Šarene maske za lice dobivaju na popularnosti u Južnoj Koreji
Poznata glumica Kim Hye-soo objavila je na društvenim mrežama svoju fotografiju s maskiom neonske boje. Fotografija je privukla velik broj klikova i lajkova. ...
Prirodan hidrogel kao ekološko rješenje za suše
Bečki znanstvenici razvili su hidrogel od potpuno prirodnih sirovina koji dugoročno poboljšava kakvoću tla. ...
Glačalo i glačanje
Kada kupujete novo glačalo obavezno provjerite ima li odgovarajući atest tj. zadovoljava li sigurnosne sustave u našoj zemlji. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Odredišta
Putujući Zlatnom obalom
Objavljeno: 16.08.2011. 21:43  
Gana (Ghana)
Gana (Ghana)

Gana je po mnogočemu posebna. Sve okolne države su bile pod francuskom okupacijom i stoga je u njima i danas francuski službeni jezik. Gana je prva država crnačke Afrike koja se osamostalila. Bilo je to 1957. Nikad nije doživjela strahote civilnog rata što se ne bi moglo reći za ostale afričke države, a pogotovo za susjednu Obalu Bjelokosti. Država je izrazito politički stabilna s cvjetajućom demokracijom.



Napisao i snimio: Darko Dovedan


Nekad se na području Gane prostiralo moćno kraljevstvo Ašantija koje je prosperiralo zahvaljujući zlatu. Stoga su sve kolonijalne sile željele kontrolirati atlantsku obalu ovog dijela Zapadne Afrike, a taj se dio pod britanskom vlasti zvao Zlatna obala. Danas više nema kolonizatora niti zlata, ali je ganska obala Atlantika jedna od najljepših u Africi.
U Gani se nalazi najveće umjetno jezero na svijetu, jezero Volta, nastalo kada nakon što je na istoimenoj rijeci sagrađena brana.
Ganu turističke brošure navode kao "Afriku za početnike". To je zbog jednostavnosti putovanja po zemlji, zbog raznovrsne ponude u rasponu od plaža do nacionalnih parkova, i najvažnije, zbog njenih stanovnika - Ganci su odlični domaćini koji su izrazito pristojni. Čak govore "sorry"češće od Engleza.

U kraljevskoj palači

Ono "jednostavnost putovanja po zemlji" nažalost nismo doživjeli, barem ne u početnom dijelu upoznavanja Gane. Autobus u kojem smo se drndali cijeli dan, došao je na autobusni kolodvor grada Kumasija u četiri sata ujutro, točnije s rekordnih sedam sati kašnjenja. Istina, tvrtka je registrirana u Burkini Faso, iz koje smo krenuli na 700 km dugi put, ali ta nam je činjenica malo značila pri prvom "okusu Gane". Čak je i ostalim suputnicima dozlogrdilo, ali ipak su oni sigurno naviknuti na ovakav rasplet događaja. U to smo se uvjerili kada nakon konačnog dolaska nitko nije napustio kolodvor, nego su se svi legli oko autobusa kao nešto najnormalnije i "nastavili" spavati. Nije nam bilo jasno zašto bi to itko učinio pa smo sa svojim vjernim pratiteljima, ogromnim naprtnjačama, krenuli put izlaza. No, čini se da je svima zapečaćena ista sudbina te noći na kolodvoru jer nam je vozač savjetovao da nikako ne napuštamo sigurnost utvrđene postaje, izvan koje u to doba noći vrebaju svakakve opasnosti. U nevjerici se vraćamo u dobro poznata sjedala dobro poznatog autobusa i čekamo prve zrake sunca...

Grad važniji od glavnog grada
Kumasi je drugi najveći grad Gane koji nastanjuje nekih milijun stanovnika, upola manje od glavnog grada Accre. Ali, Kumasi je dosta stariji grad čiji su žitelji jako ponosni na tu činjenicu i zato smatraju da je njihov grad glavni. U povijesnim okvirima, kao glavni grad Ašanti kraljevstva, gdje i danas stoluje kralj, Kumasi je stvarno važniji grad od Accre. Usput rečeno, i dosta ugodniji.

