Čuda spolnosti
Muški fetus ima sposobnost erekcije dok je majka u zadnjem tromjesečju trudnoće. ...
Uvjet maske: izbjegavajte diskriminaciju, spriječite isključenje
Maske su trenutno obavezne na mnogim mjestima. Diskriminacija ljudi koji su vani u javnosti bez zaštite usta nije neuobičajena. Nenošenje maski može imati zdrav ...
Okus seksa
Pojedeno utječe na okus tijela tijekom oralnog seksa. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Izdvojeno
Sve divlje životinje imaju veću zapremninu mozga negoli njihovi udomaćeni srodnici
Objavljeno: 15.12.2020. 14:07  
Divlja mačka je korisna životinja
Divlja mačka je korisna životinja

Divlja mačka ima izvanredno razvijen sluh i njime otkriva žrtvu na koju skače i s dva metra udaljenosti. Ako joj prvi skok ne uspije i ne uhvati žrtvu, ona je ne progoni već joj džentlmenski poklanja život.

 

Napisao: ing. Sead Hadžiabdić

 

Nakon Domovinskog rata lovci Bosne i Hercegovine i Hrvatske govore o povećanom broju vukova i divljih mačaka u lovištima. Za vukove je poznato da se poslije svakog rata njihov broj jako poveća jer imaju više hrane pa njihova demografska samoregulacija popusti, više se pare i donose više mladih na svijet. Sjetimo se samo Napoleonskih ratova i povlačenja Francuske velike armade iz Rusije za kojom su sa ruskih prostranstava došli čopori vukova čak do Francuske. I poslije Prvog i Drugog svjetskog rata povećao se broj vukova, učestali su napadi na stoku i ljude pa su vlasti dodjeljivale nagrade za svakog ubijenog vuka.

S divljim mačkama stvar je malo drukčija. Hrana nije razlog njihovog povećanog brojnog stanja nego jedan sasvim drugi razlog. Naime, uslijed ratnih razaranja mnoga planinska i podplaninska sela su razorena i ostala pusta jer su ih stanovnici napustili spašavajući vlastite živote. Za razliku od psa koji je vezan uz dotičnu ili više osoba, pitome domaće mačke su vezane za dom, stan ili kuću. Psi su pratili gospodara u bijegu, a mačke su ostale vjerne svome domu. U vrijeme parenja tijekom veljače ili ožujka u pusta sela su se iz šuma spuštale divlje mačke i parile se s pitomim domaćim mačkama. Zbog povećanog brojnog stanja svaka je jedinka našla svog ljubavnog partnera i tako je došlo do povećanog rađanja križanaca.

Mačka nosi 63 dana i okoti dvoje do četvoro mladih, premda ima osam sisa, i doji ih do mjesec dana. Mladi su slijepi do dvanaestog dana, a osamostale se već nakon tri mjeseca i sazrijevaju nakon devet mjeseci. Najčešće stari mačci oplode mlade mačkice i reprodukcijski ciklus se ponavlja. Parenje divljih i domaćih mačaka je moguće, to se i ranije događalo, pa su rijetke genetski čiste divlje mačke.

Naša domaća mačka ne vodi porijeklo od naše divlje mačke nego od Nubijske mačke koju su iz Palestine donijeli križari u vrijeme Križarskih ratova. Do tada su miševe i štakore u domovima i naseljima uništavale kune bjelice, tvorići i lasice.

Divlja mačka je teška 3,5 do 10 kilograma, hrani se sitnim glodavcima, vjevericama, puhovima, pticama i lanadi. Strvinu ne jede čak ako je gladna. Preko 60 posto njene hrane predstavljaju šumski miševi kojih dnevno ulovi i po 25 komada. Dnevno pojede pola kilograma mesa. Ona je prirodni regulator brojnog stanja šumskih miševa koji su veoma plodni jer se pare pet puta godišnje i da između ostalih grabežljivaca nije i divljih mačaka, oni bi se nevjerojatno namnožili.

Za razliku od lisice koja ulovljeni plijen nosi u jazbinu i tamo ga jede, divlja mačka svoj plijen jede na mjestu na kojem ga je ulovila. Domaća mačka rado lovi krtice, ali ih ne jede, vjerojatno radi jakog mošusnog mirisa krtica. Jede li ih divlja mačka nije nam poznato. Divlja mačka ima izvanredno razvijen sluh i njime locira svoju žrtvu na koju skače i s dva metra udaljenosti. Ako joj prvi skok ne uspije i ne uhvati žrtvu ona je ne progoni već joj džentlmenski poklanja život.

Dobro vidi, oči joj se u sumrak i noću otvaraju i šire da bi uhvatila što više svjetla, a kod jakog dnevnog sunčevog svjetla pupila joj se zatvara i ostaje tamna vertikalna crta. Noćna je životinja i u lov polazi pred sunčev zalazak, a završava ga pred svanuće. Kao i sve vrste iz porodica mačaka (osim lavova) živi usamljeno i lovi pojedinačno. Parovi se druže kratko, samo u vrijeme ljubavne predigre i parenja.

Na leđma, na jednom četvornom centimetru ima i do 3.000 dlaka i to tri vrste. Svoj izmet u pravilu zatrpava, ali budući da izmetom obilježeva i svoje područje, onda izmetine na granicama područja ne zatrpava nego ih ostavlja na kamenju, panjevima i zemljanim uzvisinama.

Obje mačke, i divlja i pitoma, kada padaju s visine na zemlju uvijek se dočekaju prvo istovremeno na obje prednje noge, a zatim dotiču tlo zadnjim nogama i nikad obratno.

Premda je teško razlikovati križance od divlje mačke, razlike postoje i iskusni lovci ih uočavaju. Rep je kod divlje mačke kraći od polovine dužine tijela, a kod pitome je duži. Crijevo kod divlje mačke je dugo do 1,5 metra, a kod pitome 2 metra. Šape i unutrašnjost ušiju su obrasli dlakama, crni, gubice boje mesa, podbradak žuto-bijel, na repu su kolutovi. Divlja mačka je od domaće krupnija, rep joj je kraći, deblji, tubasto se završava, glava okrugla, dlake duže. Divlja mačka ima dugačke bijele dlake između prednjih i srednjeg jastučića na šapama. Jezik je kod nje obrastao teško vidljivim čekinjastim izraslinama povinutim unazad.

Postoji još jedna razlika koja je lovcima malo poznata. Naime sve divlje životinje imaju veću zapremninu mozga nego njihovi udomaćeni srodnici. To pravilo se potvrđuje i kod divlje mačke koja ima 50% veću zapreminu mozga od pitome.

Na kraju možemo zaključiti da je divlja mačka, premda ponekad ulovi kojeg zečića, fazana ili tetrijeba, korisna životinja jer 70% njene prehrane predstavljaju štetne životinje.

  isprintaj članak