Krvava kiša u Indiji
Postoje mnoge pretpostavke koje objašnjavaju ovo čudo, uključujući vulkanske materijale i svemirska podrijetla koje tek treba dokazati.
...
Naočale čuvaju našu najveću dragocjenost - vid
Sunčane naočale trebaju zaštititi vaše oči od štetnih sunčevih UV, kao i prašine i zagađenja oko nas ...
U Turskoj nemaju zakon o homoseksualnosti
Navršenih od 18 godina starosti je i dobna granica za dozvolu ulaska u barove i klubove koji prodaju alkohol. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Kršćanstvo je poteklo s ovog dijela svijeta
Objavljeno: 23.01.2019. 23:03  
Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina
  • Etiopija – zemlja u kojoj je tek 2011. godina

Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom i Južnim Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem. Površinom velika gotovo kao Francuska i Njemačka zajedno, nastanjuje 110 milijuna stanovnika, a glavni grad je Addis Ababa.

 

Napisala i snimila: Spomenka Saraga

 

U Etiopiji koju još zovu i Abesinija (sjetimo se filma Tko pjeva, zlo ne misli), živi više od 80 naroda koji govore više od 80 jezika. Službeni je jezik amharski, ali nerijetko pleme drugo pleme uopće ne razumije. 

Očekujete zemlju koja izgleda kao pustinja, jer nam je većini u sjećanju velika glad i suša koja ovu zemlju pogodi svako toliko, no većinom je zelena. No kao i svugdje politika i velike korporacije kojima je zemlja prodana i na kojoj se proizvodi hrana za izvoz, djelomično su zaslužne za ovaj problem.

 

Zarada dva dolara dnevno

Etiopija je vrlo siromašna zemlja: više od 90% stanovnika zarađuje manje od dva dolara dnevno. Suše dovode do nestašice hrane diljem zemlje i većina stanovništva preživljava kroz programe distribucije hrane koje vode međunarodne organizacije, posebno na jugoistoku zemlje gdje je i voda problem.

 

Ovdje godina ima 13 mjeseci

Etiopija je zemlja koja je po mnogočemu posebna. Jedna je od afričkih zemalja koja nikad nije bila kolonija, osim kratkog vremena pod Italijom tijekom Drugog svjetskog rata. Zemlja je to u kojoj se vrijeme računa dvostruko. Etiopski kalendar je glavni kalendar koji se koristi u toj državi. Godina ima 13 mjeseci - 12 mjeseci po 30 dana i 13. mjesec koji ima samo 5-6 dana, ovisno jeli godina prestupna ili ne. Ta razlika od 7-8 godina između etiopskog lunarnog i gregorijanskog kalendara proizlazi iz alternativnog izračuna u određivanju datuma Navještenja i sada je u Etiopiji tek 2011. godina. No osim godina, razlikuju se i sati – etiopsko vrijeme razlikuje se 6 sati od svjetskog. 

 

Možete luksuzno, a možete i vrlo jeftino

Kada sam se odlučila za putovanje nisam niti razmišljala koje pripreme su potrebne. Skoro sam odustala kada su mi rekli koja sve cjepiva moram primiti. No onda sam shvatila da kad se cijepim protiv hepatitisa, tifusa, tetanusa, žute groznice i zaboravih što sve, zaštićena sam dugo vremena ili zauvijek te je odluka bila jednostavna. Neki iz ekipe se nisu cijepili, no ja nisam željela ugroziti zdravlje. Isto je i s malarijom. Nabavite tablete, pijte prema uputama, ali se obavezno dvostruko više mažite sa svim mogućim zaštitama protiv ujeda komaraca. Ponesite i raspršivač za zrak da komarce i muhe zaustavite u pohodu na vašu sobu – svoj sam svoj ispraznila u prvih desetak dana. Ponesite šo manje odjeće budući da je usput možete negdje oprati (ili ponesite starije stvari i ostavljajte ih putem na čemu će vam biti zahvalni).

Ovisno o stilu putovanja na koje ste navikli, u Etiopiju možete luksuzno, a možete i vrlo jeftino.

 

 

Na pustolovni način

Mi smo se odlučili za pustolovni način putovanja i trošak cjelokupnog putovanja, sa svim troškovima, iznosio je svega 12.000 kuna za 20 dana.  Cijene udobnog putovanja putem putničkih agencija su gotovo 30.000 kuna. Smještaj je nešto kvalitetniji, sve to netko umjesto vas organizira i krećete se, odnosno razgledate, po programu.

