Koronavirus smanjio zagađenje zraka u Europi i svijetu
Objavljene karte prikazuju promjene u količini dušičnog dioksida (NO2) - zagađivača koji uglavnom nastaje od upotrebe fosilnih goriva. ...
Stjuardese se najviše bolje požara u avionu
Čak 44,5 % kabinskog osoblja vidjelo putnike kako pokušavaju obaviti spolni odnos u zahodu zrakoplova, a od njih je dva i pol posto dobilo ponudu da se pridruže ...
Filmske poslastice iz Beča
Kada vi ne možete u Beč, tada Beč dolazi k vama! Donosimo vam pregled najboljih filmova snimljenih u njemu. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Baležani smiju na svoj račun oko veličine penisa, pa tako za sebe kažu da im je „Small, but spicy"
Objavljeno: 21.02.2020. 15:59  
Gdje Šibenik ljubi Bali
Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali
  • Gdje Šibenik ljubi Bali

Tako malen, a tako velik. Prvo sam mislila da će mi tri tjedna na otoku biti previše, sve dok nisam shvatila da je potrebno na njemu živjeti barem dvije godine kako bi ga se u potpunosti doživjelo i istražilo. Kultura, mir, surfanje, joga, ronjenje, trekking, priroda, noćni izlasci - samo su neke od ideja koje možete ispoštovati na ovom zemaljskom raju. A ako pokušavate sve ugurati u dnevni raspored bit ćete kronično iscrpljeni i istovremeno nervozni, a, vjerujte mi, to nije razlog dolaska na Bali. Autorica teksta inače ima FOMU (engleska riječ: Fear of missing out - iliti ga po naški: strah od propuštanja), ali joj se prvi put u životu dogodilo da uspjela usporiti i jednostavno uživati. Bali je upravo takav - zavodljiv i miran, a opet lud i energičan. Nekog je slatkoga mirisa, koji vam se uvuče u nosnice već prvoga dana.

Bali je idila. Za prebaciti iz šeste u drugu brzinu. Jednostavno za biti i postojati.

 

Napisala i snimila: Marijana Perinić

 

U Ubud se ide na jogu, kulturno uzdizanje i kupovinu suvenira. U Uluwatu na najljepše plaže i zalaske sunca. U Semynak i Kutu na surfanje, u kupovinu i na noćne provode (dobro za početnu prilagodbu jer su dosta zapadnjački nastrojeni). Na sjever u netaknutu džunglu, planine, vulkan, jezera i dojmljive vodopade. Ako vam je do trekkinga, tada otiđite na planinu Batur i doživite najljepši izlazak sunca ili na Nusu Penidu i istražite najstrmije, ali podjednako zadivljujuće plaže. Za ronjenje se uputite u Amed, u kojem ćete osim bogatog podmorja doživjeti i čarobne vulkanske plaže, nesvakidašnje crne boje poput ugljena. Dakle, imate što za raditi, a ako vam se ne da sve to, onda odaberite po trenutnom raspoloženju, jer ionako je dobro poznata svima da, kada jednom nogom kročite u ovaj raj, vraćate mu se barem još jedanput.  Odmah sam zamolila njihova božanstva, kojih je mali milijun, da mi se ta želja ostvari, a ja se toplo nadam da me barem jedan čuo. Još samo da mi s neba podari i avionsku kartu, koja ruku na srce, i nije bila tako skupa, s obzirom da smo frendica i ja ulovile akciju, pa nas je povratna karta preko Dohe stajala oko 4.500,00 kn.

