Naplata plastičnih vrećica
Nedavno je usvojena Direktive o plastici radi smanjenja broja plastičnih vrećica ...
HR Akademija – novi unaprijeđeni edukacijski program
HR Akademija – novi unaprijeđeni edukacijski program koji prati najnovije trendove upravljanja ljudskim potencijalima ...
Što kada se netko žali na vaše ponašanje

“Čak i u ratu moralna snaga je tri puta jača od tjelesne.” - izjavio je Napoleon. ...


Anketa
NALAZITE SE U > Odredišta
Znate li da je njen službeni naziv Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka?
Objavljeno: 07.02.2018. 08:17  
Šri Lanka
Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka
  • Šri Lanka

Dućan, Sigirija-ostaci palače na vrhu lavlje stijene, uspon na Sigiriju, hramovi u Dambuli, Zlatni hram u Dambuli, osnovna škola, Šrilančan, u hladovini, plaža u Hikkaduwi


Na mojoj osobnoj skali uživanje zauzima visoko mjesto, a dio toga su putovanja. Otputujem uvijek kada poželim novu energiju. Novogodišnji izbor mi je bila osunčana Šri Lanka s 30º C u hladu.


Napisala i snimila: Ina Stašević, dr.sc.

 

Kada sam nakon višesatnog leta sletjela u Colombo, glavni grad Šri Lanke, dočekala su me nasmiješena tamnoputa lica i plakati s pozdravom Ayubowan, što bi značilo "poživite dugo i budite zdravi". Izlazimo u cejlonsko toplo i vlažno jutro. Ukrcavamo se u udoban autobus kojim ćemo putovati otokom. Čeka nas put od svega 130 km, ali i vožnja od barem pet sati, od Colomba do Kandyja, grada u središtu otoka. Promet je gust, ceste uske, a uspon velik.

 

Kandy

U Kandyju kip Bude, smješten obližnjem brdu, dominira gradom, a budistički hram u središtu simbol je grada. Uokolo su brojne planataže riže i crnog čaja. Zemlja je pokrivena gustim šumama kokosovih palmi, tikovine, manga i drugog tropskog raslinja. Majmuni koji slobodno šetaju ulicima, te zvuci iz šume koji odzvanjaju kroz grad, podsjećaju da se nalazim usred džungle.

Oblačno je i miriši na kišu. Šetnjom kroz neveliko središte grada, prolazeći kraj kafića i gostionica, dolazim do velike tržnice s raznolikom ponudom. Odjednom iz tamnih oblaka, koji su se brzo nadvili nad gradom, počinje tropska kiša. Tako snažno pada da ne pomažu niti kišobran, niti kabanica. Sklanjamo se pod neke strehe i u trgovine. Domaći se kreću kao da ne kiši. Očito, navikli su na tako iznenadne pljuskove. Hodaju ili bosi ili u prikladnoj obući. Nakon uzaludnog sata čekanja da kiša prestane, odvajamo se od naših suputnika i krećemo u kupovinu japanki u poznatu robnu kuću Odel. 

Promet u gradu je gust. Najviše je tuk-tukova koji su najpopularnije prijevozno sredstvo na Šri Lanci. U sporednoj ulici sjedam u restorančić u kojem je sve znatno jeftinije negoli u glavnoj ulici. Pijem vrlo ukusan crni cejlonski čaj, a potom jeden tanku, dobro pečenu, palačinku. Domaći kidaju komadiće i umaču u neku vrstu crvenog umaka, vjerojatno ljutog. Mi se to ne usudimo. Konobara zanima odakle smo i kamo idemo. Stanovnici rado pričaju sa strancima uz obavezni smiješak.

Pada noć. Uobičajeni prometni kaos, vozači neprekidno trube i nitko se ne pridržava pravila vožnje. Semafora na križanjima gotovo da i nema. Udesi su ipak, za divno čudo, rijetki.

Do hotela se vozimo nacionalnim prijevoznim sredstvom - tuk-tukom. Dogovaramo cijenu od 260 rupija (oko 11 kuna). Takvu vožnju nisam nikada doživjela. Pretječe se u svim smjerovima i sa svih strana. Prednost se oduzima i gdje je moguće i gdje to nije. I kad sam pomislila da nećemo doći živi - evo nas pred hotelom. 

 

Što je zapravo tuk-tuk?

To popularno prijevozno sredstvo izmišljeno je na Tajlandu, a ime je dobilo po zvuku koji proizvodi njegov motor. Radi se o motociklu na tri kotača koji ima natkriven prostor za putnike i vozača. Po europskim mjerilima u njemu ima mjesta za dva putnika, što ne vrijedi za ovdašnje prilike. U njemu se vozi barem njih petoro, a cijena usluge je ista. Prednost tog vozila u odnosu na druga je u njegovoj sveopćoj dostupnosti, u niskoj cijeni prijevoza i brzini u prometu. Jedino se njime može voziti u suprotnom smjeru, pretjecati bilo gdje i uspješno se provlačiti kroz najveću prometnu gužvu. Živio tuk-tuk!

