Klice otporne na antibiotike šire se i u perilicama rublja
Klice otporne na antibiotike proširile su se i u perilice rublja u kućanstvima, ali i u dječjim bolnicama lako ih je naći ukoliko perete rublje novorođenčadi. ...
Kada snižavati cijene i koja je važnost ulaganja u ljude
Tijekom panela na HOW festivalu stalno se spominjalo Tursku kao konkurencija, a svi su sudionici zajedno zaključili da dugoročno gledano, spuštanje cijena nije ...
Novosti o bosanskim piramidama

Pronalazač bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić i dalje ostaje među najaktivnijim i najatraktivnijim svjetskim predavačima. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Kako se snaći na Putu svile
Objavljeno: 25.08.2019. 21:37  
Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan
  • Armenija, Gruzija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan

Biškek: najveća tržnica u srednjoj Aziji, Almaty: spomenik Drugom svjetskom ratu, Tbilisi: puno malih spomenika, Tbilisi: žičara usred grada, Astana: glavno šetalište, Buhara, Chiatura: grad žičara, Baku: hamam, Almaty: tržnica, na Renaultu ne radi ništa osim brojača kilometara, Almaty: vage na tržnici


Kako ove godine još nisam bio na uobičajenom dalekom putovanju razmišljao sam o posjeti europskim državama bivšeg tzv. Istočnog bloka s naglaskom na posjete gradovima u kojima nisam bio, te posebno posjet Černobilu. I tako sam na odličnoj stranici https://www.flightradar24.com potražio podatke za letove iz Kijeva i vidio da postoje i za Tbilisi. „Hm, koliko bi mogao stajati let iz države u kojoj je sve jeftino?" – bila mi je prva pomisao. I zaista je bilo jeftino. Dakle, te države plus Gruzija.

 

Napisao i snimio: Željko Marušić


A onda sam pomislio zašto ne bih otišao u srednju Aziju, ionako sam posjetio te europske države bivšeg Istočnog bloka, a i u drugom slučaju ću opet posjetiti države nastale odvajanjem iz Sovjetskog Saveza.

 

Malo neobični zemljopisni pojmovi

Odluka je pala, ali Gruzija i Armenija nisu srednja Azija već ih svrstavaju u Europu što mi, priznajem, nikako „nije išlo u glavu"! U srednju Aziju spadaju Azerbajdžan, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, te Tadžikistan i Turkmenistan koje nisam uspio posjetiti. Tadžekistan zbog slabih prometnih veza, a Turkmenistan jer je dobivanje vize za posjet jednako zgoditku na lutriji. Nadam se da ću ipak uspjeti ući u tu lijepu i zanimljivu državu koja, između ostalog, drži rekord u Guinnessovoj knjizi rekorda po broju mramornih zgrada!

Inače, srednju Aziju i Indiju je već oko 500. godine pr. naše ere spominjao Hekatej iz Mileta izvješćujući o zemljama pod perzijskom vlašću, a oko 450. pr. naše ere Herodot iz Halikarnasa putuje po većem dijelu Perzije. Ja sam putovao svega 2.500 godina kasnije.

 

Prometna nepovezanost

Čovjek bi pomislio da smo samo mi na Balkanu bedasti, ali, čini mi se da brdovitost ima svoj učinak, pa su i te države međusobno „posvađane" u velikoj mjeri zahvaljujući svojim vođama kojima narod baš nije na prvom mjestu. Poznato? Svakako!

To bi glasilo nekako ovako: 

Armenija voli Rusiju, ali ne Azerbajdžan i Tursku.

Gruzija voli Azerbajdžan, Tursku i SAD, ali ne voli Rusiju.

Azerbajdžan nije dobar s Armenijom, ali zato voli ostale.

Kazahstan je dobar s Rusijom, SAD-om i Iranom, ali baš ne ljubi Kirgistan i Uzbekistan.

Kirgistan je u potpunosti ovisan o Rusiji i dobar je s onima s kojima je i Rusija.

Uzbekistan je dobar s Rusijom otkako je na vlasti novi predsjednik. 

Ili na našem primjeru: nismo dobri s BiH, ali smo dobri s Hercegovcima, nismo dobri sa Srbima, ali nam dobro dođu protiv Bosanaca, nismo dobri sa Slovencima, ali nam dobro dođu kada imamo probleme u državi pa možemo sve skrenuti na njih. 

Svi ti politički odnosi doveli su do zanimljive pojave, a to je slaba međusobna povezanost zrakoplovima pa tako nisam ni došao do Dušanbea, glavnog grada Tadžikistana. Najbolja mogućnost je bio let preko neke ruske zračne luke što bi bio gubitak i vremena i novca.

Pa, odlučite li krenuti mojim stopama, isplanirajte put do zadnje sekunde temeljen upravo na zrakoplovnim vezama.

 

Prvi let za Baku

Kao prijevoznika sam izabrao Turkish Airlines zahvaljujući hvalospjevima Slobodana Kadića, dragog prijatelja, neumornog svjetskog putnika, novinara, fotoreportera i profesora. Let u ekonomskom razredu iz Zagreba do Bakua preko Istanbula, zahvaljujući sjedenju u redu kod izlaza za nuždu gdje zaista ima puno prostora za noge, protekao je ugodno.

