46% Hrvata će ove zime otputovati u inozemstvo, a i potrošiti više negoli prošle zime
Provedeno je online istraživanje o korištenju novčarskih usluga među korisnicima kartica. ...
Kako se pravilno ponašati u javnom bazenu
Uvijek pliva uz lijevi rub pruge. ...
Ljubav na poslu
Otkriveno je da su uredskim aferama skloniji muškarci. ...


Anketa
NALAZITE SE U
Na Maldivima u tri ujutro možete tražiti čačkalicu i oni će je s osmjehom dostaviti
Objavljeno: 07.09.2017. 13:28  
Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
  • Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
  • Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
  • Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
  • Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
  • Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije
  • Spomenka Saraga: Mi - filmaši, dovedemo više gostiju negoli neke turističke agencije

Za koji dan, točnije 14. rujna, bit će održan mali filmski maraton turističkih filmova u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema u okviru Zagreb TourFilm festivala. Spomenka Saraga, već toliko nagrađivana autorica turističkih filmova, direktorica je ovog itekako priznatog festivala u svijetu.


Razgovarao: Željko Marušić

 

O sebi kaže: Vjerojatno mi je mjesto rođenja odredilo karijeru. Rođena sam u zagrebačkoj Dubravi u blizini Jadran filma i već u djetinjstvu sam se susretala s velikim filmskim zvijezdama koje su u znale u kostimima hodati ulicom do jedinog dućana u četvrti. Bilo je to doba kada su ovdje snimani veliki filmski hitovi poput Limenog bubnja, Sofijinog izbora, Žigosanih… Tako sam već s 15 godina prvi puta došla u Jadran film i tamo ostala preko 30 godina.

 

Kako mjesto za snimanje filma može postati turistička atrakcija

Danas vodim svoju vlastitu producentsku kuću koja evo već 12 godina uspješno posluje. Oduvijek mi je glavni interes bio dokumentarni film, ali kako se nitko nije baš bavio turističkim filmom primila sam se te, ne baš umjetnički priznate kategorije –  iako osobno smatram da se današnje produkcije i te kako trebaju smatrati umjetničkom jer nije lako napraviti dobar turistički film. Već sam 15 godina član raznih međunarodnih žirija, često me zovu i da održim predavanja vezana uz proizvodnju istih, a i vrlo često tema je "Kako mjesto za snimanje filma može postati turistička atrakcija" što je i za Hrvatsku zanimljiva tema. Bavim se i traženjem mjesta (lokacija) za snimanje filmova, organiziram festival, surađujem s puno turističkih zajednica u svijetu od Bangladesha do Amerike na raznim projektima. Kada sam dobila ponudu da organiziram festival prihvatila sam je, ali bez suradnje s Turističkom zajednicom grada Zagreba, ta ideja svakako ne bi bila ostvariva. Evo već šestu godinu ovaj festival organiziramo zajedno, i uvršten je u jednu od redovitih manifestacija.

 

-  Počeo bih od kraja. Je li turistički film o Dubrovniku, što ste ga snimili u produkciji Balduči filma, postao naš najnagrađivaniji turistički film? Znate li broj nagrada?

Za Dubrovnik smo radili nekoliko filmova. Prvi je bio davnih godina s Brankom Bauerom, ali tada nismo slali filmove na festivale kao danas. Nakon toga radili smo film s Baldom Čupićem po kojem sam i nazvala svoju tvrtku budući da me on naučio najviše o tom poslu… Nakon toga UNIQUE DUBROVNIK koji je osvojio 17 svjetskih nagrada i danas najnoviji film DUBROVNIK and TIME mislim da ima 15 nagrada, među kojima su najznačajnije treće mjesto u New Yorku gdje su nam u leđa puhali i Nike i Jaguar s puno većim budžetima. Oba ova filma i UNIQUE DUBROVNIK i DUBROVNIK AND TIME proglašena su među 10 najboljih turističkih filmova na svijetu.

 

- Iz osobnog iskustva poznato mi je kako je teško nekoga privoljeti da naruči snimanje turističkog filma o svom odredištu. O novcu neću ni govoriti. Tko Vam je "najbolji" naručitelj, odnosno s kime ste se najlakše dogovorili?