 

Čovjek koji je online 24/07

Iako sam prije samog putovanja istražila i pregledala sve blogove i vlogove koje se mogu naći na internetu, svakako je dobro imati lokalca za „prvu pomoć", i to po poznatom hrvatskom načelu: „Zovi čovika!" E pa taj moj čovik je rođeni Istranin, čije sam pravo ime i prezime zaboravila, ali nije ni bitno. Već više od pola godine živi sa curom na Baliju i pomaže Hrvatima organizirati posjet kako bi u najmanje vremena stigli vidjeti što više. Cura mu je nevjerojatno simpatična, sa obližnje Jakarte i, naravno, da nam je odmah postala Best Bali Friend pa smo s njom provodile dane bacajući se po valovima, ali i pričajući o dečkima, jer naravno da su svi isti (šala mala!). Istrijanin ima svoju facebook grupu Život na Baliju i svakako preporučam da ga kontaktirate jer će vam biti od neprocjenjive vrijednosti. Osim što je čovjek online 24/07, nesebično daje savjete, spašava i organizira sve što vam treba. A kad zagusti-njega se zove i točka!

 

E sada, nije toliko problem u štakorima...

Tako je nama zagustilo odmah prvi dan. U Indoneziji za živu glavu nemojte bukirati preko Air Bnba. Nama se pri dolasku u apartman u Canggu (jugozapadni Bali, blizu aerodroma) dogodilo da nas nitko nije niti dočekao iako je dotični Vlasnik, ni manje ni više, ocijenjen kao Superhost. Iako nismo spavale puna dva dana, jer naravno „ Tko od uzbuđenja može zaspati u avionu?" (bez obzira na hektolitre vina koje ti one divne stjuardese toče), snašle smo se, ali se baš i nismo udarale nogom u dupe od sreće kada nas je prodrmala cijela ergela štakorčića koji su se nonšalantno prešetavali po vrtu, u kojem smo nas dvije, netom prije spavanja, ispijale toliko željenu Bintangu (domaće pivo). Da ne spominjem da je u vrtu bila i kada, u koju sam zamalo ušla, a koju su spomenuti štakori maratonski pretrčali barem 45 puta u tih 20 minuta koliko nam je trebalo da spakiramo stvari i nepovratno šmugnemo. 

E sada, nije toliko problem u štakorima, koliko je problem dobiti povrat novca jer naravno da je potreban video ili fotografija kao dokaz što se dogodilo. Na što sam, blago rečeno poludjela, jer naravno da sa štakorom nismo opalile selfie, nego smo kao oparene nestale s mjesta događaja. Dotični Vlasnik nam je na kraju vratio 1/5 iznosa za tri noćenja, a da ne kažem da će prepiska sa Airbnb osobljem vjerojatno trajati do idućeg Božića. 

No, upravo nam je ova situacija pomogla da promijenimo rutu i odemo na sami jug otoka, ali i da otkrijemo sve ljepote Booking.coma, gdje možeš, na sreću putnika, ali na nesreću hotelijera, bukirati i otkazati sobu u zadnji tren, što upravo daje neprocjenjivu lakoću i slobodu putovanja. 

Vezano uz smještaj, možete naći sasvim pristojnu sobu u hotelu ili gostinskoj kući za svega 80,00 do 100,00 kn sa uključenim zajutrakom (voćna salata, omlet i kava). S obzirom da je temperatura na Baliju stalno oko 30 stupnjeva, pametno je uzeti smještaj s bazenom, pogotovo kada ste u Ubudu, jer dobro dođe se osvježiti kada ste u srcu džungle. Da ne kažem kako su noćni kupanjci neprocjenjivi, kada u vodi sa sebe skidate znoj, dok vam hladna pivica teče niz grlo.

 

Frizura i šminka na Baliju ne postoje

Jesam li spomenula da riječi frizura i šminka na Baliju ne postoje? Kosa će vam biti, blago rečeno „egzotična" od vlage, da će vas i majmun od straha zamijeniti za hodajućeg lava, a šminka se topi, što od visoke temperature, što od učestalih i nepredvidljivih pljuskova. Stoga, ako ste žena, uživajte u svojoj iskonskoj prirodi, a ako ste muško recite svojoj boljoj polovici da je volite upravo kakva je. Ako vam ne kaže, kreten je i odmah ga ostavite!