 

Sigirija

Idućeg jutra polazimo prema sredini otoka. Spuštamo se krivudavom cestom punom vozila, stajemo za kraću okrepu i nakon tri sata stižemo na odredište. Radi se o najpoznatijem povijesnom i turističkom mjestu Šri Lanke. U središtu otoka, na stijeni od 200 m okruženoj nepreglednim šumama i crvenom glinom, leži Sigirija. Vidljiva je iz gotovo svih okolnih mjesta. Na listi svjetske baštine ta kamena tvrđava iz V. st. s ostacima starih spremnika za vodu, prelijepim vrtovima i izuzetnim umjetničkim bogatstvom, nalazi se od 1982. godine. Bila je nekadašnja prijestolnica carstva. Kompleks je iz V. st., ali tvrde da je stijena pružala utočište monasima još od III. st. prije naše ere. Kasapa, jedan od dvojice sinova kralja Dhatusena, zarobio je oca, a brata protjerao u Indiju i odlučio sebi sagraditi ovu utvrdu na vrhu stijene. Gradnja je trajala svega sedam godina.

Naokolo slobodno skaču majmuni koji nisu agresivni kao u Indiji, ali ipak ne dopuštaju da im se čovjek približi. Odmah prijeteći iskese velike očnjake i bježe. Tek jedan pozira, vjerojatno naviknut na ljude i hranu koju mu daju.

Rijeka ljudi se penje prema vrhu kompleksa na čijem je kraju golema stijena. U kamenim stijenama poneka plitka špilja koja je služila monasima ko zaklon. Na jednom mjestu u stijeni je isklesano prijestolje na kojem se kralj odmarao nakon audijencije. Prostor za prijeme nalazi se na otvorenom, na ravni jedne velike stijene. I tu je isklesano mjesto za kralja a uokolo klupe na kojima su sjedili oni koji su mu došli.

Slijedi uska stazica rubom stijene koja vodi prema ravni podno same lavlje stijene. Čitavim putem je podignuta visoka zidana ograda koji zovu zidom ogledala. Navodno je površina zida bila prekrivena ogledalima kako bi se kralj prigodom šetnje mogao vidjeti, a ujedno je to bila dobra zaštita od mogućeg pada niz stijenu.

Teško je i naporno po ovoj žezi i sparini savladati ukupno 2.000 stuba do vrha lavlje stijene. Nekada je na početku završnog uspona na stijenu bila lavlja glava kroz čije se je čeljusti ulazilo na stubište. Glave više nema, a ostale su lavlje šape s obje strane ulaza.

Na vrhu stijene ostaci su nekadašnje palače i bazena za kupanje. Na sve strane vidljivi su zidani ostaci palače, a pogled uokolo omogućava nadzor nad čitavim područjem. Pogled na okolinu uklanja svaki umor.

 

Dambula

Kratkom vožnjom stižemo do kompleksa hramova u pećinama na nalazištu Dambula, također na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Smatra ih se najbolje očuvanim hramovima u pećinama na području Šri Lanke. Stijena uzdignuta 160 m u sebi čuva pet pećina koje su dojmljivo oslikane i čuvaju brojne kipove kako Bude, tako i kraljeva Šri Lanke i hinduističkih bogova. U jednoj od pećina isklesan je ležeći Buda dužine 15 m. Zidovi i stropovi su oslikani živim bojama. Ispred jednog ulaza sjedi monah koji za malu nagradu govori mantru zainteresiranom turisti i veže bijelu vrpcu oko zapešća. U podnožju stuba koje vode do pećina nalazi se Zlatni hram, velika građevina s ogromnim pozlaćenim sjedećim Budom od 30 m. Hram je zapravo budistički muzej u kojem se nalaze prikazi Budinog života i dosta kipova koji pripadaju narodima okolnih budističkih zemalja. Dambula je izgrađena je još u I. st. pr.n.e., kad je kralj Vatagama, bježeći od Tamila, našao utočište u ovim pećinama i tu ostao 14 godina.  Do vrha ima nešto manje od 1.000 stepenica. Putem susrećem prodavače raznovrsnog kamenja te one s pitonima koje za sitan novac možete staviti oko vrata. Uspon je kraći i lakši.

Polako se spuštamo prema Budinom muzeju u podnožju stijene. Ponovno posvuda nestašni majmuni i psi lutalice. Pse je moguće vidjeti posvuda u gradovima i čitavim putom. Mršavi, izgladnjeli i puni buha. Ostavljamo mlade majmune koji ostarjelom psu ne daju mira i pred njuškom mu kradu hranu i piju vodu. A on nemoćno zalaje i samo ih na tren potjera.

