Bosch i Mercedes-Benz pokreću pilot-projekt za uslugu automatiziranog prijevoza u San Joseu
Automatizirana vozila S-klase opremljena Boschevim i Mercedes-Benzovim sustavom vožnje i softverom pružaju uslugu prijevoza između zapadnog San Josea i središta ...
U kojoj zemlji pršti od orgazma?
Sve vrvi trgovinama seksi igračkama, raznim spolno poticajnim materijalima, pornografskim filmovima i slično. ...
Krovovi bečkog metroa postaju postrojenja za proizvodnju solarne energije
Dobivenu će se energiju trošiti odmah na mjestu proizvodnje za pogon dizala, pokretnih stuba i rasvjetu. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Vulkani su danas spostali unosna turistička atrakcija.
Objavljeno: 30.05.2012. 17:26  
Etna - zatočena snaga prirode
Etna - zatočena snaga prirode<br>
  • Etna - zatočena snaga prirode<br>
  • Etna - zatočena snaga prirode<br>
  • Etna - zatočena snaga prirode<br>
  • Etna - zatočena snaga prirode<br>
  • Etna - zatočena snaga prirode<br>

Fotografije: 2002. godine lava je uništila turističko naselje naselje Piano Provenzanu (naslovna), šetnja uz središnje kratere (2.), naslage istaloženog sumpora (3), otrovne vulkanske pare odnaša vjetar

 

U vulkanima je zatočena golema snage prirode koja nas uznemirava i straši, no ujedno privlači svojom moći. U davno doba, dok su još bili obavijeni velom tajne, o njima su ispredane brojne legende i mitovi. Danas su su postali unosna turistička atrakcija.

 

Tekst i fotografije: Lara Černicki


Dođete li na Siciliju možete se smjestiti u podnožju Etne, najvećeg aktivnog vulkana u Europi. Prema jednoj od grčkih legendi u Etni je zatočen div Enkelados nakon ranjavanja u bitci s bogovima. Svojim pomicanjem on izaziva podrhtavanje zemlje, izdišući dim i vatru. Promatrali smo Etnu pokušavajući dokučiti što u njoj radi div. Hoće li promijeniti raspoloženje idućih dana?

S tim pitanjem zaputili smo se do Linguaglosse, planinskog gradića u čijoj se glavnoj ulici nalazi vrlo koristan ured agencije "Pro Loco’s". On je polazna točka za planiranje penjanja na Etnu sa sjeverne strane. Službenik nas je nasmijan utješio rekavši kako je div u dubokom snu, a otrovne pare njegovog daha vjetar je odnosio prema jugu. Uspon na vršne kratere sa sjeverne strane bio je dozvoljen.

 

Razarajuća moć

Bez stručnog vodstva ili barem iscrpnog informiranja nitko se ne bi smio lakomisleno zaputiti prema vrhu Etne. Ona nije vulkan ubojica budući da je zabilježeno svega osamdesetak poginulih unazad dva tisućljeća, no mnogo puta pokazala je svoju razarajuću moć. Zadnje žrtve zabilježene su 1979. i 1987. godine kada je u nenadanim eksplozijama poginulo desetak turista koji su se nalazili u vršnim područjima. Pred devet godina Etna se tresla u 66 uzastopnih žestokih izljeva, no nastradalih nije bilo.

Život Sicilijanaca na obroncima vulkana većinu vremena je spokojan. Klima je ugodna, a tlo je iznimno plodno. Kada vulkan oživi, lava teče polako i najviše ugrožava vinograde, voćnjake i maslinike. Naseljena mjesta rijetko su bila preplavljena lavom, no 1669. godine lava je uništila petnaest sela i zaustavila se vrlo blizu Catanije, a u listopadu 1928. godine "progutala" je planinsko selo Mascali. Godina 1886. ostala je zapamćena po čudotvornoj moći vela Svete Agate, zaštitnice Catanije. Kada je lava iz bočnog kratera Monte Gemmellaro doprila do prvih kuća sela Nicolosi, pred nju je iznijet čudotvorni veo koji je spasio naselje.

