Prvi strip na svijetu

Strip je pridonio nazivu "žuti tisak" za novine i časopise sa senzacionalističkim sadržajem. ...
Boraks – Počnite ga koristiti u svakodnevnom životu

Boraks je prirodni mineral koji nastaje sezonskim isparavanjem slanih jezera, a sastoji se od vode, natrija, kisika i bora. ...
Svaki peti rimski car rođen je u Srbiji
Jeste li znali da je od 18 rimskih careva, svaki peti rođen na području današnje Republike Srbije? ...
Anketa


NALAZITE SE U
Od svih bolesti iz skupine zoonoza bjesnoća je svakako najteža i najopasnija bolest
Objavljeno: 22.07.2013. 16:07  
Bjesnoća
Bjesnoća

Od svih bolesti iz skupine zoonoza bjesnoća je svakako najteža i najopasnija bolest. Zbog sigurnog smrtnog ishoda kod  oboljelog svaki izletnik, ali i putnik u međunarodnom prometu, mora biti upoznat s ovom mogućom i prikrivenom opasnošću.

 

Napisao: prof.dr.sc. Darko Ropac

 

Od svih bolesti iz skupine zoonoza bjesnoća je svakako najteža i najopasnija bolest. To je stoga što se radi o teškoj i zasigurno smrtonosnoj bolesti, kako za životinje tako i za čovjeka. Uzročnik bolesti je virus koji se razmnožava u mozgu i drugim dijelovima središnjeg živčanog sustava. Zbog sigurnog smrtnog ishoda kod oboljelog svaki izletnik, ali i putnik u međunarodnom prometu, mora biti upoznat s ovom potencijalnom i prikrivenom opasnošću. Stoga je dobro raspitati se kod epidemiologa u zavodima za javno zdravstvo ima li u zemlji u koju putuju bjesnoće, posebice među ljudima, ta kakav je nivo zdravstvene zaštite. Tom prigodom će stručnjak procijeniti je li potrebno putnika preventivno cijepiti (ovisno o razlogu putovanja, dužini boravka i mogućoj izloženosti zarazi).

 

Bolest traje prosječno pet, a najdulje 13 dana

Najbolje proučena klinička slika i tijek bolesti je kod psa stoga što je pas od svih domaćih životinja najčešće izložen ovoj bolesti i što je po svojoj prirodi najbliži čovjeku, kao čuvar kuće, stada ili lovački pas. No bolest slično protječe i kod drugih mesojeda (mačka, lisica, vuk). Svaki onaj koji drži psa u svojoj blizini, a posebice se to odnosi na naše lovce, mora imati na umu da je uvijek moguća pojava bolesti ako pas nije propisno cijepljen i tako zaštićen od zaražavanja virusom bjesnoće.

Razdoblje inkubacije, a to je vrijeme od zaražavanja pa do pojave prvih simptoma bolesti, kod psa većinom traje od tri do šest tjedana, a katkad i od 14 dana do više godina (što je rijetkost). Bolest se u psa može javiti kao tipična ili manijakalna te kao tiha ili depresivna bjesnoća.

U početku bolesti pas se nerado odaziva na pozive, skriva se, laje bez razloga, ne jede uobičajenu hranu ali uzima strane predmete i guta ih. Gutanje postaje otežano a iz usta se cijedi slina. Ovaj stadij traje do tri dana. Kako bolest napreduje javlja se bješnjenje psa, trga se s lanca, grize sve do čega stigne, napada druge pse, životinje i čovjeka, obično odluta od kuće. Konačno nastupa paraliza grkljana i ždrijela te oduzetost nogu i trupa, a pas ugiba od zagušenja. Kod manjeg broja oboljelih bolest protječe kao tiha i teže prepoznatljiva zaraza. Bolest traje prosječno pet, a najdulje 13 dana.

Kod mačke bolest je vrlo slična onoj kod psa. Mačka u početnom stadiju bolesti bezrazložno mijauče, a u stadiju uznemirenosti grize i grebe. Pri tome često napada i skače u lice.

Od divljih životinja bjesnoći su najčešće izloženi lisica i vuk. Kod ovih životinja je tijekom bolesti karakteristično promijenjeno ponašanje prema prirodnim neprijateljima i čovjeku. Dolaze u neposrednu blizinu čovjeka i njegovih nastambi a ponašaju se kao "pitome".


Sva područja naše Republike su zaražena bjesnoćom, osim jadranskih otoka

Prema podacima Uprave za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva tijekom godine prosječno se utvrdi bjesnoća kod 400 do 500 životinja, od čega se u oko 95% slučajeva radi o bjesnoći lisica, a posve iznimno o bjesnoći neke druge divlje ili domaće životinje. Prema tome lisica u našim krajevima predstavlja glavni spremnik i izvor bjesnoće u prirodi. Sva područja naše Republike su zaražena bjesnoćom, osim jadranskih otoka. Stoga turisti i izletnici ne smiju dirati lisicu koja se ponaša "pitomo" niti uginule divlje životinje.

