutarnja molitva). Krenusmo prema Poslanikovoj džamiji koja je blizu našeg hotela. U dvorištu džamije vrvi od mnoštva ljudi. A sama džamija - u životu ljepše nisam vidio! Njenu je ljepotu teško opisati. Treba je vidjeti i doživjeti. A tek unutra! Kad se ezan (poziv na molitvu) prolomio džamijom sav sam se naježio. Vrijeme je i za džumu namaz (glavna molitva petkom). Kada se začu ezan potekoše mi suze radosnice što sve ovo doživih. Hvala ti Bože milostivi. Jedino mi je žao što zbog obnove prostora oko mezara (groba) Muhammeda a.s. (a.s. = Božji poslanik) nisam zbog gužve mogao prići. Sutra ću pokušati.

Medina, 30. studenog 2008.

Rano ujutro sabah namaz klanjadoh na katu haremma (dvorišta). Prekrasan pogled, dolazak vjernika različite boje kože. Na kijamu (stajanje), na rukju (padne ničice), na sedždi (kada se sjedi dolje na molitvi) svi sve razumijemo: Allahu ekber (Bog je najveći).  Poslije se samostalno upućujem na mezar (grob) Muhammeda a.s gdje je velika gužva. Probijam se da najmilijem Božjem robu selam nazovem (da ga pozdravim). Redari ne daju prići, samo prolaz dopuštaju. Neoposivo sretan i radostan sam prošao pored njegovog groba i nazvao mu selam Esselamu alejkum Božji poslaniče (neka je mir i spas Božjem poslaniku). Poslije svakog namaza klanjali smo dženazu namaz (molitva za mrtve) umrlim stanovnicima ili hadžijama.
Čuo sam se sa svojom slavljenicom - kćerkom Amrom, koja je danas dala Hatmu (poklon molitva nakon što je proučen Kur'an), a babo (otac) joj je Kur´an kupio.

Medina, 30. studenog 2008.

Polako se privikavam na svu tu silnu ljepotu oko sebe. Navečer oko 22 sata odlazim u revdu (prostor oko mezara Muhammeda a.s.) kojeg inače još zovu ovosvjetovni dženet (raj). Do kasnih noćnih sati klanjam nafile namaze (propuštene molitve), činim zikr te upućujem dove svemogućem Bogu za sebe, obitelj, roditelje svoje i svoju hanumu, za naše braće, sestre, rodbinu, za naš džem'at (vjerska zajednica), za sve one koji su na bilo koji način pomogli ili sudjelovali u oko mog odlaska i povratka s hadža, te za našu za umrlu rodbinu.

Medina, 01. prosinca 2008.

Očito se previše lijepog dogodilo pa nisam mogao spavati. Poslije jutarnje molitve i kave odlazim snimati medinsku ljepoticu s više strana. Unutarnji prostor same džamije, u kojem se može odjednom klanjati (obaviti molitvu) 500.000 vjernika, a s vanjskim prostorom, isto popločenim granitom, za preko milijun i dvjesto tisuća vjernika.

Zatim sam odlazim u posjet u Billalovoj džamiji. Nakon poslijepodnevnog namaza grupno odlazimo na brdo Uhud na kojem se odigrala značajna bitka za opstanak muslimana. Tu je, kako je poznato, poginuo hazreti Hamza, stric resulullaha Muhammeda a.s. Slijedi posjet Kibletejn džamiji s dvije kible (dva pravca klanjanja). Jedna je okrenuta prema džamiji Al.aksa, danas u Jeruzalemu, gdje se prvobitno klanjalo, a druga prema Mekki u čijem pravcu se klanjaju svi muslimani svijeta.

Medina, 02. prosinca 2008.

Jutros smo, na žalost, klanjali dženazu namaz (molitva za mrtvog) našoj bosanskoj hadžinici, rodom iz Ključa, koja je preminula od infarkta, te je sahranjena u medinskim mezarima. Sada mi je jasno zašto kažu da tko ovdje umre i bude sahranjen postaje dženetlija (odlazi u raj).
Dobro je znati da je vrijednost namaza u Poslanikovoj džamiji tisuću puta veća negoli na bilo kom drugom mjestu osim Harrema u Mekki. Tamo je vrijednost namaza stotinu tisuća puta veća od bilo kog drugog mjesta.
Popodne sam iskoristio za kupovinu poklona, a navečer smo zadužili ihrame - bijelo platno koje moramo nositi kad idemo na Umru i na dan Arefata (brdo s kojeg je Božji poslanik razgovarao s Bogom). Sada kreće teži dio, ali "ako Bog da", kako kaže vodič, nakon što obavimo umru i dan Arefata vraćamo se kući čisti od grijeha kao na dan rođenja. Sutra poslije podne putujemo u Mekku. Vožnja autobusom, kažu, traje deset sati. Pa, hadžo bolan (gospodine hodočasniče), neka ti dragi Allah olakša ovo putovanje i neka svakako hadž (hodočašće) bude mebrur (primljen kod svemogućeg Boga).

