Hrvatska je po broju hotelskih kreveta na dnu Europe
Grčka i Španjolska imaju više od 70% hotelskih ležaja u ponudi smještaja. ...
Roboti koji brinu o nama
Kada je robot sposoban je razgovarati i nastupiti s govorom i odgovarati na razne upite. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Uvijek je bio ili središte Dalmacije ili zadnja rupa na svirali u vremena razorenog mjesta
Objavljeno: 04.07.2018. 16:56  
Zadar - svetost života
Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života
  • Zadar - svetost života

Kad završi utakmica u legendarnoj košarkaškoj dvorani na Jazinama, navijači se okupe u kafiću Lloyd na Trgu svete Stošije i raspravljaju o odigranom dvoboju. Ljudi viču, pjevaju, vesele se i plaču. Ima tu i grubih riječi i demonstrativnih odlazaka, ali sav taj temperamentan ugođaj prikazuje ovaj stari dalmatinski grad u njegovom najboljem izdanju.


Napisao: Vedran Obućina

 

Grad napučen bodulima i vlajima izmiješanim sa starom zadarskom gospodom

Razaran nekoliko puta u povijesti, a najgore 1202. za križarskog pohoda i u Drugom svjetskom ratu, Zadar je sačuvao dušu u svojim ljudima. Uvijek je bio ili središte Dalmacije ili zadnja rupa na svirali u vremena razorenog mjesta, a danas se, nakon dugotrajne obnove od velikog razaranja u Drugom svjetskom ratu, ponovno uzdiže prema svom zasluženom mjestu. Grad je to poseban po mnogočemu – štite ga četiri svetaca, jedini je grad na našoj obali koji nije sagrađen odmah podno velike planine, zadarski otoci su mu predgrađe, a ravnokotarsko zaleđe vrt. Uostalom, i sam grad je nekako napučen bodulima i vlajima, koji su se izmiješali sa starom zadarskom gospodom koja je po bečkoj školi živjela još do polovice 20. stoljeća.

Kontinentalcima će narasti zazubice kad čuju da ovo pišem na divnoj plaži Puntamike, kamenoj plaži na samom Oštrom rtu, kako glasi prijevod Puntamike. Na jednu stranu mi puca pogled prema Ugljanu, na Preko i odašiljač svetoga Mihovila, a na drugoj se pruža kameni lanac Velebita, naše najveće, ali ne i najviše, planine. S njega zimi udara bura preko Posedarja i Maslenice, a stanovnici Ravnih kotara trljaju ruke od zime i sreće jer je poznata izreka: „Vjetar puše, pršuti se suše“. Ljubitelji svinjskih butova znadu da je kulinarstvo zadarskog kraja prava umjetnost koju potpisnik ovih redaka neizmjerno cijeni.

Zadar štite četiri sveca: sv. Šime, sv. Stošija (Anastazija), sv. Krševan i sv. Zoil. Osim njih tu je još sva silina svetaca koji čuvaju staru Jaderu. Zadar je grad prebogat crkvenom baštinom. Mnoge crkve postale su simbol grada a i zemlje, nakon što strani turisti stave slike sv. Donata ili sv. Krševana na svoj desktop ili objese u dnevnoj sobi.

 

Sveti Donat nije svetac

Sveti Donat biskup, kome je posvećena jedna od najprepoznatljivijih vizura grada, nije svetac. Njega su samo Zadrani proglasili svetim, no beatifikacija nikad nije provedena. Zadrani mu time zahvaljuju što je u njihov grad donio moći srijemske mučenice Stošije (Anastazije). Crkva svetog Donata ujedno i najpoznatija monumentalna građevina u Hrvatskoj iz ranog srednjeg vijeka. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekure u ranom srednjem vijeku, najvjerojatnije početkom 9. stoljeća. Kružna i nije sačuvana u obliku kako je prvotno sagrađena. Nedostaje joj južna prigradnja, pa joj je središnja kružna jezgra s te strane vidljiva. Do 15. stoljeća nazivala se crkva sv. Trojstva, a od tada nosi ime sv. Donat, po biskupu koji ju je dao sagraditi. Prvi put crkva se spominje sredinom 10. stoljeća u spisima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. Danas se njezin prostor zbog izvanrednih akustičnih karakteristika koristi za glazbene programe (Glazbene večeri u sv. Donatu). Crkva je sagrađena na starom pločniku antičkog Foruma, pa se čak može vidjeti da nema temelja. U početku nije ni bila zamišljena kao javna crkva, već kao dvorska kapela, a kasnije je nadograđivana.

 

Najveća katedrala u Dalmaciji

U neposrednoj blizini crkve sv. Donata nalazi se i zadarska katedrala sv. Stošije. Najveća je katedrala u Dalmaciji. U najstarijim dijelovima je starokršćanska bazilika, a današnji izgled romaničke crkve oblikovan je u 12. stoljeću. Za vrijeme križarske opsade i zauzimanja grada 1202. godine katedrala je bila oštećena, a kasnije obnovljena i produžena. Portali su bogato ukrašeni reljefima. Glavni portal ima u luneti reljef gotičkog stila i posvetni natpis nadbiskupa Ivana iz 1324. godine. Izvana je ukrašava ruža te na zabatu glavne lađe manja gotička ruža, naknadno umetnuta. Zanimljiva je priča o svetici. Prvotna katedrala bila je posvećena sv. Petru. U 9. stoljeću zadarski biskup Donat, zahvaljujući svojoj diplomatskoj umješnosti u posredovanju prilikom sklapanja mira između bizantskog cara i franačkog kralja Karla Velikog dobiva na dar moći srijemske mučenice svete Anastazije, koje se i danas čuva u sjevernoj apsidi katedrale u onovremenom mramornom sarkofagu sa zavjetnim Donatovim natpisom. Oltari u katedrali su vrlo bogato opremljeni, a posebno oltar sv. Sakramenta na južnom zidu. Pored glavnog oltara možete sići u prastari dio crkve koji se nalazi točno ispod glavnog oltara kako bi doživjeli pravo ozračje stare katoličke mistike. Osim toga, između svete Stošije i svetog Donata nalazi se zvonik. Zvonik zadarske katedrale nastajao je u dva navrata. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. (za vrijeme nadbiskupa Vallaressa), dok je gornje katove od 1890. do 1894. prema tipu zvonika u Rabu gradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. Na vrhu zvonika uzdiže se visoka završna osmostrana piramida s mjedenim kipom anđela. Anđeo je zapravo ruža vjetrova i pokazuje Zadranima odakle pušu. Svakako se popnite strmim stepenicama na vrh zvonika i odozgo pogledajte grad, more i okolicu.

 

Zvonik koji nikada nije dovršen

Od nekad moćnog muškog samostana benediktinaca zasnovanog u 10. stoljeću u Zadru je ostala samo trobrodna bazilika svetoga Krševana. Sagrađena je u romaničkom stilu i posvećena 1175. godine, a ime je dobila po sv. Krševanu mučeniku, zaštitniku grada Zadra. Pročelje je jednostavno. Unutrašnjost crkve krase freske romaničko-bizantinskih karakteristika. Zvonik se počelo graditi potkraj 15.st, ali nikada nije dovršen. Najljepši dio fasade je vanjski ukras, apsida. Glavni oltar je nastao kao ostvarenje građana Zadra protiv kuge, izgrađen je prvih desetljeća 18. stoljeća u baroknim oblicima. Poseban njegov ukras su četiri skulpture zadarskih zaštitnika.

