NALAZITE SE U > Izdvojeno
Burna prošlost proizvodnje alkoholnih pića
Objavljeno: 01.06.2017. 07:50  
Vlahov - liker od trava
Vlahov - liker od trava
  • Vlahov - liker od trava

Alkoholna pića oduvijek su nas nadahnjivala i stvarala ugodne trenutke, ali su isto tako bila ograničavana u prodaji i zabranjivana kao “društveno zlo”. Pijući ih izravno ili u mješavinama, u njima su pokoljenja uživala stoljećima. Prvi nepobitni dokazi o proizvodnji alkoholnih pića na tlu Hrvatske su iz doba Ilira, davno prije rođenja Isusa Krista. Antički pisci spominju izvrsnu alkoholnu medovinu koju su u posebnom postupku fermentacijom razvodnjenog meda pripremali podanici ilirskih plemena. Dolaskom Grka u Dalmaciju početkom 4. stoljeća prije naše ere, koji su tu osnivali kolonije, dolazi do pravog razvoja vinogradarstva. Premda su Iliri od Grka rano prihvatili vještinu uzgoja vinove loze i uživali u vinu, pretpostavlja se da nisu prestali proizvoditi i piti svoje tradicionalno piće medovinu.


Iliri su voljeli piti medovinu

Rimljani su u 3. stoljeću prije naše ere, nakon sklapanja saveza s Grcima i dugih krvavih ratova s ilirskim plemenima, zagospodarili Dalmacijom i drugim područjima. Uzgoj vinove loze u doba Rimskog Carstva bio je na zavidnoj razini, međutim, Iliri su, prema pisanju bizantskih pisaca, nastavili piti medovinu. Pod utjecajem političkih odnosa i društvenih kriza dolazi u 4. stoljeću do propadanja Rimskog carstva, a seobom naroda Hrvati naseljavaju naša područja. Oni su u nove krajeve došli sa znanjem proizvodnje alkoholne medovine. Medovina se kod starih naroda smatrala napitkom besmrtnosti koja po mnogim vjerovanjima, potocima teče na drugom svijetu. Međutim, Hrvati su brzo prihvatili uzgoj vinove loze, a prihvaćanjem vinarstva pomalo napuštaju naviku pijenja medovine.


Arapi pridonijeli proivodnji alkoholnih pića

U Srednjem vijeku u Europi se pojačava rad alkemičara, u nastojanjima da se neplemenite kovine pretvore u zlato i srebro i to u vrijeme kada Arapi upadaju na europsko tlo. U Španjolskoj, premda prekidan stalnim sukobima, stvara se prvi bliski kontakt europske i arapske znanosti, preko kojeg su se latinski pisci upoznali s tehnikom destilacije. Prvi je vino destilirao španjolski liječnik Arnaldo de Villanova koji je alkemijska iskustva koristio u svrhu liječenja. Villanova je u alkohol, dobiven destilacijom, dodavao ljekovite trave, aromatične droge i šećer i tako izrađivao ljekovite eliksire i na taj način postavio osnove proizvodnje alkoholnih pića. Iz Španjolske se znanje i vještina destiliranja šire Europom. Točnih podataka o tome kada je u naše krajeve donesen prvi stroj za destilaciju nema, međutim zabilježeno je da je poznati alkemičar iz Ferrare, Petar Buono, bio općinski liječnik u Trogiru prije 1338. godine. On je, prema nekim mišljenjima, bio zaslužan za širenje vještine destilacije kod nas i stvorio osnovu za razvoj proizvodnje alkoholnih napitaka. Na razvoj jakih alkoholnih pića u kasnom Srednjem vijeku najviše utječu ljekarnici, jer su u ljekarnama, uz lijekove, radili i razne alkoholne napitke, prema opisima iz fermakopeje. Veliku zaslugu za razvoj alkoholnih pripravaka imaju i redovnici koji su u samostanskim vrtovima njegovali ljekovite biljke proučavajući njihovo djelovanje i izrađujući biljne lijekove.


Zadarski dominikanci preteče proizvodnje Maraskina

Neki autori tvrde da su prvi likeri proizvedeni u benediktinskom samostanu u Francuskoj oko 1510. godine a prvi recept je sastavio Dom Bernard Vinceli. Nešto kasnije i dominikanci u Zadru priprem- aju aromatične likere od poznate višnje maraske, koje je u okolici grada bilo u izobilju.

Od početka 15. stoljeća veći dio Dalmacije je pod vlašću Mletačke Republike. Podaci o proizvodnji rakija do mletačke vladavine i u njenom početku vrlo su rijetki. Međutim, tijekom mletačke uprave Dalmacijom, pečenje rakije postaje jedan od glavnih poljoprivrednih obrta. Rakije je bilo dovoljno i zbog toga je predstavljala značajni trgovački proizvod, kojeg se najviše izvozilo u Bosnu i Trst. U to vrijeme najrazvijenija je bila proizvodnja likera u Zadru. Proizvodnja likera je ovdje imala dugu tradiciju još iz 16 stoljeća, a najpoznatiji su bili likeri rađeni na bazi višnje maraske.


