Vodičani za sebe kažu: ”Nemamo baš neke spomenike, ali ćete se u našem malom mistu osjećati bolje nego kod svoje kuće”.

Napisala: Marijana Perinić

Stoga i ne čudi da su se Vodice razvile u jedno od najpoželjnijih i najposjećenijih turističkih gradova Dalmacije. I to sve zahvaljujući gostoljubivosti i srdačnosti stanovnika. Iako su prošlosti većinom bili težaci s vremenom su shvatili vrijednost turizma i ostao im  je u krvi. Stoga ne čudi kako je prošle godine zabilježen rekordan broj gostiju koji su ostvarili gotovo milijun noćenja.

Započelo s ratnom siročadi

Razvoj turizma je započeo unazad pedesetak godina. Nakon 2. svjetskog rata, pedesetih godina prošlog stoljeća, jedini turisti koji su ovdje dolazili bili su radnici, djeca, ratna siročad, te nešto stranaca uglavnom iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke. Postojao je samo privatni smještaj loše udobnosti, šatori i grupni smještaj u učionicama osnovnih škola.

Nije bilo čak niti vodovoda niti asfalta. Stanovnici pričaju da im je turizam pao na pamet kada su zaključili da bi Šibenčanima, koji su vikendom dolazili na izlet brodom “Pataka”, mogli ponuditi ipak nešto više od dobre janjetine, vina i prošeka (desertnog vina).

50 slamarica

I tako je sve počelo, s niti manje, niti više nego 50 slamarnica. Koliko su se žrtvovali i bili uporni najbolje svjedoči priča Danice Antić kojoj je svaki dan izgledao otprilike ovako: prvo bi vodu vukla iz bunara dubokog osam metara, te bi je sama nanašala u dvije bačve, za zahod i pranje. Potom bi do devet navečer prala suđe, a od devet do ponoći gostima odjeću, no ne u perilici kojih tada nije bilo, nego bi je kuhala i potom trljala na dasci. U tri ujutrio bi se budila da odjeću stavi sušiti, a nakon toga bi krenula u misto po kruh i mlijeko kako bi njene goste, kada se probude, čekala mirišljava odjeća i topli zajutrak. Dodatno bi  Danica na tržnici i po okolnim mjestima prodavala povrće iz svoga vrta, obrađivala vinograd, a kako kaže svojim je gostima mogla ponuditi tek jedan željezni krevet sa slamaricon i još jedan od “pršone”. No, činjenica da su se pojedini gosti dvadeset godina vraćali najbolje govori o kakvoći njenog truda i njenom umijeću svladavanja stranih jezika. No, nikad ne bi odlazili, a da ne budu ispraćeni širokim osmjehom, bocom domaće rakije i maraštine od grožđa što ga je uzgojila.

Koliko današnji Vodičani cijene pojam nekadašnje vodičke žene koja je golim rukama podigla turizam na noge, najbolje svjedoči kip ženskog lika izlivenog u bronci, smještenom u parku hotela Olympija.

Turska cisterna

Vodičani kažu da nemaju neke posebne znamenitosti zbog kojih bi turisti kod njih dolazili, no s tom se izjavom ne bih složila budući da je veliki broj kulturnih spomenika i arheoloških zanimljivosti u okolici grada.

U okolnim mjestima su značajni dokazi života Liburna, potom Rimljana, o čemu svjedoči Velika Mrdakovica (tzv. Arauzona), liburnsko-rimsko naselje s nekropolom , važno mjesto na jednoj od rimskih cesta koje su povezivale Iaderu (Zadar) sa Salonom (Solin). U blizini se nalazi i prirodna kaptaža za sakupljanje kišnice, tzv. ograđenica ili turska cisterna, kako je Vodičani zabunom vole zvati. No, i dan danas se na ovom mjestu napaja stoka i zalijevaju maslinici.

Na samo čudo se čeka...

