Nisu bez razloga zagrebački biskupi, još u Srednjem vijeku, odabrali područje Kloštar Ivanić za odmor i razonodu. Želeći se odmoriti i opustiti od svakodnevnih obveza i briga, povlačili su se u pitomi, prirodni krajolik, opuštajući se uz pjev ptica i ponoćni zvuk crkvenih zvona.

Sa kloštranskih brežuljaka imali su pogled i na biskupski zagrebački Kaptol, kao i na nizinu koja je preko Ivanića (Vojne utvrde) pucala sve do grada Siska.

Napisao: Božidar Balenović

Ako su nekada biskupi znali uživati, zašto ne bismo i mi danas

A u Kloštar Ivaniću se zaista ima što vidjeti. Ponešto naučiti od značajne povijesti, vidjeti bogatu arhivsku i drugu građu, te izabrati raznovrsna današnja odredišta.

Šetnja šumom, branje gljiva, obilazak s lovcima, vožnja zapregama, izvorna domaća tamburaška glazba, ples u narodnim nošnjama, sportska događanja... tako blizu Zagreba, i toliko pristupačno.

Kloštar Ivanić je danas izrazito poljoprivredno - stočarski kraj. Ni bogata nalazišta nafte - uz već tradicionalne “kačaljke”, nisu uspjela onečistiti ovaj kraj, već su mu naprotiv dala unikatnu prepoznatljivost.

Obavezno kad dođete u Kloštar Ivanić, pođite na središnji Trg svetog Ivana, te ubacite novčić u stari zdenac. Onako, preko leđa. Budite sigurni, da ćete se kad tad opet vratiti u ovaj kraj, a možda i u njemu nastaniti. Jer, Kloštar uvijek privlači svojom ljepotom i ljubaznošću onih koji ga nastanjuju.

Kloštar - selo moje malo!

Novija povijest kraja oslanja se na onu srednjovjekovnu. Iz tog vremena potječe i naziv područja - Insula Ivanich - Otok Ivanić, prvi put spomenut u listini hrvatsko-ugarskoga kralja Ladislava  Svetoga iz 1093. gdine. Njome veliki kralj potvrđuje svoje darovanje s ukusom odabranoga Otoka Ivanića biskupima zagrebačkoga Kaptola za uzdržavanje.

Biskupi, gospodari područja, svoj su dvor podigli na brežuljku oko kojega se ubrzo počelo formirati naselje. Danas Kloštar (od klaustar) Ivanić, kroz stoljeća je bio srednjovjekovno središte kraja. Negdašnja slava i moć naziru se još u panorami mjesta kojom dominiraju dva monumentalna barokna tornja dvaju prostranih crkava - Sv. Marije i Sv. Ivana Krstitelja.

Uz danas ruševnu crkvu Sv. Ivana Krstitelja, sveca zaštitnika mjesta, građenu u stilu češke vladislavske gotike, godine 1508. bskup Luka Baretin podigao je franjevački samostan, a nadvratnik renesansnog portala crkve ukrasio svojim grbom. Monumentalni ostaci gotičkih rebara s konzolama u obliku glava životinja i biskupskih insignija, okviri velikih gotičkih prozora u apsidi te čudom očuvana prelijepa barokna grobna ploča s grbom plemića Kristofora Špišića iz 1614. godine, nijemi su svjedoci njezina negdašnjeg veličanstvenog izgleda.

Prva katastarska izmjera

Obnovljen barokni toranj crkve izabran je 1850. godine za koordinatno ishodište prve hrvatske katastarske izmjere, a toj svrsi služi i danas.

U obnovljenom franjevačkom samostanu, danas domu sestara karmelićanki, godine 1728. otvorena je jedna od najstarijih ljekarni u ovom dijelu Hrvatske.

Gotovo tri stoljeća stariji su temelji župne crkve Sv. Marije, jednog od prvih marijanskih hodočasničkih svetišta u Hrvatskoj. Sagradio ju je oko 1242. godine zagrebački biskup Stjepan II. Babonić na zagovor hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV i njegove žene Marije.

Svoj današnji barokizirani izgled crkva je zadobila početkom 18. stoljeća, no nisu posve nestali ni tragovi romaničkih temelja i gotičke gradnje.

Crkvu i danas krasi skulpturama, pozlaćenim rezbarijama i oltarnim slikama bogato urešen barokni inventar. Tu je i barokni tron s kipom Blažene Djevice Marije s Djetetom, lijep primjer zlatarskog umijeća 18. stoljeća, te kamena skulptura “Oplakivanje”, rad nepoznatog majstora.

Sakralni muzej

Stara sakristija i pjevnica crkve uređeni su u sakralni muzej najvrednijega crkvenog blaga župe: zlatnog i srebrnog liturgijskog posuđa i drugih predmeta, crkvenog ruha, slika i dragocjenosti iz bogate biblioteke (raskošno ilustrirani glazbeni kodeksi, inkunabule itd.)