LUKSUZNI TURIZAM

Objavljeno: 20.10.2011. 09:35

Pitajte Slavicu (Radić) Ecclestone Probudili ste se u velikoj čudesnoj spavaonici. Kroz prozor na terasi blago pirka tropski povjetarac. Probudio vas je miris svježe kave na srebrnom pladnju u predsoblju gdje je upaljen ogroman tanki televizor, a iz njega sobom tiho odjekuje balijska chill-out glazba. Tabletić pod košaricom s danskim pecivom, današnjim International Herald Tribuneom i svježim sokom od kumquata i pasiflore poručuje da ste u hotelu Bvlgari na Baliju. Sjetite se da ste stigli kasno noću, kad su vas u obližnjoj zračnoj luci gotovo prenijeli iz prvog razreda zrakoplova Emirates (s leta Dubaj – Denpasar) u crnu limuzinu, gdje ste imali dovoljno vremena za dvije čaše šampanjca i pola cigare Romeo & Julieta. Pogled vam privuče zasebni bazen vašeg apartmana na vrhu litice koja se strmo spušta do obale Indonezijskog mora. Malo prije nego što se goli odlučite za skok u njega, presiječe vas: ni slučajno! Za pola sata, točno u podne, odvedu vas na obližnji vojni poligon, odakle će vas helikopter odvesti približno 150 milja dalje u smjeru otočja Celebes, gdje ćete na prelijepi 40-metarskoj jahti u dobru društvu dva dana loviti tune od 200 kg. A u postelji će se poput mačke protezati golo biće nestvarne ljepote.

Napisao: Rok V. Klančnik

Sanjali ste? Vjerojatno. A ako niste – onda ste gost na tržištu najpoželjnijeg turizma: luksuznoga.
O luksuznom smo turizmu u Turistu + već pisali. Tada smo također rekli da 1) nema detaljnih podataka o tome koliko je luksuzni turizam zastupljen i koliko ima takvih gostiju 2) nema jedinstvene definicije toga turističkog sektora. Drugo još ostaje točno. Definicije koja bi bila krajnja još uvijek nema. Stvar je u tome da su posljednjih godina mnogi tradicionalni luksuzni turistički proizvodi postali mnogo dostupniji, na primjer noćenje u hotelu The Conrad, ili u Intercontinentalu (što uopće nije više nikakav luksuz). Riječ »luksuzno« izgubila je svoj nekadašnji ekskluzivni imidž. Sada govorimo o mnogim razinama luksuznoga, od »tradicionalnoga«, »premium« do »über-luksuza«. A što je sa statistikom? Za prvo pitanje već imamo nešto podataka.
Luksuznih turista zapravo nije malo. Sve ih je više. Po podacima Međunarodnog sajma luksuznog turizma (ILTM – International Luxury Travel Market) koji se održava svakog prosinca, gdje drugdje nego u Cannesu na Azurni obali, luksuzni je turizam najbrže rastući  segment turizma. Vrlo je teško točno odrediti gdje se »skupi« turizam mijenja u »luksuzni«, no istraživanje kaže da luksuzni predstavlja približno tri posto svih međunarodnih turističkih dolazaka odnosno oko 25 milijuna ljudi. Ipak prihodi iz te branše nesrazmjerno su visoki: oko 180 milijardi dolara odnosno oko 25% sveg novca koji okrene međunarodni turizam. To iznosi približno 7.200 dolara po turističkom dolasku. Većina tih putovanja predstavlja obilazak više destinacija, tako da je najvjerojatnija svota koja je potrošena na putovanje približno 20 tisuća dolara. Luksuzni turizam raste po stopi od 10 do 20 posto godišnje, ovisno gdje. Rast je stabilan jer nije toliko ovisan o odnosima na tržištu. Tko ima novac, ima ga. I točka.  

A tko je dakle »luksuzni turist«?