Povratni let iz Taškenta, glavnog grada Uzbekistana, u poslovnom razredu (business klasi) predstavljao je pravi horor. Uopće nije bilo mjesta za noge, sjedala su bila uska kao u ekonomskom razredu u klasičnoj postavi tri plus tri sjedala s time da je srednje ostavljeno prazno za stolić. Nešto tako strašno nisam doživio. Nema wi-fija, kamoli besplatnog, dobili smo tablete za gledanje slabog izbora filmova. Zrakoplovi za Istanbul i dalje za Zagreb izgledali su zapušteno, prljavo i prastaro. Zalud potrošenog novca za reklame!

Turkish Airlines mi je ostavo dojam trećerazredne zrakoplovne tvrtke koju se ne bih ni usudio smjestiti u neku afričku državu nakon predivnih iskustava s Kenya Airwaysom, ali i Rwanda Airom. Tražit ću povrat novca i vjerujem da će me uspjeti vraćenim novcem i besplatnim letom u poslovnom razredu na neko od njihovih odredišta uvjeriti da su pošteni i dobri. No, za sada ne preporučam letenje s njima!

 

Kako do grada

Uvijek se sjetim nepoštenja velikog broja taksista Radio taxija u Zagrebu do dolaska konkurencije, što ne znači da i danas među njima nema prevaranata, posebno onih na stajalištu na Glavnom kolodvoru i uz poštu u Branimirovoj ulici. O onima na Jadranu neću ni pričati.

Eh, pa tako nekako je i u državama srednje Azije, te Gruziji i Armeniji. Niste dobro zahvatili isporučenu prtljagu u zračnoj luci, a već počinje salijetanje i nuđenje vožnje do grada. U tom trenutku meteža i navaljivanja jednostavno zaboravite da postoji gotovo besplatan javni prijevoz. Da, malo je nepraktičan, ali je zaista jeftin.

Ponuđene cijene taksi prijevoza su astronomske. Slobodno ih možete smanjiti na trećinu i tada ćete preplatiti vožnju. Jednostavno ustrajte u svojoj ponudi. Prije ili poslije će netko pristati na tu cijenu. Tako mi se u Bakuu (Azerbajdžan) dogodilo da sam uspio smanjiti cijenu, taksista me povezao i nakon stotinjak metara vožnje udvostručio cijenu. Kada nisam pristao, vratio me na početnu stanicu pred zračnom lukom, a preuzeo me njegov kolega za moju ponuđenu cijenu. Ako ste mislili da je sve dobro prošlo, varate se. Svo vrijeme je tražio više novaca koji nije dobio.

Na tom području nema Ubera, ali je u većini država Yandex taxi (u vlasništvu ruskog „Googlea"). Vrlo je jeftin i pristupačan, ima puno vozača, a plaćanje je moguće u gotovini ili putem kartice. Jedino je nezgodno što nema, čini mi se, ograničenja starosti i veličine vozila pa ćete završiti s hrpom prtljage i suputnikom u Chevrolet Sparksu.

Dakle, službene (kako kažu oficijalne) taksije izbjegavajte jer su daleko skuplji, a nikako ne započnite vožnju, a da prethodno niste dogovorili cijenu.

 

U razgledavanje

Jednom zauvijek naučite da je malo gradova za koje treba više od jednog dana za razgledavanje! Jeste li znali da mnoge turističke grupe, posebice iz dalekoistočnih država, dolaze u Zagreb na pola dana razgledavanja i spavanje, a onda odlaze dalje prema Plitvicama ili Ljubljani, odnosno Dubrovniku. I u tih pola dana zaista vide sve zanimljivo. Tako nešto se odnosi i na sve glavne gradove srednje Azije, te Armenije i Gruzije. Pola dana do dan je potpuno dovoljno.

Ali kako razgledati nepoznati grad, posebno ako je velik i raspršen kao Taškent?

Ništa lakše. Tu je odličan jeftini metro, ali ste onda u kategoriji krtice, kako mi je rekla suputnica kada smo u organizaciji beogradskog Manga Tripa bili u Japanu i Tokio smo upoznali stalnim boravkom u podzemnoj željeznici zahvaljujući lošoj vodičkinji.

Zato je najbolje izabrati razgledavanje automobilom s vozačem koji će vam pokazati sve zanimljivosti. Kako je riječ o osiromašenom stanovništvu gotovo da nema osobe koja vas neće za 15 do 20 dolara čitav dan voziti od jedne do druge znamenitosti i pričati o njima, životu i svemu što vas zanima. Istina, na ruskom, ali se s njima i bez znanja ruskog može dobro sporazumjeti. Ipak je hrvatski slavenski jezik! Naime, rijetko tko govori engleski.

Kako doći do vozača? Dignite ruku, zaustavite ga i dajte ponudu. Ili naručite Yandex taxi i isto tako mu ponudite takvu vrstu vožnje.