Medina,  03. prosinca 2008.

S obzirom da smo dobili ihrame oko 16 sati krenusmo prema Harremu Šerifu u Mekki. Obučen u njih čovjek osjeća kao da pripada nekom drugom svijetu budući da odlazi na mjesta tamo gdje su hodali Božji poslanici a, među njima Alahu najodabraniji i najbolji Muhammed a.s.  
Na putu susrećem poznanike, Ogreševića, načelnika općine Cazin, i, 4.000 kilometara od doma upoznajem rođake koje dosad nisam vidio. Vraćamo se u autobus, te uz telbiju i zikrove krećemo prema Mekki. Još samo 450 km.

Esselamu alejkum Medina (Mir i spas Medini)
Ve sselatu ve sselamu ala resulina Muhammed. (Neka je salavat i mir na Božjeg poslanika Muhammeda a.s. )

Mekka, 04. prosinca 2008.

U Mekku dolazimo oko ponoći, ali dok smo obašli sva mjesta gdje se treba prijaviti, te zadužili narukvice na kojima piše broj šatora, a koje nam pomažu u slučaju da se izgubimo, prošlo je dosta vremena. Dovoljno ju je pokazati policajcu i on će nas uputiti do cilja.
Tek u dva ujutro stižemo u hotel i odmah liježemo jer rano je sabah namaz, a već oko 8 sati krećemo prema Harremu obaviti tavaf (krugove oko Kjabe - kuće Abrahamove). Treba obaviti i saj (ubrzano) hodanje s brda Safe na brdo Mevru koji se nalaze u Harremu. Po povratku u hotel skidamo ihrame i ostavljamo ih za potreba Arefata. Obučeni u vlastitu odjeću hodajući tri kilometra, od čega kroz 1.600 metara dug tunel, odlazimo u Harrem klanjati Akšam i Jaciju namaz (noćnu molitvu).

Mekka, 05. prosinca 2008.

Na Sabah namaz krećem ujutro oko 4 sata iako počinje u 5 sati i 20 min. Treba doći do Harrema pješice kroz kolonu vjernika. Na Sabahskom farzu (jutarnja molitva) imam koji je predvodio Sabah namaz poslije Fatihe učeći ajet iz Kurۥana plače. Pomislih, dragi Bože kad on pri spomenu Tvoga imena plače, on koji svaki dan vjerovatno klanja u Harremu gdje je namaz vredniji 100.000 puta od klanjanog namaza na drugom mjestu, što je sa mnom, što je s onim ljudima koji ne mogu ovamo doći. Svemogući Bože Ti si milostiv pa se smiluj svima nama te nas uputi na pravi put i na tom putu održi. Amin (Amen = uslišaj, Bože!).
Petak je a samim tim i Džuma namaz. Kad je vaiz (govornik) počeo vaz (govor) držati, govoreći mi dosta poznate riječi, svaki put kad izgovara subhanallahi (slava Tebi Gospodaru) ili pri spomenu imena Allah, Muhammeda a.s., osjetim kako se sav od plača trese Pakistanac pored mene. Pogledavši ga ispod oka potekoše i meni suze. Siguran sam od straha pred Bogom jer mu jednog dana valja račune polagati.

06.12.08. god

U 21 sat ponovo moramo obući ihrame (bijelo platno kojim se Hadžije ogrnu) te čekati ponoć da krenemo prema Brdu milosti – Arefatu.

07. prosinca 2008.  - "Mekka"

