Turcizmi u hrvatskom i zanimljivosti o njima
Mi koristimo turcizme iz doba Otomanskog carstva, a ne suvremene turske države. ...
Tajne stakla: obično staklo, kristalin i kristal
Standardi i opremljenost ugostiteljskog objekta se, barem što se čaša tiče, najviše ocjenjuje prema vinskim čašama. ...
Najbolji položaji u seksu (spolnom odnosu)
Mnoge žene se ne usude priznati voljenom da ne uživaju u spolnom činu! ...


Anketa
NALAZITE SE U > Odredišta
U kajaku se baciti niz najviši slap, te uspjeti ne završiti u rijeci!
Objavljeno: 15.11.2017. 19:01  
Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku
  • Slunj iz drugog kuta: Napoleon je bio jako zaljubljen u jednu Slunjanku

Koliko puta mi se dogodilo, da sam kao studentica, putovala državnom magistralom prema Dalmaciji, po poznatoj D1, odnosno Ličkom magistralom, ili sada već "starom cestom". Koliko puta sam se tada uporno naginjala iz autobusa, te sa zadivljenim osmjehom na licu poput maloga djeteta, gledala slapiće u Rastokama nedaleko središta Slunja. Divljenje bi trajalo svega nekoliko sekundi, jer bi u kadar ubrzo uletjela željezna ograda obližnjeg mosta, te pokvarila savršeni trenutak. Tada sam često razmišljala kako je tu lijepo, mirno i pravi raj za odmor. Niti na kraj pameti nisu padale sve one skrivene tajne koje sam tek nedavno otkrila.


Napisala: Marijana Perinić, snimio: Željko Marušić

 

Čovjek za Slunj ne bi pomislio da je odredište za sportske ludorije. Toliko dobre, da mi se prvi put, kao putopiscu, dogodilo da nisam imala snage za noćni provod (usput ovo vam piše cura kojoj je prosječna brzina životnog kretanja jednaka Boeingu 747). Tako bar kažu. Naime, toliko sam se izmorila u sportskim aktivnostima, da je medvjeđi spavanac, i to već u 11 sati navečer bio zajamčen, pa je Boeing te noći ipak morao ugasiti svoje motore.

Dakle, u Slunju se danas možete iskušati ili bolje rečeno izdivljati u kajakaštvu, raftingu, paintballu, vožnji quadovima - svim onim ludorijama zbog koji sutradan malo teže podižete pribor za jelo za vrijeme ručka. U blizini Slunja postoji putnička agencija Mirjana-Rastoke koja osim uobičajene i kakvoće smještaja i jela, nudi i razne izletničke programe kao što su ribolov, posjet Rastokama, Plitvičkim jezerima, ali i spomenute adrenalinske aktivnosti.

Tako smo kolegica i ja, obučene u najnovije i pripijene kreacije ronilačke mode (u kojima se neminovno osjećate kao poveća sarma), te s crvenim prslukom i rudarskom kacigom na glavi, krenule u pustolovinu "Kajak safari". U pratnji karizmatičnog skipera koji svojom energijom i samopouzdanjem jednostavno ulijeva sigurnost, bacale smo se sa četirimetarskih slapova, skakale s visokih stijena u duboku Mrežnicu, ronile, plivale, te smotano, ali junački, veslale puna četiri sata... Vrhunac je bio u kajaku se baciti niz najviši slap (ne znam niti sama s koje visine), te uspjeti ne završiti u rijeci!

Zapamtite: najvažnije od svega je ne dizati noge! Znam da zvuči smiješno, no neće vam biti toliko kada se prevrnete i nađete u ne baš tako toploj vodi.

Kasnije smo posjetile i nekoliko špilja, divile se carstvu životinja, ponajprije malih kornjača i žabica, te punim plućima upijale smirujuće zelenilo s okolnih brda. I sve to zaslađeno s umjerenom količinom predobrog i iskrenog humora.

Vožnja kajakom je uistinu pustolovina. Da samo znate koliko energije i spretnosti za to treba. Sigurna sam da mnogi misle kako je ovaj sport pravi mačji kašalj! Kao prvo, trebati tu i veslati, ali se naučiti i znalački usmjeravati. U protivnom će se dogoditi da vam putanja, i to više nego jednom, neplanirano završi među granjem. No, bez brige. Tako je samo na početku. Nakon nekoliko sati uistinu dobro veslate, te uspješno održavate pravac osjećajući se kao rođeni kajakaš.

 

Kajak za djevojačku večer

Posebno me oduševila informacija kako buduće mlade prije samog vjenčanja umjesto klasičnog djevojačkog (u kojem je i sam striper već inventar koji se podrazumijeva) svojim prijateljicama priređuju ovakvu vrstu zabave. I to kao pravo iznenađenje!

Pa zar nije bolje se dobro izdivljati u prirodi, smijati cijeli dan, bacati se sa slapova i navečer slaviti nego li posljednju noć ženske slobode provesti pipkajući frajera kojeg ionako, i da ste u najpijanijem stanju, ne bi takli izoliranim štapom? Bar se nadam.


Bolje je brojač kalorija uopće ne uključivati

U Slunju se više jede meso negoli ribe. Iako su rijeke prepune pastrva, mještani će se ipak prije odlučiti za neko dobro pečenje: od janjetine ili teletine ispod peke, odojka s ražnja i jela od divljači. Lokalni specijalitet cijelog područja je masnica, nešto slično bureku sa sirom, samo što je punjeno sa skorupom od mlijeka ili jabukama. Ponekad je se posipa šećerom, te jede kao desert, no u tom slučaju je bolje brojač kalorija uopće ne uključivati. Tu je i proja, nedizani kruh napravljen od sedam vrsta žitarica.

