Postoje sretna partnerstva koja traju desetljećima.

Objavljeno: 31.08.2011. 11:06

Prava ljubav i nakon odmora

Uvijek pišem male ceduljice, na kojima stoji: “Volim te više od svega” ili “Sretan sam da imam tebe” ili “Nemoj se razboljeti, budi odvažna, ja sam uz tebe!”. One su oblik pažnje, znakovi, koji pokazuju, da onaj drugi/druga ima važnu ulogu u njegovom/njezinom životu. Grozna svakidašnjica braka počinje tamo gdje više ne postoji potreba drugome pokazivati s ljubaznošću da ga poštuje, voli i još uvijek želi.

 
Najveća laž na svijetu
Najveća laž na svijetu glasi: “Volim te - zauvijek i vječno.” Lijepe riječi, izrečene prebrzo. Odjednom se nema više ništa za reći, izmjenjuje se samo dvoboj oštrih riječi i jednom ljubljeni partner obasipa jednom uvredom za drugom.
Sve je više sudski razvoda. Brakovi traju sve kraće. Jedni za drugim se rastaju susjedi, znanci, najbolji prijatelji, svekar i svekrva (tast i punica), ujak i ujna, sestra od šogora itd.
Rastaju se, udružuju s drugim partnerom, opet međusobno obećavaju puno, ubrzo se opet rastaju, pokušavaju s prvim partnerom novi početak, ali se nastavlja sa svađom… Začarani krug oslobođen začaranosti.
 
U potrazi za srećom.
Može i drugačije! Postoje sretna partnerstva koja traju desetljećima. Ljubav je poštovanje prema drugom, ali i prema svojem vlastitom životu, a sve se to postiže važnim sitnicama poput darivanja cvijeća, ugodnim telefonskim razgovorima i malim pisanim porukama. Posebno je važan osjećaj topline i sigurnosti kao i međusobna podrška u trenucima kriza.
Nespojiva gledišta u vezi odgoja djece, novca ili zanimanja polagano će razoriti odnose. Ljubav u svakom slučaju znači nagoditi se i okaniti se pokušaja odgajanja. Jedan par ne mora dijeliti isto mišljenje kako bi bili sretni. U stvari male razlike prave zadovoljstvo i obogaćuju svakodnevni odnos.
 
Četiri temeljna stupa jednog partnerstva
Postoje četiri temeljna stupa čvrstog odnosa:
Uravnoteženi odnos samostalnosti i povezanosti
Ulaskom u brak, a posebno rođenjem djece, supružnici se ne smiju predati. Potrebno je zadržati svoj ja i pravo na slobodne trenutke. Svakom je potreban njegov slobodni prostor, vlastita razbibriga i vlastiti prijatelji. Sretni parovi nalaze ravnotežu između samostalnosti i povezanosti.
 
- Uravnotežena izmjena između davanja i uzimanja
Ukoliko se odnos svede na suprudovu dužnost da brine o onovcu, a njenu da brine o djeci, društvenim odnosima, kućanstvu i slično, doći će do nesrazmjera i ljubav će se početi hladiti.
 
- Uravnoteženi odnos snaga
Samo ako su oboje jednako jaki, dakle osjećaju se ravnopravnima neovisno o poslovima kojima se bave. Ako je žena cijeli dan zajedno s djecom, ona mora supruga obavještavati o njihovom razvoju, kao i on nju o zanimljivostima s posla.
 
- Odmjerena obrada duševnih ozljeda
Jedna prolazna bračna nevjera i uvredljiva primjedba koja slijedi nakon otkrića nevjere nisu dobar odnos. Supružnici moraju međusobno razjasniti uzrok i posljedice. “Počinitelj” mora prihvatiti da je nanio bol i ispričati se na najbolji način. Povrijeđena osoba rane često liječi dugo samo zato što od druge osobe nije primila nikakvo nikakvo priznanje njegove krivnje.
 
Rješavanje sukoba
Tamo gdje postoje dva čovjeka, postoje i dva mišljenja. Ponekad se podudaraju, ponekad ne. Sukobi su neizbježivi i spadaju u svako partnerstvo - kao i valovi na moru. Ali ti valovi nisu nikakva osnova za paniku. Doduše, neće štetiti, ako se s njima računa.
Postoje li razmimoilaženja u temeljnim pitanjima, parovi se često zapetljaju u mučne i iscrpljujuće igre za premoć. Odlučujuće je da partneri izmjenjuju uloge dobitnika i gubitnika. Jednom popusti jedan, drugi puta drugi. Ako partneri dozvole da sukob premaši moguće, ako se na prijekore reagira još snažnijim prijekorima, brak se dovodi u opasanost.
Kako se treba ponašati jedan par, a da sukob ne bi premašio mjeru?
U sređeni odnosima…
- partneri ostaju međusobno pozitivno usmjereni jedan prema drugom, čak i kad raspravljaju prijeporna pitanja;
- muškarci ne pobijaju osorno argumente svoje žene, već je slušaju;
- žene iznose svoje prigovore na način koji ne izaziva trenutnu žestoku obranu kod muškarca;
- partneri završavaju svoju svađu s izmjenom pozitivnih osjećaja.
 