Kako su u Srednjem vijeku Vodičani gradili crkve na grobljima u blizini svojih kuća, tako je izgrađena i crkva sv. Ilije Proroka. Zanimljiva se pričica veže uz crkvu Gospe od Karmela na brdu Okit u čijoj blizini je zasađeno stablo klena koje je nekim čudom cvalo svake treće godine u vrijeme Božića. U doba Jugoslavije stablo je posjećeno, no mještani su ga prije nekoliko godina ponovno zasadili, a kako kažu “Na samo čudo se samo čeka…”

Tako je podignuta i crkva sv. Ivana u Rakitici, u čijoj su blizini na brdu, pred najezdom Turaka mještani izgradili Gradine, koje su danas zapuštene. Kada je turska vlast počela slabliti, mnogi su se vraćali na stanove u poljima, no većina ih je ipak ostala živjeti u mjestu, te bi odlazila tek obrađivati polja u zaleđu. Vrijedni, uporni, radišni težaci su tako postajali sve više poznati po svojim maslinama, višnjama maraskama koje bi prerađivali u Zadru, te razmjenjivali za proizvode s pristiglih brodova.U to je doba, naselje imalo svega nekoliko kuća, a same Vodice su dobile ime po jednoj neobičnosti. Naime, mjesto je obilovalo vodom, štoviše bilo je krcato bunarima s boćatom vodom. Srećom, veliki broj bunara je imao i pitku vodu, pa su je sami mještani i izvozili do 19. stoljeća. Danas su od svih tih bunara ostala svega dva, na glavnom gradskom trgu, iz čije dubine tek zasvjetli pokoji euro koje turisti redovno bacaju za sreću.

Božji znak

Nastanak Vodica povezan je s gradnjom gotičke crkvice sv. Križa, smještene kraj današnjeg hotela Punta. Prema legendi, gradnja je počela kada su jak vjetar i valovi s olujnog mora na kopno izbacili veliki drveni križ. Mještani su to shvatili kao Božji znak, pa su i crkvicu nazvali po križu. Nakon konačnog odlaska Turaka selo se proširilo izvan gradskih zidina, pa je crkva postala premala. Stoga je u samom središtu grada, šibenski majstor Ivan Skoko izgradio novu župnu crkvu Sv.Križa sa zvonikom. Ova manja, starija, danas služi za organizaciju brojnih izložbi, dok se u novoj, baroknoj, održavaju svete mise, vjenčanja, večeri klasične glazbe i ostala događanja. U blizini je i Ćorićev turanj, poznata građevina od bračkog kamena koju je sagradila imućna šibenska obitelj. Stambeni i gospodarski objekti su otvrđeni ogradnim zidom, no kako je danas u ruševnom stanju, u toranj nećete moći ući. Lijepo je znati kako je do prije dvije godine u dvorištu bilo ljetno kino.

Hrvatska Ibiza

Moglo bi se reći da nije bilo otvorenog srca, širokog osmjeha i dobre hrane teško da bi se Vodice danas razvile u predvodnicu hrvatskog turizma. Iako čak  85% gostiju čine stranci mogu iz iskustva potvrditi da nemam niti jednog prijatelja iz glavnog grada Hrvatske – Zagreba, koji tu ne ljetuje ili barem nikad nije ljetovao. Mladi tu najviše vole dolaziti zbog zabave. Kažu da je tu uvijek špica! A kolika je špica najbolje se možete uvjeriti ukoliko dođete u kolovozu budući da se tada u Vodicama može “brijati “ do ranih jutranjih sati, i to u samom centru grada. U kafićima naravno da ne, ali u klubovima bez ikakvog problema.

Crnac ugraviranog trokuta

U blizini tržnice, koja je posebna po tome što je otvorena od ranog jutra pa sve do kasno u ponoć, nalazi se noćni klub Opium. Naravno da možete ići u ponoćnu kupnju lubenice, no ipak bih savjetovala da ne trošite sveto vrijeme za provode na cjenjkanje s vodičkim bakicama. Nego pravac u izlazak.

Puno je otvorenih kafića po centru grada, ali pravi provod kreće već od 17 sati u poznatom Hookah baru na after beach partiju. Glasna house glazba, znojna tijela u oskudnim kupaćim kostimima, raznobojni kokteli, rashlađene pive, go go plesačice, te najglasniji od svih je raspjevani MC! Prezgodan crnac, ugraviranog trokuta i “ne tako često viđenih“ pločica na tijelu, toliko lijepo istesanih da bi na njima mogla oprati donje rublje, svojim seksi glasom nabrijava ekipu na svaku nadolazeću dizalicu.

Postoje dva Hookah beach bara u Vodicama,  u blizini hotela Imperijal, te s druge strane Vodica, kraj hotela Punta. Popodnevnu kavicu možete popiti i u ostalim beach barovima, od kojih bi izdvojila Jamaicu. No, ukoliko više volite mirniju inačicu tada prošećite do Cocolino bara, te se izvalite u udobnim, bijelim separeima ili nastavite dalje uz šetnicu Plave plaže i Vičevice gdje se nalaze ostali beach barovi: Tancalo, Tropicana, Vičevica.

