NALAZITE SE U
U Lici se za novčanik kaže briktaš, za mlijeko - varenika, grm - grumila, za povišeni trijem - ganak, merlin - mrkva, kotač - bicikl, tavan - pod i za čvarke - žmare.
Objavljeno: 05.08.2011. 15:27  
Perušić - Srce Like za moderne lutalice
Perušić - Srce Like za moderne lutalice
  • Perušić - Srce Like za moderne lutalice
  • Perušić - Srce Like za moderne lutalice
  • Perušić - Srce Like za moderne lutalice
  • Perušić - Srce Like za moderne lutalice
Ovo je područje pošteđeno svjetlosnog onečišćenja koje uzrokuje mnoge zdravstvene, biološke i ekološke probleme. Smanjen tlak i vlaga zraka s pojačanim toplinskim zračenjem imaju terapeutsko djelovanje i čine boravak na kontinentalno-planinskoj klimi s toplim danima i svježim noćima natprosječno zdravim.


Perušić i njegova okolica jedan su od najljepših krških područja Hrvatske. Srce Like, uz izvanrednu geomorfološku raznolikost, nedirnutu prirodu, autohtonu gastronomsku ponudu i blizinu morske oblale godit će modernom nomadu koji traži mir za duh, uz cjelovit, često i aktivan odmor za tijelo. Uz pojedine dijelove Gorskog kotara i vanjske dalmatinske otoke, Lika je jedino područje u Hrvatskoj na kojem postoji prava noć. To je područje pošteđeno svjetlosnog onečišćenja koje uzrokuje mnoge zdravstvene, biološke i ekološke probleme. Smanjen tlak i vlaga zraka s pojačanim toplinskim zračenjem imaju terapeutsko djelovanje i čine boravak na kontinentalno-planinskoj klimi s toplim danima i svježim noćima natprosječno zdravim. Čisto noćno zvjezdano nebo u proljeće, ljeto i jesen na kojem se uz našu galaksiju - Mliječni put, u ljetnim mjesecima često vidi mnoštvo repatica, dat će boravku na tom području ekstravagantnu notu.

Jedinstveni spiljski park

Posebnost i izvanrednu ljepotu kraškog reljefa Perušića, uz brojne doline, vrtače i polja protkana potocima, rijekama i jezerima tirkiznog odsjaja, dodatno upotpunjuje niz geomorfoloških bisera prirode - špilja i jama. Jedinstven u Hrvatskoj, spiljski park Grabovača udaljen je svega kilometar i pol od centra Perušića. Osim triju većih pećina; Samogradske, Amidžine i Medine, u Grabovači se nalazi i jama Slipica te nekoliko manjih pećina (Kozarica, Tabakuša....).

Lička kapa

Privlačnosti krajolika pridonose i značajni povijesno-kulturni lokaliteti i spomenici. Osvrt na njih seže do prapovijesti od kada možemo pratiti tragove ljudskog boravka na području perušićke općine. Na potezu prema Otočcu pronađeni su tragovi iz kamenog doba, dok više nalaza potječe iz brončanog doba. U blizini Kosinja pronađen je ilirski grob s prijelaza iz 8. u 9. st. p n.e. Smatra se da lička crveno crna kapa s resama potječe od ilirskog plemena Japoda koje je živjelo na ovom području. I danas se mogu, iako rijetko, susresti starci koji nose ličku kapu.

Spor oko vode

U šumi Begovača kod Kosinja nalazi se "pisani kamen", rimski natpis iz 1. st. uklesan na monolitnoj stijeni. To je rimska presuda u sporu ilirskih plemena Ortoplina iz Stinice kod Karlobaga i Parentina iz Kosinja oko pristupa vodi.