U posjeti kralju
Ašanti kultura se temelji na matrelinearnom socijalnom sustavu te se nasljedstvo prenosi s majke. Žene su znane po svojoj neovisnosti, smislu za posao i utjecaju u politici. Iako kralj može imati koliko god hoće žena, današnji ima samo jednu. Kraljica može biti sestra, ujna ili majka i uživa veliku moć. Uz to, kraljica je jedina koja može kritizirati kralja.
U srcu Kumasija se nalazi kraljevska palača, dobro čuvana i ograđena sa svih strana. Jedna od turističkih privlačnosti je mogućnost posjete kralju, uz prethodnu najavu. Za najavu vremena nismo imali, nego smo htjeli šarmom doći do samog prijestolja. Običaj je da se pri posjetu kralju donese neki poklon, preporuča se boca nekog pića. Nažalost, izabrali smo krivi dan zato jer se zbog neke posebne svečanosti koja je bila u pripremi, nije nikako moglo ishoditi dozvolu. Oko palače se skupilo puno ljudi u izvornim ašanti nošnjama. Ispostavilo se da su svi bili kraljevi. Pozvali smo se na naše novinarske dužnosti i jedan od bivših kraljeva je odlučio pomoći. Na naše iznenađenje, uskoro smo se našli u samoj palači. Sve je to isposlovao naš novopečeni prijatelj - kralj. Ništa nam nije bilo jasno, a već smo pregovarali s nekim povjerenikom o tome kako ćemo prisustvovati svečanosti. U prostoriju je nakratko ušao jedan opušteno obučeni stariji muškarac koji je rekao nešto na ašanti jeziku Twi, na što su se svi nasmijali. Bio je to kralj. Prepoznali smo ga s velikioh plakata koji rese cijeli grad. Nakon toga dolazi do prevrata priče. Naime, naš prijatelj-kralj je krenuo potraživati podosta novaca za sve one koje mora potplatiti zato jer nas je doveo do ove izvanredne prilike. Shvatili smo da je vrijeme da odemo. Od palače do izlaska izvan ograde našao se popriličan broj kraljeva koji je smatrao da im treba udjeliti pokoji "si-di" (cedi je valuta Gane). Naposljetku, nije bilo kralja koji nije pokušao užicati koji novčić. Jedva smo se otrgnuli iz kraljevskih ruku i konačno se dokopali slobode - ulice.
Ipak, bili smo sretni. Vidjeli smo kralja.

Idemo na more

Visoke temperature vladaju cijele godine, a jedino što se izmjenjuje su kišno i sušno razdoblje. Kako se približavamo oceanu u zraku se osjeća sve veća vlaga. Kumasi se nalazi oko 150 km od Atlantskog oceana i tu smo udaljenost odlučili prevaliti vlakom. Za željezničku infrastrukturu u Gani su odgovorni Nijemci. Vlakovi su stari pa je to valjda razlog zbog kojeg im treba 12 sati da se dovuku do obližnjeg mora. Mislili smo da bi bilo zgodno doživjeti takav način prijevoza, pogotovo u prvom razredu, odnosno u odjeljcima za spavanje. Vlak je krenuo u 8 sati navečer, ali nije stigao u isto to vrijeme ujutro...
Bilo je kasno popodne kada su nam se ukazale palme i valovi. Ganska se obala na gvinejskom zaljevu prostire u dužini od 500 km, od Obale Bjelokosti do Toga. Ta je obala povijesno značajna jer su se na njoj odvijale mnogobrojne bitke između kolonijalnih velesila radi prirodnih bogatstva Gane. Bili su tu Portugalci, Nizozemci, Englezi... Zahvaljujući njima na cijelom potezu obale su izgrađene neprobojne utvrde koje su zbog svoje vrijednosti na listi zaštite kulturne baštine UNESCO-a. Utvrde Cape coast, Elmina i Princess se ne smije propustiti razgledati. Do kraja 18. stoljeća je izgrađeno 37 utvrda. Zanimljivo je da su se tim utvrdama isključivo služili Europljani koji su štitili svoju koloniju od drugih Europljana, a nikad ih nisu držali izvorni stanovnici kako bi možda obranili svoju zemlju od "bijelih" došljaka. Tu treba spomenuti da najviše robova odvedenih u Novi svijet potječe iz Zapadne Afrike.