Ophodnja kafića

Plešući na after beach partiju zasigurno ćete izgubiti petstotinjak kalorija, naravno po uvjetom da držite malo žešći tempo do 20 sati kada se svi barovi zatvaraju. Ukoliko želite na moru izgubiti koju kilu tada s provodom nastavite već od 23 sata kada ekipa kreće u ophodnju kafića na gradskoj rivi. Posjetite legendarni Molineto, kafić koji vuće svoje partijanerske korijenje od davnih dana. Moram priznati da ugođaj i nije više toliko lud kao prije nekoliko godina, danas je više kafić sjedilačkog tipa. No, za ljetno ludilo se pobrinila Makina, u kojoj je glazba svako večer raspaljena do daske i atmosfera ugrijana do kraja. Kompleks Makina nudi sve što poželite: od smještaja, restorana, konobe, lounge bara i već spomenutog kluba. Na početku rive su barovi Bombastic, Mojito, a ako volite rokiju tada zavirite u Sunčani sat. Ukoliko ste ipak pobornik ljetnih hitova tu je vječno krcata Virada.

Vatrene akrobacije

Ako vam je do elektonike, tada obvezno svratite u već spomenuti Opium, u kojem su dečki i cure sređeni do boli, svira odlična house glazba, a koktel majstori izvode vatrene akrobacije sa šarenim koktelima.Ukoliko ne želite platiti ulaz, tada svakako uđite prije ponoći.

Ako vam to nije dosta tada se jednostavno uspite stepenicama kat iznad, te posjetite klub Exit, koji ima raznovrsni program, od disca do čestih gostovanja hrvatskih pjevača.

Lov na pekare

Ujutro nakon noćnog provoda, obavezan je napad na pekare kako bi se pojelo još vruće pecivo ili burek! To je hobi koji svaki Vodičanin redovito čini, pa biste trebali i vi! Zaboravila sam spomenuti i obližnji striptease klub Princess, koji je u javnosti poznat po lijepim djevojkama, a još ljepšim računima koji vas čekaju na izlasku! No, ako vam je novčanik malo teži na vagi, to vas tada ne bi trebalo pretjerano zamarati.

Centar ljepote

Istina je da su Vodice omiljeno odredište mlađeg naraštaja, jednako ih posjećuju brojne obitelji s djecom. Dobro je znati da od ukupno 13.000 ležajeva njih 10.000 spada u privatni smještaj, a ostatak je raspoređen u 12 hotela. Ističem hotel Punta u kojem se na mjestu nekadašnjeg kluba Night , danas nalazi wellness centar, te Centar za stomatologiju i estetsku kirurgiju. Posebno veliki broj stranaca dolazi k njima riješiti zdravstvene probleme na što podjednako utječu kvalitetan rad i cijene niže od onih u njihovim zemljama.

Poljubac pa brak

Kako biste uhvatili dobro mjesto u nekoj od gostionica, odmah nakon plaže uputite se u središte Vodica koje vrvi udobnim konobama i gostionicama.

Poznata je konoba jednostavnog imena Konoba , smještena u najjužoj Kinkležovoj ulici, širine svega 80 cm, pa se u njoj dva malo jača čovjeka teško mogu mimoići.

Priča se kako se upravo ovdje u prošlosti dogodila zgodna ljubavna priča. Naime, svaku je večer prolazila jedna djevojka noseći na glavi vedro s vodom s bunara. Za njom je patio jedan Vodičanin, no kako to inače u životu ide, ona ga nije htjela. Jedne večeri ju je dočekao, zaskočio i poljubio, a kako su u to vrijeme ljudi bili jako tradicionalni, ona se nakon poljupca morala udati za njega. Samo pokušavam to zamisliti s današnjim curama. Sigurna sam da bi svaka trebala biti udana već od 12 godine! Ako ne i ranije…

Od ostalih konoba svakako bi preporučila Rustiku, gdje ćete se raznježiti od udobnosti i meksički restoran Santa Maria. Od ostalih meksičkih restorana u Hrvatskoj ovaj je poseban po tome što kikiriki na stolovima možete besplatno jesti, te nonšalantno ljuske bacati po podu. Tu su i papige koje kriještanjem uveseljavaju mnoštvo prolaznika. Hrana je odlična, a cijene malo više od prosječnih. I Šime Pelajić-Brunac - vlasnik restorana, jedno je od najupečatljivih lica Vodica. Kako se bavi slikarstvom, često ga možete sresti kako svoje slike prodaje na glavnom trgu, uživajući u društvu svojih papiga. Restoran Arausa isto je izvrstan, te isto tako poznat po svom vlasniku Mihovilu Fržopu, koji često zna svoje domaće proizvode iznijeti ispred restorana, te besplatno nuditi prolaznicima. Nije nikakvo čudo da mu je restoran gotovo uvijek krcat!