Zrakoplovne karte može se kupiti već za otprilike 4.000 kuna, a Turkish Airlines nam je dao najbolju ponudu. Hotele možete rezervirati preko booking.coma, a isto tako i prijevoze preko hotela. Naravno može vam se dogoditi da sletite i da vas nitko ne čeka, jer to je Afrika u kojoj je turizam u povojima. No ako ste na to spremni, ništa vas neće iznenaditi, a uvijek imate taksi na izbor. Može vam se dogoditi i da hotel koji ste rezervirali nema mjesta za vas, ali će vam sigurno pomoći da nađete drugi smještaj… Zato u Afriku samo opušteno, bez stresa i velikih očekivanja, spremni na pustolovinu života, ali i oprezno, naravno. 

 

Noć u javnoj kući

Može vam se dogoditi i da uopće nema smještaja, jer je sve popunjeno, a hotela je malo – pa završite jednu noć kao ja, u bordelu na afrički način. Ne baš čista sobica s malom posteljom i ne baš čistom posteljinom (peru je na ruke u vodi koja nije bistra) bez zahoda i kupaonice, a svjetlo na struju koju proizvodi agregat gase u ponoć. Upotrijebljeni kondomi uokolo, nisu rijetkost – hajde barem koriste zaštitu. U prvi tren šok, a poslije se smijete sami sebi do suza pitajući se: "A što je meni ovo trebalo?”. No cijena ovakvog smještaje je oko 50 kuna, pa se nemate na što žaliti. 

Cijene hotela su različite i nisu uvijek jeftini. Prosječna cijena smještaja je oko 250,00 kn, no ukoliko želite malo bolji smještaj cijene su od 700,00 kn naviše. 

 

Čovjek star 3,2 milijuna godina

Stigavši u Etiopiju namjeravali smo koristiti javni prijevoz, no ubrzo smo odustali od te namjere. Naime, kada smo vidjeli duge redove ljudi koji čekaju na prijevoz odlučili smo iznajmiti kombi, što se pokazalo dobrim. U glavnom gradu koristili metro koji je inače vrlo suvremen i lijep, no gužve su nezamislive. Cijena karte u jednom smjeru je 2-3 birra što je približno 50 lipa.

Dok ste u Addis Ababa ne propustite pogledati i fosilne ostatke "Lucy”, ženke visine 105 cm najstarijeg poznatog i gotovo posve očuvanog prvog primata koji se digao na noge prije više od 3,2 milijuna godina. Cijena ulaznice u Nacionalni muzej, ne prebogatog izlošcima, iznosi  3 kune. Zato preporučam da posjetite Lucy jer je pitanje hoće li vam se ikada više pružiti prilika da je vidite.

 

Crkve uklesane 40 metara u zemlju

Sljedeće odredište Lalibela, mjesto u kojem se nalaze kršćanske crkve uklesane u kamenu 40 metara ispod zemlje, a koje je UNESCO stavio pod zaštitu, ostavit će vas bez riječi. Svaka od 11 crkava isklesana je tako da vanjsko svjetlo prodire u njenu unutrašnjost, a crkva sv. Jurja jedna je od najljepših. Ove monolite svrstavaju među najveća svjetska čuda, a legenda govori kako je Lalibela grad koji su sagradili anđeli. Vjerovat ćete i vi u to kada vidite kako i u kakvim stijenama je to isklesano. Jedino se Petra u Jordanu može mjeriti s ovim čudom.

 

Kovčeg Saveza

Vjera je u ovom dijelu Etiopije vrlo jaka. Etiopljani vjeruju da je kršćanstvo poteklo s ovog dijela svijeta. Gotovo svi od 45 milijuna pravoslavnih kršćana u Etiopiji vjeruju da se pravi Kovčeg Saveza, jedan od najsvetijih predmeta čovječanstva, čuva u crkvi svete Marije Sionske u mjestu Aksum. Kovčeg čuva samo jedan redovnik kojemu nije dopušteno razgovarati sa strancima, niti smije ikad više napusti crkvu i kovčeg, koji mu je povjeren na čuvanje. S obzirom da se ovu crkvu ne može posjetiti i vidjeti Kovčeg, preskočili smo Aksum.

Putujući i prolazeći kroz mjesta, uživali smo u predivnim krajolicima. Lijepa je priroda, ali su lijepi i ljudi ove zemlje. Djeca su predivna. Mala djeca čuvaju još manju djecu, a nerijetko ćete vidjeti djecu stara tri ili pet godina koja metu ispred kuće ili vode stoku na ispašu. Kod nas bi sve ustanove bile "na nogama” da zaposlite maloljetno dijete. Sjetih se svojih početaka rada s 15 godina i kad usporedim to s današnjim vremenom, mislim da je moja radna disciplina rezultat tog iskustva.