Kombi u koji stane 33 putnika!
Za istraživanje obale i utvrda najbolje je napraviti bazu u jednom od mnogobrojnih sela. Po glavnoj cesti koja povezuje sva mjesta na obali lako se mogu zaustaviti taksiji, autobusi i mali kombiji znani kao tro-tro. Dobro poznati oblik kombija kakav kruži po cijeloj Africi nas je posjetio na zakon koji vrijedi za popunjavanje sjedala, a glasi: "U tro-trou ima mjesta za onoliko ljudi koliko stane u njega". Laik bi rekao da u kombi stane najviše 18 ljudi. Greška. Jednom prilikom smo prebrojali 33 putnika.
Vožnja taksijem može biti jako jeftina ako ste vješti u cjenkanju. Naravno, taksimetar ne postoji. Npr. za vožnju od nekih 50 km smo uspjeli dogovoriti cijenu od 50 kuna. Ne moram vam ni govoriti kolika je bila početna cijena. Kad bolje razmislim ovdje je sve podložno "dogovorenoj cijeni". To funkcionira zbog činjenice jer svi znaju ako se ne dogovore s vama, uvijek postoji netko drugi tko će vas preuzeti. A to ne vrijedi samo za prijevoz, nego i za smještaj, suvenire, gostionice...
Mi smo za našu bazu odabrali mjestašce Busua koje se nalazi nekih tri sata vožnje zapadno od Accre. Rano, rano ujutro nas je probudila buka s plaže. Okupilo se cijelo selo da pomogne pri vađenju mreže. Sve generacije sudjeluju u svakodnevnom ritualu koje zapravo predstavlja preživljavanje. Njihova pjesma određuje takt izvlačenja, a najstariji raspoređuju djecu na najbolja mjesta. Ulov je prosječan, reći će seljaci, ali u kasno podne se vraćaju brodice s kapitalcima. Ponuđen nam je zubatac od 25 kilograma. Ogromna ribetina. Šefica restorana se odmah ponudila da će nam je ona znalački pripremiti. Uzeli smo pola grdosije. Nismo se htjeli cjenkati budući da su ribari su tražili samo 100 kn. Čim smo se sjetili koliko bi takva riba stajala kod nas, bez puno razmišljanja smo kupili.
Sve iz mora je lako dostupno i jeftino. Uz morske plodove uvijek serviraju rižu ili omiljeni fufu – pire napravljen od platane (vrsta banane). Osim piva, često se pije svježe iscijeđene sokove, najčešće spravljene od ananasa i papaje. U cijeloj Zapadnoj Africi su ponosi na palmino vino, ali mi bi to, točnije, nazvali rakijom od palme. Okus, boja i miris nemaju veze s vinom. Čista rakija. Jednom prilikom nas je mladi recepcionar ponudio tim "vinom" podsmjehujući se. Rekao je da nakon tri čašice padamo pod stol. Mislio je on da mi ne znamo što je to rakija. Događaj se pretvorio u dvoboj, a recepcionar i njegov prijatelj su uskoro bili izbezumljeni. Boca palminog vina je prejeftina – 10 kuna.