 

Na plivanje zaboravite

U svakom slučaju, na plivanje (osim u bazenu) jednostavno zaboravite. Jedino što možete je junački se bacati po valovima ili, još bolje, naučiti surfati dok ste na jugu. Najbolja mjesta za surfere, što za početnike, što za one napredne su: Semynak, Kuta, ali i južnije na Uluwatu Beach i Green Bowl Beach. Meni je ipak najdraža Melasti Beach na samom jugu, jer sam jedino tamo uspjela otplivati kraul u trajanju od dobre tri minute, sve dok me val nije ispljuskao i usput ostavio poveću količinu pijeska u kupaćem kostimu. To je tako kad Dalmatinka hoće plivati i gotovo. Nikako da joj do glave dođe kako ocean nije more, jednako kao što Purger nikako da nauči da more nije voda. Tako mi i treba! AE!

 

„Small, but spicy"

Kad smo već kod surfanja, na otoku su svima poznati Kuta Cowboys, o kojima je svojedobno snimljen dokumentarni film. To su domaći surferi koji uče strance, ponajviše bjelkinje, surfati a usput ih zavode i nerijetko u tome uspijevaju. Inače, primijetila sam kako na cijelom otoku, a pogotovu u Ubudu, ima jako puno muškaraca koji solo putuju, dok su žene češće u dvoje ili u čoporu. Ako ste žena, Indonežani će vam se nabacivati, to je neizbježno. No, ja sam ih ipak nekako doživjela kao aseksualna bića. Više su mi bili dragi i simpatični te beskrajno dobronamjerni. Osim standardne kombinacije Bijelac (nerijetko stariji) + Indonežanka (nerijetko puno mlađa od njega) primijetila sam i parove: On-Indonežanin (mršav i nizak) +  Ona-Bjelkinja (Europljanka, Australka ili Amerikanka - viša od njega za glavu i nerijetko bucka). Ono što sam nekako intuitivno zaključila je da se ipak radi o trenutnim avanturama, stoga je očito svima dobro poznata ona poslovica iz filma „ Eat, pray, love", a koja glasi: „Everyone should have a love affair on Bali!". Tako da se veliki broj žena, baš poput Julie Roberts, jednostavno opusti i prepusti, željno iščekujući neku romansu sa Javierom ili s lokalnim Vajanom. Interesantno je kako se Baležani smiju na svoj račun oko veličine penisa, pa tako za sebe kažu da im je „Small, but spicy". Čestitke na dobrom humoru, ali ipak: Tko voli, nek' izvoli! 

 

Što mi je prorekao?

Kad smo već kod filma „ Eat, pray, love", naravno da smo išle posjetiti Ketuta, koji je spisateljici Elizabeth Gilbert proricao iz dlana, ali je i mentalno i duševno liječio. No, Ketut Liyer, poznati medicinar, iscjeljitelj, astrolog i prorok iz filma, preminuo je 2013. godine, ali je posao naslijedio njegov sin, drag i simpatičan baš kao i njegov otac. Sastanak za proricanje dogovarate preko njegove snahe i to preko WhatsAPP aplikacije. Nisam mogla ne primijetiti kako je sam posjed nekako zapadnjački i iskomercijaliziran, u skopu kojeg su sobe za najam, restoran, bazen, ali i prostor za molitvu i proricanje. Otvoreni su svaki dan od 9 do 17 sati, tako da slobodno možete doći i nenajavljeno, jedino što će vaše čitanje iz dlana slušati i ostali koji čekaju u redu. Sjećam se da je neka Amerikanka, dok mi je frendica bila na seansi, uporno pričala, da sam je morala ušutkati, što i nije baš vibra koju očekujete na takvom mjestu, ali ženo, daj pokaži malo poštovanja!  Cijena je 300.000 rupija ili 150,00 kn za seansu od 15-20 minuta. Moram priznati da mu sin jako loše priča engleski, ali je toliko smiješan i drag da se stalno smijete. A što mi je prorekao? Ipak ću zadržati za sebe. 