Spomenuto Ministarstvo svake godine propisuje obvezu zaštite od zaraznih bolesti kod životinja. Tako je određeno da se sve pse ima cijepiti protiv bjesnoće do 31. ožujka u godini ili najkasnije 14 dana od navršena tri mjeseca starosti. Istovremeno se vrši oslobađanje od parazita ehinokoka tzv. dehelmintacijom. Broj pasa u Hrvatskoj varira između 245.000 i 250.000. Registracija pasa je u nas obvezna, a svi neregistrirani i psi bez vlasnika se hvataju i uklanjaju. Broj takvih varira godišnje između 5.000 i 7.500 životinja. Točan broj mačaka nije poznat jer njihova registracija nije obvezna. Kako bi se spriječila urbana bjesnoća svi psi moraju biti preventivno cijepljeni. Naravno, postoji i cijepljenje nakon ugriza na bjesnoću sumnjive životinje. Svrha je stvoriti aktivni imunitet i tako spriječiti zaražavanje. Cijepljenje je posebice značajno kod lovačkih pasa kao i pasa na selu koji mogu biti u dodiru s oboljelim divljim životinjama, najčešće lisicom. Stoga vlasnici pasa moraju voditi računa o zakonskoj odredbi redovitog cijepljenja svojih ljubimaca protiv bjesnoće. Prosječna procijepljenost pasa u nas je oko 97% od ukupnog broja. Cijepljenje mačaka je na dobrovoljnoj osnovi. Godišnje se cijepi približno 2.500 mačaka. Prema Zakonu svi psi i mačke lutalice trebaju biti eutanazirani.

Zadnjih godina uspješno se obavlja aktivna zaštita cijepljenjem lisica u prirodi. To se izvodi postavljanjem ampula s cjepivom u mamac od mesa koje lisica pojede. Takvo oralno cijepljenje provedeno je u nekim dijelovima Hrvatske uz nesebičnu pomoć lovaca i djelatnika Hrvatskih šuma. Ova, inače vrlo kvalitetna zaštita, nije dovela do očekivanog pada broja bijesnih životinja na cijelom području Hrvatske jer je provedena na ograničenoj površini, a ne može biti do kraja uspješna jer se u nama susjednoj Bosni i Hercegovini ova mjera ne provodi (za razliku od Slovenije).

 

Tijek bolesti i zaštita kod čovjeka

Čovjek se može zaraziti ugrizom bijesnog psa ili duge zaražene životinje. Ako nije zaštićen cijepljenjem, bolest protječe kroz iste razvojne stadije i redovito završava smrću. U čovjeka uglavnom dolazi u obzir zaštita nakon ugriza ili doticaja s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom. Profesionalno eksponirani mogu biti redovito preventivno cijepljeni. To su osobe koje se bave lovstvom (lovočuvari, lovnici i oni koji se osposobe za guljenje lisičjeg krzna). Obično se daje kvalitetno, visoko imunogeno i praktički nereaktivno cjepivo. Za zaštitu neposredno ugroženih osim cjepiva daju se životinjski ili ljudski imunoglobulini.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tijekom godine zbog opasnosti od bjesnoće (ugriz, ogrebotina, kontakt i dr.) u neku od 29 antirabičnih stanica javi se oko 6.000 osoba. Nakon pregleda postavlja se indikacija za antirabičnu zaštitu kod prijavljenih osoba. Svi ugroženi primaju kvalitetno cjepivo priređeno na ljudskim stanicama, a njih 10% uz cjepivo primi i ljudski hiperimuni gamaglobulin. Najčešće su rizičnom kontaktu sa životinjama bile izložene ruke, zatim noge (ukupno oko 80%), slijede glava i vrat te trup.

Razlog za cijepljenje najčešće je kontakt sa psom, što bi se boljom skrbi nad psima moglo umanjiti. Svakako je teže rješiv problem kontakta s mačkama koje u naseljima žive slobodno bez vlasnika. Među cijepljenim osobama oko 70% cijepljeno je zbog dodira s psom, 15% zbog mačke, 10 posto zbog lisice, 5% zbog štakora itd.

U Hrvatskoj se provodi imunizacija po shemi koja je u svijetu prihvaćena kao "zagrebačka shema". Naime, naši stručnjaci su utvrdili shemu aktivne zaštite cijepljenjem unutar tri tjedna, čime se već nakon 14 dana postiže dostatna razina specifičnih protutijela. Naravno, svakom cijepljenju prethodi ispiranje i aktivna obrada rane. Po ovoj shemi zadnjih desetak godina cijepljeno je više tisuća ugroženih osoba, bez i jednog neuspjelog slučaja. Zadnji autohtoni slučaj bjesnoće kod čovjeka u Hrvatskoj zabilježen je 1964. godine. Svaki izletnik ili turista treba znati da se cijepljenje obavlja u Zavodu za javno zdravstvo pojedine županije i naravno grada Zagreba.


  isprintaj članak