Odjeća za pustolovna putovanja
Prirodna vlakna poput svile i vune, koliko god mislili da su otporna, neće izdržati pustolovna putovanja. ...
Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Za razliku od raznolike indijske kuhinje, u Bangladešu prevladavaju mesna jela, a alkohola, naravno, uopće nema.
Objavljeno: 04.12.2012. 20:27  
Bangladeš - zemlja koja nudi posebno iskustvo
Bangladeš - zemlja koja nudi posebno iskustvo

Bangladeš je izuzetna zemlja koja nudi jedno posebno iskustvo, moglo bi se reći iznenađenje, kojeg su glavni nositelji njegovi stanovnici.

 

Napisao i snimio: Darko Dovedan

 

Bangladeš nije na meti turista niti će to uskoro postati. Štoviše, čak sam spomen Bangladeša kod ljudi izaziva podsmijeh. Čak ga se pogrdno upotrebljava kao metaforu kada se želi nečemu izrugati. Bangladeš ne buja kulturnim atrakcijama kao susjedna Indija i ne nalazi se na nekoj važnijoj turističkoj ruti zbog čega nije usputna stanka. Unatoč tim prividnim manama Bangladeš je izuzetna zemlja koja nudi jedno posebno iskustvo, moglo bi se reći iznenađenje, kojeg su glavni nositelji njegovi stanovnici.

 

Opušteno i veselo  

Oni nisu navikli na strance koji su u tolikoj mjeri čudna pojava da to povlači za sobom “fenomen Beatlesa”. Naime, gdjegod se pojavili, u bilo koje doba dana i noći, uvijek smo privlačili veliku pozornost. Nije to nikakva umišljenost. Vjerujte. Da smo bili atrakcija dokazivale su doslovno horde ljudi oko nas koje su nas vjerno pratile. Naučili smo s vremenom da se nigdje ne smijemo zaustavljati, jer čim bi stali, oko nas bi se okupila masa ljudi. I onda bi bilo teško krenuti dalje. No treba znati da ljudi nisu napasni, niti neugodni. Oni samo stanu i gledaju u vas. Svaki vaš pokret. S vremenom se navikneš na pratnju. Nije ništa čudno da cijeli kolodvor bulji u vas. A o restoranu da i ne govorimo. Najbolje je prepusiti se interakciji s ljudima koji vas okružuju. Tada to odjednom postane veselo i opušteno društvo. S obzirom da se radi o bivšoj britanskoj koloniji, većina natuca engleski.

 

Prvi susret

Rijetko gdje čovjek osjeti dobrodošlicu kakva je u Bangladešu. To smo shvatili već pri prvom kontaktu. U Bangladeš smo ušli sa sjevera, iz Indije. Već je bilo dosta kasno i granica je bila pred zatvaranjem. Da nije bilo ljudi koji su nam pomogli ispuniti silne formulare, morali bismo prenoćiti na granici. Ovako smo po noći ušli u Bangladeš te se našli u gradu Saidpuru u kojem smo odmah potražili hotel. Nismo htjeli riskirati s rupama na koje smo navikli pa smo rekli vozaču rikše da vozi tamo gdje je najskuplji smještaj. Na kraju je to ispao hotel od četiri dolara. Na recepciji se istaknuo jedan gospodin koji nam je pomogao da platimo vozača budući da još nismo imali bangladešku valutu taka. Kad je čuo da smo iz Hrvatske, uskliknuo je: “Ja navijam za Hrvatsku u nogometu!” Nakon toga, gospodin Johnny, kako se zvao, inzistirao je da nas počasti večerom. Istoga časa. Iako je već bilo kasno i bili smo umorni, nismo mogli odbiti njegovu pozivnicu. Na taj smo se način odmah ubacili među lokalnu ekipu koja se, naravno, okupila oko našeg stola. Johnny nije dopuštao da išta nedostaje i stalno nas je ispitivao je li sve u redu. Za razliku od raznolike indijske kuhinje, u Bangladešu prevladavaju mesna jela, a alkohola, naravno, uopće nema. 

