Helsinški bijenale 2021., „Isto more“ od 12. lipnja do 26. rujna 2021. godine
Helsinški bijenale 2021., „Isto more“, održat će se na helsinškom otoku Vallisaari, od 12. lipnja do 26. rujna 2021. ...
Veseli balkoni
Dolaskom toplijih dana, kada prođu svi strahovi od ranojutarnjih mrazeva, počinjemo razmišljati o cvjetnim ukrasima na našim balkonima ili prozorskim daskama. ...
Tajanstveno došao i – otišao
Zbog sumnjivih okolnosti zadržali su ga u hotelskoj sobi sa čuvarom. Iz nje je tajanstveno nestao zajedno s dokumentima. ...
Anketa


NALAZITE SE U
U Dresdenu proizvode i svjetski poznatu marku porculana Meissen
Objavljeno: 03.01.2021. 09:17  
Dresden – grad iz pepela
Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela
  • Dresden – grad iz pepela

Na slikama: Zwinger palača parkovi, Zwinger palača, August II. Jaki ispred Višeg suda, balkon Europe i Likovna akademija, dvorac, dvorište za održavanje viteških turnira, Frauenkircehe, Nova gradsak vijećnica, procesija grofova, Semper opera

Pri kraju Drgog svjetskog rata, 13. veljače 1945. godine, Dresden je sravnjen je sa zemljom u tri dana savezničkih bombardiranja. Do tada je bio izvan dosega bombardera i smatralo se da je siguran. Od grada skoro ništa nije ostalo zahvaljujući bombama koje su izazvale požare. Visoke temperature su doveli do pucanja kamena i urušavanja zgrada. 

Ponovo je izgrađen kakav je bio zahvaljujući ljudskoj volji i upornosti. Već su i Sovjeti dozvolili obnovu palača, mada je veći dio obnovljen nakon ujedinjenja Njemačke. Još do prije sedam godina mnogo toga nije bilo što je danas turistička atrakcija. 

 

Tekst u slike: Verica i Boris Pletikosa

www.pletikosa.com

Dresden se nalazi u Njemačkoj pokrajini Saska s istim brojem stanovnika kao Hrvatska. Sasi su narod koji je stigao iz Danske. Kasnije se naseljavaju i slovenska plemena. Grad je nastao u 12. stoljeću a ime potječe od slavenske riječi Drežďany ili šuma. Nekada je tu bila Njemačka Demokratska Republika (DDR). Nastanjuje ga 550.000 stanovnika, a broj stanovnika raste uprkos iseljavanja građana u zapadni dio Njemačke. Danas je glavni grad pokrajine, mada je Leipzig veći. Nalazi se na rijeci Labi, podno Rudne gore gdje se oduvijek rudarilo. Rudnike ugljena su zamijenili suvremeni pogoni Wolkswagena i poznata staklena hala u kojoj je moguće vidjeti proizvodnju.

U Dresdenu proizvode i svjetski poznatu marku porculana Meissen, a zahvaljujući ogromnoj proizvodnji mikročipova regiju zovu Silikonska Saska. U velikim trgovačkim centrima, zbog niskih cijena, kupuju građani okolnih država, posebno stanovnici obližnjeg Praga. Uprkos korona krizi očekuju pravi zamah turizma. Uostalom, čak 60 posto grada čine zelena područja i parkovi čime je najzeleniji je grad Njemačke. 

 

Ampelmännchen

Na ulazu u grad nailazimo na pravoslavnu rusku crkvu iz 1874. godine s šiljastim zvonikom i pet kupola, a koja je nakon bombardiranja ostala gotovo netaknuta. U njoj je Dostojevski krstio kćerku dok je tu živio. Nešto dalje je gradski kolodvor, velika metalna konstrukcija, koja svedoči da je tu bilo uvijek važno prometno čvorište. Odmah priijećujemo na semaforima za pješake malog čovječuljka s šeširom. Zovu ga Ampelmännchen i postao je pored auta Trabanta zaštitni znak DDR-a. Pojavio se na semaforima u ovom gradu 1961. godine. Jedanaest godina jedan psiholog je bezuspješno uvjeravao gradske vlasti da su 10 posto stanovnika daltoisti pa ne razlikuju boje, te da treba još nešto dodati barem za pješake koji ne polažu vozački ispit. Kada je ponudio čovječuljka s slamnatim šeširom kakvog nosio predsjenik Erich Honecker napokon je bilo usvojeno. Otada se pojavio u mnogim gradovima u DDR a kasnije i u Njemačkoj. Postao je standard u svijetu, ali bez šešira. Bilo je i drugih šaljivih semafora, pa čak i s likom žene. Snimljeno je mnogo dječijih emisija i filmova za djecu, posebno radi poduke za ponašanje u prometu. U lancu dućana diljem Njemačke moguće je kupiti razne suvenire, predmete i odjeću s njegovim likom. 