 

Nema većeg užitka negoli kada ti teta opere odjeću

No, vratimo se mi na praktične savjete. Nemojte biti biser kao ja i spakirati cijeli ormar u kovčeg (iako je dozvoljeno 30 kg) jer ćete ionako po cijele dane biti u svega dvije do tri kombinacije, a na svakom koraku su praonice rublja gdje za sitnu lovu možete oprati robu svakih nekoliko dana. Koliko se sjećam, u hotelu smo platile 10.000 rupija ili pet kuna po kilogramu odjeće, tako je vjerojatno još puno jeftinije u specijaliziranim praonicama na cesti. A nema većeg užitka negoli kada ti teta opere odjeću, i još izglača, čak i ručnike. Pa to ne radim ni u Hrvatskoj.


Nijedna asana neće zadugo smiriti

Ako ste na Bali došli ciljano zbog joge, tada ispustite korijenje u Ubudu, i to minimalno tjedan dana. Iako postoji jako puno yoga centara, ja sam se uputila u onaj najrazglašeniji – Yoga Barn i moram priznati da sam ostala pozitivno iznenađena. Kada izignorirate plastične Instagramuše koje se uredno prešetavaju po Ubudu u sportskim tajcama (jer naravno svi moraju znati da rade „pozdrav suncu" ) tada primijetite da u Yoga Barn većinom dolaze Zapadnjaci u potrazi za mirom ili samim sobom. Koliko u tome uspiju? Mislim da je za taj pothvat ipak bolje upisati na neki Retreat budući da Ubud nudi toliko dnevnog sadržaja, da će vam crvi u guzi raditi kao ludi, i vjerujte mi da vas nijedna asana neće zadugo smiriti. 

Yoga Barn je božanstveno spokojan, u samom srcu džungle, a instruktori su jako profesionalni i stalno na raspolaganju. Drop in-class je 60 kuna, a na rasporedu imate sve moguće vrste joge (osim ashtanga yoge), no potrebno je doći barem pola sata ranije kako biste si osigurali mjesto. Da, naravno da je pomodan, ali je beskrajno spokojan, tako da se svakako isplati otići.

 

Dečki s 18 godina turpijaju zube ne bi li bili još poželjniji

Mi smo u Ubudu, nakon tjedan dana, doslovno postale hodajući inventar. Znate ono kad imate svoju maserku, frizerku, apotekarku? Kad pozdravljate trgovce na štandovima, a i oni vas jer su zapamtili da ste iz Croatije zbog našeg Luke Modrića i Marija Mandžukića? Kada imate svoj omiljeni kafić za popiti balinežansku kavu s medom, uz malo kokosovog mlijeka? Ono kad ste toliko svoji na svome da se zapitate jeste li ovdje živjeli u nekom od prošlih života. Možda jesam, a možda i nisam, ali sam poprilično sigurna da ovakav osjećaj imaju mnogi koji odluče zagrabiti komad ubudskog raja.  

Ako ste više hiperaktivan tip, za divljati po otoku je pametno unajmiti skuter, i to za svega 25 do 30 kuna po danu. E sada, na jugoistoku Balija, i to oko Denpasara, Jimbarana, Semynaka, Kute i Canggua pod svaku cijenu izbjegavajte vožnju skuterom jer je previše automobila na cesti, a voze kao luđaci (čitaj: zebra za pješake ne postoji!), i to rally Paris-Dakar. Po sjeveru, oko Ubuda i na samom jugu se možete motorom jer su ceste manje prometne, a kao super alternativa je tu i tamo uzeti vozača na cijeli dan (osam do deset sati), i to za 600.000 do 700.000  rupija ili 300 do 350 kuna, što je uistinu povoljno, pogotovo ako s nekim dijelite trošak. Mi smo preko onog Istrana koristile usluge njegovog frenda i vozača Fandija, simpatičnog i informiranog dečka s izuzetnim smislom za humor, kojeg toplo preporučam. Primijetila sam kako ima jako lijepe zube, a on nam je ispričao o suludom običaju kako dečkima, kada napune 18 godina,  turpijaju zube ne bi li bili još poželjniji. I onda kad mi kažu da ona poslovica „ ljepota boli" vrijedi samo za nas žene.