 

Žalosna trgovina djecom

Etiopija je jedna od deset zemalja u svijetu s visokom stopom trgovanja ljudima, osobito trgovina s djecom. Svake godine, više od 20.000 djece, do nekih 10 godina, prodaju vlastiti roditelji. Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, osiromašene etiopske obitelji prodaju svoju djecu za mali iznos novca. Mnoga etiopska djeca ilegalno su usvojena. Agencije za useljenje udružuju se s nacionalnim vlastima kako bi otkupili mlade Etiopljane za međunarodno usvajanje. Ne bi to bio tako veliki problem, da značajan broj te djece u Etiopiji nisu žrtve seksualnog iskorištavanja, osobito u gradskim područjima. 

Etiopijske djevojke otpremaju se na Bliski istok, posebice u Libanon, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Tako da, dok gledate oči te prelijepe etiopske djece, ne možete ne pustiti suzu. Svako od nas poveo bi ih kući i omogućio im topli dom, hranu, odjeću, školovanje. S time smo se susretali gotovo cijelim putem i svo vrijeme smo razmišljali o toj nemoćnoj dječici.

 

Pogled s krova Afrike

Plan puta vodio nas je prema Nacionalnom parku Planina Semien. Parkirali smo i krenuli se penjati prema vrhu. Put niti je lagan, niti jednostavan. Unajmili smo dvojicu vodiča/lovaca s puškama budući da su planine obitavalište etiopskog vuka, gelada babona – velikih čopora majmuna, i jedne vrste risa. Hodanje na visini od preko 4.000 metara zahtijeva dobru kondiciju. Propješačili smo preko 10 kilometara, no druženje s majmunima, priroda i čaroban pogled s tih visina, s krova Afrike, neopisiv je. To jednostavno treba doživjeti i trud nije bio uzaludan.

No jedno upozorenje: mi smo se toliko zaigrali ljepotom oko nas, da nismo na vrijeme izašli iz nacionalnog parka, pa su nas dočekala zatvorena vrata. Nije bilo lako uvjeriti čuvara da nas pusti i pregovori su doslovno trajali sat vremena, sjedili smo u autobusu, u mraku i čekali rezultate pregovora naših vozača i prijatelja. Nakon što su nam otvorili vrata krenuli smo prema mjestu vozeći se kroz planinu gdje unatoč svjetlima nismo vidjeli "prst pred nosom” koliki je mrak. Niti zvijezde nam nisu mogle osvjetljavati put s obzirom da je bilo oblačno i kiša je prijetila svakog trena. No nije to bio jedini problem. Jedina benzinska zatvorena, naravno – kome treba benzin u osam sati navečer? Opet pregovori, traženje vlasnika benzinske crpke, ali na sreću sredili su to momci za sat vremena… 

Nastavljamo naš put, no ono što je bilo najgore, na benzinskoj su nas upozorili na problem s pljačkašima ako noću jurcaš okolo. Strah nam se uvukao u kosti, moram priznati – ali što je tu je. Ovdje ne možemo spavati, jer nemamo gdje, a naš hotel udaljen je još 3-4 sata vožnje. Pokušali smo sakriti pola novaca i putovnicu, a ostaviti jedan dio za koji smo mislili da će biti dovoljno velik, da nas ne pretražuju previše - ili do kraja. Neću niti spominjati na koje smo sve ideje imali.

No na sreću, prošli smo bez ikakvih posljedica, jurili smo kroz crnu noć ali i kroz kišu koja se slijevala kao iz kabla. Uvjereni smo da je kiša bila razlog što je cesta bila prolazna, bez zasjede, jer se niti njima nije dalo kisnuti.

Dakle ukoliko se uputite na crni kontinent, savjetujem biti u hotelu prije mraka dok se još ljudi kreću uokolo. Noću kada ste sami na cesti, kada pored vas ni kravice ne šeću, ulične rasvjete nema, nema zvijezda, nema mjeseca – nije ni malo ugodno.