 

Hikkaduwa

Bliži se podne, sunce je već jako pripeklo, a mi nastavljamo putovanje prema obali i Hikkaduwi. Vožnja traje nešto duže od tri sata zbog gustog prometa, osobito kroz naseljena mjesta. Priroda nas i dalje očarava bujnim raslinjem i rižinim poljima. Na kraju izlazimo na autocestu za koju nismo pretpostavljali da postoji.

Hikkaduwa je vrlo malo priobalno mjesto, razvučeno uzduž nepregledne pješčane plaže. U glavnoj i jedinoj ulici, koja prolazi duž gradića, gust je i vrlo bučan promet. Uz tako prometnu cestu jedva je zamjetan uski pojas za kretanje turista. Nema tu uobičajenog pločnika za pješake. Stoga se prigodom prelaska ceste mora biti vrlo oprezan i odlučan. Nitko neće stati ukoliko ne pokažete odlučnost u prelasku ceste što može biti i vrlo opasno budući da i autobusi u punoj brzini pretiču u samom mjestu neprekidno koristeći glasnu sirenu. 

Kuće, hoteli i male gostionice, te trgovine i uslužni obrti protežu se s obje strane ceste. Uobičajeno je da su oni smješteni uz more skuplji od drugih. Odsjedam u lijepom hotelu s vlastitom plažom. Plaže nisu ograđene, tako da je kretanje duž obale za goste i razne trgovce koji nude svoju kokos, prekrivače i koješta drugo, nesmetan. Na plaži su ležaljke i suncobrani, besplatni za goste hotela kao i one koji su došli popiti neko piće.

U središtu mjesta nalazi se gradska plaža. Na njoj su valovi znantno blaži tako da to mjesto biraju slabiji plivači. Posvuda daske za surfanje i škole surfanja za početnike (sat učenja stoji 80 kn).

Inače, valovi su prilično veliki, snažni i bučni u svojoj zapjenjenosti. Udaraju u tijelo kupača, a pri povlačenju je struja vode toliko jaka da se kupač mora snažno nogama odupirati u nesigurno pješčano dno da ga ne povuče za sobom. Uz takvu snagu vode čovjek se osjeća malen i bespomoćan.

 

Hrana

Hrana je lagana s dosta riže i povrća. Od mesa najviše je pečene piletine. Ima tu i svinjetine pečene u povrću. Riba i drugi plodovi mora često su na jelovniku. Ipak je otok okružen oceanom. Hrana je ukusna. Uz dodatak postaje ljuća, prema želji gosta. Sokove vole zasladiti. Čini mi se da je ovdje hrana zdravija negoli kod nas. Uz genetske predodređenosti to je sigurno važan razlog vitalnosti ovdašnjeg stanovništva. Ljudi su uglavnom mršavi i djeluju žilavo. Čak i starci koji u svojevrsnim suknjama razgolićeni hodaju uokolo.

Preporučeno je kušati rotti, njihovo nacionalno jelo. To je nešto poput naše palačinke u kojoj se nalaze raznovrsne vrste mesa, sira i povrća. Uz to je dobro piti odličan cijeđeni sok od manga i papaje, a cijena mu je 11 kn veliku čašu. Roptti je ukusan, ali ga nema dovoljno pa baš i nisam sita.

Stanovnici jedu puno voća kojeg ima posvuda. Osobito je jeftin kokos s osvježavajućim kokosovim mlijekom (jedan kokos za manje od četiri kn). Banane su male, ukusne, slatke i jeftine (kilogram stoji oko četiri kune). Voće se može kupiti na usputnim štandovima, a kokos nude mladići noseći ga po plažama. Nije im nešto lagano nositi po dvadesetak kokosa, a svaki je je barem kilogram težak.

 

Kupovina

Ulazim u malu trgovinu s odjećom. Vlasnica, koja je istovrmeno krojačica, vrlo je ljubazna. Trgovina i salon su ujedno dio njenog životnog prostora. Iza pregrade proviruju glavice dvojice dječaka. Sjede za stolom i pišu školsku zadaću. Zgodni su, kao uostalom i njihova majka. Sviđaju mi se prozračne tkanine protkane zlatnim nitima i nježnim cvjetnim uzorkom. Tkanina služi za izradu sarija, tradicionalne indijske ženske haljine. U njemu ima gotovo devet metara tkanine. Cijena je upravo smješna, svega stotinu kuna. Krojačica mi oko tijela obmotava tkaninu u oblik sarija. Odlično mi stoji. Do sutra bi haljina bila sašivena. Dvoumim se. Ne vidim u kojoj prilici bih to nosila u Hrvatskoj. Nije skupo, ali bi bilo beskorisno. Odustajem. Zbog ženine ljubaznosti, a i kako bih se “iskupila”, odlazim u susjednu trgovinu kupiti bombone i sokove njenoj djeci. Osmjeh je od uha do uha, iskren, a majka se zahvaljuje na ljubaznosti.