 

Popularno ime Šime po sv. Šimunu

Sveti Šime najpopularniji je zadarski svetac. Njegovim imenom krase se mnogi Zadrani, a njegova crkva je sagrađena već u 5. stoljeću kao trobrodna bazilika. U sakristiji se čuvaju srebrna i pozlaćena škrinja s moćima svetoga Šime. Škrinja svetog Šimuna je nesumnjivo jedno od najdragocjenijih i najvrednijih zlatarskih djela zadarske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetama i veličinom ide u red cjenjenijih iste vrste u svijetu. Službeno je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije. Pored svoje umjetničke vrijednosti škrinja sv. Šimuna ima i prvorazredno značenje za hrvatsku povijest. Na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji, kao i svakidašnji život žitelja Zadra: na tržnici, na ulici, nošnja ondašnjih ljudi, kao i izgled pojedinih dijelova grada. Prema predaji jedan je križar, po svoj prilici mletački plemić, vraćajući se lađom iz Sirije u svoj grad, nosio tijelo sv. Šimuna. U blizini Zadra zahvatila ga je velika oluja, a kako mu je lađa bila teško oštećena morao je ostati u Zadru. Dok se u gradu popravljala njegova lađa, on se razbolio i sklonio u svratište pustinjaka na dnu zadarske luke, gdje se danas nalazi župna crkva sv. Ivana. Da pustinjaci ne bi saznali za svečevo tijelo, on im je rekao da je to tijelo njegova pokojnoga brata koje sobom nosi kući. Do odlaska iz Zadra dao ga je zakopati na obližnjem groblju. Međutim, njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo i kad je vidio da mu nema lijeka rekao je redovnicima da po njegovoj smrti pregledaju sve njegove dokumente u kojima će naći nešto vrlo zanimljivo. I doista, oko vrata preminuloga nađena je bilješka o moćima Sv. Šimuna koje je donio sa sobom. Redovnici su odmah u ranu zoru počeli otkopavati svečevo tijelo, a iste noći čudnovatim su viđenjem upozorena tri gradska rektora, svaki pojedinačno, da se u spomenutom groblju otkopava tijelo velikoga sveca. Rano ujutro sva trojica su se uputila na groblje i jedan drugome su priopćili što su saznali u viđenju. Tada su im redovnici otkrili kako su i oni saznali da je na njihovu groblju ukopano tijelo sveca. Ubrzo je za sve to saznao čitav grad i otada je u Zadru započelo javno štovanje sv. Šimuna Pravednika.

 

Najstariji franjevački samostan na istočnoj obali Jadrana

Svakako posjetite samostan i crkvu svetoga Frane. Najstariji franjevački samostan na istočnoj obali Jadrana ukrašavali su Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac, a ima knjižnicu od 40.000 svezaka te riznicu s vrlo vrijednim umjetninama i liturgijskim inventarom. Samostan je kao i crkva sv. Frane podignut oko 1221. Samostan je kroz svoju bogatu višestoljetnu prošlost bio žarište duhovnog života u gradu Zadru. Imao je i Visoko franjevačko učilište. Vrlo je bogata njegova pinakoteka te zbirka kodeksa i pergamena. Crkva i samostan nalaze se na zapadnom kraju grada. Crkva sv. Frane je ujedno i najstarija dalmatinska gotička crkva. Unutrašnjost je jednostavna. Iz kora se ulazi u sakristiju. Iza glavnog oltara crkve iz 1672. godine nalazi se nekadašnje svetište i u njemu korska sjedala bogato ukrašena rezbarijama u stilu cvjetne gotike iz 1394. godine, rad Giacoma da Borga Sansepolcra. Sakristija, koja se nastavlja na kor, vrlo je važna za hrvatsku povijest, jer je u njoj 1358. godine sklopljen Zadarski mir između Mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca, kojim su se Mlečani odrekli svojih pretenzija na Dalmaciju.

 

Crkva - mauzolej

Crkva Gospe od Zdravlja podignuta je u 18. stoljeću u baroknom stilu na mjestu starije crkve, kao mauzolej nadbiskupa Zmajevića. U njoj se čuvala slika Gospe od Kaštela koju je naslikao Blaž Jurjev Trogiranin u 15. stoljeću, adanas je u stalnom postavu Izložbe crkvene umjetnosti. Uživa veliki ugled i popularnost u brojnim generacijama Zadrana. U drugom svjetskom ratu bila je potpuno razorena, te je preostao samo zvonik i malo svetište. Obnovljena je tek 1990. godine vrijednom donacijom pokojnog msgr. Simeona Duce, koji je u njoj i pokopan.

Pročeljem crkve sv. Mihovila dominira reljefno ukrašen gotički portal iz 14. stoljeća. U njenoj jednobrodnoj unutrašnjosti nalazi se drevno oslikano polureljefno raspelo iz 13. stoljeća. U samostanu je smještena i manja zbirka umjetnina.

Pronađite i ostatke crkve Stomorica u istoimenoj ulici. Danas su sačuvani samo temelji nekoć šesterokutne predromaničke crkve (isprva posvećene sv. Uršuli), koja je još imala i kupolu, a umjesto jedne apside sagrađen joj je pravokutni krak sa zvonikom. U 16. stoljeću je porušena, 1883. godine arheološki istražena, nakon toga zasuta, te napokon 1966. godine otkopana i konzervirana. Priča kaže da oblik tlocrta ove crkvice, koja podsjeća na ključ, simbolizira ključeve Sv. Petra.

 

Pravoslavna crkva prvobitno je služila Grcima

Nemojte zaobići niti pravoslavnu crkvu. Nalazi se iza Foruma, a posvećena je svetom Iliji proroku. Ova izvorno katolička crkva svetoga Ilije, prepuštena je u 16. stoljeću Grcima na uporabu. Razlog je bio u tome što je sve više grčkih trgovaca i moreplovaca dolazilo u Zadar na stalni nastan. Osim toga, stražu na Narodnom trgu također su držali grčki vojnici. Nakon što se broj Grka počeo smanjivati, crkva je predana srpskoj pravoslavnoj zajednici koja danas na cijelom području grada Zadra broji oko dvije tisuće pripadnika. U crkvi je dojmljiv ikonostas koji je djelo Mihajla Sperance, slikara s Krfa koji je krajem 18. i početkom 19. stoljeća živio u Trstu.

 

Zlato i srebro grada Zadra

Na kraju, tu je samostan i crkva svete Marije, upravo na Forumu i nasuprot crkve svetoga Donata. Crkva Sv. Marije pripada ženskom benediktinskom samostanu sv. Marije. Samostanski arhiv čuva vrlo vrijednu zbirku povelja u kojima se spominju hrvatski kraljevi 11. st. Pročelje crkve i njezin južni bočni zid, kao i glavni portal u renesansnom su stilu. Na zvoniku se nalazi natpis u spomen Kolomanovog ulaska u Zadar 1102. godine. Crkva je bila razrušena u anglo-američkom bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, ali je uspješno obnovljena. No, izložba koju ne smijete propustiti je u samom samostanu. Radi se o Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti ili popularno nazvano Zlato i srebro grada Zadra. Izložbu je 1951. potaknuo hrvatski pisac Miroslav Krleža koji je napisao i jedan od svojih najboljih eseja u kojem veliča zadarsko zlato. Na oko 1200m² prostora u osam suvremeno opremljenih dvorana bliješti zadarsko zlato i srebro uz obnovljenu unutrašnjost starohrvatske crkvice Sv. Nediljice iz 11.st., rukopise, skulpture, vezove, tapiseriju, reljefe itd. kao dokaz bogate prošlosti Zadra od 8.-18. st. koji je naročito u srednjem vijeku bio vrlo važno kulturno središte. U relikvijare i kaleže, skulpture, slike i vezove utkane su radosti i nade, strpljenje, patnja i vjera burnih razdoblja prošlosti ovog kraja. 

Ovo neprocjenjivo blago su kako tijekom stoljeća tako i u Domovinskom ratu sačuvale sestre benediktinke, a neki vrijedni izlošci (čipka, crkveni tekstil vezen zlatnim nitima) su djelo njihovih ruku. Osobita dragocjenost, draž i važnost izložbenih predmeta je u tome što su oni velikim dijelom rad domaćih poznatih i nepoznatih majstora ili su čvrsto povezani uz Zadar i zadarsko područje. Posebno vrijedni izlošci su: križić - relikvijar (enklopion) iz 7./8. stoljeća poznat (pogrešno) kao Čikin križić, relikvijari sv. Aroncija i sv. Jakova iz 9. stoljeća, srebrni relikvijari u obliku ruku optočene dragim kamenjem od kojih je najstariji onaj iz 12. stoljeća, relikvijari u obliku poprsja od kojih najstariji potječu iz 14. stoljeća, mnoštvo križeva, ikone kojih ima od 13. stoljeća, kamena krstionica, dio ambona katedrale i drugi kameni ulomci iz 12. i 13. stoljeća, gotičke skulpture te slike koje su slikali majstori kao što su Carpaccio ili Palma Mlađi.

 

Zadarska nadbiskupija je još uvijek pod Vatikanom

Zanimljivo je pripomenuti da je Zadarska nadbiskupija eksteritorijalna u crkvenom smislu, odnosno da je sam papa njezin metropolit. To je ostavština iz fašističkih vremena. Naime, 1933. godine zadarska je nadbiskupija potpala pod vatikansku upravu, a stanje se zbog državne nebrige i svađe među biskupima ostalo do dana današnjeg. No, bilo bi vrijeme da se i to promijeni te da Zadarska biskupija konačno crkveno pripadne Zagrebačkoj mitropoliji.