Džamije preuređene u crkve

Perušić se prvi puta spominje 1487. godine kao utvrda. Ime je dobio po plemićkoj obitelji Perušić koja ga je podigla vjerojatno nakon pada Bosne pod tursku vlast (1463.). Turci u travnju 1527. osvajaju Liku i razrušuju Perušić. Tek 1553. poturica Malkočbeg obnavlja utvrdu i dvije godine kasnije naseljava Turke podno kaštela. Senjski uskoci 1569. pokrenuše vojnu na Perušić, savladaše tursku vojsku od 2800 vojnika, ali utvrdu nisu mogli zauzeti. Tek 1636. graničari iz Otočca osvajaju Perušić. Turci ostadoše bez pravog uporišta u Lici, te ga već sljedeće godine potpuno obnovljaju i utvrđuju. Perušić pod njihovom vlašću ostaje do 28. lipnja 1689. kada su ga opkolili graničari i hrvatski ustanici predvođeni popom Markom Mesićem, katoličkim župnikom u Brinju. Kako bi se izbjeglo prolijevanje krvi predložio je dizdaru (turskom zapovijedniku tvrđave), da se mirno preda s posadom u zamjenu za vlastite živote.
Drugu noć je većina Turaka s obitelji napustila Perušić. Ostalo je samo 45 turskih obitelji koje su se odlučili pokrstiti. Utvrđeni grad je zahvaljujući tome ostao neoštećen, a kanonik senjski Vuk Vlatković od svog Kaptola dobiva nalog da džamije preuredi u crkve. U izvještaju od 21. veljače 1696. izvješćuje da je u crkve preuredio četiri džamije, među njima i onu u Perušiću. Iste godine senjski biskup Sebastijan Glavinić posjećuje Perušić i opisuje zatečeno stanje. Grad je opasan dvostrukim debelim zidinama dugim 150 metara s 4 branič-kule povrh kojih se nalazi i jedna okrugla kula. No, tvrđava u Perušiću nije se dugo održala, tako da se već 1713. bedemi i branič-kule pretvaraju u ruševine. Danas je sačuvana samo turska okrugla kula visoka nekih 15 metara, koja je nekada imala 3 kata. Vidljive su i puškarnice. To je jedina preostala turska kula u Lici iz 16. st.
Naime, Turci su za svoje okupacije Like na graničnom području sagradili sustav kula koji se pružao u pravcu sjever-jug. Nakon oslobođenja od Turaka, perušički kraj je u vlasništvu bečke dvorske komore i pojedinih grofova. Kada je 1746. po nalogu carice Marije Terezije uspostavljena lička krajiška pukovnija, Perušić postaje sjedištem satnije. Godine 1765. odijeljen je od ličke i pripojen otočkoj krajiškoj pukovniji, a 1. kolovoza 1881. ulazi u sastav banske (građanske) Hrvatske. Dok perušićka fortifikacija propada, podno nje se razvija selo u kojemu 1696. živi 300 ljudi. Godine 1857. u 45 kuća živi 561 žitelj. Perušićka je općina godine 1910. imala 20.925 stanovnika, dok ih je danas svega 3.494.
Godine 1779. otvorena je škola, a 1892. stanica za ličku diližansu koja je prometovala od Ogulina do Gospića.
Crkva Uzvišenja sv. Križa bivša je džamija (prije toga isto crkva), a njezino konačno preuređenje u katoličku crkvu završeno je 1698. Više je puta obnavljana. Ima 7 vrijednih pokrajnjih drvenih oltara. Župni dvor sagrađen je 1772. Veliko slavlje uz kulturni i zabavni program je na dan općine 14. rujna.
Općina Perušić nalazi se na sjeverozapadu Ličkog polja (560 m/nm) i obuhvaća 17 naselja. Sam Perušić ima 957 stanovnika. Svako selo ili predio na tom području može ispričati svoju priču. Bilo da šećete i uživate u razgledavanju starih kuća i gospodarstava kojih je sve manje, bilo u izgledu krajobraza ili stadima ovaca koje slobodno pasu na poljima. Predvođena pastirom u pratnji pasa, stada se cestom vraćaju u torove uz zvučnu kulisu: blejanje i zvuk zvona koje ovce nose oko vrata. Spoj prirode, mirisa i zvukova čini cjelinu po mnogočemu jedinstvenu.

Najstarija tiskara u Slavena

Selo Kaluđerovac s današnjih 29 žitelja nekada je bilo poznato po izradi glinenog posuđa, a crkva Sv. Nikole potječe iz 1748. godine. U Kosinju se nalazila, kako se pretpostavlja, najstarija tiskara na slavenskim područjima. Nedugo nakon što je u Njemačkoj izumljen tiskarski stroj, knezovi Frankopani ovdje su podigli najstariju hrvatsku tiskaru. Kako upućuje spomen ploča na crkvi u Gornjem Kosinju, u toj je tiskari 1483. tiskana prva hrvatska knjiga - rimski glagoljski misal. Uza sam Perušić nalazi se selo Kvarte. U antičko doba tu je bilo rimsko naselje Epidotium (Epidocij) i veliko trgovačko središte što potvrđuje i nekoliko pronađenih rimskih javnih mjera, među kojima i tzv. četvrtine - kvarte (jednina: kvarat). Pretpostavlja se da je po njima selo i dobilo ime. Tu je pronađena i rimska urna iz 2. st.