Mještani nam kažu da žabe nikada ne jedu. Obavezno je ručak započeti s lokalnom šljivovicom, te ga na dalje zasladiti s pivom.

A, nakon sporta najljepše od svega je krenuti u opuštenu šetnjicu Rastokama u neposrednoj blizini središta Slunja, na mjestu gdje se rijeka Slunjčica rastače u dva smjera i ulijeva u Koranu. Upravo po tom rastakanju je samo mjesto i dobilo današnji naziv. Ljudi ga zovu Biser Slunja, a nastalo je igrom prirode koja zeleno-modre vode Slunjčice prelijeva preko sedrenih stijena, stvarajući pritom mnoštvo slapova, brzaka, malih jezera i kaskada.

Prije više od tri stoljeća tu je bilo poznato mlinarsko naselje, međutim danas rade samo tri mlinice, dok cijelo mjesto broji svega četrdesetak stanovnika koji se većinom bave privatnim smještajem, ugostiteljstvom i prodajom suvenira.

Toliko malo ljudi, no simpatična je činjenica kako se ovo naselje ipak dijeli na Gornje i Donje Rastoke. Drvene kućice, mostići, uredan okoliš, šum rijeke i žamor slapića savršeno su mjesto za sve ljubitelje prirode.

 

Totem na uspomenu na Winnetoua

Treba posjetiti kompleks "Slovin Unique-Rastoke" u vlasništvu obitelji Holjevac, koji nudi smještaj, ugostiteljsku i konferencijsku ponudu, te suvenirnicu sa starohrvatskim predmetima i rukotvorinama. Najpoznatiji suveniri s ovog područja su: drveni panjevi, olovčice, češkalice, ličke kape, kameni mlinovi, te svitci koje bi žene u prošlosti stavljale na glavu ispod teških lonaca i kanti dok su prenosile hranu.

Inače, na imanju možete vidjeti i mlin žličaru, staru perilicu rublja, a posebno je zanimljiv i totem s glavom Ličanina, kao dokaz da je tu nekoć davno snimljen djelić filma Winnetou. Ukoliko ste romantični, svom odabraniku na prostranoj livadi između tri slapa možete reći i sudbonosno "Da", jer je obitelj Holjevac poznata i po organizaciji vjenčanja.

Vidi mene sad opet, prvo pričam o djevojačkom, pa o vjenčanju... Stvarno ne znam što me uhvatilo. Najbolje je ipak da ja promijenim temu.

Vodeničarsko naselje je od 1969. god. prirodni spomenik kulture

Nekada su mještani ovdje stvarno uživali u svom miru, no dolaskom turista, reklo bi se da su počele prave nevolje u raju!

Rastoke su dobile na popularnosti, ali su zato i platile najveću cijenu slave, a to je gubitak privatnosti. Da bi ste razumjeli o čemu pišem, pokušajte zamisliti sljedeću situaciju: dok slapići tiho žamore i sunce lagano prži, vi uz jutarnju kavicu uživate u miru svoga vrta. Zatim odlazite na trenutak u svoju kućicu po još jednu šalicu kave, a kad ono -iznenađenje! Neki stranac svojim najnovijim fotoaparatom uporno škljoca po vašem dnevnom boravku! I to bez isprike! Još vas pogleda s takvim izrazom lica, da vama na kraju bude neugodno u vašoj vlastitoj kući.

Naime, radi se o tome da su brojni strani vodiči za Rastoke naveli kako je to poznato etno-selo, zbog čega mnogi posjetitelji odmah zaključuju da je ulazak u kuće i razgled privatnih imanja dozvoljen i opravdan. Neki od mještana su pri ulasku u svoja dvorišta nevoljko stavili lance ili natpise "Oštar pas", priznajući da je to najdalje dokle idu, jer ne žele svoj raj pretvoriti u zatvor.

 

Napoleon je bio jako zaljubljen u Slunjanku

Nakon Rastoka, lijepo je i prošetati samim središtem Slunja, proviriti u crkvu na glavnom trgu, te se lagano uputiti prema Starom gradu, prelijepoj krčko-frankopanskoj utvrdi iz 15. stoljeća koja svjedoči o burnim razdobljima. U narednih stotinu godina Slunj je propao zbog ratova s Turcima, a stari feudalni grad se tada pretvorio u graničnu obrambenu utvrdu. Tek u 17. stoljeću se naselje razvija u današnji Slunj. Zanimljiva pričica kaže kako je sam Napoleon bio jako zaljubljen u jednu djevojku iz Slunja, zbog čega je za vrijeme njegove kratkotrajne vladavine u grad mnogo uloženo. Izgrađene su ceste, mostovi preko rijeka, te žitni magazini za vojne svrhe. Inače, dobro je znati kako se danas na ovom području nalazi najveći vojni poligon u Lijepoj našoj.

 

Život uz magistralu

Posebna je zanimljivost primijetiti kako se današnji život građana ipak ne odvija na glavnom trgu, već upravo uz cestu D1. Uz magistralu se danas nalazi sve: od trgovina prehranom, odjećom, robne kuće, lokalnih kafića, restorana... Rekla bih samo da mora da je problem što moraš svaki put paziti kod prelaska ceste što znači nekih stotinu puta dnevno, jer je promet bez obzira na izgradnju auto ceste i dalje gust.

Mještani kažu da im je autocesta ipak odnijela određeni dio turista, ali zato i donijela znatno više mogućnosti. Naime, turisti su se prije zadržavali samo na usputnoj kavici ili janjetini, te potom nestrpljivo nastavljali prema moru. Današnji su ipak malo drugačiji. Dolaze ciljano da bi baš ovdje uživali, što znači da ostaju i cijeli vikend.

  isprintaj članak