 

Skuter samo za najbolje vozače

Ako ste na jugu ili u Ubudu svakako odite posjetiti susjedni otok Nusa Penida te uzmite vozača jer su im ceste pune rupa. Pogotovo ako dolazite na jednodnevni izlet, jer ćete jedino tako stići vidjeti sve važnije plaže, od kojih svakako posjetite Broken Beach, Diamond beach, Crystal  bay i onu u obliku dinosaurusa - Kelingking beach. Većina ljudi ovu zadnju, ali svima najdražu - fotka odozgo za sveti Instagram i ode, ali je pravi užitak i paralelno samoubilačka pustolovina se spustiti do same plaže gdje vas čeka kristalno more, mekani pijesak i, najvažnije od svega, malo ljudi. Za spustiti se treba veliki napor i oprez od barem sat vremena, a za vratiti se oko sat i pol te neviđena kondicija. Tako da za spuštanje ipak dajem prednost onima koji su barem donekle u redovnom treningu. I kao što sam rekla, skuter samo za najbolje vozače. 

Inače, što se tiče taksi prijevoza, na jugu Balija turisti često koriste Blue Bird (skuplja inačica) ili  Go Jek ( jeftinija, nešto kao Uber ) koji po vas može doći na skuteru ili u automobilu, a cijene su itekako prihvatljive. Oko Ubuda na njih zaboravite jer su zabranjeni, a nema ih niti na sjeveru otoka. 

 

Teški ovisnici o internetu

Iako smo mi prvi dan demonstrativno izjavile kako ne trebamo, a niti ne želimo mobilni Internet, na Baliju ga jednostavno morate imate, a SIM kartica je oko 60 kuna za 11 GB, što je i više negoli dovoljno. Iako na svakom koraku imate WIFI, ne želite se dovesti u situaciju da vašeg suputnika ili supatnika morate zvati ili slati SMS jer će vas to stajati kao svetog Petra Kajgana. Jeste li znali da su Balinežani teški ovisnici o internetu? Dakle, ne skidaju se s mobitela i gdje god da pogledate, u svakom ćošku stalno netko nešto tipka. 

Za GPS navigaciju je dobro koristiti Google maps, ali je fora aplikacija Maps.me, jer su sve karte offline, jedino što glas žene najavljuje svaku okuku pa te poprilično zbuni i paralelno izludi (otprilike ti  dođe da upališ žmigavac na okuci!).

 

Romantična boja jastoga

Bilo da ste na plaži ili u džungli ili na rižinim poljima nemojte se zaboraviti namazati faktorom broj 50, jer ćete izgorjeti i danima nositi romantičnu boju jastoga. Ako ste žena,uloške i tampone i ostale higijenske potrepštine kupite u Hrvatskoj jer su na otoku dosta skupi. I bolje je potrošiti lovu na koktel, negoli na dushgel, zar ne?

Mi smo putovale u siječnju, kada je niska turistička sezona (low season) zbog učestalih kiša, no ta kiša otprilike izgleda kao malo jači pljusak u trajanju od 12 minuta, nakon čega opet žeže sunce. Tako da uz kremu za sunčanje, svakako spakirajte i kabanicu, a sprej protiv komaraca i kukaca ipak kupite na Baliju jer naša sredstva njihovi komarci ne fermaju ni pet posto. Tako sam tigrastim komarcima, skoro svaku večer, bila prava poslastica na švedskom stolu, sve dok mi je u ljekarni nisu rekli za losion Soffell. A onda sam se, na svu nesreću komaraca, konačno i pošteno naspavala. Ukoliko imate bilo kakvu tegobu, odmah se uputite u ljekarnu jer tamo rade lokalci koji vam ustanove moguću bolest u rok dok kažeš keks, a lijekovi su itekako povoljni. Ovim putem srdačno pozdravljam našu apotekarku, Tetu iz Ubuda, kojoj treba dići spomenik i dati status doktora opće prakse!

 

Iako sve zvuči jeftino...