 

Obilazak Zadra

Obilazak je najbolje započeti na zadarskom gradskom mostu, koji spaja Poluotok s kopnom. Izgrađen je 1962. godine i zamišljen je kao pokretni most koji bi imao čeličnu konstrukciju koja se mogla pomicati. Na sam dan otvaranja zadarski je most prvi i posljednji put podignut. Do te 1962. godine kao most je služio jedan pontonski na bačvama i drvenim gredama kojim nije bilo lako prolaziti, pogotovo kad bi puhali bura ili jugo. Bio je izgrađen 1949., a razmontiran 1962. godine. Ipak, malo je Zadrana koji se sjećaju, po mnogima najljepšeg od svih, mosta izgrađenog u prosincu 1928. za vrijeme talijanske okupacije Zadra. Riječ je bila o armirano-betonskom mostu, nalik onim rimskim, koji se srušen 1944., za vrijeme savezničkog bombardiranja Zadra. Današnji most je lijepo popločan, a kad padne večer sav blješti od svjetala skrivenih ispod rukohvata. Prelaskom mosta nađete se na mjestu gdje se spajaju Obala kralja Tomislava i Liburnska obala, a ispred vas je ulaz u stari grad kroz bedeme. Ulicu iza gradskih zidina nazvana je Bedemima zadarskih pobuna, a mogli bi reći i bedemima koji se vrlo teško rušilo. Brojni ratovi kroz stoljeća snažno su obilježili urbanizam grada koji je skrivao svoje bogatstvo iza svojih zidina.

 

Sjedište biskupa Donata i bizantskog vođe Paulusa

Zadar je drevni grad, sagrađen na središtu hrvatskog Jadrana, prepun je povijesnih i kulturnih znamenitosti. Star tri tisuće godina, grad duge, burne i dinamične povijesti, često rušen, pljačkan, razaran, svaki je put iz ruševina nicao jači, ljepši i bogatiji. U povijest se Zadar prvi put javlja u 4.st. pr.n.e. kao naselje ilirskog plemena Liburna - spominje se oblik imena Jader, a prolazeći povijesni put ime se mijenja u Idassa (grčki izvor), Jadera (rimski izvor), Diadora Zara (za vladavine Venecije i kasnije Italije) do današnjeg imena Zadar. Nakon 59. godine pr.n.e. Zadar postaje Rimski municipij, a 48. godine pr.n.e. kolonija rimskih građana. Pod vladavinom Rimljana Zadar poprima karakter grada s pravilnom mrežom ulica, s izgrađenim glavnim trgom - forumom, a do njega povišeni kapitolij s hramom. U 7. stoljeću Zadar postaje središte (glavni grad) bizantskog temata (provincije) Dalmacije.

Početkom 9. stoljeća Zadar se spominje kao sjedište biskupa Donata i bizantskog vođe Paulusa. U tom vremenu podiže se na rimskom forumu crkva Svetog Trojstva, danas Svetoga Donata, za koju se može reći da je znamen grada Zadra. Veće naseljavanje Hrvata zabilježeno je u 10. stoljeću. Iz toga vremena sačuvani su temelji romaničke crkve Sv. Marije, te crkve Sv. Krševana i katedrale Sv. Stošije.

Godine 1202. grad spaljuju i osvajaju Križari i Mlečani. Poslije toga gradi se prve gotičke crkve u Dalmaciji Sv. Frane i Sv. Dominik, a od umjetničkog blaga tog vremena treba izdvojiti srebrenu škrinju - kovčeg Sv. Šimuna.

15. i 16.st. obilježeni su značajnim aktivnostima hrvatskih pisaca, koji pišu na narodnom hrvatskom jeziku (Petar Zoranić, Brne Karnarutić, Šime Budanić, Jerolim Vidulić ...). Nakon Venecije vlast nad Zadrom preuzimaju Austrijanci (1797. g.), Nakon kratkog razdoblja 1806. do 1813. godine Rapalskim ugovorom Zadar potpada pod Italiju, da bi nakon II. svjetskog rata bio pripojen matičnoj Hrvatskoj (u okviru Federativne Narodne Republike Jugoslavije). 1991.g. Hrvatska izlazi iz Jugoslavije te time grad Zadar ostaje u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Danas je grad sačuvani spomenik različitih povijesnih vremena i kultura, koje su postavile granice i vidljive obrise njegova urbana izgleda.

A upravo su zidine stajale postojano cijelo to vrijeme. Neki dijelovi staroga Zadra izgubili su izgled dalmatinskog utvrđenog grada, zidovi su srušeni, a na njihovom mjestu sagrađene su stambene zgrade, koje svojim socrealističkim stilom narušavaju ljepotu grada. U zidinama su napravljeni kafići, klubovi, trgovine, Lučka kapetanija. Svaki pedalj je vrijedno iskorišten, a Zadrani se trude i da bude očuvan. Ulaskom kroz Široka vrata naći ćete se u ulici Jurja Barakovića koja vas vodi uz vječne prodavače slika, kineskih naočala i korištenih predmeta do Narodnog trga. Na njemu se sastaju prijatelji, prosvjeduju nesretni građani, održavaju ulične predstave, nađu se ljudi pa zapjevaju… Kad stanete u središte trga, na jednoj vam je strani Gradska straža, a na drugoj Gradska loža. Iz lože se nekoć čuo zvuk udaranja sudskog čekića-ovdje se, naime, donosilo presude pred javnošću. Bila je tu još u 13. stoljeću, a kasnije ju je obnovio mletački arhitekt. Nakon dugog razdoblja sudnice, loža je postala privlačni izložbeni prostor gdje se održavaju razna događanja. Nasuprot Gradskoj loži smještena je Gradska straža koji služi kao izložbeno-galerijski prostor. U 18. stoljeću na Gradskoj straži je nadograđen toranj sa satom koji neprekidno radi još od davne 1803. godine. Veće zvono, koje otkucava sate prenijeto je s Kapetanove kule (Bovo di Antona), a manje koje otkucava četvrtine sata, sa susjedne crkve sv. Lovre. Sat je izradio i ugradio gradski urar Martini.

 

Prvi javni gradski sat već 1555., a javna rasvjeta od 1520. godine

Inače, u Zadru se još 1555. spominje javni gradski sat na zvoniku crkve Četrdeset mučenika ili sv. Barbare koja je stajala u blizini današnje kavane Forum. Mnogi prođu ovim trgom a da ne zamijete neke pojedinosti. Tu se nalazi prva električna svjetiljka. Veliki kandelabar koji je postavljen na Narodnom trgu na stotu obljetnicu prve električne žarulje u Zadru replika je starog kandelabra iz 1894. godine. U Narodnom listu, opisana je veliko pučko slavlje na Silvestrovo 1894. kada je na Narodnom trgu zasjala prva električna žarulja: "Mnoštvo sakupljeno na Gospodskom trgu bilo je golemo, kad li - točno kad je odbilo 8 sati - planu velika električna kugla jakošću od 1000 svijeća, a bijelo, srebrnasto, mirno svjetlo obasja čitav trg, sjajno kao u po' bijela dana." U Zadru se inače skrbilo za javnu rasvjetu još od pradavne 1520. godine, od 1771. grad je imao stalnu noćnu rasvjetu, a 1860. uvedeno je javno petrolejsko svjetlo s 300 rasvjetnih mjesta. Narodnim trgom dominira Gradska vijećnica, sagrađena na mjestu stare i neugledne vijećnice koja je srušena za vrijeme talijanske uprave nad Zadrom i podignuta 1934. godine.

Pođite do kafića Lovre pored Straže i uđite u njegovo dvorište. Tamo ćete doći do stare crkvice sv. Lovre iz 11. stoljeća. Inače, upravo na Narodnom trgu započela je i duga tradicija zadarskih kavana, kada je na tadašnjem Piazza dei Signori 1730. godine Josip Carceninga, prvi proizvođač Maraschina u Zadru, otvorio i prvu zadarsku kavanu. Godine 1860. kavanu Caffè del Casino otvorio je tvorničar Antonio Cosmacendi, koja će nakon modernizacije 1892. godine postati Kavana od zrcala (Caffè degli Specchi). Tradiciju zadarskih kavana i u današnje vrijeme nastavlja nekoliko kavana na Narodnom trgu, koji je omiljeno mjesto za susrete i ispijanje kave.