Ribe koje niste vidjeli

U gradu je 140 restorana i kafića, no samo jedan muzej: “Akvarij i muzej pomorske tradicije". U prizemlju posjetitelje čeka 16 akvarija s florom i faunom srednjeg Jadrana. Na ostalim katovima ćete vidjeti makete brodova, dragocjene terete s brodova koji su potonuli, amfore, spužve, koralje, te tisuće školjki.

Mortadele nema više...

Spomenik Cvijet slobode predstavlja broj jedan prilikom posjete gradu. Sjećam se onih vodičkih fešti od prije dvadesetak godina kada bi pored samog spomenika bio nekoliko metara dugačak stol na kojem bi bila izložena ogromna mortadela, koju su rezali na tanke ploške i dijelili prolaznicima. Mortadele više nema, no Vodička fešta, koja se održava od 2. do 4. kolovoza, je i dalje jedan od naznačajnijih događanja. Čine je folklorna, te večer klapa, a vrhunac je zadnja večer s nastupima hrvatskih glazbenih zvijezda, house partyja na trgu, raspaljenog rocka... Trgovi, ulice, riva su do jutranjih sati prepune veselih i raspjevanih tridesetak tisuća gostiju.

Od ostalih manifestacija ističemo Jazz festival u srpnju, svibanjsku utrku konobara po vodičkim ulicama, lipanjske moto susrete, te krajem ljeta događanje “Šaša i polenta”, kada stanovnici kuhaju prave vodičke specijalitete.

Kod izumitelja padobrana

Iz Vodica nije daleko redovnom brodskom linijom do prelijepog mjesta Šepurina na Prviću. Tu se svakako okupajte , pojedite malo pršuta i sira, te pokoju maslinu u konobi Mirina. Kasnije prošećite, te saznajte zašto su u prošlosti upravo ovdje imućne šibenske obitelji gradile ljetnikovce. Među njima je svojedobno bila i obitelj Fausta Vrančića, poznatog hrvatskog izumitelja padobrana.U obližnjem mjestu Prvić Luka se nalazi grob Fausta Vrančića, te izložba maketa njegovih izuma.

Ako vam je pola sata na brodu malo, tada obiđite obližnji Nacionalni park Kornati. Uživat ćete u pogledu na strme hridi, gola kamenja, bistro more, a ako uistinu imate sreće vidjet ćet i delfine.

U blizini je i Park prirode Telašćica na Dugom otoku. Potražite Slano jezero, koje je trenutno najjveća atrakcija otoka. Nije mi se svidjelo budući da podsjeća na zagrebačko jezero Jarun s mravinjakom ljudi u plićaku. Srećom, to nisu Kornati. Radije izaberite obližnje stijene i sunčajte se kao od majke rođeni.

U društvu Billa Gatesa i Toma Cruisea

Do Nacionalnog parka Krka možete stiže se automobilom za svega dvadesetak minuta vožnje. Bolji je izbor izlet brodom s pogledom na utvrdu sv. Nikole, grad Šibenik i njegove tri krasne tvrđave. Prolazeći podno šibenskog mosta, možda i ugledate kojeg hrabrog sokola kako se baca na bungee jumpingu. Mašeći društvima s prolazećih barki, brodova, jahti i jedrilica ubrzo ćete se naći u blizini Skradina, gradića koji je postao središte elitnog nautičkog turizma, ugostivši neke od najvećih svjetskih zvjezda koji se rado vraćaju. Tu su svoje jahte zavezali Bill Gates, princeza Rania, Tom Cruise i drugi. Dalje krenite pješke. Prošećite ovim prirodnim i krškim fenomenom, uživajte na pogledu na Skradinski buk, okupajte se, kupite nešto za uspomenu, te se odmorite u carstvu zelenila.