Ta tržišna niša posljednjih se godina dobrano raširila i rascijepila na dvije veće skupine – tradicionalnih bogataša i onih »novobogatih« (nouveaux riches kako im se podsmjehuju zavidni). Na engleskom te ljude u pravilu nazivamo i HNWI (high net worth individuals), a posljedično s promjenama u Kini, Rusiji , Indiji i drugim državama gdje broj novih bogataša raste poput gljiva poslije kiše, raste i udio luksuznih turističkih proizvoda na tržištu. Tradicionalni luksuzni turisti inače se ne moraju isticati: umjesto da pokazuju debele zlatne lance i najnovije Guccijeve naočale, sakriju se nekamo gdje je morska voda uistinu čista, gdje će ih poslužiti, masirati, rezati im nokte na nogama, spremiti ih u postelju, voziti uokolo, gdje će si sreću i opuštanje - jednostavno kupiti. Sad se po St. Tropezu i u Marbelli na veliko razmeću bogati Rusi i Kinezi, opijaju se šampanjcem Veuve Cliquot, plaćaju novčanicama od sto dolara, a za doručak crnom Centurion kreditnom karticom uvlače crtice kokaina (po načelu »tko mi što može«). A »stari« bogataši radije jedre po Mikroneziji, skijaju se po novozelandskim vrhovima, kamo ih dovezu helikopteri, meditiraju po nepalskim duhovnim hramovima, divlje se voze pješčanim dinama te uvečer jedu janjetinu i piju, a zašto ne, pivo. Za njih su bitni – i oni su uistinu »autentični« luksuzni turisti - autentično iskustvo, posebnost, duhovni ugođaj, osoban, iskreno topao odnos, jednokratnost – sve ono što si doma u zlatnim krletkama ne mogu priuštiti.
Koliko su sada stari luksuzni turisti? Najveća dobna skupina su takozvani baby-boomeri (rođeni između 1945. i 1965.). Na pojedinim emitivnim tržištima, na primjer u SAD-u, postaju sve važniji mladi, odnosno »generacija X«, pokazalo je nedavno istraživanje "American Express Platinum Luxury". Posebno je zanimljiva i kategorija samaca, i to udovaca/udovica, rastavljenih i neoženjenih. Oni često putuju s prijateljem ili prijateljicom i tako zamaskiraju svoj status samca.
Korisnici luksuznih turističkih proizvoda u posljednjih deset godina putuju više puta i na kraće vrijeme, a to nam je već poznato iz te, sve masovnije priče. No kada putuju vrlo daleko, tamo ostaju dulje vrijeme.  Bit je u trendovima to da se bogati turisti ne moraju po dva tjedna pržiti negdje na Sardiniji ili na Maldivima, nego radije putuju i traže originalno iskustvo. I po siromašnim državama Afrike i Azije. Tamo dožive mnogo toga što im daje novu dimenziju života. Općenito je poznato da jako bogati ljudi sve manje i manje borave u velikim hotelskim lancima. Za njih je vrhunac iskustva, recimo, boravak u južnoafričkim »lodgima«, usred savane. Doručak u travi pod baobabom, osobni butler, vožnja između lavova i pokraj slonova, navečer masaža, kamin, konjak i cigara. Vožnja Orient Expressom, Great Australian Ghanom kroz australske pustinje ili Rovos Railom na Viktorijine slapove pokraj Kruger parka u Južni Africi. Ili »lov na velike tune«, prilikom kojega naravno nitko osim kojeg člana brodskog osoblja, ne uhvati nijednu, ali se na luksuznoj jahti cijele noći zabavljaju u takvim ili drugačijim igricama, a tijekom dana razgledaju stare hramove u Kambodži ili Peruju. Ili spavaju. Mašta nema granica. Only sky is the limit. Ako novca ima dovoljno, ni put u svemir više nije nikakav problem.
Ako ne vjerujete, upitajte Slavicu Ecclestone, rođenu Radić, 1958. godine. Ona je supruga vlasnika Formule 1 Bernieja Ecclestonea, bivši fotomodel za Start (sjećate li se, prijatelji?), a nakon toga za Armani. Ili – još bolje, pitajte Tamaru (rođ. 1986.) i Petru (roj. 1990.) Ecclestone. One su predstavnice novih luksuznih turista, takozvanih »milenijaca« koji tek dolaze. Obje tečno govore hrvatski.

Gdje žive luksuzni turisti?