 

Kalelarga

“Ali vrime neumorno ide i ja san mora na drugu stranu poć, da mi je sada sa mojom klapom zapivat tiho za laku noć; Kalelarga, Kalelarga, Kalelarga moje mladosti…“  Kalelarga nije samo ulica, ona je središte zadarskog svemira, ona je filozofija starih dalmatinskih šetnji, viđenja i pozdravljanja, mjesto na kojemu se sve sazna. Nažalost, stari Zadrani kažu da više nije ono što je nekoć bila. Ljudi njome prolaze, ali ne šetaju. Ako tražite na mapi grada ime Kalelarge ili pokušavate ju pronaći čitanjem imena ulica, nećete ju pronaći. Novo joj je ime Široka ulica, što Kalelarga inače znači, ali ona je uvijek bila i ostat će Kalelarga. Kaže se da je Zadar stariji od Rima, a Kalelarga starija od Zadra. Istina je da je putova bilo po Poluotoku i prije Zadra, a možda je upravo Kalelarga bila cesta starih Liburna. Rimljani su je upotrijebili kao decumanus, glavnu uzdužnu ulicu. Oduvijek i za svagda bila je i bit će glavna zadarska ulica. Krenete li od Narodnog trga prema Forumu, prvo nailazite na kazalište. Povijest hrvatskog kazališta u Zadru traje gotovo cijelo tisućljeće. Sami počeci hrvatske drame i kazališta vezani su uz Zadar, što tome gradu daje osobito mjesto u krugu naših najstarijih kazališnih sredina. Kazališni život Zadra stoljećima se odvijao na dva plana: jedan je onaj hrvatskog, a drugi talijanskog govornog izraza. Potonji je u posljednja tri stoljeća kudikamo bogatiji, s obiljem scenskog prostora namijenjenog isključivo gostovanjima talijanskih dramskih ili opernih družina. Svoje prvo pravo kazalište, glavni je grad Dalmacije – Zadar dobio 1783. godine. Zgradu drugog velikog zadarskog kazališta – Novog kazališta – počelo se graditi 1864. godine, kada je položen kamen temeljac, a pripreme za gradnju tog najljepšeg glumačkog prostora u povijesti Zadra (izuzimajući pritom kazališnu arhitekturu Zadra u starom vijeku) trajale su dosta dugo.

Zgradu je u renesansnom stilu projektirao mletački arhitekt Enrico Trevisanto i bila je smještena u blizini današnjeg Trga tri bunara. Svi su radovi od početka do kraja gradnje odvijali pod upravom i nadzorom Mihovila Klaića, istaknutog narodnjačkog prvaka, što je izuzetno važan podatak jer nam govori da su se za novo zadarsko kazalište podjednako zalagali svi građani Zadra. Kazalište je odlukom Namjesništva Dalmacije od 11. kolovoza 1872. dobilo svoj Pravilnik o radu, čime je i pravno osnovano kao kulturna ustanova, a u prvoj upravi nalazili su se N. Strmić, dr. Smirnić i G. Perini.

Prvo profesionalno kazalište u povijesti Zadra – Hrvatsko narodno kazalište – nastalo je u posljednjem svjetskom ratnom vihoru; njegovi su temelji udareni u kazališnoj družini koja početkom studenoga 1944. dolazi u grad koji je napokon vraćen u krilo domovine Hrvatske. ZAVNOH donosi odluku o osnivanju profesionalnog hrvatskog kazališta u Zadru, prvog u povijesti grada. Svečano otvaranje obavljeno je u sklopu prigodno organiziranog Tjedna kulture 27. ožujka 1945. godine kada je Zadar dobio svoje Hrvatsko narodno kazalište. Dotadašnji amaterski rad kazališnih entuzijasta tada se zamjenjuje potpuno novom, profesionalnom organizacijom rada.

 

Forum je glavni gradski trg iz rimskih vremena

I dalje, Kalelarga se nastavlja sve prema antičkoj rimskoj „špici“ - Forumu, pored novih trgovina, dućana i gostionica koji sami daju sliku Široke ulice kao najznačajnijeg mjesta u gradu. Još se mogu vidjeti stariji Zadrani koji ni ne pomišljaju izaći na Kalelargu bez odijela i kravate, prisjećajući se mladih dana, odlazaka u kultni Central, koji je, uz Lloyd, predstavnik starog gradskog, i ,moglo bi se reći, bečkog stila života u nekad glavnom gradu Dalmacije. Dolaskom na Forum, s jedne strane vam stoji crkva sv. Donata, a na drugoj je Arheološki muzej i samostan sv. Marije. Koračajući Forumom, razgledavajući čipke i jeftine stvari kupljene iz kineskog dućana, a koje se preprodaje po nekoliko puta većim cijenama, imajte na umu da koračate starim pločnikom, upravo onim kojim su koračali stari Rimljani. Forum je glavni gradski trg iz rimskih vremena. Počelo ga se graditi u 1. stoljeću prije naše ere, a potpuno je uređen u 3. stoljeću. Kameni pločnik trga dug je 95 i širok 45 metara, te je po svojim dimenzijama najveći forum istražen na području Hrvatske. S tri strane je bio opkoljen monumentalnim trijemom s galerijom koju su nosili mramorni stupovi. Uzduž trijema nalazili su se dućani – taberne, gradska bazilika, te velika dvorana za sastanke gradskog vijeća, zborove građana i suđenja. Od svih tih građevina ostali su samo temelji, ali i njih možete razgledati, pa i "ući" u dućan. Dva sačuvana stupa s kapitelima ugrađeni su u crkvu sv. Donata. Na zapadnom dijelu foruma do danas je ostao očuvan jedan od dva ukrasna stupa, a koji je u srednjem vijeku služio kao "stup sramote". Krenete li pravo naići ćete na crkvu svetog Ilije Proroka, a nastavljajući Kalelargom dolazite na Trg svete Stošije i pred zadarsku katedralu. Tu se nalaze, jedan kraj drugog legendarni kafić Lloyd i po mnogima najbolja slastičarna u Zadru, slastičarna Donat. Ako od Foruma, odnosno današnje Poljane Ivana Pavla II. Krenete prema Obali kralja Petra Krešimira IV. doći ćete na zadarsku rivu. Dugo vremena je bila napuštena, zaboravljena od svih osim turista. A tada se dogodila ideja stoljeća.

 

Ideja stoljeća

Morske orgulje smještene su u blizini novog pristaništa za cruisere, u sklopu zadarske obale te su prepoznatljive kao posebno oblikovana obala u nekoliko redova stuba koje se spuštaju prema moru. Stube se protežu na sedamdesetak metara obale, ispod kojih je, na razini najnižeg mora - oseke, okomito na obalu ugrađeno 35 cijevi različitih dužina, promjera i nagiba, koje se koso uzdižu i završavaju u kanalu (servisnom hodniku). Tu se na cijevima nalaze labiumi (zviždaljke), koje sviraju 7 akorda od 5 tonova. Iznad kanala su performirane kamene stepenice kroz koje izlazi zvuk, morem potisnut zrak.

Ovo je mjesto spoja ljudskih ideja i vještina s energijom mora, valova, osekom i plimom, mjesto za opuštanje, razmišljanje i razgovor uz neprekidan koncert tajanstvenih tonova "orkestra Prirode". Pravo mjesto za razmišljanje. Navečer tu sjedi pola mladeži Zadra, razmišljajući kako provesti noć. Ne treba ni spominjati da je mjesto stvoreno za romantiku.

Morske orgulje izvedenu su po projektu arhitekta Nikole Bašića uz pomoć niza stručnjaka: konzultant za hidrauliku mora bio je prof. Vladimir Androšec sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta, cijevi je izveo Goran Ježina iz Murtera, a poznata umjetnička radionica za izradu orgulja - Heferer iz Zagreba za svaku cijev izradila 35 labiuma, a njihovo glazbeno ugađanje obavio je prof. Ivica Stamać iz Zagreba.