 

Borba čovjeka i diva

Tijekom 20. stoljeća na obroncima Etne niknulo je mnoštvo hotela i restorana, sagrađenih suviše blizu opasnih zona. Želja za zaradom koju donosi turizam pretvorila se u neprekidnu bitku s nadmoćnijom prirodom. Tko je u njoj vječni gubitnik najbolje prikazuje primjer žičare sagrađene potkraj pedesetih godina na južnoj padini Etne. Desetak godina prevozila je turiste od Rifugio Sapienze do podnožja središnjih kratera, sve dok nije razorena u erupciji 1971. godine. Krajem sedamdesetih je sagrađena nova da bi bila uništena 1983. godine. Treća žičara podignuta je 1990. godine, no erupcija u ljetnim mjesecima 2001. godine odnijela je gornju postaju i nekoliko stupova. Obnova započeta godinu kasnije, a nova zgrada žičare ponovno se našla zakopana duboko ispod naslaga lave. Nekoliko mjeseci nakon tog događaja prionulo se podizanju nove žičare koja je proradila u kolovozu 2004. godine i za sada još uvijek prevozi turiste.

Naizgled besmislena borba krije u sebi jasnu računicu. Za lijepih dana žičarom se preveze tisuće izletnika koji za taj užitak ne moraju uložiti nikakav napor, osim posegnuti rukom u džep za eurima. Netko bi mogao reći da se Etna osvećuje ljudskoj pohlepnosti. Ali Etna nije zlo biće. Ona je dobroćudni div koji živi svojim prirodnim ritmom, povremeno se trese i riga vatru kao što to čini odavno.

 

Piano Provenzana

Nismo koristili "uskrsnulu" žičaru jer smo za uspon odabrali mirniju i manje posjećenu sjevernu padinu, no svejedno smo morali platiti prijevoz terenskim vozilom. Prema uputama dobivenima u Linguaglossi, odvezli smo se do Piano Provenzane gdje smo se trebali pridružiti nekoj od turističkih grupa.

Piano Provenzana je stoljećima bila pošteđena invazije lave. Turistički centar, idilično smješten na zaravni obrasloj borovom šumom, privlačio je izletnike okolnih mjesta. Ondje su mogli opušteno šetati, uživati u pitomom krajoliku i spektakularnom pogledu na vrh Etne, a zimi se skijati. Čarolija Piano Provenzane prekinuta je 27. listopada 2002. godine. Tog dana je potekla lava i zbrisala turističke objekte s lica zemlje. Nestali su hoteli, restorani, suvenirnice i nekoliko skijaških liftova. Zelena padina pretvorila se u neprohodnu crnu pustinju od oštrih komada skrutnute lave.

U Piano Provenzanu stigli smo šest godina nakon tog događaja. Na mjestu nekadašnjeg velikog turističkog centra podignuto je tek nekoliko skromnih kućica u kojima su smještene suvenirnice, turistički ured i mali bar za okrepu.

 

Pogled u utrobu zemlje

Do visine od 3000 metara probijena je gruba cesta po kojoj je terenac gmizao poput kakvog nezgrapnog kukca. Vožnjom preko neravnina, poskakivali smo na sjedalima sudarajući se sa suputnicima. Unutrašnjost se uskoro ispunila prašinom koju su dizali kotači. Zatvorili smo prozore i kroz njih virili na monotoni mjesečev krajolik – beskrajnu crnu lavu s mnoštvom kratera između kojih su sablasno izvirivali bijeli kosturi sasušenih stabala.

Na izlasku iz vozila dočekala nas je planinska studen. Spremno smo navukli tople jakne, kape i rukavice, oči zaštitili sunčanim naočalama i krenuli za vodičem. Do vrha je trebalo savladati još tristotinjak metara visinske razlike. Šibao je ledeni vjetar i kovitlao oštri vulkanski pijesak. Od njega su nas pekle oči i škripali zubi, no najviše su nastradali objektivi fotoaparata. Iz rupa u tlu dizale su se vruće pare i gušile nas mirisom sumpora. Napokon smo kročili na rub ogromnog kratera, ispunjenog bjeličastim dimom. Još jedan korak i strmoglavili bi se u utrobu zemlje, ravno u naručje uspavanog Enkeladosa. Da se probudi, ne bismo se dobro proveli.

Požudno smo upijali slike, mirise, boje i zvukove vulkana. Čaroliju trenutka prekinuo je poziv vodiča da se vratimo u vozilo. Zbog sigurnosti na vrhu se ne ostaje dugo. Pozdravili smo se s Etnom, a Enkeladosu zaželili miran san.


  isprintaj članak