Najviše ih ima, naravno, u SAD-u, ali za petama su im Britanci. Slijede Nijemci, Francuzi i Talijani, ali ne nužno u tom rangu. Amerikanci inače ponešto posustaju, kao i  Nijemci, jer i jedne i druge pritisnula je ekonomska recesija. Luksuzno tržište najviše raste u Rusiji, Italiji i Španjolskoj. Japan još nije pokazao kompletan potencijal, ali hoće, kad odu u mirovinu mnogi još uvijek aktivni poduzetnici. Kinezi i Indijci počeli su od nule, ali njihov broj nenormalno brzo raste. Prema zadnjem godišnjem Svjetskom izvještaju o ekonomskom statusu (World Wealth Report), koji izdaje Merrill Lynch u suradnji s Capgemini, HNWI je svatko tko u džepu ili čarapi ima najmanje milijun američkih dolara (osim nekretnina i sličnoga, a takvih ima oko 10 milijuna). A ultra-HNWI je svatko tko ima najmanje 30 milijuna (u svijetu ih ima otprilike oko 95 tisuća).  
Američka revija Forbes, koja bogataše posebno voli stavljati po mikroskop, kaže da je 2006. na svijetu bilo 946 milijardera (u dolarima), što je za 153 više nego godinu prije. Svi zajedno posjeduju približno 3,5 trilijuna dolara odnosno 3.500 milijardi "zelembaća". Među novim milijarderima ima 19 Rusa, 14 Indijaca, 13 Kineza i 10 Španjolaca. Po jednoga imaju i Cipar, Oman, ali i Rumunjska, i još jednom ali - i Srbija. Rusija sada ima samo dva milijardera manje od Njemačke, ali Rusi imaju 37 milijardi više u čarapi.
Ti ljudi kupuju marke kao što su Prada, Gucci, Louis Vuitton i Brioni. I svi ti ljudi putuju.

Kamo? U godinama 2006. - 2007. najomiljenija odredišta bila su:

Sredozemna Europa                         66%
Daleki istok/jugoistočna Azija            50
Indija i Indijski ocean                       41
Karibi/Latinska Amerika                    37
Srednja Europa/Benelux/Njemačka    28

U razdoblju od 2007. do 2008. slika se ponešto promijenila:

Daleki istok/jugoistočna Azija        51
Indija i Indijski ocean                   49
Sredozemna Europa                     46
Karibi/Latinska Amerika               32
Australija i južni Pacifik                26

Toplo je »in«, a hladne države su »out«. Dobro da je Hrvatska na Sredozemlju.

Klimatske promjene

Dijelom zato što je to moderna tema, a dijelom i stvarno, opasnosti od klimatskih promjena postale su pitanje broj jedan u luksuznom turizmu. Na kraju krajeva, ako se razina mora zaista dramatično digne, više neće biti Venecije ni Maldiva. Industrija luksuznog turizma zato si je zadala zadatak da zimi i sama pridonosi očuvanju okoliša. Potiču raznovrsne metode smanjivanja emisije ugljičnog dioksida u atmosferu (carbon-offsetting), pozivaju turiste da manje putuju, a na dulje vrijeme, pozivaju na  recikliranje i poštenu trgovinu sa siromašnim afričkim i azijskim državama itd. Taj korak je nekako i logičan. Luksuzni turizam ima, naime, često negativan predznak jer pola ljudi u svijetu živi ispod praga bijede, na stotine milijuna ljudi muči pomanjkanje pitke vode, djeca umiru od bolesti na zapadu posve neopasnih. Ako bogati neće podijeliti svoju imovinu, neka plemenitost pokažu bar odgovarajućim odnosom prema okolišu i – putovanjima u siromašne države gdje će istodobno uživati u neokrnjenoj prirodi i trošenjem svog novca pomoći lokalnim stanovnicima da bolje žive. Zato i nije čudno da se besprijekorni hoteli, raskošni kampovi, nevjerojatno građena turistička naselja za uistinu bogate turiste najviše grade u Botswani, Ruandi, Vijetnamu…
Hrvatska nije siromašna država, ali se bez brige možemo pitati hoće li ti bogati gosti doći i k nama? Hoće… ali samo pod već navedenim uvjetima. Što znači da ne nužno i u Dubrovnik (recimo, možda na kakvu šetnju po Stradunu, a zatim će brzo otići daleko od mase). Ti su uvjeti sada, na kraju članka, jasni: oni koji si mogu priuštiti luksuzni turizam, najprije će htjeti luksuzni okoliš, a ne toliko luksuzni hotel, ali naravno bez mase drugih turista. Predstavlja ga prekrasna priroda, romantika nekadašnjih dana, prestižne vile, kao suza čisto more, snijeg i sunce daleko od gradova, topla riječ, osobni odnos, produhovljenost, wellness… To uglavnom ne nalazimo u turističkim središtima. Možda u uvali kakvoga zaboravljenog Kornata kamo ne dopire GSM signal i gdje još nisu čuli za internet? Gdje zube pereš maslinovim uljem, a srce hladiš crnim vinom bez etikete i gdje riba sama skoči na "gradele". Istina je na kraju krajeva ono što je auditoriju od petsto slušatelja konferencije o trendovima luksuznog turizma ustvrdio plavi govornik: najveći luksuz je djevičanski čisti okoliš.

isprintaj članak