Napisala: Katarina Bulić

Da dobra priča odlično prodaje proizvod, uvjerit ćete se i sami odlučite li obići vinarije i agroturizme na otoku Korčuli i poluotoku Pelješcu. Jer, uz odista posebnu ponudu i vina i opuštajućega odmora što vam ga mogu priuštiti samo takva malena imanja u jednako malenim mjestima, a da se o domaćim gastro delicijama i ne govori, posebna su i po svemu zanimljiva priča i njihovi domaćini. Točnije, domaćice, vlasnice i suvlasnice, aktivne sudionice i članice obitelji u vinarijama Bire, Cebalo, Matuško, Miličić i Miloš. Bili su to, naime, ženski vinski puti u organizaciji ženske udruge, Hrvatske udruge poslovnih žena Krug, dubrovačke podružnice na čelu s predsjednicom Terezinom Orlić. Krajnji im je cilj promocija ženskog poduzetništva, vrhunskih lokalnih vina sačinjenih od autohtonih sorti, i na koncu ojačati glas žena u društvu i poslovnom svijetu. A one su zaista, rekle su odreda sve, i to u nazočnosti svojih supruga, alfa i omega i kućanstava i obiteljskoga biznisa kojega su dio postale uglavnom iz – ljubavi. A nije riječ o onoj poslovnoj već, pogađate i sami, udaji koja je neke u ovaj kraj dovela ne samo iz drugih krajeva Lijepe naše već i svijeta.

Njemica zaljubljena u dingač

Stoga i njihove životne priče, kao naprimjer Kirsten Violić Matuško, poznate supruge još poznatijeg vinara Matuška s Pelješca, jednako privlače goste kao i ono što im je u ponudi 365 dana u godini. A baš im to prodaje gospođa Kirsten, po pelješki Kike (ili Kiki u nekim varijantama), koja je nakon jednog svog odmora prije 25 godina u Dubrovniku rodni Hamburg zamijenila stalnim boravkom na ovom poluotoku. Objasnivši nam da ona isključivo prodaje, a muški u obitelji rade „one grublje poslove“, na savršenom hrvatskom pokazala je vinariju, posebno ponosna na novi dio od tisuću kvadrata površine. Nas je ipak najviše oduševila tv. banka vina u kojoj čuvaju vina i pjenušce što su ih dobili od zahvalnih gostiju i poslovnih partnera iz cijeloga svijeta. Svojedobno je u tom prostoru, ispričala je Kike, ostala zatvorena jedna gošća uslijed „tehničkih poteškoća oko ključaonice“. Zaključanoj gospođi, primijetili smo, s obzirom na sadržaj ove banke, očito i nije bilo baš teško podnijeti prilično nisku temperaturu, potrebnu za očuvanje ovoga „vinskoga blaga“.

Uglavnom, u srcu turističke sezone ovuda prođe oko 500 gostiju dnevno, a tridesetak tisuća godišnje. Kako je ovo vrijeme rezidbe (Vincekovo je!) ne možemo ne spomenuti da je Pelješac zadnjih godina dobio dosta novih vinograda.Velikih plantaža dingača, po kojem se ovi prostori (pre)poznaju, ima toliko da ni domaćini ne znaju o koliko se točno površine radi pokrivene tom sortom. Ali zato znaju da bi se njihov dingač u roku tri, najviše sedam godina trebao popiti.

„Puno je više dingača nego prije“, kaže nam Kirsten, pa onda i dodaje kako njezin Matuško ide dalje – hoće i ulje proizvoditi, čajeve, pa i neke druge „stvari“ o kojima će se još čuti, a gosti ih uskoro i isprobati.