Iako Bali slovi kao jeftino odredište, ako jedete dva puta dnevno po restoranima, potrošiti ćete dosta novaca. Stoga, svakako uzmite smještaj s uključenim doručkom, a pojedite jedan pošteni obrok vani. Iako se sve čini jako jeftinim, vjerujte mi da se na kraju dana itekako nakupi. Mi smo izigravale velike face, sve dok potrošile sav džeparac, i onda shvatile da imamo još tjedan dana na Baliju. Odmah smo dogovorile ozbiljan budget meeting u našem Kizmetu (u kojem imaju najbolju kavu u gradu!) i shvatile da smo skoro sve potrošile na hranu i piće. Iako se na svakom koraku nudi internacionalna kuhinja, nama je glupo bilo jesti meksičku ili kinesku hranu, pa smo najviše udarale po domaćim specijalitetima tako da nam je riža nakon tri tjedna izlazila na nos.

Ako jedete domaće, što je meni nekako i razumljivo, tada će vas obrok stajati približno 25 do 30 kuna, bez uključenog pića. U ponudi imaju sve i svašta, uz piletinu, svinjetinu, plodove mora i ribu, te neizostavnu rižu ili rezance, tako da svakako kušajte Nasi Goreng (pržena riža), Lawar (mesna salata s kokosom), Bebek Betutu (pečena patka), Satay (marinirano meso na ražnjiću sa spicy umakom), Babi Guling (pečena svinja) i Tahu (tofu). Nisam baš neki sladokusac, al’ sam krajičkom oka primijetila da jako puno vole smrznuti jogurt, a od domaćih slastica je najpoznatiji jajanan pasar (tradicionalni kolač). Ali su im zato smoothiji preukusni! Na Baliju se jednostavno navučete na njihovo voće, tako da ne prođe dan bez soka ili smoothija od kokosa, ananasa, dragon fruita, manga ili miksa svega navedenog. Cijena je oko 15 kuna, a uz to obvezno morate popiti barem jednu kokosovu vodu dnevno, i to po istoj cijeni. Ne zaboravite pitati za žlicu, pa nakon što popijete vodu, dobro zagrabite i počastite se tankim slojevima kokosa, za koji domaćii kažu da dobro dođe za detoksikaciju, pogotovo za mamurluka. 

 

Skoro svakom gradu ima Happy hour

Kad smo već kod pića, postoji nekoliko vinarija po sjeveru otoka, ali je vino dosta skupo i skoro nitko ga od lokalaca ne pije. Vino se kupuje u specijaliziranim Wine stores, smještenim izvan centra grada, što nas nije spriječilo da na skuteru odemo po toliko željenu butelju ili šest. Cijene vina po restoranima i u marketima su u razini naših, pa smo se počastile svega nekoliko puta, a onda se bacile na koktele. Dobro je znati da u skoro svakom gradu ima Happy hour, samo je negdje u trajanju od dva sata dnevno (najčešće od 18,00 do 20,00 sata), a negdje „Until you drop" ili ti ga dok ne padneš!  Tako primjerice Mai Tai u Ubudu stoji 60 kn (za dva koktela) ili na sjeveru svega 20 kn ( a dva koktela), a mi smo naravno bile „kuhane & pečene" na svim otočkim  happy hourima. Ako ste ipak pivopija, onda uživajte u poznatom indonežanskom pivu Bintang (veliko pivo je 20 kn, a manje 15 kn), koji je laganog i pitkog okusa pa bez problema ide u hektolitrima.

 

Ne gledajte majmune u oči

Ako ste ljubitelj životinja, Ubud je mjesto za vas. Imate Bali Zoo, Bird park sa svim mogućim vrstama ptica, obližnji ranč sa slonovima koje možete jahati i istovremeno kupati, te neizostavna Monkey Forest koju smo izbjegavale kao vatrom oparene. Ali ako se okuražite ići znajte ove tri stvari:

1)         Ne gledajte majmune u oči. Ako ih gledate, to im je provokacija. I nije zezancija.