 

Izvorna Etiopija

Nakon što smo se dokopali našeg lijepog hotela, odmorili od noćne pustolovine, u praskozorje smo nastavili prema jugu i dolini Omo koja se nalazi u blizini granice s Kenijom i Južnim Sudanom, mjestima gdje ljudi još uvijek žive u tradicionalnim plemenskim zajednicama koje su civilizacijski gotovo netaknuta. Posjeta ovom dijelu Etiopije moguća je samo u sušno doba jer inače rijeke preplave ceste i teško se kretati blatnim putevima do plemena. Zato što prije posjetite Etiopiju, dok je možete doživjeti ovako izvornu, prije negoli to turizam uništi.

Promjene su već započele. Plemenske poglavice u posljednjih nekoliko godina naplaćuju ulazak u sela, a i sami stanovnici naplaćuju fotografiranje u predmetima ili u novcu. Kod većine njih osjetite da vole pozirati i na taj način zaraditi nešto novaca, jer život tamo je stvarno težak, no ima i onih koji ne žele da ih fotografirate i to trebate poštivati. Razmislite kako biste se osjećali da vama netko svakih pet minuta gura fotoaparat pod nos.

Posjetila sam nekoliko plemena, ali najjači dojam ostavila su mi plemena Mursi, Hamar i Karo. 

U zabačenom predjelu u dolini rijeke Omo, pleme Karo i poznati su po tome što pripadnici imaju običaj bojati tijelo i ukrašavati lice. Mlade djevojke dozvoljavaju odraslima da usijecaju ožiljke po njihovom trbuhu, što znači da joj je dozvoljeno da se uda i da ima djecu. Ožiljci su znaci ljepote koji će privući muškarca. 

No ima i jedan okrutni običaj koji je službeno zabranjen, ali se i danas tajno izvodi. Ukoliko je dijete rođeno bez dozvole starijih članova plemena ili ako se rode blizanci, imaju deformaciju - proglašavaju ih za „mingi" i smatraju da takva djeca donose nesreću plemenu i bacaju ih krokodilima ili ostavljaju u divljini.

 

Pleme Mursi pak od svojih žena traži da tijelo ukrašavaju uklanjajući dva zuba s donje čeljusti i režu donju usnicu koje potom rastežu kako bi u njih mogle staviti glineni tanjurić. Imati u donjoj usnici takav tanjurić znak je ljepote, a što je tanjurić veći – veća je i ljepota. Reže se i ušne resice kako bi su njih stavile naušnice. Nekad je to bilo pod moraš, no danas djevojka može birati, želi ili ne želi rezati usnu. Osim ovih ukrasa nerijetko nose i rogove, cvijeće, lance ili ogrlice od metaka i sl. 

 

Rezanje klitorisa djevojčicama

Još uvijek je prisutan zastrašujući običaj rezanja klitorisa djevojčicama, kako ne bi mogle uživati u spolnom odnosu. Danas je navodno taj postotak smanjen na nekih 75% žena koje su prošle taj postupak. No iz godine u godinu roditelji sve manje djevojčice podvrgavaju ovom zahvatu jer postaju svjesnog opasnosti po zdravlje.

 

Mi se često zgražavamo nad činom rastezanja usana, no što kad kod nas žene povećavaju usne, operiraju nos, stavljaju silikone u grudi… i to boli, a ponekad i ružno izgleda. 

 

Batine su ovdje za ženu radost 

Pleme Hamar pak ima običaj bičevanja žena dok ne prokrvare. Njihovo tijelo se smatra lijepim ako na njemu ima što više dubokih ožiljaka. Najčešće se praksa bičevanja ponavlja dok žena ne dobije drugo dijete. Batine su ovdje za ženu radost. Običaj je i da muškarci mogu imati više žena, a žena bi trebala imati najmanje petero djece. I kod njih se stanje u plemenima počelo mijenjati posljednjih godina, organiziraju učionice i djecu opismenjavaju. One nadarenije šalju na više škole, pa i na fakultete. Djeca odlaze iz plemena, u mjesta gdje ima škola, nose normalnu odjeću i ne hodaju više potpuno goli.

 

Na najdužoj rijeci svijeta

Put nas vodi dalje prema Vodopadu Plavog Nila, jednog od najljepših mjesta u Etiopiji, drugom slapu po veličini u Africi. Zovu ga Tis Isat, što bi u prijevodu značilo „voda koja se dimi", a najljepši je vodopad na Plavom i Bijelom Nilu - mjestu gdje se spajaju i nastaje rijeke Nil, najduža rijeka na svijetu koja prolazi kroz 11 država Afrike. U blizini ovog vodopada izgrađene su dvije hidrocentrale koje su umanjile njegovu snagu, no ne i njegovu ljepotu. Inače te hidrocentrale gradile su tvrtke iz Jugoslavije, a sami smo se iznenadili, kada su čuvši nas na ulici, domaći stanovnici počelo pozdravljati:  „Dobar dan, kako si?". Inače u blizini ovog vodopada nalazi se i najstariji kameni most koji su izgradili portugalski misionari u 17 stoljeću.