Prvi maraskino za opću potrošnju proizveden je 1730. godine

Prvi je 1730. godine Josipa Calceniga u svojoj kavani na trgu u Zadru proizvodio maraskino za masovnu potrošnju. Godine 1765. doseljenik iz Istre, Francesco Drioli, počinje prvi s industrijskom destilacijom same pulpe na novom stroju, i uspijeva proizvesti maraskino izuzetne kvalitete.

Mirom u Campoformiju godine 1797. hrvatski krajevi idu pod vlast Austro-Ugarske, a već 1840. godine u Splitu radi 12 radionica koje proizvode 150 barila rakije, dok iste godine počinje proizvodnja likera s količinom od oko 10 barila godišnje. Proizvodnja alkoholnih pića u međuvremenu se razvila i u drugim mjestima, pa su tako u Dubrovniku 1830. godine radile dvije radionice za proizvodnju pića. To su uglavnom bile obrtničke obiteljske radionice, bliže obrtu nego tvornici. Međutim 1849. godine Antonije Dalbelo u Splitu osniva prvu tvornicu i počinje industrijsku proizvodnju likera koji su se izvozili čak na druge kontinente. U Šibeniku prvu tvornicu osniva 1861. godine Roman Vlahov, a u tom vremenu u Zagrebu već radi nekoliko obrtničkih destilerija, dok se 1862. godine utemeljuju industrijske tvornice likera. Jedna od prvih je bila tvornica Mihić - Sabljić koja pravi razvoj doživljava kada njen vlasnik postaje Franjo Pokorny, rodom iz Osijeka. Pokorny primjenjuje novu tehnologiju u proizvodnji voćnih destilata dobivajući tražene “želudčane eliksire”. Osniva se i druge tvornice (1867. godine “Arko”, a 1886. godine “Patrija”). Tijekom 19. stoljeća zadarska industrija likera bilježi veliki napredak. Broj proizvođača se znatno povećao, međutim najviše je proizvodio Girolamo Luxardo, čiji je maraskino ostvario svjetsku slavu. Zadarski maraskino izvozilo se u gotovo sve zemlje svijeta. 


Vlahov - liker od trava

Za razliku od drugih proizvođača Roman Vlahov, koji je svoju tvornicu premjestio iz Šibenika u Zadar, nije bio poznat po maraskinu, već po jednom likeru od trava. U to vrijeme u Splitu se osnivaju nove tvornice. Najpoznatija je bila ona koju je utemeljio 1879. godine istaknuti građanin, Vid Morpurgo, koji se 1905. godine udružuje s Emilom Stockom u zajedničku tvrtku “Morpurgo Stock e comp.”. Razočarani nedobivanjem dozvole za gradnju nove tvornice u Splitu, sele u Rovinj a potom i u Trst gdje i danas djeluje kao glasovita tvrtka Stock s.p.o.


Zadarski maraskino prodavalo se i u SAD-u

Po završetku Prvog svjetskog rata stvara se Kraljevina SHS, ali Rapalskim ugovorom 12. studenog 1920. godine Zadar pripada Italiji. Zadarski maraskino se sada još više izvozi i tražen je diljem svijeta, a prodavao ga se i na zahtjevnom tržištu Sjedinjenih Američkih Država. Poslije Prvog svjetskog rata uz postojeće, utemeljeno je još nekoliko novih tvornica u Splitu i Zagrebu koje su uspješno trgovale na domaćim i stranim tržištima proizvodeći uglavnom različite likere, dok je u Požegi 1921. godine osnovana tvrtka pod imenom “Stock cognac medicinal d.d.”. Poslije velikih ratnih razaranja u Drugom svjetskom ratu i političkih previranja nakon njega, u proizvodnji alkoholnih pića došlo je do bitnih promjena. Neke tvornice bile su porušene, posebno one u Zadru. Nakon rata državne vlasti osnivaju tvornice isključivo za proizvodnju alkoholnih pića, na osnovu nacionaliziranih i konfisciranih, a u ratu sačuvanih tvorničkih kapaciteta. Prema službenim podacima, 1988. godine u Hrvatskoj je proizvedeno čak 89,069.319 litara jakih alkoholnih pića. Domovinskim ratom prekida se razvoj ove gospodarske grane. Proizvođači u Hrvatskoj gube velik dio tržišta, što dovodi do drastičnog pada prodaje. U novoj, samostalnoj državi, stvaraju se novi odnosi u proizvodnji alkoholnih pića, što gaji nadu u novi razvoj ove gospodarske grane i mogući povrat zlatnog razdoblja u proizvodnji alkoholnih pića.

  isprintaj članak