Naš novopečeni prijatelj pozvao nas je da sutradan posjetimo njegovu kuću i upoznamo njegovu obitelj. Pomogao nam je i pri organizaciji obilaska Saidpura te je povukao veze da nam organizira vozilo prema našoj sljedećoj odrednici, glavnom gradu Dhaki.

Ujutro smo otišli zajedno na doručak. Johnny nikako nije dozvolio da mi išta platimo. “Vi ste ovdje moji gosti!” - stalno je naglašavao. Osjećali smo se glupo i htjeli smo se nekako odužiti čovjeku koji se odnosio prema nama kao starim znancima. Iako su cijene u Bangladešu više nego prihvatljive iz naše perspektive, treba reći da našem prijatelju sigurno nisu bezazlene. On je bolje stojeći u odnosu na prosjek (više od 80% stanovništva živi s 2 dolara dnevno), ali njegova je kuća izgledala dosta skromno. Spavaća soba mu služi kao dnevni boravak. Tamo nas je upoznao sa svojom velikom obitelji koja se brzo okupila. Dobroti Johnnya nije bilo kraja, a tijekom boravka u Bangladešu smo spoznali da ima još puno takvih ljudi, te da on nije izuzetak.

 

O nastanku Bangladeša

Povijest Bangladeša naizmjence su obilježila mirna i ratna razdoblja, doba napretka i doba bijede. Ovaj je prostor svjedok raznih unutarnjih borbi, ali i invazija. Tu su rasla i padala moćna carstva koja su se svojedobno bogatila trgovinom te sa sobom donosila kulture iz raznih zemalja.

Nakon zlatnog razdoblja mogulske vladavine koja je ostavila za sobom veličanstvenu arhitekturu palača i džamija, došla je europska era. Desetljećima su se Portugalci, Nizozemci, Britanci i Francuzi borili za premoć na indijskom potkontinentu. Na kraju je prevladala moćna British East India Comapny. Već je pod britanskom kapom došlo do jasne diobe između hinduističkog i muslimanskog stanovništva što će rezultirati odvojenim samostalnim državama nakon odlaska Britanaca. Sa završetkom Drugog svjetskog rata dolazi do raspada europskog kolonijalizma. Iako je Mahatma Gandhi zagovarao jednu državu, uz Indiju 1947. nastaje Pakistan, i to Zapadni i Istočni, koji su razdvojeni indijskim teritorijem u udaljenosti od preko 1500 km.

Iako su dva Pakistana nastala na bazi solidarnosti islamske vjere, malo ih je stvari povezivalo. Sva je administracija bila u Zapanom Pakistanu, što naravno, nije odgovaralo istočnoj polovici. Bilo je samo pitanje vremena kada će doći do osamostaljenja istočnog dijela. Nažalost, kada je došlo do tog trenutka, to se odvilo u kaosu. Nova država Bangladeš rođena je u ratnom okruženju te s uništenim gospodarstvom. To je bilo 1971. godine. Da stvari budu još gore, uslijedila je velika nestašica hrane koja je još više unazadila zemlju. Prije šest godina, pakistanski predsjednik Musharraf posjetio je Bangladeš i ispričao se za ulogu svoje zemlje u ratu za oslobođenje.

 

Riječna država

Gledajući satelitsku mapu Bangladeša čini se kao da cijelo područje neodoljivo podsjeća na razgranati krvožilni sustav. Splet rijeka i riječnih rukavaca tvore glavno zemljopisno obilježje ove nizinske države. Veći dio bangladeške obale na Indijskom oceanu čini najveća delta na svijetu, delta rijeke Ganges.