Oduvijek sam pristala raditi filmove samo ako smo se naručitelj i ja dobro razumjeli. Nikada nisam pristala raditi film samo zbog zarade, uvijek i nekad i danas, prvo je povjerenje naručitelja i ako sam stvarno vidjela da žele surađivati na filmu, da dijelimo istu strast prema projektu. Čim mi naručitelj kaže da mu nije bitna glazba, da mu samo treba snimiti "tapa – tapa" i to je to… niti se ne trudim uvjeriti ga da se to radi drugačije. Samo sam jednom napravila film na taj način, s tim da sam podložila glazbu jednog poznatog narodnjaka i naručitelju pustila film … skočio je i rekao što je ovo?... na što sam mu odgovorila: "..pa rekli ste da vam glazba nije bitna".  Nakon toga sam mu pustila film s pravom autorskom glazbom za film, te mi je nakon prvotne ljutnje dao za pravo i rekao je da ni sam nije vjerovao koliko je glazba bitna za film… Moram reći da smo ta osoba i ja danas dobri prijatelji…

Da se vratim na vaše pitanje. Moram priznati da sam voljela raditi s gospodinom Nikom Bulićem. Taj je čovjek znao što hoće i što neće. U to vrijeme HTZ je radio s nekoliko producentskih kuća i redatelja… imali su pozivne natječaje, neki puta smo dobili posao, nekada ne, ali smo imali volju za natjecanjem. Zadnjih nekoliko godina niti se više natječemo, niti nudimo projekte ili nove ideje, jer nas više nitko niti ne doživljava. Vjerujemo (već godinama) da će se s novim direktorom nešto promijeniti, no vidjet ćemo. S turističkim zajednicama s juga imam lijepu suradnju, oni mi valjda temeljem mojih radnih rezultata vjeruju… Dubrovnik sa mnom nikad nije pogriješio, a valjda je uspjeh i u tome što sam znala odabrati dobrog redatelja i ekipu. Naime svaki film je radio drugi redatelj.

 

- Pitanje Vam nisam postavio radi znatiželje već da pomognem onima koji razmišljaju o takvom potezu, a boje se troškova iako je opće poznato da je posao turističkih zajednica trošiti novac i opet iznova trošiti novac za turističku promidžbu. Stoga vrlo jednostavno pitanje: Kakvo je stanje u Europi, te kakvo je stanje u svijetu po pitanju snimanja turističkih filmova?

S obzirom da svake godine pogledam preko 2000 filmova, što kroz žiriranja, što kroz traženja novih filmova za naš festival vidim kako se mijenjaju trendovi. Vidim promašene kampanje ali isto tako vidim odlične kampanje. Najbitnije prije nego što se odluče snimati film, proučiti malo što se radi u svijetu, koja im je ciljna skupina, koje tržište, što žele postići filmom. Neke turističke zajednice ulažu i milijunske iznose u izrade promo filmova. Pogledajte što radi Turska, kada imaju najveće probleme u turizmu oni rade najjače promocije. Zašto, pa valjda da ih tržište ne zaboravi. Iz godine u godinu najšarmantniji su spotovi iz Grčke i Švicarske -duhoviti su, odlično produkcijski odrađeni, visoko profesionalni. Hrvatski filmovi često kopiraju neke te filmove ali na loš način…

 

- I mislio sam da su mnogi pametniji od nas, a što najbolje pokazuje veliki broj festivala turističkih filmova (i na temu turizma), te posebno veliki broj prijavljenih na zagrebački Zagreb TourFilm festival. Koliko će biti prikazanih filmova i iz koliko država?

Ove smo godine primili 520 filmova iz 76 zemalja svijeta od kojih je 170 filmova ušlo u konkurenciju. Ovaj broj zemalja uvijek mi je bitniji nego količina filmova, jer znači da su za nas čuli u 76 zemlje svijeta – pa i to je već promocija Hrvatske! Dobivamo filmove od svjetskih turističkih zajednica, agencija i Ministarstava turizma i kulture, ovisno o tome kako je koja zemlja organizirana. Dobivamo filmove od autora izravno kao i od producentskih kuća. Dolaze nam i novinari koji nakon toga pišu reportaže o Hrvatskoj. Nakon što zbog festivala posjete Hrvatsku mnogi se vraćaju na godišnji odmor ili dolaze snimati reportaže o Hrvatskoj. Evo tako je i s Amerikancima, Nijemcima, Azerbajdžancima… Ove ćemo godine prikazati ukupno 6 sati filmova i to onih najboljih po odluci žirija. Pokazati ćemo i neke ne tako dobre, da bi se vidjela razlika… Nije za odmet napomenuti da će sve projekcije filmova 14. rujna od 14-21 sat biti besplatne….pa evo poziva svima dođite i putujte iz fotelje prekrasnog Kaptol Boutique Cinema ako nemate novaca za putovanja, a ako imate -odaberite novo odredište u koje ćete putovati.

 

- Čime se rukovodite pri izboru filmova, a i država?