 

Nije cijeli Poluotok uvijek bio unutar zidina

Prođite uz kolni prilaz kafiću Brazil, koji je napravljen u bedemu i doći ćete do zavojitih ulica Kampo Kaštela. Zavojitost kaleta nije osobitost Zadra. Grad je sagrađen rimski precizno, prema načelima grada idealnog za život. Međutim, nije cijeli Poluotok uvijek bio unutar zidina. Varoš je bilo ribarsko naselje, izvan zidina, i ona su poprimila tipičan izgled sredozemnog srednjovjekovnog grada. Zbog turske opasnosti s mora, i Varoš je ušla unutar zidina grada Zadra. Ulazak u Kampo Kaštel je ulazak u jedan drugi svijet, miran i staložen, gdje zađe malo koji turist. Vrijeme kao da je stalo ovdje. Milan Tomljanović, zadarski novinar kaže: „Odrastanje u Kampo Kaštelu bilo je takvo da se stvarno nisi morao zabrinuti kako ćeš umrijeti od dosade. Nakon faze ratova uličnih bandi slijedila je faza prvih erotskih iskustava na gradskim kupalištima, gdje su djevojke upijali sunce i meškoljile se u osvitu velike seksualne revolucije, a onda su došle žvake, vespe i strankinje…“

 

Uzgojeno u okolici grada

Prolazeći hladovitim ulicama, doći ćete do crkve Gospe od Zdravlja i Trga tri bunara. Ulicom koja graniči sa zadarskim bedemima dođite do Vrata svetog Krševana. Ova vrata imaju na sebi natpis na latinskom koji je ovdje uklesan u spomen na ratove s Turcima, odnosno sudjelovanje zadarskih brodova u bitci kod Lepanta.  U neposrednoj blizini je Narodni muzej, gdje se možete diviti narodnoj i povijesnoj baštini Zadra, a već u samom predvorju postoje tri makete Zadra – u starom, srednjem i novom vijeku. Tu je i crkva svetoga Krševana, rimskog viteza i akvilejskog mučenika. Prolaskom kroz ulicu Brne Krnautića stići ćete na zadarsku pijacu. Zadarska tržnica je jedna od najživopisnijih i najšarenijih u okolici. Postojala je još od srednjeg vijeka, ali veliki otvoreni dio potječe iz razdoblja Drugog svjetskog rata kada su mnoge zgrade u ovom dijelu grada bile sravnjene sa zemljom. Neke se još uvijek obnavlja. Tezge na otvorenom su mjesto najljepših plodova koje jadranska klima ima za ponuditi: sve vrste svježeg voća i povrća... sve uzgojeno u okolici grada ...Starije gospođe prodaju i maslinovo ulje iz domaćeg uzgoja, rakiju i sir, često daleko bolji od onog iz trgovine. Mesnice i bogata ribarnica su u neposrednoj blizini.

 

U Zadru je održavana i alka!

Na kraju se opet vratite na Narodni trg i prođite ulicom Elizabete Kotromanić do crkve omiljenog zadarskog sveca, svetoga Šime. Čak rijetki Zadrani znaju da se nekoć u ovoj ulici održavala alka na konjima još u 15. stoljeću. Preko puta crkve svetoga Šime je konzervatorski ured u čije dvorište treba ući barem da se vidi ljepota stare patricijske palače. Iza crkve je Trg Petra Zoranića i Trg pet bunara, a u blizini Providurova palača i palača Grisogono koje su remek djela stare zadarske arhitekture.

Iz jezgre grada izađite kroz Fošu, najočuvanija vrata grada. Foša jest talijanska riječ za jarak. Jarak oko grada izgrađen je sredinom 16. stoljeća u obrambenu svrhu. Nakon izgona Turaka u 17. stoljeću dio jarka je zatrpan i ostala je tek uvala u južnom djelu koja danas služi kao lučica. Kamena vrata sagrađena su 1543. Do kraja 19. stoljeća na Kopnena se vrata dolazilo drvenim mostom. A na ovom kraju počinju i perivoji. Oni su zamijenili zidine, iako je i u srednjem vijeku ovdje bio perivoj. Najveći je onaj Vladimira Nazora s klupicama, bunarima, malim spomenicima. Ovdje se ljudi šeću, voze biciklom, a navečer se s pogledom na Jazine otkrivaju zabranjene ljubavi.

 

Zadar je sportski zakon!

Rijetki koji Zadranin nije bio u nekom sportskom klubu. Jednostavno, ovaj grad voli sport, pa čak i kad nema uvjeta, ostvaruje čudesne rezultate. Najpopularniji su sportovi na vodi i košarka. Radeći po načelu brže, jače, više, zadarske sportske legende pronijele su ime svoje ga grada i domovine daleko izvan granica Hrvatske. Kao grad na moru, ali i slijedeći povijesnu logiku od ilirskih Liburna, preko mletačkih galijota koje je vjerno opisao Vladimir Nazor u svom djelu Veli Jože, veslanjem na plavoj jadranskoj vali bave se i veslači Veslačkog kluba Jadran. Često ih se može vidjeti s gradskog mosta budući da su im prostorije u neposrednoj blizini. Veslački klub Jadran osnovan je 1908. i najstariji je na Jadranu. U svojoj stogodišnjoj povijesti dao je brojna imena veslačkog sporta poput braće Bajlo, Srne Medića. Ive Ivankovića i drugih. Osvajali su naslove i obarali rekorde. Veslači su dominantni u osmercu. Za njega Zadrani kažu da je kraljevska disciplina, a tu su još juniori, mlađi seniori i seniori. Neki od dvjestotinjak članova ujedno su i članovi reprezentacije Hrvatske. Osim toga, klub organizira i školi veslanja koju pohađaju mnoga djeca iz Zadra i bliže okolice.

 

Prvi čovjek koji je sam oplovio svijet na jedrilici

Oni kojima se ne da raditi samo rukama, mogu jedriti. I jedrenje je važan zadarski sport. Na kraju 19. stoljeća stanoviti Joshua Slocum umirovljen je nakon 60 godina službe na brodu. Ubrzo se posvetio piću, a ljudi su mu dali jednu olupinu koju je on obnovio i krenuo na put oko svijeta. Prvi je čovjek koji je sam oplovio svijet na jedrilici, a to je ujedno i prva plovidba poduzeta zbog izazova i razonode, a ne zbog posla. Bilo je to 1895. godine i od tada potječe početak jahtinga i jedrenja iz sportskih pobuda. Upravo tako je svijet oplovio i naš Joža Horvat na Besi. U razdoblju između dva rata jedriličarski je sport prosperirao kao nigdje na Jadranu, a zadarski su skiperi odličnim plasmanima na svjetskim natjecanjima dokazali da su među najboljima. Silvio Treleani je nakon kvalifikacijskih regata izabran za glavnog državnog predstavnika na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, plasiravši se na osmo mjesto. Treleani je, uz Guida Rovara-Brizzija i Bruna Politea na Prvenstvu Jadrana 1934. godine, dojedrio na prvo mjesto. Godine 1936. na Europskom prvenstvu na Balatonskom jezeru u Mađarskoj gdje se skupila jedriličarska krema zadarski je jedriličar Gino Nadali osvojio titulu europskog prvaka. Šteta što iste godine nije nastupio i na Olimpijadi u Kielu. Jedriličarska regata od Maloga Lošinja do Zadra postaje u to vrijeme sve popularnija pa je u kolovozu 1938. privukla čak sedamdesetak jedrilica iz Njemačke, Velike Britanije, Čehoslovačke, Belgije, Italije i Jugoslavije. Prvo je mjesto osvojio krstaš “DOX” iz Venecije, drugo “Jenny” iz Splita, a treće mjesto osvaja zadranin Gino Nadali na “Canopu”.