Glavnina puteva ide rijekama tako da su gotovo svi gradovi luke, kao i glavni grad Dhaka, na njima. Jedinstveni je doživljaj putovati parobrodom promatrajući život uz rijeku. To je pravi način za upoznavanje zemlje i njenog pulsa života. Svi su barem jednom čuli za neku brodsku nesreću u bangladeškim vodama. Brodovi su uvijek prenatrpani, pogotovo na donjoj palubi koji je rezervirana za putnike druge i treće klase. Na katu, u malom zatvorenom dijelu nalazi se nekoliko soba prve klase koja jedino možemo nazvati “de luxe” u uspordbi s ostatkom

broda. Kako putovanja mogu trajati i po nekoliko dana, kabine su više nego dobrodošle. Jedini je problem što sobe prve klase treba rezervirati tjednima unaprijed jer se brzo rasprodaju. Zbog ubrzanog tempa putovanja nismo imali vremena za bolju organizaciju te smo karte za brod sređivali u Dhaki na licu mjesta. Mislim da je u ovom trenutku prvo potrebno razjasniti koji je to uopće proces da se dođe do luke i pronađe valjani brod. Kako bi se to shvatilo, treba znati da glavni bangladeški grad predstavlja iskonski kaos te je pravi izazov za putnika. Nebrojene rijeke rikša, vozila, autobusa, pješaka čine nepreglednu izmiješanu masu koja je uvijek u protoku tako da taj prividni metež zapravo izvrsno funkcionira. Dhaka ima 14 milijuna stanovnika, a Bangladeš je jedna od najgušće naseljenih država na svijetu. Površinu malo manju od tri Hrvatske nastanjuje 150 milijuna ljudi!

 

Brodski stanovnik dugog repa

E, sada kad postoji barem približna slika o tome kako diše Dhaka, lakše je zamisliti kako mora izgledati luka prepuna ljudi i buke bez ikakvih oznaka koje nam ionako ne bi pomogle. Trebao nam je brod za Khulnu, veliku luku na jugu, koja je glavno polazište za posjet Nacionalnom parku Sunderbans gdje se nalazi zadnje prebivalište veličanstvenog benglaskog tigra.  

U trenutku traženja karte za brod koji isplovljava iste večeri, ne očekuju se slobodne kabine. Čak ni one u drugoj klasi. Sva je sreća da su mornari prepoznali priliku da zarade koju taku te su nam prepustili svoje kabine. Njihove su smještene uz gigantski motor koji milozvučno prede i lijepo uspavljuje. Naprosto je teško opisati sliku života na brodu gdje su ljudi nagurani kao sardine i gdje danima zadovoljavaju

potrebne životne funkcije. Promatrajući po danu život uz rijeku s broda, misli odlutaju, i zaboravi se na klaustrofobičnu kabinu u koju je prošle noći posjetio brodski stanovnik dugog repa. Brod je u Khulnu kasnio samo šest sati. To je zbog toga jer smo jedno jutro ostali dugo usidreni nasred rijeke zbog guste magle. Kad se razbistrilo uočili smo puno brodova nasukanih na obale, iako su riječni tokovi katkad toliko široki da se činilo kao da smo na moru.

 

Jači tlači

Uz rijeke tu je i cestovni promet. Vožnja autobusom u Bangladešu predstavlja pravi rulet zato jer su vozači strašno neoprezni. Možda nećete biti sudionikom neke nesreće, ali sigurno ćete vidjeti prevrnuta vozila uz cestu. Autobusu se svi moraju sklanjati u stranu, a tu mu prednost osigurava njegova masa. Jači tlači. Ako mu se ne makneš, pomest će te. Svima je to jasno i nitko se oko toga ne uzrujava. Kada se putuje po Bangladešu bilo kojim načinom treba imati puno strpljenja. Bez obzira na to, jedno je siguno, a to je da u Bangladešu nikad nije dosadno.

 

 

Informacije o Bangladešu:

 broj stanovnika: 150 milijuna

 površina: 147 570 km2

 religija: 83% islam (sunni), 16% hinduizam, 1% kršćanstvo i budizam

 granice: sa svih strana okružena Indijom, a na jugoistoku granica s Mianmarom

 vremenska zona: +6 GMT

 najveći gradovi: Dhaka, Chittagong, Khulna

 25% stanovnika živi u gradovima

 u poplavama 1998. živote je izgubilo tisuću ljudi, a 30 milijuna je ostalo bez domova. Zadnja velika poplava je bila u lipnju 2007. godine

 Dhaka proizvodi 200 filmova godišnje pa je znana kao “Dhallywood”

 

  isprintaj članak