Prirodan hidrogel kao ekološko rješenje za suše
Bečki znanstvenici razvili su hidrogel od potpuno prirodnih sirovina koji dugoročno poboljšava kakvoću tla. ...
Glačalo i glačanje
Kada kupujete novo glačalo obavezno provjerite ima li odgovarajući atest tj. zadovoljava li sigurnosne sustave u našoj zemlji. ...
U Baški otvorena trgovina ručno rađenih mirisnih suvenira
Nakon što su se 15 godina prodavali na štandu, ručno rađeni suveniri Kiki dobili su trgovinu. Iako je dolazak turista na Krk neizvjestan, vlasnica obrta Suzana ...
Anketa


NALAZITE SE U
A zašto se Suza smjestila nedaleko Batine teško je reći
Objavljeno: 16.08.2011. 21:33  
Baranja
Baranja
Zmajevac se na mađarskom naziva Vereš Marta, ili u prijevodu Riđa Marta. Legenda govori o zločestoj vlastelinki koja je nekada davno naplaćivala zlatnik za prijelaz preko Dunava. Siromašne je ljude, koji nisu imali čime platiti, tjerala da danima obrađuju njene vinograde. Kada je za to saznao kralj, u strahu od kazne, sa svojom se svitom strovalila u Dunav, a mjesto na kojem je to učinila i danas nosi njeno ime.


Napisao i snimio: Željko Marušić


Priču o zanimljivom Parku prirode Kopački rit ostavljamo za drugu zgodu i hitamo put dvorca Tikveš koji su izgradili i koristili Habsburgovci, a nakon njih dinastija Karađorđevića. Kasnije je u njemu Josip Broz Tito ugostio brojne državnike i slavne ličnosti. Već sama činjenica da je Ranković dao u dvorac ugraditi prislušne uređaje turistička je atrakcija. Kao i kupaonica Jovanke Broz, supruge preminulog predsjednika nesvrstane Jugoslavije.

Povijesne osobe kao lovci

Baranju je 30. siječnja 1699. godine austrijski car Leopold I. dodijelio kao posjed princu Eugenu Savojskom kao nagradu za zasluge u borbi protiv Turaka koji su taj kraj opustošili. Njegovim dolaskom stižu i njemački trgovci i obrtnici koji oživljavaju taj kraj, krče šume i šikare, a močvare pretvaraju u plodnu zemlju. Kreće se s organiziranim lovstvom pa su tu lovile poznate povijesne ličnosti poput cara Franje Josipa I., pruskog cara Hohenzollena, Karađorđevića, te Tita koji je bio domaćin mnogim državnicima poput Hruščova, etiopskog cara Haile Selasija i drugih.

Svijet pustara

Sredinom sedamnaestog stoljeća, nakon ukinuća kmetstva, nastala su usred polja mala usamljena naselja nazvana pustare. U njima su nadničari živjeli i radili za vlastelu, a zauzvrat su dobili usluge liječnika i ljekarnika, trgovinu, gostionicu i slično. Danas su pustare gotovo u potpunosti napuštene, uz iznimku Kneževa, koje se vremenom razvilo u mjesto.

Podzemne nastambe

Posebno značajna je pustara Jasenovac kod Kneževih Vinograda s odlično sačuvanom kućom upravitelja. U njoj su danas neki drugi stanari koji će ispričati kako je daleke 1960. godine kroz glavna vrata, danas zaključana i izvan uporabe, u stan upravitelja Petanjeka ušao Josip Broz Tito u društvu predsjednika Sovjetskog Saveza, a povodom otvaranje svinjogojske farme Prosinec.
Šteta je što u Kneževim Vinogradima pričaju o turizmu, a nisu iskrčili već pravu prašumu ispred gatora. Naime, u naselju Derjan na izlazu iz mjesta nalaze se izbušeni tuneli u brdu - gatori. Izgrađeni su početkom osamnaestog stoljeća, a u njima su do pred dvadesetak godina živjele isključivo romske obitelji. Čak su i krušne peći i dijelovi namještaja bili izrađeni od zemlje uz korištenje vrlo malo drveta ili okova.

Svijet odličnih vina

Na južnim padinama Padinske skele - zvane baranjske planine, iako je najviši vrh visok svega 243 metra, prve vinograde zasadili su još Rimljani. Uostalom, smatra se kako ime Baranja dolazi od mađarskih riječi bor za vino i anya što znači majka. Novi zamah vinogradarstvo dobiva u 17. stoljeću kada se u mjestima Zmajevac i Suza grade prvi podrumi. Ovi jedinstveni vinski podrumi - gatori, ukopani su u padine brda i izgledaju kao tuneli. U njima je stalno ista temperatura, što je vrlo dobro za vina koja se u njima čuvaju. Na nekim mjestima su, kao kod Batine, ispred njih izgrađene kuće u kojima se prerađuje grožđe u vino.

Batina i Suza

Spomenuli smo Suzu, a zašto se smjestila nedaleko Batine teško je reći. No, osim neobičnih imena povezuje ih i cesta koja donedavno nije bila ucrtana ni na jednoj autokarti. A zašto je tako, saznajte, kao i mi, u Baranji na licu mjesta.

