Da bi je suprug volio
Tri vlasi kose u noći punog mjeseca. ...
Jeste li Last-minute tip?
Pričate li na odmoru o politici u Hrvatskoj ili skupocjenim automobilima? ...
Čarobni rekviziti u svijetu magije
Eto, i mi smo vas odlučili podučiti i zabaviti. ...


Anketa
NALAZITE SE U
Tragom „umjetnika tamnog sjaja“
Objavljeno: 27.11.2012. 12:13  
Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika
  • Psihijatrijska bolnica Vrapče - Bolnica velikih umjetnika

Fotografije. bolnica, Snježana Spitzmüller, slika umjetnika, nekadašnji uređaj za elektrošok, suvremeni uređaj za elektrošok, nekada u psihijatsrijskoj bolnici, "luđačka" košulja, bolničko groblje, knjižnica


Charles Baudelaire, Vincent van Gogh, Fjodor Mihajlović Dostojevski, Petar Iljič Čajkovski, Frederic Chopin, Edgar Allan Poe, Leonardo da Vinci, Oscar Wilde,… samo su neki od umjetnika bez čijih djela danas ne bi mogli ni zamisliti povijest svjetske književnosti, slikarstva ili glazbe. I hrvatska bi povijest umjetnosti i književnosti  bila uvelike zakinuta da nije bilo djela Slave Raškaj, Marije Novaković, Antuna Kovačića, Augusta Harambašića, Vladimira Vidrića, Ivana pl. Tucića… Svi nabrojeni ostavili su za sobom trag kojem će se diviti i čiju vrijednost će prepoznavati još brojne generacije. No, osim što su stvorili vrhunska djela, svi su imali još jednu zajedničku osobinu –bili su duševni bolesnici. Doduše, s različitim dijagnozama.


Napisala: Željka Sruk, snimio: Renato Jagustović

 

Bez predrasuda

Tko bi rekao da je u dijagnozi Ludwiga van Beethovena, čovjeka koji je u povijesti glazbe ono što je Michelangelo u povijesti slikarstva, pisalo da je „psihopata, nepovjerljiv radi atipične otoskleroze i vanjskih nepovoljnih okolnosti, nepovjerljiv prema ljudima, bolesno sumnjičav“. Ili da je autor možda najljepših bajki i priča, Hans Christian Andersen, bio „senzitivni psihopata s histeričnim napadima“. Sam Charles Baudelaire govorio je da „droga izvlači najbolje iz njega“. „O umjetnicima tamnog sjaja“, kako ih je u svojoj knjizi nazvao Dražen Neimarević, puno bi se još moglo reći. Srećom, svi ih pamtimo po njihovim vrhunskim djelima, a ne po dijagnozama.

Za razliku od toga danas, nažalost, duševne bolesnike, pa tako i ustanove u kojima se liječe, često prate bezrazložne negativne konotacije. Uglavnom ih se smatra nesposobnima i manje vrijednima te ih se sažaljeva i omalovažava. Ne treba ni spominjati da ih se„zdravi“ često boje te ih smatraju opasnima i odbojnima.  Takva se razmišljanja, tvrde liječnici, temelje na neznanju, predrasudama i stereotipima, a krajnja im je posljedica otežano liječenje i rehabilitacija duševnih bolesnika. Iz tog je razloga Svjetska psihijatrijska organizacija (WPA) apelirala na sve koji sudjeluju u liječenju i rehabilitaciji takvih bolesnika te im preporuča bolju edukaciju o duševnim bolestima, pozitivan utjecaj na javno mišljenje i uklanjanje predrasuda povezanih s duševnim bolestima.