 

Gradska vijećnica

Na velikom trgu je Nova gradska vijećnica u neorenesansnom stilu s 98 m visokim baroknim tornjem. Izgrađena je 1910. godine, nakon što je stara gradska vijećnica iz 1744. godine na Altmarktu postala premala. Kamen temeljac je postavio zadnji njemački car. Stara je uništena nakon bombardiranja i nije obnovljena, a nova je obnovljena odmah poslije rata, dok su bočna krila nešto kasnije obnovljena u pojednostavljenom obliku. Ispred je spomenik Denkmal Trümmerfrau, žena sa zidarskim čekićem u čast žena koje su obnavljale srušeni grad budući da su muškarci uglavnom izginuli u ratu. Dva lava čuvaju zlatna vrata, dok je na bakrenoj kupola tornja pet metara visoki kip Herkulesa - zvan Zlatni čovjek. U jednoj ruci drži rog izobilja a drugom pokazuje prema gradu. Njegov položaj podsjeća na nacistički pozdrav, pa je bilo rasprava treba li kip obnoviti izvorno. Budući da se u kupolu može popeti jedan je od gradskih vidikovaca s prekrasnim pogledom na povijesno središte Dresdena. Vidikovac je i s tornja susjedne barokne crkve Kreuzkirche završene 1800. godine u kojoj pjeva zbor dječaka Kreuzchor, čija je tradicija duga 700 godina.

 

Sinagoga

Stara sinagoga je spaljena u Kristalnoj noći, kada su nacisti i razbijali izloge židovskih dućana i spaljivali knjige i rušili sinagoge. Još su račun za čišćenje ruševina ispostavljali židovskoj zajednici. Nova je podignuta bez prozora kao simbolika kako su se židovi tada osjećali. Jedan vatrogasac je uspio spasiti Davidovu zvijezdu i vratiti je kasnije. U drugoj zgradi je i muzej.

 

Balkon Europe

Duž obale Labe prostire se duga terasa i parkovi za šetnju zvanu Balkon Europe. Dao ju je izgraditi grof Brühl 1739-1748 na zidinama stare utvrde iz 16.stoljeća u ratu Karla V i Pape. Samo tu se mogu vidjeti ostaci zidova s prolazima u stari grad i mala kasarna. Jedan alkemičar, koji je tvrdio da može napraviti zlato bio je tu zatočen 4 godine po kraljevskoj naredbi. Ipak  alkemičar Friedrich Böttger uspio je 1708. godine napraviti prvi europski porculan. Proizvodnja počinje dvije godine kasnije u danas svjetski poznatoj tvornici Meissen. Dobro čuvana tajna receptura se uskoro proširila Europom. Sa terase se ulaz u nekoliko prekrasnih palača s kraja 19.stoljeća. Prva je Muzej Albertinum s djelima od romatizma naovamo. Druga je likovna akademija s velikom kupolom, koja podsjeća na cjedilo za limun, pa je tako i zovu. Na vrhu nosi pozlaćeni kip Fame, božice koja širi glasine. Dresden zovu Firenza na Elbi jer posjeduje ogromna umjetnička djela, koja su na vrijeme bila odnešena na sigurno i nisu stradala u bombardiranjima. U njemu su djelovala mnoga poznata imena iz svijeta umjetnosti. Šetnica završava kod kamenog mosta koji je zamijenio prethodni 1731.godine. Dao ga je napraviti August II Jaki, čiji je spomenik Zlatni jahač na suprotnoj strani. Samo ime sve kaže. On je bio Saski vladar i poljsko-litvanski kralj. Bio je moćan vladar, ali i kršna ljudina, koja je rukom lomila mačeve i konjske potkove na predstavama za narod. Zlobnici kažu da je imao 365 djece. Jedno je sigurno, bio je veliki mecena kulture.

 

Frauenkirche

Prije 14 godina podignuta je ponovo glavna evangelistička crkva Frauenkirche na velikom glavnom trgu. Prvobitna je završena 1743.godine. Njene ruševine su stajale 50 godina, a onda su kamen po kamen pregledali i izgradili je nanovo. Oštećeni kamen je zamijenjen novim, a stari su prodavali na aukcijama, radili satove i druge suvenire, te sav novac ulagali u obnovu. Sama kupola je teška 12.000 tona. Unutrašnjost  svijetla s balkonima kao u kazalištu. Ispred skulptura Martina Luthera, kojeg je sam kralj Fridrih III Mudri spasio od papinskog koncila zatvorivši ga u dvorac Wartburg. Inače oko 70% stanovnika Saske su ateisti, a 23% protestanti. Nije samo zato da izbjegnu plaćanje dodatnog poreza od 9% crkvi za koju se izjasnite, već i zbog nasljeđa socijalizma.