To je, što je. Poznato je da zaljubljenost ne traje dugo. Takav let u visinama odnosa slijedi prizemljenje na tlo realnosti kao klasični tijek jedne započete veze. Partneri odjednom otkrivaju što ih razdvaja, po čemu se razlikuju i u čemu se nisu našli. Slijedom ovakvog razvoja skoro svaki odnos dospijeva u krizu – to proizlazi neizbježno iz napetosti između želje i ostvarivosti, između očekivanja i osobnih i zajedničkih mogućnosti.
Ako to ne dovodi do kraja veze, onda ima rasterećujuće djelovanje. Radi se o tome da se zaljubljeno idealiziranje partnera preoblikuje u realnost, u kojoj svatko zna što ima i što nema kod drugoga.
Ovaj proces sazrijevanja je većinom dugotrajan, težak postupak, pun napetosti i u značajnom dijelu bolan; partneri rijetko prihvaćaju realnost bez borbe, jer je sasvim razumljivo da čvrsto drže do svojih iluzija i želja. Ipak je neobično važan ovaj proces u kojem jedna zgodna i nezaboravna afera treba prijeći u ozbiljnu, sretnu vezu. Radi se, dakle, o tome da partneri što je moguće prije prestanu gorljivo oponašati idealne predodžbe i zamišljati si kako bi moglo biti, kako treba biti, odnosno mora biti i konačno priznati: to je tako! Samo na taj način mogu si uštedjeti ubuduće velika razočaranja i uvrede.
Najvažnije je drugoga ostaviti drugačijim, biti radoznao na njegovu posebnost i ne kriviti ga ako ne popravlja svoje nedostatke.
 
Tako jačati svoje odnose:
- U svagdašnjici pokazujte partneru malim gestama svoju odanost: npr. malom pisanom porukom na hladnjaku; “Lijepo je da si tu!”.
- U razgovoru ističite neprestano posebne dobre strane svojeg partnera.
- Zaista pokušajte oprostiti. Ne predbacujte svojem partneru neprekidno pogrešku od prije dvadeset godina.
- Slijedite zajedničke ciljeve.
- Svjesno si uzmite vremena za razgovore i aktivnosti, npr. šetnju.
- Posvetite pažnju partneru i u društvu drugih ljudi; nemojte ga kritizirati pred drugima.
- Ostavite sebi i partneru slobodni prostor i ne pokušavajte ga nadzirati.
- Pobjegnite iz uobičajenosti: pitajte partnera što on želi i nemojte odlučivati u njegovo ime.
- Nemojte se isključiti ako vam partner želi nešto reći.
- Iznenadite ponekad svojeg partnera.
 
I jedna pojedinost na temu: odmor! Konačno otputovati. Živjeti bez svagdašnjice. Konačno vrijeme samo za nas! Da, baš u tome je problem: nema svagdašnjice, puno vremena - i mi smo sami. Zarobljeni na plaži snova?
Očekivanja … postavljena previsoko? Što se sve nije očekivalo od tih rijetkih tjedana u godini. Upravo tad treba sijati sunce svakog dana, treba sve biti savršeno i skladno. I onda … ? Ako mnogo toga nije onako kako se je zamišljalo.
Uvjerenje treba načelno glasiti: ništa nije važno od onog što se na odmoru nudi, već je važno ono što ja učinim od ponuđenogr. To štiti od razočaranja, ako se primamljive predodžbe ne ispune same od sebe. Umjesto prebacivanja krivnje na partnera, treba nemile situacije (kašnjenje leta, loša usluga u hotelu, loše vrijeme), na koje ionako ne možemo utjecati, podnijeti zajednički. To je također jedan pozitivan oslonac za partnerstvo.
Partner ne treba ispaštati kao gromobran samo zato jer je on jedini pri ruci. Konačno, na odmoru vrijedi izreka: isključiti se!
Toliko o vanjskim okolnostima. I onda bi još bilo …
… velika šutnja. Nikakvo čudo da suci za rastave imaju pune ruke posla poslije sezone odmora. Na odmoru se mora “odjednom” dva tjedna međusobno razgovarati - inače partneri razgovaraju međusobno dnevno prosječno deset minuta. Ali upravo na odmoru postoji mogućnost razviti nedostatnu kulturu razgovaranja, međusobno se obavještavati i prepoznato kao pozitivno u tome, ponijeti to sa sobom kući i tamo dalje njegovati. Jedan lijepi suvenir!
U međusobnom razgovoru važno je priopćiti vlastite potrebe, dakle govoriti u prvom licu. Nemojte nikoga okrivljavati. Završite razgovor pozitivno: Hvala što si me saslušala/saslušao!. Slušajte što govori drugi, pitajte kasnije i nemojte ga prekidati.
Tako su važni i razgovori i o predodžbama o odmoru. U razgovoru trebaju sudjelovati svi - čak i djeca. Tada se može lakše - prema izgovorenim željama svih - pronaći odgovarajuće mjesto odmora.
Da odmor ne bi postao “izvanredna situacija”, jamči prije svega i jedno, u svakodnevici zajednički oblikovano slobodno vrijeme. Onda neće biti nikakvih “iznenađenja” na odmoru.
Na samom cilju trebaju svi imati mogućnost dva, tri dana pronaći ritam odmora. Svojem, radom preopterećenom partneru dajte vremena, čak i ako je vaše geslo “akcija od prvog dana”. Poduzmite najprije samo nešto, imat ćete temu za razgovor i možda ćete druge oduševiti za nešto.
U tim zajedničkim tjednima posebno padaju u oči i male navike - i loši običaji - drugih. Nemojte se zbog toga uzrujavati: nitko nije savršen – ni vi također!
 