Vrijednost u slikama

A upravo su to glavni zadaci Muzeja Psihijatrijske bolnice Vrapče, osnovanog još 1954. godine. „Osim edukativne, muzej ima i povijesnu vrijednost budući da su njegovi eksponati godinama prikupljani i puno „govore“ o razvoju psihijatrije od njenih početaka“ – objašnjava Snježana Spitzmüller, voditeljica muzeja i knjižnice, te dodaje da se u muzeju čuvaju čak i stare povijesti bolesti pisane tintom i krasopisom. Uz stare predmete koji su se nekad koristili pri liječenju bolesnika, raznu medicinsku opremu i uređaje, u muzeju su izložene i stare fotografije, romani i knjige koje su bolesnici posuđivali iz bolničke knjižnice te pisani medicinski materijali. S muzejskih polica, koje mirišu na pljesan i gljivice, još uvijek se mogu izvući požutjelo Hrvatsko kolo iz 1906. godine, Dječja Njega iz 1903., Interhaltung iz 1890. i Drama u tri čina iz 1919. godine, sve  pisano uglavnom na gotici i njemačkom jeziku. No, prema procjenama stručnjaka, one nisu od velike vrijednosti. Pravu vrijednost muzeju daje velika zbirka radova pacijenata bolnice, s nekoliko stotina slika, crteža i grafika te nekoliko manjih kiparskih pokušaja. S plakata iz 1985. godine koji najavljuje izložbu slika Slave Raškaj, smještenog tik uz stare police s požutjelim romanima, može se naslutiti da je među pacijentima bolnice bila i ova naša čuvena slikarica akvarela.


Bolnica velikih umjetnika

Svoje Lopoče, možda najpoznatije djelo, Slava je naslikala 1899. godine upravo u ovoj bolnici. Nedugo prije duševnog poremećaja ova gluhonijema slikarica naslikala je svoj poznati Autoportret, nakon čega joj radovi poprimaju sve više izraz ekspresije, mješavinu vizualnog i fantastičnog, da bi u samoj duševnoj bolesti 1902. godine počela slikati posve halucinantno.  Zbog velike umjetničke vrijednosti, sva njezina djela nastala u bolnici, danas se čuvaju u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu, iako su u vlasništvu bolnice.

Uz Slavu Raškaj, u bolnici su se liječili i pisac Ante Kovačić, pjesnik Josip Sever, književnik Ulderiko Donadini i Marija Novaković, čiji talent crtanja je do izražaja došao upravo u bolnici Vrapče. Iza sebe je ostavila više od dvije tisuće slika i crteža s najrazličitijim temama i tehnikama, a sve se čuva u muzejskoj zbirci bolnice. Osim crteža i slika, ostavila je i brojne rukopise na njemačkom jeziku što i ne čudi, budući da joj je dijagnoza, između ostalog, bila skribomanija, strast za pisanjem.

Olovka i drvene boje, pastele i tuš najčešća su sredstva koja su bolesnici koristili pri izradi svojih slikarskih djela. „Većina likovnih radova nastala je tijekom radnih terapija, a na temelju slika i crteža liječnici su mogli pratiti emocije i razne faze bolesti pacijenata.  Radovi uglavnom pripadaju tzv. Art Brut umjetnosti, koja podsjeća na naivu“ – objašnjava voditeljica Spitzmüller, te dodaje da nije dokazana uzročna povezanost ludila i umjetničkog stvaralaštva, što se često krivo misli. Cilj joj je, kaže, likovno stvaralaštvo bolesnika približiti javnosti te pridonjeti odbacivanju osjećaja nesposobnosti i manje vrijednosti kod bolesnika.

 

Spas u tabletama

Osim nevjerojatnih slikarskih postignuća bolesnika, u vitrinama muzeja su i plameni fotometar s kompresorom, Bürker-Turk komorica, stalci s epruvetama, igle (koje su nekad bile puno deblje od današnjih) i štrcaljke, urinske čaše, plinski plamenici, porculanski ljevak, aparati za redestilaciju vode, indikator papiri i slična građa koja datira čak i iz 1932. godine. Uređaja za terapiju elektrošokovima, koja se nekad primjenjivala, više nema, a kako kaže voditeljica Spitzmüller, danas ih, baš kao i nekadašnje krevete u žici, zamijenjuju tablete. „Tablete danas rješavaju sve“ – kaže. No, ipak, na prozorima bolničkih soba još uvijek se mogu vidjeti rešetke.

Muzej čuva i tzv. stezulje, bolesničke košulje koje su se koristile u svrhu zaštite pacijenata koji su bili opasni sami po sebe, dakle, skloni samoubojstvu. U planu ambiciozne voditeljice je u sklopu muzeja uskoro urediti prostor i za prikaz nekadašnje bolničke sobe sa svim uređajima , pripremiti izložbu crteža Marije Novaković, izraditi digitalnu zbirku koja bi muzejske eksponate približila korisnicima te muzej općenito urediti. Muzej se, za sada, može pogledati samo uz prethodnu najavu, između 9 i 16 sati.