2)         Ne nosite naočale na glavi. Ako ih nosite, popeti će vam se na glavu i pokušati ih ukrasti. Rijetko neuspješno. Onda morate pregovarati da vam u zamjenu za hranu vrate naočale. No, ako se majmunu svide vaše Ray Ban-ke… piši kući – propalo.

3)         Ne nosite nikakvu hranu u naprtnjači. Jer namirišu i najmanji Bronhi, a ne libe se kao Tarzani skočiti na leđa, otvoriti naprtnjaču i pokrasti sve što im srce poželi.

Meni su puno draži psi lutalice kojih ima po cijelom otoku, a koji su dobroćudni i istovremeno izgladnjeli. Oko vrata često nose crvene ogrlice, koje su im stanovnici stavili da ih zaštite od zlih duhova. 

 

I za kraj, više o ljudima i njihovim običajima

Ljudi su topli, srdačni i susretljivi. Kontradiktorno - znaju biti jako velikodušni, ali znaju i izludjeti s neprestanim žicanjem. Ako ste slabijih živaca onda svakako izbjegavajte Tegallalang Rice frields, jer će vas tamo žicati na svakom koraku ili barem pokušati uvaliti donaciju za svaki pređeni pedalj rižine terase. Kad ste već tamo radije posjetite Luwok, mačku od čijeg izmeta se pravi najskuplja kava na svijetu, a u sklopu tog istog kompleksa imate rižina polja i one ljuljačke koje su spsolutni must jer će vas torpedirati do neba i natrag!  Za posjetiti macu ćete dati 25 kuna, a dobiti ćete besplatam pladanj čajeva i kava te  Luwok i balinežansku kavu-čisto za usporedbu. Moram priznati da je kava fantastična, pod uvjetom da ne razmišljate kojom je procedurom stigla do vaših usta. Nemojte kavu tamo kupovati kao suvenir, već odite na Ubud market gdje 50 grama možete dobiti za svega 25 kn. 

 

"Pipti pajp rupies"

No, više od svega Balinežani vole cjenjkanje. Cjenkati se jednostavno morate, pogotovo na Ubud marketu , a obično možete proći duplo jeftinije od prvotno ponuđene cijene. Dobro je doći u rano jutro, jer tada su cijene najpovoljnije. U supermarketima, mini marketima, restoranima , kafićima i trgovinama, u kojima su istaknute fiksne cijene, naravno da se nećete cjenkati, ali zato na tržnici ili na štandovima po cesti- slobodno ožežite! Meni je u početku bilo malo neugodno, a kasnije sam bila prava Kraljica Pijace, koja je bez problema skidala cijenu s „One hunded and pipti pajp rupies„ na „Pipti pajp rupies". Inače, Balenežani ne mogu izgovoriti slovo F, tako da umjesto fifty five, u ama baš svakom gradu čujete –pipti pajp. Vi im se u početku smijete, a onda nakon nekoliko dana pričate jednako, uz nevjericu kako vam je Engleski postao neprepoznatljiv, skoro pa Pigin English. 

I naravno, kako kaže ona stara: „Kad si u Romu, ponašaj se kao Rimljanin". Zato je nama skoro pa najveći užitak bio posjećivati hramove, od kojih bi izdvojila onaj najveći na sjeveroistoku -Besakih, potom Tirta Gangga-ljetnikovac kralja u kojem možete hraniti ribe veličine bijelog kita, koje su usput  jako trome i site jer im turisti bacaju hranu po cijele dane. Izbjegnite posjet razglašenom Lempuyang hramu, poznatom po vratima sa odrazom u jezeru  koji usput nije jezero već su postavili ogledalo), ispred kojeg se svatko želi fotografirati, zbog čega se čeka u redu i do četiri sata, i to već od pet ujutro.