U okviru te regate 4. kolovoza 1938. u Zadru je otvoren i Dom Jedriličara, na čijem su otvorenju bili i svi sudionici regate. Otvorenjem doma zadarski su jedriličari napokon dobili i nagradu za dotadašnji rad. Dom je sagrađen u predjelu Brodarica, a imao je veliko skladište za brodsku opremu i svlačionice. U salonu se na zidu nalazio veliki gipsani reljef Dalmacije s otocima, a članovima je na raspolaganju bila sva stručna literatura iz tog doba. Odmah nakon regate Mali Lošinj-Zadar, u Zadarskom se kanalu održavaju i međunarodne regate za klase olimpijska Jola, Zvijezda i Dinghy. Trokut je postavljen ispred rive na kojoj se okupilo veliko mnoštvo ljudi. U dva dana održale su se tri regate sa završnom koja je 5. kolovoza u ponoć krenula iz Zadra put Splita. Radi što veće popularizacije sporta u Zadru se 1939. organiziraju Igre mladih za srednjoškolce na kojima je zastupljeno i jedriličarstvo. Organizirane su jedriličarske regate u klasi Dinghy, jer je tih jedrilica bilo najviše. Prva tri mjesta osvajaju Ante Ivić, Andrea Chersano i Demetrio Simonelli. Iste godine u kolovozu održana je i međunarodna regata u klasama Dinghy, Zvijezda i olimpijska Jola, a pobjednik u klasi Jola opet je Treleani. Nakon talijanske okupacije i strašnog savezničkog bombardiranja Zadra 1943. grad postaje grad mrtvih. Ratna razaranja nisu poštedjela ni jedriličarski klub. Stradale su sve regatne klasne jedrilice, a aktivni jedriličari kao da su nestali. Preživjele su samo dvije jedrilice izvanklasnog tipa koje su od bivših vlasnika nabavili zubar Oton Janković i fotograf Ratko Novak. Jedrilice su dobile imena "Papan" i "Zadranka". Filozofija nekonvencionalnog druženja s ljudima, morem i prirodom utkana je u Jaht klub Zadar, Jedriličarski klub Uskok i Jedriličarski klub sv. Krševan. Zadarsko jedrenje nastaje 1903. iako su ljudi jedrili i prije tog datuma. Na Uskršnjoj regati u Malome Lošinju nastupio je jedan Zadranin i osvojio drugo mjesto. Zahvaljujući izvanrednoj klimi s povoljnom ružom vjetrova i prekrasnom Zadarskom kanalu nazvanim „perivoj Europe“, Zadar je oduvijek bio privlačan ljudima naklonjenim jedrenju. Gotovo 70 godina u Zadru djeluje Jedriličarski klub Uskok. Do utemeljenja kluba jedrenje se razvijalo pod okriljem talijanske vlasti i već tada se dokazalo visokim rezultatima. Pa su iz tog razdoblja prvaci Italija i Europe i sudionici Olimpijskih igara. S tim visokim postignućem, nastaje Uskok, nakon kratkotrajnog postojanja Pomorsko brodarskog društva Zadar. Već u 50 -tim godinama Uskok je imao dva državna prvaka, a to se nastavilo i u slijedećim godinama. Nakon stvaranja nezavisne Hrvatske bili su dvostruki svjetski prvak, sudionici Olimpijskih igara, član im je jedan od vodećih svjetskih jedriličara match race jedrenja, s viceprvakom Europe i s više dobitnika raznih nagrada. Grad je postao u svijetu prepoznatljivo jedriličarsko središte s organizacijom dva europska prvenstva i s jednim svjetskim a sve zahvaljujući dobrim dijelom Uskoku i njegovim kapacitetima na Vitrenjaku. Tamo je Uskokova marina na vrelom zadarskom suncu. Tu se skupi na stotine ljudi kad Uskok organizira regate u osom mjesecu, ap budite i vi tamo u to vrijeme. Dosadi ovdje mjesta nema.

Ispred nekadašnje upravne zgrade Maraske nalazi se prostorijama mali, ali srčanosti pun Jaht klub Zadar. Nastao je krajem prosinca 1994. godine, a karakterističan je po izboru članova. To ne moraju biti ljudi koji su prošli sve kategorije neophodne za jednog vrsnog jedriličara, već je otvoren svakome tko osjeća potrebu druženja s morem. Naravno, svatko mora proći osnovnu školu jedrenja bez koje nitko ne bi smio ići na more. Upravo su oni pronijeli filozofiju Joshue Slocuma u svoj klub, a na spomen na njega svake treće subote (najbliže 24. travnju kad je Slocum krenuo na put) održava se jednodnevna regata samaca s dva plova koji simbolično označava oplovljavanje svijeta. Organiziraju još Barotul kup već 13 godina, a koja se održava na monotipu, dakle na gotovo istim brodovima. Sudjeluju najbolji nautičari Hrvatske i održava se u mjesecu studenom. Cilj je uvijek u mjestu Barotul koje je postalo poznato upravo zahvaljujući Jaht klubu zadar. Na kraju, tu je i regata Teuta u kojoj sudjeluju žene. Postoje mješovite posade, ali je simbolično da su pobjednice uvijek bile isključivo ženske posade. Slijedeći su koraci ovog zanimljivog kluba regate za inozemne nautičare, jer niti jedan strani klub ne može organizirati sam regatu u Hrvatskoj. Stoga će Jaht klub Zadar biti uvijek na usluzi svim zainteresiranim klubovima iz Europe i svijeta, barem u zadarskom akvatoriju.

Za mlađe uzraste, tu je Jedriličarski klub sveti Krševan. On organizira i školu jedrenja. No, glavna ikona ovog mladog kluba (osnovanog 9.9.1999.) je Šime Fantela i njegov otac Edo. 

 

Bog je stvorio čovjeka, a Jazine košarku

„Bog je stvorio čovjeka, a Jazine košarku“ - stoji u legendarnoj košarkaškoj dvorani na Jazinama. Po riječima gospodina William Jonesa, dugogodišnjeg tajnika FIBE: "Zadar, grad duge i bogate prošlosti, prihvatio je košarku od samog početka i od nje napravio umjetnost".

Iz poznatih izvora, košarka se prvi put spominje u Zadru 7. travnja 1928. godine. Toga dana je počeo dvodnevni turnir u Anconi u kojem je učestvovala jedna postrojba talijanske vojske iz Zadra. Košarka se igrala u Zadru i ranije, najvjerojatnije već od 1925. godine, najmanje pet godina prije Zagreba i ostatka Hrvatske. Košarka je dovedena u Zadar preko talijanskih studenata. U početku je sve to bilo dosta neorganizirano i sve se vrtjelo oko nekolicine entuzijasta. Zahvaljujući njima igra se razvijala bez obzira na skromna igrališta i opremu u gradu. Još kasnije se Dušan Ivković, košarkaški trener generacije svjetskih prvaka iz Argentine, nije mogao načuditi kada je kao igrač dolazio u Zadar i vidio da je lopta bila znatno veća od standardne, a još k tome i namazana uljem kako bi kontrola nad njom bila otežana. No, nakon takvih utakmica, igranje s normalnom loptom i bez ulja bila je šala. Dana 1. listopada 1930. napokon bila osnovana službena košarkaška organizacija u Zadru.

6. srpnja 1945. godine osnovano je Fiskulturno društvo Zadar i košarka je bila jedna od sekcija. U rujnu te godine je održan turnir u Zadru u kojem su sudjelovale četiri gradske ekipe: Arbanasi, Valdeghisi, Voštarnica i Zadar. Tu je prvi put igran i play-off, prvoplasirana i drugoplasirana momčad igrali su za prvo mjesto. To se u Europi uvelo tek 40 godina kasnije. 1946. Zadar osvaja prvo mjesto na prvenstvu Hrvatske i drugo mjesto na saveznom natjecanju, a dalje se samo nastavljaju naslovi. 1958. godine Zadar se vraća u savezno natjecanje i osvaja četvrto mjesto. To je bio početak zlatnih godina Zadarske košarke koji kulminira sa tri osvojena prvenstva. KK Zadar je tih godina bio jedna od najpopularnijih ekipa ne samo u Jugoslaviji negoli i Europi gdje su se uspjeli plasirati vrlo visoko. Jedan od novinara je opisao Zadarski stil igre kao "lucidni ples pod koševima". To je bilo vrijeme kada su u Zadru igrale i do danas dvije najveće legende kluba, Giuseppe Giergia i Krešimir Ćosić. Dvorana Jazine je izgrađena u rekordnih 70 dana 1967. godine (dvorana je bila jedan od uvjeta za nastup u Kupu Europskih prvaka ). Krešimir Ćosić je nekoliko puta napuštao KK Zadar, odlazeći u Ameriku, da bi se vratio na državna prvenstva. 

 

Najstariji plivački maraton na našoj obali

Dođete li na kupalište Kolovare imajte na umu da se nalazite na mjestu gdje trenira Plivački klub Zadar koji od pedesetih godina, zajedno s vaterpolistima i skakačima u vodu obaraju rekorde. Prvi zapisi o organiziranom plivanju u Zadru potječu iz 1871. godine. Prvo plivalište bilo je ispred tvornice Maraska, a zatim se selilo kod Foše, da bi napokon stiglo na Kolovare. Već 34 godine početkom kolovoza pliva se maraton Preko-Zadar, najstariji maraton na našoj obali. Tu su nastala velika imena poput Danijela Sabe i Hrvoja Krpine. Plivački klub sada na Višnjiku ima organiziranu školu plivanja, imaju pretkadete, juniore i seniore.