 

Sve o psihijatriji

Psihijatrijske bolnice često uspoređuju s crkvama. Obje, naime, brinu o ljudskim dušama, jedino im je terapija drugačija. U crkvama je to pokora, a u bolnicama različite tablete, odnosno terapije. O svima njima više se može saznati iz više od deset tisuća knjiga domaćih i stranih autora smještenih u knjižnici bolnice, ujedno i „najjačoj“ psihijatrijskoj knjižnici u Hrvatskoj. O tome svjedoče i 43 strana časopisa, uglavnom američka, njemačka i engleska, koja mjesečno stižu na adresu bolnice, a smatraju se najboljim svjetskim časopisima s područja psihijatrije. Tu su, stoga, i The American Journal of Psychiatry, The British Journal of Psychiatry, Sleep i Brain Research. Za sve časopise koji pristižu bolnica godišnje izdvaja oko sto tisuća kuna. „Sve je počelo prikupljanjem odjelne literature od strane naših liječnika. Kada su ih već puno prikupili i kad su ambulante postale pretijesne za njihovo pohranjivanje, odlučilo se otvoriti knjižnicu i sve ih zajedno pohraniti. Dogodilo se to tridesetih godina“ – objašnjava voditeljica Spitzmüller, te dodaje da knjižnica ima i jaku izdavačku djelatnost te da nikad ne „škrtari“ pri nabavi najnovijih izdanja s područja psihijatrije.

 

Nekad…

O samoj bolnici i njezinoj današnjoj djelatnosti puno se zna, no činjenice o tome kako i kada je nastala te tko je zaslužan za njezinu gradnju, uglavnom su nepoznanica mnogima. Priča ide ovako…

Nakon niza zahtjeva Banske vlade u Zagrebu iz Beča je 1853. godine došlo rješenje kojim se priznaje neophodnost gradnje Zemaljske ludnice za Hrvatsku i Slavoniju. Međutim, zbog pomanjkanja novca, gradnja se odgađa. Godine 1868. vladin povjernik Robert Zlatarović upozorava Hrvatski državni sabor da "u Hrvatskoj i Slavoniji ima oko tristo umobolnika, a isto toliko i u Vojnoj krajini, od toga je jedva sto za nuždu opskrbljeno, a ostali tumaraju od nemila do nedraga sebi na muku, drugima na teret i pogibelj", te da "njihov broj raste od dana do dana i hitna je dužnost da se nešto poduzme za liječenje i opskrbu tih nesretnika". Unatoč odlučnosti, gradnja zavoda opet se odgađa. Tek dolaskom bana pučanina, Ivana Mažuranića, 1873. godine pristupa se izgradnji bolnice pod imenom Zavod za umobolne Stenjevec. Stoga i ne čudi što na glavnom ulazu u bolnicu, inače zaštićenom spomeniku kulture, još i danas stoji ploča s posvetom banu Mažuraniću.

Još je nekoliko zanimljivosti važno spomenuti kada se govori o povijesti bolnice. Naime, u ožujku 1945. godine bombardirali su je angloamerički avioni, najvjerojatnije gađajući željezničku stanicu ili zbog pogrešnog uvjerenja da se u njoj čuva vojni materijal. Pritom je uništen velik dio zgrade i kapele, a još veća tragedija su izgubljeni životi tridesetak bolesnika i devet zaposlenika, dok se sudbina njih šestero još uvijek ne zna.

 

 …i danas

Psihijatrijska bolnica Vrapče danas je najstarija bolnica takvog tipa u Hrvatskoj, ujedno i prva bolnica u kojoj se primjenila terapija elektrošoka. Posljednjih godina dnevno zbrinjava oko tisuću bolesnika, raspolaže s više od 800 ležajeva i više od 750 zaposlenih. Organizacijski, podijeljena je u 13 medicinskih službi (odjela). Uz osnovnu djelatnost - liječenje duševnih bolesnika, u njoj se odvija intenzivan nastavni i znanstveni rad. Stoga ne čudi što je bolnica danas nastavna baza Medicinskog, Filozofskog i Pravnog fakulteta, Fakulteta za defektologiju te Policijske akademije MUP-a.

 

  isprintaj članak