Kruh
Za Abrahama Židovi još nisu znali peći u kiselo umiješani kruh, ali ga već Mosije spominje u svom zakonodavstvu. ...
Dio kuhinja snižen za 40% i još nude 20% u Lesnini XXXL
Dio ponude kuhinja trenutačno je sniženo čak 40%, a moguće je ostvariti i dodatnih 20% popusta. ...
Janjetina za prste polizati!
Otkrivamo tajne kakve ni bake ne znaju ...
Anketa


NALAZITE SE U
Klukas, jedan od petero mitske braće Hrvata, došao je na izvor Cetine i tu se naselio
Objavljeno: 25.05.2013. 09:52  
Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje
  • Cetina - rijeka koja napaja i svjetlo daje

Cetina izvor, Grab i Samardžića mlinice, Cetina je probila stijene da bi došla do mora,  crkva sv Spasa, most u Ruminu, pogled na Cetinu u Paškom ili Cetinskom polju, pogled na hidroelektranu Kraljevac

 

Dalmacija nije samo pojam koji podsjeća na more, sunce, otoke, ona je  nešto još više i još  ljepše. Za pronaći tu ljepotu potrebno je napustiti  obalu i ući u unutrašnjost gdje krškim poljima krivudaju hladne i bistre rijeke prepune iznenađenja i ljepote.  Najduža među njima, a po nekima i najljepša je Cetina.  Kada krene ispod Dinare ne zaustavlja se do Jadranskoga mora i ništa joj ne može stati na put, pa čak ni brane koje je čovjek izgradio, ali ne da bi je zaustavio, nego da bi mu podarila dragocjenu električnu energiju. Osim što bistrom i hladnom vodom napaja žedna usta i što daje svjetlo, Cetina mami i svojom ljepotom, a to prepoznaje sve veći broj turista.

 

Planinska idila u blizini Cetine

Dinara, Kamešnica i Svilaja koje okružuju izvor Cetine obiluju pašnjacima, cvjetnim livadama prepunim različitih plodova. U proljeće se u zraku osjete mirisi kadulje i majčine dušice, a pčele traže među kamenjarom vrijesak kako bi napravile najukusniji med. Po šumarcima se mogu pronaći ukusne šumske jagode umivene jutarnjom rosom. Kada dođe jesen proplanke prekriju šampinjoni i druge vrste gljiva, a plodovi drena zacrvene i zovu da ih se ubere. Ptice cvrkuću i pripremaju se za selidbu, a one koje ostaju sakupljaju sočne plodove kako bi prikupile dovoljno snage za preživjeti hladnu zimu. Sve je u svojemu skladu i u skladu s godišnjim dobima. Mijenjaju se mirisi, plodovi i boje, ali ljepota ostaje nepromjenjiva. Spustivši se s visokih planina čuje se zvuk žuborenja vode koja izvire iz osam izvora nakon čega nastavlja vijugati krškim poljima prije nego uđe u duboke kanjone i opet se smiri prije utoka u Jadransko more.

 

Ostaci povijesti od davnina

Za Cetinu su vezane mnoge legende. Jedna je vezana za dolazak Hrvata u ove krajeve. Prema njoj je Klukas, jedan od petero mitske braće, došao na izvor Cetine i tu se naselio. O tim vremenima svjedoče ostaci crkve sv. Spasa koja spada u red najvažnijih predromaničkih hrvatskih građevina. Oko Cetine su ljudi živjeli i mnogo ranije. Tragovi života se mogu pratiti još od kamenog doba jer su ostaci života pračovjeka pronađeni u neposrednoj blizini izvora u Gospodskoj pećini, a stari su preko 30.000 godina. U brončano doba život je u pravom smislu bujao o čemu svjedoči veliki broj nalaza i gomila što su razasute po brdima između kojih vijuga Cetina. U pisanim izvorima se Cetina također spominje dosta rano. Spominje je bizantski car Konstantin Porfirogenet koji spominje postojanje hrvatske županije koja je ime dobila po ovoj rijeci. Povijesni ostaci nalaze se cijelim tokom sve do samog ušća. 

