Prodaja kineskih 5G pametnih telefona trebala bi doseći 140 milijuna komada 2020. godine
Kineska prodaja 5G pametnih telefona u srpnju iznosila je blizu 14 milijuna komada, što je 239 posto više u odnosu na siječanj ...
Plesni stilovi koji će vam poboljšati tjelesnu spremnost
Ples je jedan od najvažnijih načina rješavanja kalorija, a istovremeno se zabavljate. ...
Stvari koje nikako ne pripadaju u perilicu rublja
Ako želite uštedjeti novac i ako želite da vaša perilica rublja dobro i dugo radi, onda budite oprezni da sljedeći predmeti ne uđu u nju. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kolumna
Turisti se iznenada pojavili i zakrčili čak i moju omiljenu poludivlju plažu
Objavljeno: 06.08.2020. 20:14  
Bez ikakvog truda, u pet dana skupio sam četiri prigovora
Bez ikakvog truda, u pet dana skupio sam četiri prigovora

Nakon samo pet dana u svom uobičajenom mjestu za ljetni odmor, ne nedostaje mi priča o domaćinima i njihovom nedovoljno susretljivom odnosu prema gostima koji su se, unatoč katastrofičnim najavama za turistički sektor zbog pandemije covida-19, ipak pojavili i u jednom trenutku zakrčili čak i moju omiljenu poludivlju plažu.

 

Napisao i snimio: Milorad Michelin

 

Slučaj 1

„ZARIJ PRSTE, GONI ĆEVAPE PREKO IZVORA!"

Jedina mesnica u selu nije mi najomiljenije mjesto za kupovinu mesa, iako imaju uvijek svježe meso i, mora se priznati, kvaliteta je neupitna. No, svojim cijenama, higijenskim navikama iz 1970-ih i komunikacijskim vještinama me nekako - odbijaju.

Kužim, komunikacija nije prva stvar što mesari nauče u svome zanatu, iako je jedna od najvažnijih stvari u prodaji i radu s ljudima. Nije bilo reda, nitko nije čekao. Moja stara poznanica bila je u prostoru i nešto skupljala. Uputio sam joj nekoliko ljubaznih riječi jer se nismo vidjeli godinu dana. I dok smo mi tih 20 sekundi čavrljali, prekida nas nestrpljivo „Izvolite?”. Razumijem da čovjek ima posla i u „backstageu” (stražnjem prostoru), ali mogao se nadovezati na ljubaznu razmjenu jednom uljudnom rečenicom, umjesto da je prekinuo našu. A spominjalo se i vrijeme i vrućina tih dana...

Dobro, okrećem se prema njemu. Poštujem njegovo vrijeme, vjerojatno ne i dovoljno ako je suditi po njegovom nastupu. Cijene nisu istaknute uz meso koje je u izložbenom hladnjaku izloženo prilično kaotično - sjećate se onoga „sve je u prezentaciji”?

-           „Koliko su pileća prsa?” - upitam.

-           „63 kuna kilo” - odgovara.

-           „Uh, da su zlatna, 63 mi je malo praviše”- malo provokativno kažem.

-           „A, čuj prijatelju, zlatna ili ne zlatna, domaća su” - nadovezuje se.

-           „Dobro. Što imate ispod 50 kuna?”

Krene nabrajati i nakon tri proizvoda odustaje i pokazuje mi na zid s nemušto nalijepljenim A4 papirima na kojima je ispisan po jedan proizvod. Vrhunac grafičkog dizajna me odbio da se nastavim baviti time, pa sam krenuo u spašavanje ovog razgovora pitanjem:

-           „A pošto su ćevapi?”

-           „48 kuna kilo.”

-           „Dobro, dajte mi 20 komada.”

I onda kreće covid-19 „novo normalno” kultura. U vrijeme pandemije očekivao bih da maska bude preko lica te da mesar stavi svježe rukavice kada krene po moj obrok ćevapčića. Maskica pod bradom, a rukavica - nigdje. Mislim si - dobro, ionako ću ih peći, pa će sve biti dobro. Ali, brate, ima i onih koji ti tome ne bi progledali kroz prste.