Uvijek prvenstveno kvalitetom. Ponekad tehnička kvaliteta nije najsjajnija, ali je izvedba odlična. Ako snimate na planini, hladnoj ledenoj i po lošim uvjetima, s malo ljudi i s malo raspoloživog novca, ali odličnom idejom, možete snimiti dobar film bez obzira što slika nije najidealnija. Nije ni visok budžet jamstvo kvalitete, takvi filmovi znaju biti sterilni, bez duše. Predivno snimljeni, ali hladni i ne ostavljaju vas bez daha. Ponekad gledate obične reportaže koje je snimio netko potpuno sam i možete osjetiti miris tog mora, rijeke, hladnoću planine, e to je onda dobar film…

 

- Imate izvrsnu suradnju s filmašima iz Republike Koreje (Južna Koreja). I nedavno su bili u Hrvatskoj. Kako sam neke osobno upoznao uvjerio sam se u njihovu zaljubljenost u Hrvatsku. Podijelite iskustva s nama!

Već nekoliko godina uspješno surađujem s korejskim produkcijama koje su itekako pomogle promociji hrvatskog turizma na tržištu Dalekog istoka. S njima nije lako raditi, jer oni stvarno rade 24 sata i na taj ritam trebate biti spremni. Radna disciplina im je zadivljujuća, mirno i uporno dođu do svog cilja. Zašto vole Hrvatsku i kao zemlju za posao i putovanje? Pa kada usporedite teškoće oko prijevoza koje imaju kada snimaju u Tajlandu, Indiji, Filipinima itd. gužve na našim cestama su njima zanemarive. Kod nas mogu sve pješice obići, zemlja smo niskog rizika i za njih egzotična, jednako kako su oni egzotika nama. Jedino što se nikako ne mogu naviknuti je naša slana hrana, no i tu se popravljamo.

Rezultati te suradnje dovode do toga da me i turističke zajednice iz okruženja mole da im dovedem korejske produkcije, što i radimo. Već smo snimali nekoliko reality showova i u Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji, a evo spremamo se i u Bosnu i Hercegovinu i Mađarsku. Na žalost naš sustavi još nisu baš prepoznali vrijednost ovih projekata i nemamo budžete unutar Hrvatske turističke zajednice ili Ministarstva turizma koji bi trebaliu podupirati ovu vrstu projekata i novčano. Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) ima sustav gdje se filmskim produkcijama vraća dio uloženog novca u Hrvatskoj, dok ovakve produkcije ne spadaju pod tu vrstu umjetnosti. Promocija kakvu nam daju korejski projekti veća je od bilo kakve druge promocije. Prije dvije godine snimili smo četiri epizode po 45 minuta koje su reprizirane osam puta! Dakle, Hrvatska je bila prisutna na korejskoj televiziji, kao turska sapunica na našoj. Uvijek je problem s njima što se oni jave 10 dana prije nego dolaze na snimanja i uvijek je sve na brzinu, tako da sustav turiatičkih zajednica teško može reagirati - za natječaje je kasno, odluke o dodjeli sredstava nisu jednostavne, tako da mi dobijemo simbolične potpore ili ništa. No moram pohvaliti i Hrtvatsku turističku zajednicu i ostale turističke zajednice, gradske uprave, te našu policiju koji nam stvarno izlaze u susret s izdavanjem dozvola za snimanja po skraćenom postupku, sali sve po zakonu. Nekako si utvaram i tepam da vole snimati kod nas jer si i ja dajem puno truda da im se omogući što žele, da im svaki puta ponudimo nešto novo za što još nisu čuli ili vidjeli. Često popravljam njihove priče i dajem im bolje alternative.

 

- Tu se pojavljuje i ime Nikice Dorešića, promotora našeg turizma u toj državi, ali i osobe koja bi mogla pomoći mnogim našim turističkim djelatnicima, kao i političarima. Koje zajedničke planove imate za ubuduće?

Nikica je divna osoba, a on i ja počeli smo surađivati potpuno slučajno. Čuli smo se preko skypea – on u Koreji, ja u Zagrebu – a zapravo smo skoro pa iz iste ulice u Zagrebu. To nas je spojilo još više. Danas smo kao brat i sestra. On je zaljubljen u Koreju (i Korejku), meni temperamentnoj Hrvatici pomaže da shvatim korejsko razmišljanje kako bi nam olakšalo suradnju s korejskim produkcijama. Kako ja ne govorim korejski, a Korejci uglavnom ne govore engleski Niki, kako ga Korejci zovu, je spona koja nas povezuje. Bez njega i njegovih prijevoda ne bih niti mogla surađivati s njima. Imamo već nove projekte, ali polako, moramo se prvo odmoriti od ovog posljednjeg, koji je bio najveći korejski projekat do sada. Po prvi puta došao je samo uži tim, a sve ostalo su angažirali u Hrvatskoj.

