Mehanokemijska sinteza peptida ključnih za pojavu života na Zemlji
S obzirom da je kondenzacija slobodnih aminokiselina termodinamički nepovoljan proces u vodenom mediju, velika je nepoznanica kako je došlo do pojave peptida pr ...
Najgostoljubivije europske države prema LGBTQ osobama
Ujedinjeno Kraljevstvo drži svjetski rekord po tome što u parlamentu ima najviše članova LGBTQ zajednice, a 45 izabranih LGBTQ zastupnika izabrano je tijekom iz ...
Prvi slijepi kineski planinar popeo se na Mount Everest
Gospodin Zhang Hong, 46, koji je izgubio vid u 21. godini, prošli je ponedjeljak dovršio 8.849 metara visok himalajski poduhvat. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kolumna
Da se malo nasmijemo
Objavljeno: 08.01.2021. 11:07  
E, boga mi, druže, ne može!
E, boga mi, druže, ne može!

Slikala: Aleksandra Bogdanović

U Jugoslaviji se zaista puno putovalo, kako turistički tako i poslovno, a postojeći hoteli nisu mogli zadovoljiti tu veliku potražnju sa smještajem. Za neke hotele je trebalo smještaj rezervirati i po dva tjedna unaprijed. Ipak, ne zaboravimo da su u to vrijeme najveći domet bili telefonski razgovor i dogovaranje putem telexa. Dakle, ništa bez osobnog dogovora i potpisivanja ugovora.

Za one koji ne znaju što je telex reći ću da je naličio velikom pisaćem stroju. Postojali su pozivni brojevi i nakon što ga se ukucalo upostavljena je veza s drugim telexom na bilo kojoj strani svijeta. Dok je netko ukucavao tekst isti je istovremeno izlazio na drugom uređaju. Ukratko o njemu.

Rekoh, nije bilo dovoljno hotela, a istovremeno se, osim u nekolicinu njih nije ulagalo. Ili su bili novi ili stari. Novi je bio hotel Vrbak u lijepom Novom Pazaru s očaravajućim daškom Orijenta u vrijeme kada sam u njemu spavao.

 

E, boga mi, druže, ne može

Sjećam se daleke 1979. godine kada sam prvi puta s kolegom došao u Novi Pazar u prekrasan hotel Vrbak (na slici) uređen u orijentalnom stilu.

Došli smo na recepciju, predali osobne iskaznice, uzeli dvokrevetnu sobu na tri dana i krenuli u nju. Kako je kolega imao običaj odmah po ulasku u sobu pogledati cjenik na ulaznim vratima odmah je primijetio kako je cijena sobe 46.000 dinara, a apartmana svega 50.000 dinara. Odmah smo izašli i spustili se do recepcije i zamolili recepcionarku da nam sobu zamijeni apartmanom.

Slijedio je kratki britki odgovor: „E, boga mi, druže, ne može!".

Objasnio sam kako nismo ništa dirali, samo smo ušli u sobi i odmah izašli. Nakon dosta pričanja i uvjeravanja objasnila nam je da nas je upisala u žurnal gostiju (velika plahta papira s brojevima soba i pripadajućim iscrtanim kućicama u koje se upisuje ime gosta). Rekoh: „Izbrišete, pa ponovno upišite." Slijedio je uobičajen odgovor: „E, boga mi, druže, ne može!". 

Zatražio sam gospodina direktora na što mi je odgovorila da imaju samo druga upravitelja. Rekoh: „Pozovite mi ga". Čak je poslušala i drugu upravitelju rekla kako nas je upisala, a on je samo ponovio moje riječi pa je je brisala i pisala, a mi smo dobili apartman.

No, tu priča ne prestaje.

Sutradan ujutro nas je dočekala, ne baš nasmijano, a što je neuobičajeno za taj kraj, a ja sam nasmijano, a i kako i ne bih bio sretan što sam se živ probudio (što će mi više, zar ne?), zazvao dobar dan i zamolio osobne iskaznice. Znate li kako je odgovorila? Jasno: „E, boga mi, druže, ne može!".

Opet rasprava, opet drug upravitelj koji nam je donio dvije kartonske kutije za cipele pune ličnih iskaznica pokušavši pokazati koliko im gosti bježe. Objasnio sam da im i mi možemo ostaviti svoje i da očito nisu nikakvo jamstvo. A bilo je glupo nekoliko puta plaćati sobu budući da nismo znali hoćemo li u tri dana uspjeti sav posao na Sandžaku. Ipak smo, između ostalog, htjeli posjetiti i Sjenicu (najhladniji grada na području Jugoslavije) i jesti čuveni sjenički sir.

 

Eto, zašto smještaj danas naplaćuju unaprijed

Uz svu ljepotu, o unutrašnjosti s balkonima s kojih se ulazi u sobe i prekrasan pogled s njih prema recepciji i fontani, arhitekt je učinio grešku. Kako je recepcija na prvom katu, a dizalo vozi do prizemlja, mnogi gosti iz okolice su jednostavno išetali ne plativši račun. Lakše i jeftinije je bilo dobiti novu ličnu iskaznicu, he, he…

Da, i onda su s vremenom hotelijeri počeli unaprijed naplaćivati smještaj što mi je u početku bilo neobično, a danas uopće o tome ne razmišljam. Sve do ideje za pisanje sjećanja na ovo zabavno iskustvo.

  isprintaj članak