Ritska zemlja

Neizostavno treba posjetiti Karanac u kojem je seosko turističko gospodarstvo obitelji Sklepić. Neka vas ne iznenadi ukoliko naiđete na domaćina kako jaše na konju. U ovoj tradicionalnoj panonskoj kući, posebnoj od načina izgradnje do rasporeda prostorija, doista je moguće doživjeti ugođaj proteklih vremena. Nazvane su "nabijače" jer su nabijene od žutog lesa, zemlje i cigle, a nekada su bile pokrivane slamom i trskom. Zanimljivo je kako je ovo treći položaj sela. Budući da je često plavljeno jer su bili preblizu ritske zemlje selili su se čak tri puta.
U blizini je i Baranjska kuća - sretan spoj restorana i seoskog turizma. Gostima su na raspolaganju seoski ugođaj gostionice, otvoreni restoran s krušnom peći, ražnjem i ostalim pomagalima koji će pridonijeti slasnim zalogajima, dok se dušu može nahraniti malim muzejom, pogledom i šetnjom pravim seoskim dvorištem te boravkom u pravoj domaćoj kuhinji.

Zločesta vlastelinka

Kako ovdje vole reći da Dalmatinci piju od radosti, Međimurci od tuge, a Baranjci od jutra, u skladu s navedenim najbolje je krenuti put vinskih podruma u Zmajevcu. Inače, Zmajevac se na mađarskom naziva Vereš Marta, ili u prijevodu Riđa Marta.
Za  ovo mjesto vezana je legenda o zločestoj vlastelinki koja je nekada davno naplaćivala zlatnik za prijelaz preko Dunava. Siromašne je ljude, koji nisu imali čime platiti, tjerala da danima obrađuju njene vinograde. Kada je za to saznao kralj, u strahu od kazne, sa svojom se svitom strovalila u Dunav, a mjesto na kojem je to učinila i danas nosi njeno ime.
I još nešto: na jednom kraju Zmajevca se nalazi katolička, a na drugom kalvinska reformatorska crkva. Dok je u prvoj obred na hrvatskom u drugoj je na mađarskom jeziku.

Batinska bitka

Osvježenje na našem putu bit će Batina u kojoj se iza guste šume skriva široki Dunav. Vjerovali ili ne, iako je Baranja smještena između Drave i Dunava, Batina je jedino baranjsko mjesto smješteno uz Dunav.
Nekadašnje selo ribara i turistički centar Baranje s riječnom lukom, Batina je poznata po čuvenoj Batinskoj bitci u II. svjetskom ratu kada je u studenom 1944. godine poginulo 1.297 ruskih vojnika. U znak sjećanja podignut je veleban spomenik poginulim vojnicima s kojeg se pruža  prekrasan pogled na Dunav i Vojvodinu.
Odlično održavanje spomenika i okolice djelomično plaća Ruska Federacija, a o bici se sve može saznati u manjem muzeju u kojem je moguće kupiti i baranjske rukotvorine te uratke tamošnjih slikara.  
Turizmu pridonosi i Zeleni otok ili Otok ljubavi, kako ga Baranjci vole nazivati. Smješten je uz kraj moćnog Dunava koji ga redovito poplavljuje što očito ne smeta vikendašima.

Podunavska šokadija

Poseban doživljaj je vožnja Podunavskom šokadijom kroz Draž, Gajić i Topolje. U Dražu se, gotovo neprimjetno smještena na ulazu iz pravca Batine, nalazi kapelica Sv. Vodice, uz koju se vezuju brojne priče i legende, a jedna od njih govori o ukazanju Male Gospe.
Nedaleko Topolja je barokna crkva sv. Petra i Pavla čija je izgradnja dovršena 1722. godine u čast protjerivanja Turaka i slavne pobjede Eugena Savojskog u bitci kod Sente u Vojvodini. Zbog pjeskovitog podunavskog tla kod rukavca Puškaš, toranj crkve se rušio osam puta pa tako danas ne postoji. U Topolju se nalazi i Šokačka kuća s prikazom nekadašnjeg šokačkog života, a u lipnju se održava priredba Baranjski bećarac.
 

U glavnog gradu Baranje

Na području današnjeg Belog Manastira, kažu, bila je rimska utvrda Mons Aureus, a poslije je ugarski palatin u mjestu Pel podigao samostan Sv. Mihovil koji se vjerojatno nekada zvao Monoštor.
Tako je nastao Pel Monoštor. Ime Beli Manastir dobiva 1918. godine kada ga, zajedno s današnjom Baranjom u Hrvatskoj, pripaja Srbija. Danas u Belom Manastiru žive Mađari, Nijemci, Hrvati i Srbi koje ljeti možete naći kako se praćakaju na tamošnjem bazenu.

Neotkrivena Baranja

Naš mali kružni obilazak završit ćemo putujući kroz Dardu koja je nekada bila važna strateška točka na dunavskoj granici kojom je prolazila prometnica od Murse (Osijek) do Aqvinicuma (Budimpešta). Godine 1848. Kazimir Esterhazy u Dardi je sagradio zamak koji je danas kulturni spomenik, a ljeti treba otići na kupanje do jezera Đola.

Vlak bez voznog reda

Povijesna župa Čeminac (Laskaffalu) potječe iz vremena cara Josipa. Naselje Čeminac je nastalo između 1716. i 1723. godine na imanju grofa Esterhazyja, a stanovnici su bili Nijemci koji su doselili većinom iz njemačke pokrajine Schwarzwald. Danas u Čemincu žive Hrvatski uglavnom stigli "vlakom bez voznog reda" iz Hrvatskog zagorja. Dodajmo kako se u Čemincu nalazi i "Baranjaska katedrala" - najveća crkva u ovom dijelu Hrvatske.

  isprintaj članak