Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Bolje smrad negoli ujutro svježe donje rublje
Međunarodni istraživački tim izvijestio je prošle godine da miris znoja zbog određenih kemikalija može usrećiti druge ljude. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Da šuruje s Nečastivim, odavno se znalo.
Objavljeno: 02.01.2012. 01:49  
Đavolja varoš
Đavolja varoš
  • Đavolja varoš
  • Đavolja varoš
  • Đavolja varoš
Kada s južne strane priđete planini, parkirate automobil i uskom šumskom stazom krenete uz Žuti potok prema Paklenoj jaruzi, gdje izvire Đavolja (Vražja) voda – mašta dobiva krila. Sve što ste dotad čuli ili pročitali o jednom od najrjeđih prirodnih fenomena na svijetu, ustukne pred zaista nevjerojatnim prizorom.

Bio je tu nekada davno utvrđeni grad u kojem su živjeli i mlađi i stariji, i žene i djeca, veseleći se životu. Na nesreću, čitavim krajem je tada vladao okrutni aga, čiji zulum nikoga nije poštedio. Da šuruje s Nečastivim, odavno se znalo. Ali, šta sve može učiniti nije se dalo ni naslutiti. Jednoga dana, kaže legenda, aga okupi silnu vojsku, razruši naselje, a sve njegove stanovnike pretvori u kamene kule. Prošli su vjekovi, a ove duše zarobljene u kamenu i danas žive, rastu, miču se i nestaju.

Stupovi rastu i nestaju

Ovo je samo jedno od brojnih legendi o Đavoljoj varoši, rijetkom prirodnom fenomenu na Radan planini, u jugoistočnom dijelu Srbije. Iako je znanost objasnila uzrok i nastanak zemljanih piramida, kada sve to pogledate izbliza, pomislite da tu, zaista, „nečeg ima“. Naime, kada planini priđete s njene južne strane, parkirate automobil i uskom šumskom stazom krenete uz Žuti potok prema Paklenoj jaruzi, gdje izvire Đavolja voda – mašta dobije krila. Sve što ste dotad čuli ili pročitali o čudnom mjestu neobičnog imena, ustukne pred zaista nevjerojatnim prizorom.

Đavolja varoš je, zapravo, skup zemljanih piramida, kako ih nazivaju znanstvenici, ili kamenih glavutaka ili kula, kako ih zove narod. Ima ih više od dvjesto, a visoke su od dva do dvadesetak metara, široke od pola do tri metra. Nastale su erozijom zemljišta, a slična pojava je zabilježena samo u Vrtu bogova u SAD-u, mada se nešto slično, ali znatno manjih veličina, može vidjeti u Francuskoj i Belgiji.

Kameni stupovi su nastali djelovanjem erozije na zemljište sastavljeno od rastresitog, ali i čvrstog materijala. Pred više milijuna godina cijelo područje je bilo središte snažnih vulkanskih aktivnosti, o čemu i danas svjedoče raznobojne stijene u zaleđu stupova. Znanstvenici kažu kako je ova pojava nastala relativno kasno i da su joj najviše pridonijeli ljudi. Naime, uništavajući šumu, otvorili su put razornom djelovanju vode, pri čemu su krupni komadi stijena štitili dublje i mekše slojeve zemlje od udara kišnih kapi i ispiranja vodom. Praktično, kameni blokovi na vrhovima stupova služe kao kišobran, ali vodene bujice i dalje prolaze između figura, ispiru zemlju i čine da vremenom postaju sve viši. I doista, stupovi rastu, miču se, mijenjaju mjesta i nestaju.

Okamenjeni svatovi

O svemu ovom se u narodu mogu čuti razna vjerovanja i legende. Osim spomenute priče o okrutnom agi, najčešće legende se odnose na okamenjene svatove. Priča se da su, nekada davno, dvije grupe svatova krenule isprositi istu djevojku. Kada su se sreli i shvatili da su pošli po istom poslu, došlo je do svađe, a da se ne bi dogodilo veće zlo, nekakva sila ih okameni želeći da takvi ostanu sljedećih 99 godina. Valjda, da im se glave vremenom malo ohlade. Ali, izgleda da je priroda zaboravila na kažnjene svatove, svi rokovi su odavno prošli, a svečari se i danas mogu vidjeti razdvojeni u dvije jaruge – Đavoljoj i Paklenoj.

Đavolja voda se ne smije piti

Priča o okamenjenim svatovima ima i drugu verziju. Ona kaže kako su, po nalogu Nečastivog, ljudu riješili pod svaku cijenu vjenčati brata i sestru. Da se to ne bi dogodilo, ponovo se umiješala Božja sila koja ih je tako ostavila da vječno svjedoče da nijedan grijeh neće proći nekažnjeno.

Đavolja Varoš je zaštićeni spomenik prirode od nacionalnog značaja, a prostire se na preko 70 hektara. Međutim, ono što će posjetitelje također zanimati nisu samo vretenasti stupovi. Naime, ovdje postoje i dva izuzetno mineralizirana i kisela izvora vode, od kojih jedan izvire visoko iznad Paklene jaruge i narod ga zove Đavoljom vodom. Nije ni čudno, s obzirom na to da je deset puta kiselija od obične vode i nikako se ne smije piti na što posjetitelje upozoravaju vidno istaknuti natpisi. Drugi izvor je na desnoj obali Žutog potoka, ali je slabije mineralizacije i kiselosti. I ove pojave su, također, veoma rijetke u svijetu.

Nedaleko od Đavolje Varoši je i manastir svete Petke, koja potječe iz doba Nemanjića, a predaja kaže da se u njemu zamonašila i majka svetog Save – Ana. Tu je i manastir svetog Nikole, a između dvije jaruge, u samoj Varoši, vide se ostaci nekog crkvišta gde posjetitelji zastanu, pomole se Bogu i ostave prilog, mada je od nekadašnjeg hrama ostalo samo kamenje. Doduše, teško je kazati o čemu je riječ, jer osim drvenog križa, prislonjenog uz drvo, nema nikakvog objašnjenja. I to bi mogao biti povod za neke nove legende.

  isprintaj članak