Plaža ili brda
Ne možete naći apsolutno zajedništvo. Nagodbe se također ne mogu postići. Svatko ima svoj vlastiti način dobrog “punjenja baterija”. Dakle, rješenje je, ići na odmor odvojeno. To ipak nije idealno rješenje. Konačno, vi živite zajedno i u tome mora biti najmanje jedan tjedan zajedničkog odmora. Ili jednostavno prepolovite zajedničko vrijeme odmora: najprije jedan sastavlja program odmora, a u drugom dijelu drugi partner. Tako ćete upoznati sklonosti partnera bolje nego da činite s njim samo nagodbe s kojima ionako oboje niste zadovoljni.
 
Odmor kod kuće
Uopće nemate mogućnost otputovati na odmor (djeca su premala, gradi se kuća … razloga ima dovoljno). Usprkos tome trebate si priuštiti najmanje jedan tjedan odmora od svagdašnjice. Čak i ako ostanete kod kuće. To znači: zajednički planirati jedan tjedan kao odmor, odlaziti na izlete, preuzeti od partnera pripremanje doručka, ne biti uvijek dostupan na mobitel …
 
Odmor kao žrtveni jarac?
Jedna svađa iz vedrog neba još uvijek nije nikakva kriza. Prije se u tome skriva nešto obrnuto: ako postoje trajne krize, onda sitnice to mogu iznijeti na površinu. Odmor sam ni u kojem slučaju nije kriv za takvu nesreću.
Ako ste krizu donijeli kući kao suvenir, to može biti prilika konačno sagledati potrebu neke promjene. Da bi se je moglo riješiti, treba prepoznati o čemu se zapravo radi. Pronađite to u mirnom razgovoru ili u savjetovalištu za parove. I nemojte pitati za savjet prijatelje ili rodbinu. Oni će biti pristrani … Iz toga će se prije povećati, nego smanjiti sukob.
 
TAKO ĆE VAŠ ODMOR BITI …
 
… potpuni neuspjeh
Planiranje odmora: Mi ne razgovaramo puno cijele godine. Zašto bi se trebali razgovarati o odmoru?
Priprema: Vremena ima malo. Dakle, iz uredskog stolca izravno na plažu. Pakiranje će biti na brzinu.
Putovanje: Zatvoriti oči i naprijed Točno za pet sati mi smo na cilju.
Na cilju: vaš partner treba još dva dana odmora. Ali vi imate tisuću prijedloga - od prvog dana treba biti aktivan.
Mala svađa: dovoljna je da nam pokvari odmor. Još uvijek se sve poduzima zajednički, ali raspoloženje je nezamislivo loše.
Opet kod kuće: Odmah potpuno iscrpljeni u krevet. Sutra u osam u ured. O našem krasnom odmoru govorit ćemo opet kad će biti gotove fotografije i kad nam prijatelji dođu u goste.
 
… sigurno vrhunski
Planiranje odmora: Na vijeme, u miru. Razmatramo što bismo željeli, što bi bilo lijepo, što sigurno više nećemo učiniti kao prošle godine.
Priprema: Najprije dva dana kod kuće odahnuti. Bez žurbe prikupiti odjeću i još jednom pogledati plan putovanja.
Putovanje: U svakom slučaju uračunati nekoliko odmora tijekom vožnje. Uvijek treba računati i s mogućim zastojima u prometu. Mi smo “spremni za čekanje”.
Na cilju: Ostavljate sebi i svojem partneru dva, tri dana vremena za pronalaženje zajedničkog ritma.
Mala svađa: može se dogoditi. Vi odlazite malo u šetnju, vaš partner na daskanje. Za vrijeme večere imate si puno toga za reći.
Opet kod kuće: Priuštimo si odlazak u restoran i pričamo o odmoru. Drugi dan se pošteno naspavamo!
 
A kako zadržati pozitivno?
Preporuča se odlazak na bioenergiju najkasnije dva tjedna nakon godišnjeg odmora, a dalje po potrebi, kako bi se sačuvali pozitivni učinci odmora i postignute razine zdravlja.

isprintaj članak