Mjesec na dan rođenja utječe na naše osobine
Ukoliko ste rpđeni u vrijeme punog Mjeseca potpuno ste drugačiji od osoba rođenih u doba polumjeseca. ...
Bosch započinje sezonu grijanja novim rap videozapisom
IFA 2019.: sezona počinje uz pametni i povezani sustav grijanja EasyControl ...
Mirovinu prima već 68 godina!
Više od 500 građana Srbije prima mirovinu duže od pola stoljeća! ...
Anketa


NALAZITE SE U
To je prava umjetnička radionica prirode i biser goranskih planina
Objavljeno: 12.05.2014. 10:31  
Bijele stijene - biser goranskih planina
Bijele stijene - biser goranskih planina

Natpis Bijele stijene

 

U sklopu Velike Kapele na prostoru Gorskog kotara najatraktivniji dio su svakako Bijele i Samarske stijene, dvije skupine izrazito slikovitog kraškog reljefa.

Prije odlaska i obilaska Bijelih stijena, bisera među goranskim planinama, nekoliko savjeta. Na izlet krenite rano ujutro. Nemojte ići po vlažnom vremenu ili poslije kiše jer je staza strma i skliska, već izaberite sunčan i vedar dan da vas Bijele stijene zabljesnu svojom blještavom bjelinom koju ćete pamtiti. I još nešto, u Tuku svratite u planinarski dom u kojem ćete dobiti detaljne upute kamo i kako dalje, a možda u njemu sretnete nekoga s istim ciljem. U većem društvu će biti ugodnije i ljepše.

Automobilom skrenite kod Delnica prema Mrkoplju i Tuku. Put se nastavlja šumskom cestom odnosno tzv. Begovom stazom prema Jasenku. Iza vas će ubrzo ostati Matić poljana i Tučka plana. Zaustavite se na trenutak kod Marinog groba, kri­žanja dviju šumskih cesta, na kojem su pobodena u zemlju dva drvena križa. Jednom davno na tom su mjestu, u snježnom nevremenu stradali seljanka Mara iz Jasenka i njeno dijete. Istina ili legenda? Bez obzira na odgovor, lijepo je da se ovo mjesto obilježava, čuva i spominje.

Slijedi još kraća vožnja do odvojka šumske ceste. Tu ostavite automobil. Odavde prema vrhu vodi markirana pla­ni­nar­ska staza. To je ujed­no i najbliži prilaz vrhu, a planinarima je poznat kao prilaz i uspon kroz Rusov jarak. Na Bijele stijene se, naravno, može doći i drugim planinarskim stazama, ali su one teže i zahtjevnije. Posebice Vihoraški put koji povezuje Bijele i Samarske stijene. Ipak, ishodište svih prilaza i puteva je cesta Mrkopalj-Jasenak, odnosno već spomenuta Begova staza čije ime iz potječe još iz turskog doba.

Staza je strma i vijuga kroz bukovu šumu. Nakon pola sata hoda postaje blaža i za petnaest minuta dovest će vas do planinarskog doma i planinarskog skloništa. U skloništu je uvijek vrlo živo. Tu odložite naprtnjače i krenite na vrh.

Pri tom usponu treba se malo rukama pridržati za stijenu ili čeličnu sajlu koja je postavljena radi sigurnosti. Ipak je sve to bezopasno. Vrh je 1334 metara nad morem. Sunce je visoko i stijene će vas zabljesnuti bjelinom. To stvarno treba vidjeti. Svuda stijene i kameni kukovi čudesnih i neobičnih oblika. Zaobljeni, čunjasti, ižljebljeni, prstasti... To je prava umjetnička radionica prirode i biser goranskih planina.

S vrha se proteže pogled na Bjelolasicu, Velebit, Učku, Risnjak, Samarske stijene i na niz drugih planina. Obavezno fotografirajte. Pti povratku se provucite kroz jedan uski prolaz i doći ćete do "snježnice" - jame s vječnim snijegom.

Za otkriće Bijelih stijena, u planinarskom smislu, zaslužan je lugar iz Begova Razdolja, koje je najviše stalno naseljeno mjesto u Hrvatskoj, Jakob Mihelčić koji je 1899. g. odveo na vrh Dragutina Hirtza. Kasnije su Dragutin Hirtz i njegov sin Miroslav objavili čitav niz putopisnih i znanstvenih analiza o Bijelim stijenama pa su ih na taj način približili brojnim planinarima i izletnicima. Njima u čast planinarsko sklonište je nazvano imenom Miroslava Hirtza.

Nedaleko od mjesta gdje je danas planinarski dom, podignuta je 1928. g. Hirčeva kuća. Tijekom vremena ona je dotrajala i istrunula, tako da je sada ostala samo njena šterna. U funkciji je pa i danas možete zagrabiti vodu i utažiti žeđ.

Danas Bijele stijene imaju i planinarski dom i planinarsko sklonište. U domu se dežura vikendom preko ljeta, a sklonište je stalno otvoreno za prihvat planinara i izletnika te opremljeno najnužnijim inventarom. Cijeli ovaj prostor je strogi rezervat prirode, područje u kome je priroda ostala neizmijenjena i namijenjena isključivo znanstvenom iztraživanju, planinarima i izletnicima. U takvom rezervatu nije dozvoljena nikakva ljudska aktivnost nego se priroda ostavlja njenoj vlastitoj evoluciji. I zato, kad posjetite Bijele stijene, poštujte to pravilo.


  isprintaj članak