 

Skakači u vodu često uče i od gimnastičara i baletana

Skokova u more gotovo da i nema; zadarski skakači jedini su ostali u zadnjih tridesetak godina. Športski klub za skokove u vodu postoji već preko pola stoljeća. Nažalost, u ovom sportu nema masovnosti. Nadarene djevojke i mladiće treniraju iskusni skakači, koji su i sami najjači skakači po buri i jugu. Ne radi se samo o sportu, tu treba imati dara za akrobatiku i umjetnost – skakači su često učili i od gimnastičara i baletana. Klub je najjači na Jadranu po rezultatima. Zimi održavaju suhi trening u dvorani, ali zato putuju cijelom Europom i zadivljuju svojom vještinom naučenom na vjetru i otvorenoj skakaonici na Kolovarama.

Vaterpolisti se uglavnom natječu u drugoj ligi. Ljetne večernje utakmice na Kolovarama pod svjetlom reflektora ima pravi obiteljski ugođaj.

 

Nije lako biti lovac

Nisu samo sportaši aktivni. U dobroj fizičkoj spremi moraju biti i lovci. Zadarskim krajem lutaju zečevi, fazani, jarebice poljke i kamenjarke, prepelice i šljuke, a osim čagljeva i lisica love ih i lovci Lovačkog društva Diana. Uzgojem, zaštitom, čuvanjem i lovidbom divljači bave se već stotinu godina, a djeluju na području Starigrada Paklenice, Novigrada, Pridrage, Donjeg i Gornjeg Zemunika, Škabrnje, Križa i Vlaškog gaja na četiri zajednička i jednom državnom lovištu. LD Diana na tom prostoru gradi pojilišta (kamenice), hranilišta, dovoze vodu u sušnim ljetnim mjesecima. Svaki lovac mora provesti dva dana u lovu na štetočine (hajke), četiri dana provodi u radu i izgradnji lovno – tehničkih objekata, a po završetku lovne sezone još sedam dana mora biti nazočan na prebrojavanju divljači. Izvrsno surađuju s kinološkim društvima, a turisti su pozvani da se u njihovom prostoru u ulici Madijevaca dive prepariranim životinjskim vrstama koje su poginule u prometnim nesrećama ili u krivolovu i zamkarenju.

 

Najtrofejniji sportski klub u Zadru

Gdje su lovci, tu su i ribolovci. Zapravo Športsko-ribolovno društvo Zubatac najtrofejniji je sportski klub u Zadru, a vodeći je i u Hrvatskoj. Osnovan je 1948. godine, a tri godine aksnije smjestio se u kući koja je i danas njihovo vlasništvo. Ta je kuća nekoć bila talijanska garaža u vrijeme fašističke vlasti. Bez konkurencije pet puta su bili najuspješniji u državi, a prošle godine osvojili su više bodova od drugoplasiranog i trećeplasiranog zajedno. U kategorijama postoje juniori, mlađi seniori i seniori, a u svakom desetljeću imali su jedno veliko ime sportskog ribolovstva. Prosječno imaju oko 1200 članova koji uredno izvršavaju svoje obveze prema klubu i državi. Klub ima u potkoncesiji i istezalicu brodova na Jazinama.

 

Grad kulture

Zadar je grad kulture. Naročito se ljeti održavaju mnogi kulturni događaji koji plijene pažnju kulturno motivirane publike. Vjerojatno već svako dijete zna za Glazbene večeri u svetome Donatu gdje se mogu čuti zvuci glazbe srednjeg vijeka, renesanse i baroka. Tome su se posljednjih godina priključili pučki pjevači glagoljaši, a koncerti komorne i solističke glazbe od baroka do 20. stoljeća upotpunjuju i gostovanja simfonijskih orkestara. Tijekom srpnja i početkom kolovoza održava se Zadarsko kazališno ljeto, manifestacija na kojoj se predstave uglavnom održavaju na atraktivnim otvorenim prostorima kao što su Trg pet bunara, Forum, dvorište palače Grisogono, Citadela, dvorište Providurove palače i lapidarij Narodnog muzeja.  Glazbena škola Dešpalj može se dičiti da organizacijom Međunarodnog festivala mladih gudača i gitarista Strings only! Osim što gude po uglovima i mostovima, sad sviraju i u crkvi sv. Donata. Festival okuplja velik broj polaznika majstorskih tečajeva iz zemlje i svijeta koje predvode njihovi profesori.

Međunarodni festival novog kazališta Zadar snova jedan je od kultnih festivala. Mijenjao je često koncepciju, ali se ustrajalo na street-artu i neslužbenoj kulturi od koncerata, grafita do suvremenog plesa, s podosta inozemnih izvođača, pa čak i uličnih artista, zabavljača. Žonglera, gutača vatre i inih „umjetnika ulice“. Nastupaju i mnoga imena alternativne i etno scene u Hrvata, zajedno s poznatim kazališnim kućama. Tu su još Međunarodni trijenale fotografije i Trijenale hrvatskog slikarstva koji omogućuju Zadranima i njihovim prijateljima da se upoznaju s najnovijim likovnim i fotografskim stvaralaštvom.

 

Noć punog miseca

Kad se na rivi ugase žarulje i svijetli mjesečina, ferali, baklje i voštanice, brodovi i kaići se pretvore u konobe na moru s ićem i pićem do jutra, a umjesto treštavih zvučnika odzvanja čaroban zvuk klapske pisme… Znati ćete da se radi o Noći punog miseca. Ovo je jedinstvena prilika da iskušate stari, romantičarski duh Dalmacije i ovog njenog grada. Događaj je osmislila udruga Propela, a prvi put je održan 24. srpnja 2002. godine. Od tada svake godine cijeli Zadar željno iščekuje još jednu Noć punog miseca. Ali, dalmatinske spize i ugođaja ne manjka svakog petka na ulicama Poluotoka. Svakog petka uvečer na radost svekolikog pučanstva, a naročito gladnih turista, održavaju se Feštice petkom. Ulicama i kaletama dijele se ribice, pije vino i uživa u klapskoj pjesmi.

A klape su i u zadru neizostavne. Ima ih desetak, a u široj okolici stalno nastaju nove, većinom neformalne klapice. Kada bismo točno označili riječ klapa, značilo bi to družina. Dakle skupina od nekoliko osoba koje samo svojim divnim glasovima izvode neku lijepu narodnu pjesmu, jest dalmatinska klapa. Dalmatinsko klapsko pjevanje izvorno je muška stvar. No, s vremenom su se i dame odlučile okušati, i mora se priznati, dosegle zavidnu kvalitetu. U klapi pjeva peto do osam članova koji pjevaju a cappella. Klape su nekako oduvijek bile tu, izraz je to starog sredozemnog pjevanja koje je rašireno od Španjolske do naših krajeva. U svakoj zemlji je dobilo svoj osobiti oblik, pa tako i naše dalmatinsko pjevanje. Najbliži su nam po tome Talijani, ali već se i u njih mijenja stil i ritam pjevanja. Osim toga, Zadar uvijek ugošćuje i pučke pjevače koji su izrasli iz običaja seoskog crkvenog pjevanja.

 

Dobar provod je moguć

A nakon večere u nekom od restorana ili konoba u središtu grada, vrijeme je da se razmišlja o izlasku. Zadar nudi nekoliko zanimljivih lokala i mjesta za izlazak. Osim bezbrojnih kafića koji služe kao mjesto dogovora za noć pred sobom, svaki će prolaznik primijetiti da je dobar provod moguć već na Narodnom trgu i Kalelargi među zbunjenim turistima. U svakom slučaju, ljeti se u Zadru može pronaći mjesto za svakoga, bila to milozvučna glazba srednjovjekovlja ili neka od zadarskih diskoteka. Najpoznatiji klubovi su Maya Pub, The Garden s predivnim ugođajem na terasi zadarskih bedema, City club Forum i Gotham City Club. Gotham je svaki četvrtak mjesto popularnih after-work partyja, a ostalim danima tu se može čuti stvarno raznoliki program – od alternative, džeza do hit scene. Uglavnom je to mjesto kao stvoreno za underground ekipu. Poklonici domaće glazbe, techno freakovi i veseljaci obični rado će doći u disco klub Forum ili na jedno piće u Maya Pub. Od ostalih klubova po Zadru obavezno posjetite The Garden. Nalazi se na zadarskim bedemima i otvoren je samo ljeti (naravno, jer se nalazi na terasi). Ako baš ne želite plesati na ovom prostoru, možete ležati. Garden naime ima udobne naslonjače i krevete u koje se možete zavaliti i ostati do zatvaranja kluba. Tu su još Shark, Stress, Malibu, Mango i Go-Ga.