 

- Spomenut ću i susjedstvo: Demokratsku Narodnu Republiku Koreju (Sjevernu Koreju) koja je isto prekrasna zemlja, a ovih dana često spominjana. Jeste li imali kakve dodire s njome?

Nisam, ali bi mi svakako bilo drago otputovati i u tu zemlju. Naime, nadam se da ću ove godine otići u Južnu Koreju, pa možda u narednih nekoliko stignem i do Sjeverne.

 

- Puno ste putovali i nagledali se krajobraza, ljudi, običaja. Pokušajte izabrati države ili krajeve, ljude i običaje koji su Vas posebno dojmili.

Bila sam na puno kontinenata i u puno zemalja. Krenula sam s onim koje su me privukle ili kroz povijest ili kroz literaturu…svi smo počeli s Italijom i Austrijom, pa tako i ja … no smatram da su Grčka, Engleska zapravo moji počeci putovanja. Peru, Bolivija, Kenija, Indija, sve su to zemlje koje te osvoje, no do danas moje srce je u Bangladešu. Ne znam je li razlog tome ljudi s kojima sam tada putovala, naime bila sam gost vlade Bangladeša s još 28 novinara iz svijeta, pa je i grupa bila puna divnih ljudi koji su to putovanje učinili posebnim. No ljudi Bangladeša, i ta zemlja ostavila je neki posebni trag u meni. Kaos na ulicama, ne baš čiste ulice, ogromna buka, hrpe ljudi – ništa mi nije smetalo niti me čega bilo strah. Zemlja je to u kojoj još nema puno turista i bili smo po selima gdje su djeca po prvi puta vidjela bijelog čovjeka. E sve to je utjecalo na moju ljubav prema toj zemlji i tim ljudima. No, nije za odmet napomenuti da upravo iz Bangladeša svake godine imamo odlične filmove, puno bolje negoli iz Hrvatske…

 

- Neću pitati gdje Vam se nije svidjelo, ali ću upitati što biste promijenili u našem turizmu? Time mislim i na turističku ponudu i na poslovnost.

Ako želim biti baš potpuno iskrena, ove sam godine po prvi puta imala putnu depresiju nakon povratka s Maldiva. Toliko me očarala ljepota tih koraljnih otoka, organizirani turizam u svim segmentima… Od prihvata u zračnoj luci gdje te čeka vip salon, masaža, voće, hrana, ležajevi… do prijevoza do hotela (transfera) i ljubaznih vozača, bosonogih pilota koji ti nose kovčeg… do posluge u hotelima, restoranima gdje im svaki zahtjev gosta ne predstavlja problem i gost je uvijek u pravu. U tri ujutro ih možete tražiti čačkalicu i oni će je s osmjehom dostaviti. Nema prepirke, nema rasprave, samo recite želju i oni vam je ostvaruju. Kad sam sve to usporedila s Hrvatskom i onim što o sebi mislimo – bila sam tužna, jako tužna.

Zašto kod nas nije moguće organizirati takvu uslugu – pogotovo na onim mjestima koja su cjenovno ista...

Svi mi ovdje o sebi imamo visoko mišljenje i nikako se spustiti na zemlju i realno se pogledati da ne kažem progledati. Bavimo se popravljanjem krova, a temelji su nam truli i tako u svemu… Svugdje malo zagrebemo, ali ništa ne dovedemo do kraja… malo smo lijevi, malo desni – kako nam kada odgovara.

Mogli bismo više poraditi na promidžbi seoskog (ruralnog) turizma, vjerskog turizma ali i filmskog turizma. Uopće ne promoviramo filmski turizam, npr. Ekipa od 300 ljudi u samo 10 dana je 3.000 noćenja. Pa sada izračunajte koliko je to noćenja kada imate ekipe od 500, 700 ljudi u ekipi po nekoliko mjeseci godišnje, gdje su priprema koje znaju trajati mjesecima. Dakle, mi "filmaši" dovedemo ponekad više "turista" negoli neke putničke agencije.

 

Ono što bih još htjela napomenuti kada dajemo nekome u turizmu "kritiku" ili savjet, često se to shvati kao nešto loše, a ne kao dobar savjet o kojem mogu promisliti i vidjeti da li je taj savjet primjenjiv. Svi mi koji puno putujemo svijetom vidimo dobre primjere, nove ideje koje možemo ovdje prenijeti, ali gotovo pa uvijek pokušavaju me razuvjeriti da je to problem iz ovog ili onog razloga… najlakše je odustati prije početka.

 

  isprintaj članak