Kupovanje u Accri

"Nobody loves Accra" glasi prva rečenica u našem vodiču koja opisuje glavni grad Gane. Jedan drugi pisac će reći da je Accra mali grad koji je višestruko prerastao samog sebe "reproducirajući" se u nedogled. Zbog ovakvih opisa smo očekivali praiskonski kaos, ali na kraju se ispostavilo da je Accra dosta pitoma. Jasno, pitoma u usporedbi s drugim velikim afričkim gradovima. Ipak, ti su gradovi nezaobilazni jer služe kao prijevoznih središta, mjesta u kojima je najbolje sređivati vizu za sljedeće odredište, a i široka paleta restorana i dućana je uvijek otkriće. Pogotovo dolazi li se iz neke zabiti ili sela. Tako je baš bilo s Accrom. Nakon tri provedena dana na plaži, odlazak na internet ili u dobro opremljeni supermarket, činio se kao povratak u civilizaciju.
Accra nije najbolje iskoristila svoj položaj na moru. Na obali se nalaze siromašna naselja, a velika poznata luka je smještena 30 km zapadno u mjestu Tema. U gradu ne postoji neka turistička atrakcija koja bi bila na popisu kao "obavezno vidjeti ili posjetiti". Takav je slučaj i u većini drugih velikih afričkih gradova, gdje su Nacionalni muzej i gradska tržnica najčešće glavna i jedina ponuda za turiste. Centar za nacionalnu kulturu je najposjećenije mjesto u cijeloj Gani. To je umjetnički centar gdje se na štandovima prodaju suveniri, majice i sve ono što svakako morate imati. Tako barem kažu prodavači. Početne cijene su vrlo visoke. Valjda netko ponekad i plati prvu traženu cijenu pa onda zbog toga uvijek prvo ispale nevjerojatne brojke. Možda prođe. Sa svih se strana pojavljuju prodavači koji vas podsjećaju da ste obećali doći i do njihovog štanda. Prolazak kroz turističku atrakciju br. 1 u Accri se prije može opisati kao bitka, a ne kao shopping. Ovakav scenarij je najčešći pri kupnji odjeće:
- Ali gospodine, vidjeli smo istu takvu majicu za dvostruko manju cijenu!
-Da, da, razlika je u tome što je ova izrađena od puno kvalitetnijeg materijala i zato je skuplja – kaže on držeći majicu ili zastavu Gane jednake kao i na prošlom štandu.
Ovaj centar svakako ne pruža izvorni doživljaj Gane. Da bi se uvukli u pore Accre kakva je opisana u našem vodiču nismo trebali tražiti dalje od tržnice Makola. Nismo očekivali ulazna vrata ili znak dobrodošlice na glavnu tržnicu grada. Da smo na pravom mjestu bilo je očito kada smo počeli zapinjati na "Made in China" posuđe okruženi raznolikom ponudom rabljene odjeće i alata. Za nas je bilo nemoguće istraživati ovaj grad u gradu bez vodiča. Stanovnici znaju gdje je koji dio i koji su najbolji i najsigurniji putevi za prolazak. S našim čovjekom smo prolazili kroz nečija dvorišta. Čak i kroz kuće! Napokon prava Accra!!! Vodič nam objašnjava da je ovo najjadniji dio Accre. Zove se Jamestown. Uvjerava nas da je to ujedno i sigurniji dio grada. Prolaznici i stanovnici nas gledaju s čuđenjem i svi nam mašu. Ovdje dugo nije kročila turistička noga. Pričajući smo prošli kroz dio gdje se prodaje hranu i završili smo na najzanimljivijem dijelu tržnice Makola – dio na kojem se prodaje fetiše. A što su fetiši? To su npr. glave majmuna, mačaka i guštera, okamenjeni kameleoni, dikobrazove bodlje, šišmišova tijela, razne tekućine i zubi... Ti svi preparati služe za voodoo obrede.
Iz Accre je najlogičnije nastaviti put prema istoku gdje se nakon dva sata vožnje nalazi granica s Togom i odmah se otkriva Lomé, glavni grad. U zabitim selima Toga se i danas održavaju tajanstvena voodoo vračanja... 
  isprintaj članak