 

Slučaj 2

„LJUBITELJI PIZZA SU NIŽA VRSTA”

Sin nas je odlučio počastiti pizzom pa smo otišli na najnovije od tri-četiri mjesta gdje se u selu može nešto pojesti. Dobro smo raspoloženi, ulazimo na terasu koju smo htjeli „ovjeriti”. Nevjerojatno kako već na dolasku osjetim da nešto neće biti kako bi trebalo.

Konobarica nas dočekuje bez osmjeha. U redu, ne tražim da mi se usiljeno smiju.

-           „Oprostite, imate li pizze?” - upitam.

-           „Hoće li biti samo pizze ili kombiniarano?” - umjesto odgovora dočeka me pitanje, koje već budi sumnju, pa idem s ispipavanjem.

-           „Pa mislili smo uz pizze uzeti i piće.”

-           „Ako ćete jesti samo pizze, onda vas molim na stolove unutra ili ispred” - odredila je naše mjesto umorna konobarica.

Da napomenem da je „ispred” na samoj ulici kojom prolaze automobili. Supruga me spriječila da „raspravim” zašto kune, moga sina koji obožava pizzu, nisu dovoljno dobre da za njih sjedimo na terasi. Cijena pizza je između 60 i 70 kuna.

 

Slučaj 3

„DOBRO DOŠLI! TO ĆE BITI 400 KUNA”

Nakon godina iščekivanja na vrlo prometnom križanju državne i županijske ceste na samom ulazu u selo izgrađen je kružni tok. O, kakvo je to lijepo unapređenje prometnog rješenja u kojem će sigurno biti puno manje prometnih nezgoda i čekanja dok se kolone turista povlače prema kontinentu ili su u navali na turističkih odredišta nedalekog otoka.

No, drugo prometno rješenje, ono „prometa u mirovanju”, nasmijalo me. Baš ove godine mjesna je vlast odlučila uvesti naplatu parkiranja. Cijena nije pretjerana - 5 kuna na sat. Parkiranje naplaćuju sedam dana u tjednu od sedam ujutro do devet sati navečer. Jedino „pravo, veće parkiralište” je blizu obale na kojoj je šljunkom nasuta površina, na kojoj ne mogu biti iscrtana parkirališna mjesta. U Pravilniku još stoji odredba da svi mogu kupiti sezonsku kartu koja stoji 400 kuna.

Pravilnik je donesen 13. travnja, mjesec dana od uvođenja karantene. Naplata je stupila na snagu 1. srpnja.

Stvarno? Baš ove godine uvodite parkiranje?

Predlažem da u reklamne materijale dodate: „Dobro došli dragi vjerni gosti, hvala vam što spašavate sezonu i nas ovdje. To će biti 70 kuna, ako zaboravite platiti parkiranje, a najbolje da nam odmah ostavite 400 kuna za sezonsku kartu, pa da i dalje bezbrižno toćate noge u moru.”

 

Slučaj 4

„IDUĆA DVA TJEDNA SU KLJUČNA”

U mjesnoj pekari u središtu sela radnice se zaista pridržavaju epidemioloških mjera: ulazi se jedan po jedan, djevojke nose maske, a kruh i dalje liijepo miriše. Dok sam plaćao svoj izbor pekarskih proizvoda shvatio sam da blagajnica nije baš sretna, ali da se ne obraća meni. Osvrnuo sam se i ugledao čovjeka bez maske preko usta i nosa.

-           „Ako možemo mi, možete i vi, gospodine” - obratila mu se.

-           „Entschuldigung” - nasmijavši se navuče majicu preko lica.

A slušamo da u Njemačkoj naplaćuju kazne onima koji u trgovinu uđu bez maske.

Ne spominjem ovo kao povod za raspravu o korisnosti/štetnosti zaštitnih maski za lice, već o poštivanju i prihvaćanju pravila kako kod sebe, tako i bilo gdje drugdje, o solidarnosti i obziru prema drugima.

Ali more je i dalje kristalno čisto, dok netko ne ispusti nešto što ga lagano zapjeni...

  isprintaj članak