 

Dom etiopskih careva

Svakako će vam se dopasti još jedan svjedok bogate etiopske prošlosti koje je UNESCO stavio pod svoju zaštitu i na popis svjetske kulturne baštine još 1976. godine. Alem Seghed Fasil's dvorac ili utvrda iz 1632. godine u Gondaru bio je kao dom etiopskih careva u 17. i 18. stoljeću. Njegova jedinstvena arhitektura pokazuje različite utjecaje, uključujući nubijske, arapske i barokne stilove. Kad vidite tu raskošnu palaču izgrađenu prije više stotina godina, ne možete ne pomisliti kako je moguće da se kuće običnih stanovnika nisu nimalo promijenile – i dalje šibe i blato. U Etiopiji ima, naravno, i vila s bazenima, zidanih kuća, ali većina dakle 99% stanuju u tradicionalnoj kući kakvu grade stoljećima.

 

Fantastična kava

Ne zaboravimo spomenuti i da ono što nam je gotovo svima nezaobilazni dnevni ritual, kava. Kažu da je etiopska kava najbolja, što možemo i potvrditi. Spremaju doista fantastičnu kavu, ponekad i previše jaku. Buna je tradicionalni etiopski stil kave, pripremljen u glinenoj posudi poznatoj kao „jebena" i poslužena u malim espresso šalicama. Ostale vrste kava u europskim stilovima, poput makiata, također su obično dostupne u restoranima i kafićima.

 

Ponesite hranu sobom

I da, ponesite na put paštete, vakumiranog kulena i kobasica, parmezana, jer to će vam tamo jako nedostajati. Hrana je za nas neke malo previše posebna, a pogotovo njihov kruh injera (kruh od kiselog tijesta) koji mi nikako nije bio ukusan, pa kad se dočepate pravog kruha u ponekom restoranu, rado bi po njemu razmazali paštetu, koju doma gotovo nikad ne jedete. Skuplji hoteli doduše poslužuju i engleski doručak, ali uglavnom se doručak svodi na pečena jaja, ručkovi ili večere na tijesto s umakom od rajčice, na koji bi rado posuli malo parmezana. 

U Etiopiji imaju puno govedine, janjetine ili kozletine, no meso je toliko tvrdo da vam i plomba može ispasti, što se meni dogodilo. Nije čudo, jer im je stoka cijeli dan vani na ispaši.

Odlučite li se za put u Etiopiju ponesite što više odjeće za djecu, ali i odrasle, ponesite bombona, igračaka, jer ćete putem sretati toliko lijepe i siromašne djece koja će vas dovesti do suza jer im ne možete tog trena ništa dati ili pomoći. Radije ponesite stvari za njih, nego previše odjeće za sebe koju nećete niti odjenuti.

 

Etiopija nije za razmažene turiste

Ah, mogla bih još danima o mojem oduševljenju Etiopijom. Zato ohrabrite se i ako iskreno volite Afriku, put pod noge. No putovanje u Etiopiju ne preporučam razmaženim turistima, već putnicima koji žele osjetiti zemlju, njene običaje i ljude. Ne idite ako vas smeta što ponekad smještaj neće biti onakav kakav očekujete, ako vas smetaju djeca koja se skupe oko vas i traže vas karamele ili nešto novaca. Ono što je vama jako malo, njima je jako puno.

No ukoliko ipak želite udobost tijekom putovanja i novac vam nije nije problem, idite preko agencije koja će vam isplanirati putovanje do pojedinosti, iznajmiti džip s vozačem koji će vas voziti uokolo i stati gdje vam se dopada, ali budite uvijek prije mraka u vašem hotelu. Nema javne rasvjete, pa se nađete stvarno u crnom mraku. Neki hoteli gase svjetlost tj. agregate u ponoć i do jutra nema niti svjetla, niti tople vode. Ipak je Afrika, Afrika.

 

No na koji god način putovali, kad se vratite kući, vratit ćete se kao bolji ljudi, vjerujte mi. Afrika uvijek ostavlja trag duboko u srcu. 

 

Više fotografija na: https://www.turistplus.hr/hr/etiopija/4692/69

  isprintaj članak