Suvenir treba ponijeti, zar ne?

Najbolji izbor predmeta za uspomenu iz te lijepe zemlje su maska koju se danas koristi u mnogim tradicionalnim plesovima, ili kipić čovjeka koji peca sjedeći na bambusovom štapu, paketić najukusnijeg čaja na svijetu i najkvaliteniji rubini, safiri, topaz, ametist i mnogi drugi dragulji s pripadajućim jamstvom kakvoće, te kvalitetna svila.

 

Energija otoka

Pozitivna energija kruži cijelim otokom. Osjeti se skladan odnos sa sredinom. Sunce, mirisi, cvrkut ptica. Po prvi puta osjetila sam stanje nirvane i slobode i poželjela ostati ovdje. Šrilančani se ne suprostavljaju stvarnosti, strpljivi su, blagi, srdačni, darežljivi. Ne dopuštaju da ih se opterećuje s nepotrebnim inoformacijama tako da u kućama nemaju televizore niti radio uređaje.

 

Nikako ne propustiti

1.         Vožnja glavnim prijevoznim sredstvom tuk-tukom, popularnim vozilom na tri kotača, zbog osjećaja opasnosti od neizbježne prometne nezgode koju spretni vozači izbjegavaju u zadnji tren. Napokon, to postaje postaje zabavan i jeftin prijevoz.

2.         Ayurvedska masaža koju se izvodi polako s toplim uljima. Masažu rade dvije maserke istovremeno. Takva masaža dovodi do potpunog opuštanja izbacujući otrove iz tijela. Redovitim masažama otrovi se više ne nakupljaju. Masaža od 90 minuta stajala me 200 kn.

3.         Vožnja lokalnim autobusom je posebno uzbudljiva. Bus je živopisan, sjedala su vrlo uska, prilagođena domaćima. Muzika trešti iz velikih zvučnika. Na “oltaru” koji se nalazi u prednjem  dijelu tresu se zastavice, umjetno cvijeće, svjetleće slike Bude. Vozač svakih 10 sekundi trubi, autobus se ljulja, trese, zaobilazi pješake, motore, automobile - prava muka, no sve je veselo. Bolje je ne sjediti u prvim redovima zbog podsvjesnog straha od neizbježnog sudara. Ovo iskustvo stajalo me svega dvije kune za 40 minuta vožnje.

4.         Škola za surfanje. Duž cijele obale puno je izvrsnih plaža za surfanje. Valovi čije se visine kreću oko dva metra, stalan vjetar i ozračje oduzimaju dah. Daska za surfanje za cijeli dan može se iznajmiti za 50 kuna.

 

Povijest

Znate li da je njen službeni naziv Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka? Najveći dio stanovništva čine Sinhalezi, dok su Tamili najbrojnija manjina. Sve do 1972., kraja britanskog kolonijalnog upravljanja ovom zemljom, bila jen poznata kao Cejlon, a nastanjuje je oko 22 milijuna stanovnika. Oko 70% čine budisti, potom hinduisti (na sjeveru otoka), muslimani (na jugu) te kršćani (preko 7%) - uglavnom rimokatolici.

Prvi bijeli kolonizatori Šri Lanke bili su Portugalci koji su došli 1505. godine, a već 1517. grade utvrdu grada Colomba i do kraja 16. st. šire utjecaj duž obale. Iz tog razloga kralj Vimaladharmasuriya seli svoje kraljevstvo u Kandy, grad u središnjem dijelu otoka. Godine 1638. stižu Nizozemci koji, sklopivši ugovor s tadašnjim kraljem, protjeruju Portugalce. Od sredine 17. st. počinje nizozemska uprava. Posljednja neovisna monarhija na otoku bilo je kraljevstvo Kandy. Potkraj 18. st. otok su zauzeli Britanci koji dokidaju neovisnost tog kraljevstva 1815.

Neovisnost države proklamirana je 1948. Najpoznatiji političar je Bandaranaike koji 1956. postaje predsjednikom vlade, ali ga je već nakon tri godine ubio ekstremistički budistički monah. Osamdesetih godina 20. st. dolazi do sukoba između većinskih Sinhaleza i manjinskih Tamila. Sukob je trajao 30 godina i završio protjerivanjem oko 150.000 Tamila u druge države, uglavnom Indiju (odakle su i porijeklom), dok ih je oko 40.000 ubijeno. Kao posljedica rata prognano je oko 300.000 ljudi.

  isprintaj članak