O Grku sve najbolje

A probanja delicija i kušanja vina posve sigurno spadaju u kategoriju pet plus zvjezdica kad je riječ o agroturizmima. U ovom slučaju radi se o eko-imanju, u pravom smilu riječi, pa tako i jedinom te vrste na tom prostoru. Bili smo, naime, u Lumbardi kod obitelji Cebalo – Bire. Glavnu riječ vode Višnja Bire i Maja Cebalo, uz mušku potporu Frana Bire. Staro, modernizirano imanje obnovljeno je zahvaljujući i sredstvima iz fondova UN-a. Danas uz rijetko vino Grk, stare, autohtone i samo na ovim prostorima istoimene sorte, nude i domaći pršut, sir, povrće, voće, ribu, morske plodove... Osim dobre hrane i vina te domaćih likera, gostima dobro sjeda i priča o Grku, najstarijoj autohtonoj sorti vinove loze koja ima samo jedan cvijet – ženski. Stoga opstaje zahvaljujući Plavcu malom koji ga, odnosno koji nju, oprašuje. „Za sve u prirodi trebaju i muško i žensko. Tako i Grku Plavac mali!“, uz smijeh su nam objasnile tu , za nas, neobičnu situaciju oko Grka koji je, dodale su naše raspoložene domaćice Višnja i Maja, u stvari Grkinja. Goste, međutim, uvijek zanima i porijeklo imena. Tako ih one, i to na više jezika što su i nama demonstrirale, vrate u prošlost, u doba kada su tu sortu na Korčulu donijeli stari Grci. Doduše, priznaju nam, ima i druga verzija priče, a koja kaže da je ime nastalo od riječi „grk“, što će reći da je vino imalo „g(o)rki okus“. No, ona varijanta sa starim Grcima, kažu nam domaćice, a što priznajemo i sami, svakako je atraktivnija za goste.

Familija je to koja je inače iskoristila i blagodati sredstava iz fondova UN-a, pa su danas i jedini na čijem se imanju sve, kako kažu, „sto posto ekološki proizvodi“. Da je u svemu baš tako, pokazuju nam i kompost koji sami prave, prostoriju nekoliko stoljeća staroga imanja u kojoj su nekad bile koze, a danas se čuva vino, dok su koze (spremne uvijek za poziranje ispred fotoaparata!) preko puta nje.

Tu smo slušali i o horizontalnoj i vertikalnoj degustaciji vina, no, umjesto opisivanja istoga najbolja je preporuka to doživjeti (kušati) na licu mjesta. Uz domaći kukuruzni kruh, slane inćune, ili pak domaću riblju paštetu i sir u maslinovom ulju Grk odgovara, vjerujte, i horizontalno i vertikalno!

Voli ih i Bill Gates

O krizi ili recesiji u gospodarstvu gotovo nismo čuli ni riječ. Ipak, rekla nam je Selma Miličić, kriza je došla i do njih. „Ali smo se za nju pripremili!“, spremno je odgovorila. Ona je pet godina radila sama, pripremala imanje jer je htjela supruga pomorca, kapetana inače, vratiti doma. I uspjela je. Gospodarstvo se uređuje, a istodobno proizvodnja ide. Ide se uredno na tržište. Da sve više njihova vrhunska vina idu u luksuzne restorane i hotele po Dubrovniku (a znamo da su to vinari godinama i priželjkivali) čuli smo i u vinariji Miloš, od mlade domaćice Franice Miloš, kćerke našega vinara i pjesnika Frana Miloša. No, poseban su im izazov ipak strana tržišta. U njihovom slučaju to su ona u Crnoj Gori, Poljskoj, Americi i Kanadi. Sudeći prema viđenom, ovdašnja vrhunska kapljica čini se da je napokon na dobrom putu izlaska i prema domaćem i stranom tržištu. A postala je i obavezni dio turističke ponude ovoga kraja kamo inače svraća i čuveni Bill Gates sa svojim društvom, o čemu je uostalom ovih dana izvijestio i glasoviti Daily Mailes. Veliku zaslugu u toj vinsko-turističkoj priči sigurno da imaju i ove žene koje su i nama otvorile vrata svojih vinarija i gospodarstava.