Arefat je 40 km udaljen od Mekke. Svaki od 15.000 autobusa treba napraviti tri do četiri vožnje kako bi prevezli tri milujuna (!) vjernika na Arefat. Arefat je dakle farz (obaveza), nešto što se mora obaviti i bez kojeg hadž nije valjan. To je mjesto susreta i spoznaje samoga sebe, preispitivanje i zbrajanje. Mjesto velike nade budući da ima grijeha koje se samo stajanjem na Arefatu može izbrisati. To je mjesto na kojem je Poslanik a.s. održao oprosni govor poznat i kao oprosni hadž.
Valja istaći da se tu na jednom mjestu nalaze svi vjernici odjednom, dakle svih tri milijuna.
E sad dolazi još teži dio puta autobusom prvo na Muzdelifu, a zatim na Minnu gdje na velikom Džemretu trebamo baciti 7 kamenčića kako bismo kamenovali šejtena (vraga). To simbolično mora uraditi svaki hadžija, jer iz povijesti islama znana priča o Božjem poslaniku Ibrahimu (Abraham) alejisselam koji je krenuo prema današnjem Harremu da izvrši prisegu svemogućem Bogu, a to je da zakolje sina Ismaila (Išmail) na Minni ugledao šejtana (vraga). Vrag mu se pokazao u obliku čovjeka odvraćajući ga od tog nauma na što se Ismail a.s. saginje, uzima kamen, te izgovarajući tekbir bismillahi Allahu ekber (u ime Boga, Bog je najveći), i pogađa ga. Nakon približno stotinu metara ponovo se pokazuje šejtan kojeg Ismail a.s. ponovo, izgovarajući tegbir, pogađa kamenom. I opet nakon 100 metara šejtan pokušava nagovoriti Ismaila a.s. da odustane od svog nauma. Ismail a.s. ga, izgovarajući tekbir, po treći put pogađa kamenom.
Zato je svaki hadžija sigurno bio odvraćan od puta na hadž u smislu puno stoji, veliki su izdaci, mogao bi poginuti ili srušit će se zrakoplov i sl. Stoga svatko tko krene na hadž mora baciti 49 kamenčića. Sedam kamenčića ovaj put, a 21 drugi dan Bajrama, 21 treći dan Kurban Bajrama.

08. prosinca 2008. -. „ Mekka“

Kada znaš da nešto radiš samo u ime Allaha brzo se zaboravi umor i lako obave obaveze i dužnosti. Oko 22 sata krećemo taksijem prema Harremu i učinimo sedam krugova oko Kjabe, a onda idemo na saj (trčanje između mjesta Safa i Merva).

09. prosinca 2008.  - „ Mekka“

Kako sve biva Allahovim određenjem uspio sam budan dočekati jutro. Na Sabah namazu imam koji predvodi namaz uči i plače. Prolaze me srsi, a suze mi kvase oči.
Oko 14 i 30 krećemo prema Minni na kamenovanje šejtana. Tu gledam domaće vjernike koji kao da poskoče kad bace kamenčiće. Uživaju ljudi jer bar dva puta u godini mogu iskaliti svoju ljutnju prema šejtanu koji ih cijelu godinu pokušava nagovoriti na zlo, a odvratiti od dobra. Ma ni sam nisam ostao ravnodušan jer mi se prvi put ukazala prilika da mogu i ja prokletnika tući. S merakom (užitkom).

10.12.08. prosinca 2008.  - „Mekka“

Dosta ljudi umire pa klanjamo dženazu i krećemo za Minnu na posljednje kamenovanje šejtana. Helikopteri kruže kontrolirajući gužvu i preusmjeravajući promet na druge pravce.
 

11. prosinca 2008.  - „ Mekka“

Strašno velika gužva oko Kjabe te Saja (Safe i Merve) što se najbolje moglo vidjeti s prozora hotelske sobe. Uživao sam jedno vrijeme u toj ljepoti te krenuh kroz tunel nazad jer ujutro u  4 sata obavljamo oproštajni tavaf.

12. prosinca 2008.  -  „Mekka“

Na oproštajni tavaf krećemo organizirano u dogovoreno vrijeme. Muškarci su sa strane, a žene u sredini. Nakon svih molitvi vraćamo se u hotel.
 

13. prosinca 2008.  -  „Džedda“

Ujutro krećemo prema aerodromu u Džeddi,  jednom od najprometnijih u svijetu. Magla u Sarajevu je preusmjerila zrakoplov prema Zagrebu. I tako elhamdulillahi (hvala Bogu) vratih se živ i zdrav.



    
Opis fotografija:
1. jedan od mnogobrojni ulaza u Poslanikovu a.s. džamiju.
2. pogled na kupolu ispod koje je mezar Muhammeda s.a.v.s. i njegovi ashaba ( bliski prijatelja ) Ebu Bekkra i Alije prvi halifa poslije smrti Poslanika a.s.
3. Billalova džamija pogled iznutra- Billal je bio vjerni ashab Poslanika a.s. i prvi koji je ezan proučio poziv na molitvu.
4. Brdo strijelaca na Uhudu pored Medine- gdje se dogodila značajna bitka u povijesti islama  protiv mušrika iz Mekke koji su htjeli ubiti Poslanika a.s. i njegove sljedbenike.
5. Pogled sa brda strijelaca prema brdu Uhud i platou na kojem se odvijala bitka.
6. Kubba džamija- prva Poslanikova a.s. džamija u Medini koju je Poslanik a.s. sagradio sa ashabima i mještanima Medine.    
7. unutarnji izgled Kubba džamija u Medini.
8. Pogled na Minnu.
9. Gužva na auto putu u Mekki pored Azzizi džamije.
10. Minna – mjesto gdje se kamenuje šejtan (vrag)
         

isprintaj članak