Ugodna šetnja kroz povijest

Tijekom srednjeg vijeka u Kvartama je bio turski pazar, na mjestu današnje Lokve, jezerca dubine 3 metra koje je djelomice zatrpano gradnjom ceste. Kvarte su 1857. imale 919 stanovnika u 68 kuća, a godine 1910. broj žitelja smanjio se na 533. Danas u Kvartama živi svega 277 stanovnika, a trend opadanja se nastavlja. U nekim zaseocima živi samo nekoliko staraca starih 80 i više godina. Nad mjestom dominira brdo Megdan, s kojeg se pruža predivan pogled na Velebit, Perušić i Lokvu. Izniman doživljaj predstavlja i uspon od ceste na Megdan strmijom stranom, i potom spuštanje drugom, manje strmom stranom punom gudura i manjih vrtača do kapelice Sv. Vida. Tu se 15. lipnja na blagdan zaštitnika okupi mnoštvo ljudi i slavi god uz pjesmu, ličko kolo i neizbježno pečenje - janjce s ražnja. Odatle je za svega desetak minuta lako doći do čatrnje, bunara iz turskog doba. Nedaleko je i šuma Štitar u kojoj se nalaze vidljivi ostaci jedne od turskih kula iz srednjeg vijeka. Još šezdesetih godina prošloga stoljeća ruševine su bile visoke 2 metra, dočim su danas jedva vidljive i obrasle raslinjem. U blizini šume nalazi se i zaseok Šćiter, koji se u pisanim dokumentima spominje davne 1484. Vraćajući se odatle polazišnoj točki podno Megdana mogu se vidjeti tipične ličke kuće. Većina ih je građena prije stotinjak godina. Donji dio kuće, u kojem je boravilo blago, ozidan je kamenom, a u gornjem - drvenom dijelu s malim prozorima obitavali su ljudi. Poseban je i natkriven drveni trijem na gornjem dijelu kuće koji se naziva ganak, na kojemu se nalazila ostava za sir i mlijeko. Za ovu ugodnu šetnju valja izdvojiti dva sata. Osim šetnji, planinarenja i ostalih oblika rekreacije u prirodi, u Perušiću na raspolaganju stoji i sportska dvorana, travnato nogometno igralište a za ljubitelje ‘bijeloga sporta’ i tenisko igralište.

Bunari s izvorskom vodom

S ostatka turske kule u Perušiću pruža se jedinstven pogled na grad i na polje podno uzvisine s bunarom Ahmetovac iz turskog doba. U blizini se nalaze još i bunari Josipovac i Grabovac, također iz turskog doba, svi sa živom - izvorskom vodom. Neki od njih koriste se i danas. Svakako se osvježite tom izuzetno kvalitetnom i ukusnom vodom. Na rubovima kraških polja u Lici nalaze se vrela iznimno kvalitetne pitke vode, a Lika se smatra najizdašnijim spremnikom pitke vode u Hrvatskoj.

Kanjon rijeke Like

Ličko hidrološko bogatstvo resi i druga po veličini ponornica u Europi - rijeka Lika duga 78 km. Posebno je čudesan dio toka koji prolazi kroz kanjon s gotovo okomitim stijenama. Rijeka Lika je danas branom odsječena od ponora u koji je ponirala zajedno s rijekom Gackom. Jezero Kruščica površine 239 hektara nastalo je šezdesetih godina prošloga stoljeća potapanjem sela Kruščice za potrebe Hidroelektrane Senj. Mirna voda jezera pogodna je za kupanje i sve sportove. Bogatstvo ribljeg fonda s kapitalnim primjercima privuči će svakog pasioniranog ribolovca. Spomenuto će se najbolje doživjeti splavarenjem Likom i jezerom Kruščica. Jedinstven doživljaj iskonske i netaknute prirode koji uz ručak u prirodi (pečenje), kupanje i plovidbu traje cijeli dan, a stoji prihvatljivih 170 kn po osobi. Ovisno o afinitetima grupe i pojedinaca, moguć je i ribolov. Dnevna ribolovna dozvola stoji 60, a godišnja 450 kn i mogu se nabaviti u Perušiću, odakle i kreću organizirani izleti na splavarenje.

Sajam četvrtkom ujutro

Specifičnost i osebujnost ovoga područja upotpunjuje i gastronomska ponuda. Izvorni lički proizvod koji svakako treba kušati je sir škripavac, a cijena kilograma se kreće do 60 kuna. Janjetinu s ražnja i blagu ličku šljivovicu ne treba posebno isticati. Kilogram živog janjca se kreće oko 20 kn. Živopisnu kakofoniju ljudskih glasova i životinjskog glasanja doživjet ćete na perušićkom sajmu četvrtkom ujutro. Potrebno je ranije doći jer se već oko pola devet onaj dio na kojem se prodaju domaće životinje, polako gasi.

Jezik gospodara

U okolici Perušića još i danas su u govornom jeziku (i toponimima, dakako), sačuvani neki specifični izrazi u dijelu kojih se naziru korijeni jezika raznih gospodara tijekom povijesti. Tako se za novčanik kaže briktaš, za mlijeko - varenika, grm - grumila, za povišeni trijem - ganak, merlin - mrkva, kotač - bicikl, tavan - pod i za čvarke - žmare.

  isprintaj članak