 

Izleti

Krenimo od sebe. Koliko puta ste nekog turistu uvjeravali kako živimo u najljepšoj državi s najljepšim morem, najljepšim planinama, najljepšim jezerima, najljepšim gradovima i selima i s najboljom hranom?

Priznajte, bilo je takvih slučajeva! Uostalom i sami sebi ste to znali reći, zar ne?

Tako je i u drugim državama čiji turistički stručnjaci napuhuju značenje i ljepotu njihovih turističkih zanimljivosti. Srećom, postoji „gospodin Google" na kojem prije puta možete saznati dosta informacija o turističkim zanimljivostima i vrijedi li ih uopće razgledati.

Važno je zapamtiti: ne vjerujte blogerima (izravno su plaćene njihove objave) niti tzv. backpackerima koji pišu o svijetu iz perspektive siromašnog putnika!

Dobro se propitajte o cijenama u agencijama koje nude izlete, razgovarajte s taksistima ili stanovnicima za koliko novaca bi vas povezli u razgledavanja. Na ovom području u putničkim agencijama svakog stranca gledaju kao milijunaša i gotovo da nema razgledavanja grada ispod stotinu dolara. Dogovorom s domaćim ljudima sve to možete dobiti za ponekad i četvorostruku nižu cijenu!

 

A kada se umorite treba i jesti

Hrana na području srednje Azije te Armenije i Gruzije je približno slična. Osim nekoliko uobičajenih jela ruske kuhinje, ponudu čine junetina, janjetina (ovčetina) i perad, a u Kazahstanu, Uzbekistanu i Kirgistanu ždrebetina (konjetina). Sve je veći utjecaj turske kuhinje, ali jela nisu prezačinjena.

Mnoga su nam jela vrlo poznata iako su pod drugim imenima. Tako ćete naići na obične ražnjiće, šiš ćevape koji nisu na štapu, sarmu u vinovoj lozi…

U Armeniji i Gruziji je junetina žilava, u srednjoj Aziji se topi u ustima.

 

Nema napojnice

Odlazak u restorane na tom području bio je mi je kulturološki šok. Prvo, kada uđete ne osjećate neku posebnu dobrodošlicu. Dogodit će se da, sve samo mladi, konobari čavrljaju uz točionik i trebate pričekati da se odluče prići. 

Prilikom izlaska u većem broju slučajeva uopće neće obratiti pozornost na gosta i pozdraviti ga!

Jedite samo u provjerenim restoranima, a nikako u restoranima na putu. Što je dobro za domaćine nije nužno za nas Europljane koji smo navikli na druge bakterije kako u zraku tako u hrani i u vodi.

U Armeniji i Gruziji će vam istovremeno donijeti piće, predjelo i glavno jelo, što me dovodilo do ludila. Jela su im vrlo slična, zanimljiva i ukusna. Prilozi jelima su skromni.

U Azerbajdžanu su obroci mali, ali se dobro jede. 

U Kirgistanu sam jeo u restoranu Torro. Rijetko obilan i vrlo ukusan obrok.

U kazahstanskom u glavnom gradu Astani (Nur-Sultan) uopće nisam otkrio zanimljiv restoran pa sam jeo u hotelu Hilton odličnu ždrebetinu uz lošu uslugu konobarice koja ne zna engleski. Za razliku od glavnog grada u Almatyju (bivši glavni grad) nalazi se niz odličnih restorana s velikim izborom europske, ruske i domaće kuhinje. Preporučam jela od konjetine.

U Uzbekistanu se zaista dobro jede nađete li u Taškentu dobar restoran. Nisam ih nešto vidio niti tražio pa sam jeo u hotelu Wyndham (američka korporacija i hotel s četiri zvjezdice) u kojem nisu znali ispeći pizzu, pod prossiutom (šunkom) podrazumijevali su nekakvu kobasicu – kuhar jednostavno ne zna kuhati. Srećom, preko puta je bio vrhunski Hyatt Regency hotel sa savršenom kuhinjom i uslugom i, što je neobično, nižim cijenama. 

U Samarkandu je niz dobrih restorana namijenjenih turistima, a u Buhari (Bukhara) je velika razlika u kakvoći ponude. Iz prvog sam izašao jer nije imao ni besplatan wi-fi niti junetinu, ali je zato bio na odličnom položaju, i otišao u drugi u koji sam poslije stalno odlazio.

I još jedna zanimljivost: u Gruziji, Armeniji i Azerbajdžanu uopće nema napjnica, a ne očekuju ih ni u Uzbekistanu, Kirgistanu i Kazahstanu, ali neće imati ništa protiv ako im nešto ostavite. To je ostatak iz doba Sovjetskog Saveza kada se napojnicu smatralo uvredljivom prema socijalističkm radniku.

 

Isplati li se otići u Armeniju, Gruziju i srednju Aziju

Da, budući da svaka država ima nešto zanimljivo. No, niti u jednoj ne trebate boraviti više od tri, najviše četiri, dana da biste sve vidjeli. No, o tome u sljedećim reportažama.


  isprintaj članak