 

Vrag se nalazi u nogama

U samom Ubudu ima jako puno hramova, od kojih je najljepši Saraswati Temple i Ubud Palace, dok na jugu svakako posjetite Uluwatu Temple u kojem svaki dan u 18 sati možete gledati tradicionalni ples Kečak. Energičan, sulud, pomaknut, pomalo neshvatljiv, ali svakako za pogledati. Osobno meni je najljepše iskustvo bilo u Tirta Empul hramu u kojem domaćii, ali i stranci dolaze na čišenje tijela, uma i duše. Morate proći kroz tri bazena te se očistiti kupajući glavu ispod malih fontanica iz kojih pršti sveta voda. Priznajem, jedno od najboljih iskustava u životu. Prije ulaska u svaki hram vam daju sarong (slično ljetnom pareu, super ga je kupiti kao suvenir) da vam prekriju noge, jer vjeruju da se vrag nalazi u nogama. Dobro je znati da je ženama dok imaju menstruaciju strogo zabranjen ulaz, pa svakako poštujte ovaj običaj. Inače, Balinežani su jako religiozni i vjeruju u reinkarnaciju. Prakticiraju hinduizam, a na cesti će te svakih nekoliko metara naletjeti na male košarice s cvijećem, mirisnim štapićima, keksićima (engleska riječ: offerings) koje tri puta dnevno pridaju božanstvima kao žrtvu, a usput se štite i od zlih duhova. Stoga pazite da ih ne nagazite po cesti! Osim što su religiozni, jako su i praznovjerni, toliko da čak u lokalnim novinama piše što se točno radi na koji dan,  primjerice da se u ovu srijedu ide kod automehaničara ili masera, prema čemu oni organiziraju svoj cijeli tjedan.

Kad smo već kod masaža, nemojte ići na tajlansku gdje će vas isprebijati kao vola, već odite na njihovu-tradicionalnu balinežansku, a imate ih od 30 do 90 minuta. Pazite na svoju torbu i stvari i nemojte ih ostavljati u ladici, već na podu ispod masažnog stola, jer se često događa da upravo u tim salonima turistima kradu novac. 

Kad smo kod novca, dobro je prije puta promijeniti kune u dolare, a onda u specijaliziranim mjenjačnicama promijeniti u rupije. Najlakše ćete preračunavati iz rupija u kune tako da skinete zadnje tri nule i podijelite brojku s dva.

 

Prava partijana je u Kuti i Semynaku

I za sam kraj malo i o izlascima. U Ubudu su "ajme majko mila". Ili zbog toga što smo bile u niskoj sezoni ili je tako i ljeti, ali jedino što imate su svirke uživo, i to na jako smiješnom engleskom. I sve zatvara do 23 sata! No, tamo ste ionako duže vrijeme samo zbog joge. Prava partijana je u Kuti i Semynaku gdje ima noćnih klubova za svačiji ukus, iako su visoko na cijeni beach clubovi u kojima je dnevna zafrkancija ipak najbolja, od koji bi izdvojila: Finns (Canggu) i Omnia (Uluwatu). Singe Finns (Uluwatu) je poznat po brutalno dobrim partijima nedjeljom, a obvezno dođite nešto prije 18 sati. Cijene pića su kao u Europi, Dj-evi su odlični, ali je meni nekako bilo glupo na Baliju se provoditi kao što mogu svakog ljeta na našem Zrću. Tako da mi je umjesto partijanja po barovima, puno draža bila zafrkancija po rižinim poljima. 

Za kraj ostavite nešto novaca i za suvenire, koje svakako kupite na Ubud Marketu. 

Letjeti s Quatar Airways je super jer je u Dohi minimalno čekanje, a jetleg traje upravo onoliko dana kolika je razlika u satima, dakle punih sedam dana. A onda dok vas pere jet leg na najjače, paralelno svaku večer sanjate kokosove palme, džunglu i ocean, i budite se uz svečano obećanje da se ćete se jednoga dana vratiti. 

 Jer takav ti je Bali, rekli su mi…"Na njega se do kraja života vraćaš , a svaki put je drugačiji i sve posebniji, zbog čega želja za njim nikada ne čezne, stvarajući u srcu mjesta za neke nove uspomene …"


  isprintaj članak