 

Nadahnuće umjetnicima

Vode Cetine izlaze na površinu u istomienom mjestu, sedam kilometara sjeverno od Vrlike. Nekih  pestotinjak metara nizvodno od izvora Cetine nalaze se ostaci mosta, izgrađenog od velikih kamenih blokova, a ne zna se ni tko ga je, ni kada gradio. Napuštajući Paško polje Cetina prolazi ispod kamenih lukova  Balečkog mosta. Tu je pronađen prapovijesni brončani mač kao još jedan dokaz duge naseljenosti oko rijeke Cetine, a ribiči tvrde da se upravo tu najbolje lovi klen. Dalje se Cetina  probija klancem između brda Balečke i Vinalića glavice pokazujući svoju ljepotu u bjelkastoj pjeni što nastaje na površini zbog spuštanja preko kamenih kaskada. Ovdje se još uvijek mogu pronaći ostaci starih mlinica koje su u davna vremena mlile žito pokretane snagom Cetine. Nadahnule su Jakova Gotovca za glasovitu operu Ero s onoga svijeta. Nakon kaskada i mlinica Cetina se smiruje u velikom Peručkom jezeru. Ono je najveće akumulacijsko jezero u Hrvatskoj dugačko 19 kilometara. Na kraju jezera vode prolaze kroz istoimenu hidrocentralu dajući obilje električne energije Dalmaciji, ali i cijeloj Hrvatskoj. Osim za dobivanje električne energije jezero se sve više  koristi  za odmor, ribolov i sport na mirnim vodama.

 

Mirno do ruba Sinjskog polja

Prolaskom ispod 63 metra visoke brane Peruča, Cetina nastavlja mirnijim tokom kao da traži oduška za sva uzbuđenja koja je prošla prolaskom kroz branu. Mirno prolazi pored sela Bitelić i brda Vrdovo nakon čega dolazi do naselja Han, koje je kroz povijest bilo odmorište karavana koje su ovuda prolazile, o čemu svedoči današnje ime naselja. Rijeka se gotovo potpuno uspava tekući dalje Sinjskim poljem. Probudi je tek pritoka Ruda koja se u nju uljeva, vrisak djece koja se okolo igraju ili pjev ptica koje se nadmeću u ljepoti cvrkuta. Ostaju sinjska naselja s jedne i druge strane Cetine, što kao čuvari brižno i ponosno čuvaju njen tok. Na kraju polja, rijeka dolazi do Trilja, gdje su ljudi od davnina premošćivali rijeku spajajući njene obale, kako bi trgovci i drugi putnici mogli prolaziti. I danas je tu most koji povezuje putove iz susjedne Bosne i Hercegovine prema Dalmaciji.

 

Burno do ušća

Nakon što napusti Sinjsko polje Cetina ulazi u kanjon. Obale se približavaju jedna drugoj. Brana je ponovo usporila njene vode usmjerivši ih prema turbinama hidrocentrale Đale. Nad kanjonom i dalje stoje ostaci utvrde Nutjak, koja je branila granice Poljica u vrijeme turskih osvajanja. Probiti se do mora nije nimalo jednostavno o čemu svjedoči duboki kanjon, slapovi i vodopadi, a najdomljiviji su vodopadi Velika i Mala Gubavica. Nakon njih se rijeka ponovno smiruje i mirno prolazi ispod Pavića mosta koji je tu još od rimskih vremena i nastavlja prema svome ušću. Ovaj, po mnogo čemu najzanimljiviji dio Cetine, može se još više doživjeti kroz različite aražmane koje nude putničke agencije, a odnose se na rafting i druge slične aktivnosti. Nakon svega se može uživati u jelima koja nude u restoranu Radmanove mlinice.


  isprintaj članak