Ukoliko se ujutro probudite, obavite zadarski ritual odlaska na jutarnju kavu. Ispijanje makijata u Zadru je obaveza. Kad netko ne dođe, taj je za širi građanski krug mrtav. Ovdje se saznaju sve novosti koje su se dogodile proteklog dana, čuje se novi trač, a rađaju se i simpatije. Kafić Kult u Varoši omiljeno je okupljalište teenagera i stare ekipe koji vole ovdje popiti kavu, a navečer uživati pod gustim krošnjama. U neposrednoj blizini, kroz mali prolaz i naći ćete se ispred kafića Rio koji okuplja mlade željne dobre glazbe i lude atmosfere. Rock fanovi će se pronaći u Kantunu u Varoši, a studenti najradije odlaze u Arkadu, V.I.P. i Imperial. Od starijih mjesta tu su Riva i Forum smješteni na Kalelargi gdje ćete moći do mile volje stajati i razgledavati prolaznike, što je u Zadru, kao i drugdje u našoj zemlji, jedna od omiljenih razbibriga. Najbolje je s tom nakanom sjesti uz neki zid u hladu, s čašom pića u ruci i sklanjati noge svaki čas kad prolazi grupa japanskih turista koji slikaju svaki pedalj grada.

Ima tu i legendarnih institucija. U nedostatku Centrala, tu su još Atrij i Lloyd. Ovdje se okupljaju gospodarstvenici, političari, umjetnici i svi željni fine note zadarske gospode.

Obavezno posjetite Arsenal. Arsenal je spomenik kulture nulte kategorije, izgrađen u 18. stoljeću za vrijeme mletačke uprave kao skladište za vojnu flotu. Smješten je pored gradskih zidina i šetališta Muraj, u neposrednoj blizini Lančanih vrata (obnovljena 1877.), Trga tri bunara s crkvom Gospe od zdravlja i Malim arsenalom, zadarske luke i Stare rive. Obnovljeni Arsenal otvoren je u ljeto 2005. kao sredozemni gradski trg u zatvorenom prostoru, jedno od središta javnog, kulturnog i zabavnog gradskog života bogat događanjima. Od samog početka nametnuo se kao nezaobilazna postaja za Zadrane i njihove goste. Osim toga, zamišljen je kao mjesto na kojem posjetitelj može dobiti sve potrebne informacije o Zadru, njegovoj povijesti, tradiciji i aktualnim sadržajima turističke, ugostiteljske i svakojake ponude, te se upoznati s autohtonim proizvodima zadarskog kraja, posebice s tradicijom zadarskog Maraschina. Jednako je tako i prostor za sadržajno i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Obnovom Arsenala poduzetništvo je uspješno spojeno s konceptom kulturnog turizma kao nove okosnice hrvatskog turističkog proizvoda, koji povezuje brigu o spomenicima kulture s njihovu uporabom. U Arsenalu se kontinuirano organiziraju likovne i druge izložbe, kao i razna kulturna događanja, koncerti, predstavljanja knjiga, tematske večeri, video–projekcije i slični sadržaji.

Naravno, mnogi će u Zadar doći zbog mora, a zatim saznati dodatne podatke o tome gdje ići. No, vječiti rekreativci u ležećem položaju ponajviše će uživati na plažama Borika, Dikla, Vitrenjaka i Kolovara. Na Kolovare ide stara garda, već prema tradiciji gradskog kupališta. Obitelji više vole odlaziti na Vitrenjak ili u Diklo, dok mlađa populacija odlazi na Borik. Željni mira, otiđite na samu Puntamiku. Borik i Vitrenjak sve su bogatiji raznim sadržajima i nude cjelodnevnu zabavu.

 

Arbanasi

U jugoistočnom dijelu Zadra nalazi se nekad selo, a danas dio grada pod imenom Arbanasi. Iz ovog naselja potekla su mnoga slavna imena hrvatskog javnog života, uključivši današnjeg zadarskog biskupa Prenđe, ministra Kalmete, pjevača Maršana i iscjeljitelja Marušića. Osim zanimljivih prezimena imaju i čudan jezik. Sve je to zato jer Arbanasi nisu hrvatskog, već albanskog podrijetla.

Arbanasi su u zadarsko područje doselili s područja Skadarskog jezera. Bilo je to 1726. godine, kad su se naseljavala opustošena područja nakon ratova s Turcima. Legenda kaže da su došli iz tri sela: Šestani, Briska i Livari. Nakon progona od strane Turaka, krenuli su prema moru i prvo se zaustavili u današnjem Petrovcu i Herceg Novom u crnogorskom primorju, da bi se kasnije povukli sve do Zadra. Njih su predvodili dva brata Petani. Isprav su se trebali nastaniti u Zemuniku. Tamo im je mjesto osigurao providur Nicola Erizzo, pa se zato Zemunik prozvao Erizzovo selo. Međutim, kanonik Grisogono im je ponudio mjesto bliže moru, u lazaretu svetoga Marka, što se prozvalo Borgo Erizzo odnosno Erizzovo predgrađe. Zemlja u Zemuniku je ipak ostala u posjedu Arbanasa, pa se već tada mogla zamijetiti arbanaška umješnost u trgovini i cjenkanju. Glavni organozator ovog zbjega bio je nadbiskup Vicko Zmajević koji je pripremio i drugi zbjeg kad je došlo još obitelji iz istog područja. Tada je započela i gradnja crkve Majke Božje Loretske.

Stojimo ispred crkve u suvremenim Arbanasima i divimo se ljepoti ove građevine koju svake godine posjeti za blagdana na tisuće Arbanasa i njihovih potomaka koji su se razmili svijetom u potrazi za boljim životom i lakšim kruhom. No, ni Arbanasi danas ne izgledaju zapušteno. Oko nas stoje kuće s krasnim okućnicama, a sve tek pet minuta udaljeno od morske plaže u uvalama Karma i Pod Brigom. Arbanasi su još zarana upotrijebili svoje trgovačke sposobnosti i počeli otvarati krčme i preprodavati voće, povrće i duhan. Imali su svoje maslinike i vinograde, a iz godine u godinu bilo je sve više Arbanasa koji su počeli nešto značiti u javnom životu. Tako je ostalo do danas. Naravno, ponosni su na svoje podrijetlo, ali žestoko brane i svoje hrvatstvo. Ponetko još uvijek zna izgovoriti pokoju riječ na arbanaskom jeziku, koji je narječje Gega, albanskog katoličkog plemena, kojemu Arbanasi etimološki pripadaju, naravno s primjesama talijanskog, turskog i hrvatskog jezika. Evo nekih primjera:

Iz turskog:  adet (običaj), aferim (živ bio!), caush (glasnik čauš), coshe (kut), dimie (dimije), fishek (fišek), gajtan (pletena vrpca), gjuvegi (mladenac).

Romanske su riječi: brushki (četka), buculaj (slatki kolač), but (bačva), butig (dućan), butir (maslac), carz (vunena suknja), cat (vrsta dinje), cerod (voštano platno), cimatorje (groblje), cakull (brbljanje, "ćakula"), damizhon (pletenka, "demižon"), denjat (udostojiti se), deshperat (očajavati), dizhgrocje (nesreća), dogan (carinarnica), dret (ravno), duzin (tuce, "duzina"), faculet (rubac), fang (mulj), fashat (poviti), forc (snaga), fortun (nevrijeme, "fortunal"), fregat (ribati), fumat (pušiti), fundac (talog kave), gabju (krletka), garbu (ugljen), gorn (oluk) itd.

Kao primjer posuđivanja iz hrvatskog jezika navodi se: brutulic (kosirić za branje), bunor (bunar), corët (slijep), did (djed), dimnjok (dimnjak), ditel (djetelina), divlo (divlji), dobi (dobitak), dumboko (dubok), gaxua (kazati), gerc (grè), gerzat (ugristi), grabi (otimačina), gusël (gusle).

  isprintaj članak