 

Procesija grofova

Na trgu je zgrada nekadašnje konjušnice, s kasnije dodanim stepeništem. U njoj je Muzej transporta. Zgrada gleda u dvorište s natkrivenim dijelom koji je povezivao dvorac. Tu su se održavale i viteške igre. S vanjske strane duž Auguststr pruža se 101 metar duga i 10,5m visoka slika od porculanskih pločica, koja je jedina preživjela bombardiranje. Nisu joj naštetile niti visoke temperature. Prvobitno je naslikana 1876.godine u čast 800 godina vladajuće loze Wettin, ali su kiše brzo isprale boje. Potom su napravili male sličice na 24.000 Meissen porculanskih pločica i to 1907.godine zalijepili na zid. Slika Procesija grofova predstavlja 35 povijesno poredanih vladara i veliča njihove uspjehe. Svi su obučeni u nošnje i odjeću svoga vremena. Dodano je još 59 likova naučnika, umjetnika, zanatlija i seljaka. Čak i jedna curica. Umjetnik je stavio sebe na začelje kolone.


Dvorac

Kraljevska palača se prvi puta spominje u 14.stoljeću kao utvrda. Stoljeće kasnije ima četiri krila. Nestaje u požaru 1701. godine. Dvorac obnavlja August II Jaki u neorenesansnom stilu, čiji je spomenik ispred ulaza zgrade Višeg suda  i palače. Prije rata imala je 500 soba i dvorana i nekoliko unutrašnjih dvorišta. Dominira 100 m visoki toranj nudi nezaboravan pogled na stari grad. Sa svih strana su krovni trokutasti zabati s prozorima. Sada je u njoj muzej umjetnosti a mogu se obići kraljevske sobe i turske odaje. Samo unutrašnje englesko stepenište koštalo je 4 milijuna eura. Dvorac ima prolaz do katoličke katedrale Sanctissimae Trinitatis, koja je na istom trgu gdje i glavni ulaz u dvorac. Da bi mogao postati poljsko –litvanski kralj August II Jaki morao je preći na katoličku vjeru, što stanovnicima Saske nije bilo baš najdraže. Planovi za izgradnju su rađeni u tajnosti. Ova katedrala je završena u baroknom stilu i pružala se na 4800m2 i bila najveća u Saskoj. Svrha joj se izgubila, jer nasljednik nije mogao zadržati Poljsku pod svojom vlašću. Unutra je 49 sarkofaga kraljevske obitelji. Tradicija nalaže da se svi poljski kraljevi sahranjuju u Krakowu, pa je tako tamo sahranjeno tijelo Augusta II, a srce u Dresdenu. Njegov nasljednik je jedini poljski kralj sahranje van Poljske. S vanjske strane na krovu se nalazi  78 skulptura apostola, svetaca i crkvenih glavešina. Svaka je visoka 3,5 m.

 

Opera i Zwinger palača

Druga strana Katedrale gleda na trg s zgradom Semper opere završene 1841.godine. Prva je izgorila, druga stradala u I.svjetskom ratu, Ova četvrta zgrada ima neka unutrašnja akustična poboljšanja pa ipak nije identična rekonstrukcija. Krasi je na vrhu madrigla, kočija s četiri konja i Bahusom, te skulpture poznatih dramaturga i pisaca. Ispred je spomenik kralju Johannu.

Najmonumentalnija je od svega barokna palača Zwinger s ogromnim unutrašnjim dvorištem i parkom. Završena je 1728.godine. Park i jezero se protežu i izvan palače mada nikada nije završen u cjelosti. Imala je ceremonijalnu namjenu, a trebala je služiti kao zimski vrtovi, te dati raskoš francuskog Versaillesa. Stoljeće kasnije je i kao Semper galerija. U 6 paviljona danas je muzej slikartsva, muzej porculana, matematičko-fizički muzej s najvećom njemačkom kolekcijom globusa. Toranj s zvonima od porculana na glavnom ulazu zvoni svaki sat. Može se šetati unutarnjim dvorištem gdje su fontane, ali i galerijama po krovu. Izuzetno su upečatljiva kraljevska vrata s tornjem i kupolom u obliku krune. Prošetali smo u povratku  jednom od ulica s robnim kućama do velikog modernog trga Altmarkt, te pored Palače kulture iz doba socijalitma vratili se na glavni trg i završili svoj obilazak. Šteta što nije bilo vremena ući u sve te muzeje. Možda drugi puta. Dok prelazimo Labu, bacamo još jedan pogled na strari grad i njegove tornjeve i kupole. Vozimo se kroj novi dio s palačama ministarstava i modernim zgradama. 

  isprintaj članak