Filmaktiv poziva riječke srednjoškolce i srednjoškolke na audiciju za dokumentarni film „Koga briga”
Polazišna točka filma su stvarni problemi, ljudi i događaji u svijetu generacije Z, ispričani iz perspektive mladih sudionika. ...
Uloga bakterija u održavanju zdravlja morskih sedimenta
Istraživanja mikrobnih zajednica mogu dati ključne informacije o stupnju zagađenja okoliša te ih je potrebno uključiti u praćenje stanja okoliša u budućnosti! ...
Najbolji poslodavci u Singapuru 2021. godine
Hotelska kuća Marriot je zauzela visoko 11. mjesto, a Accor Hotels su na 18 mjestu, Starbucks Coffe Singapore na 22. mjestu. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Nikada ne zaboravlja spomenuti svoju babu
Objavljeno: 15.01.2021. 09:49  
Goran Vinčić - stand up komičar
Goran Vinčić - stand up komičar
  • Goran Vinčić - stand up komičar
  • Goran Vinčić - stand up komičar

Mlad, zgodan, rano uhvaćen u zamku braka i ponosni otac koji nikako ne zaboravlja spomenuti svoju babu, a ponekad se spotakne i na odgojne metode. Eto, što tradicija učini odličnom stand up komičaru!

Goran Vinčić – Vinča je osoba kakvu se rijetko sreće. Uvijek nasimjan, vjerojatno ga žena naučila da s osmjehom mijenja pelene, kuha, usisava, briše prašinu, opere prozore, uspava dijete, skuha i posluži hranu, i drag. 

Upoznao sam ga pred više godinu dana kada mi ga je, isto tako stand up komičarka, Marina Orsag preporučila za gostovanje u mojoj emisiji Željko Marušić i gosti. Ne, nije bio druga postava. Jednostavno je imala stroge ugovorne obaveze, a u njemu je vidjela odlične sposobnosti i krasnu budćnost. Nije pogriješila.

 

- Jesi li se tako smijao i bio nasmiješen i prije negoli su upoznao današnju ženu?

Uvijek! Većinu vremena sam raspoložen i veseo, a kad nisam, to znači da spavam. A nakon što sam upoznao ženu i dobio sina, ne postoji razlog da sam neraspoložen. Vrijeme koje provedem s njima je dragocjeno i znam da je sada poprilično teško stanje budući da nema puno nastupa zbog epidemioloških mjera, ali ipak sam sretan jer sam stalno s njima.

 

- Vidim da ti je baba (baka) iznimno nadahnuće. Kako ti je tekao život s njom?

Dvije babe su mi obilježile život: pokojna baka Milka s kojom sam živio u djetinjstvu i baka Dušanka kojoj sam najomiljeniji unuk. A život sa njima je, kako bi one rekle: "Tako, starački."

 

- Prati li tvoje nastupe, izvedeš li nešto pred njom? Što kaže na tvoj izbor zanimanja?

Ona prati sve preko "tog nekog interneta" kad stigne, a kad je posjetim, voli sa mnom pričati o nastupima. Podržava to što radim, iako mi često natukne: "Kad ćeš više naći ozbiljan posao". A s obzirom da se stalno šalimo, nemam šta izvesti pred njom jer i ona zbija šale!

 

- Pravi si predstavnik stereotipa Slavonca. Ima te, ovako i onako, uživaš u jelu, zabavi, a i pjevaš i sviraš! Tko je za to zaslužan?

Ako je biti pozitivan i uživati u hrani stereotip - taj sam! Dobar odgoj prije svega, čvrsti geni od roditelja i talent koji imam omogućuju mi da stvaram i radim ono što volim. Otac je mene, moju braću i sestru od malih nogu trenirao karate, a kasnije smo se okušali i u full contact sportovima. Imam crni pojas 2. DAN i preko 20 godina staža u karateu. Jedno vrijeme sam bio trener Karate kluba Tempo, jednog od najdugovječnijih i najboljih karate klubova u regiji.

 

- Nisam mislo samo na stas, već i na činjenicu da si izabrao posao komičara.

Od djetinjstva idem na dramske radionice, izvodim monologe, recitacije i obožavam nasmijavati sve oko sebe. Roditelji, braća i sestra uvijek su me podržavali u mojim ludorijama. U srednjoj školi bio sam član dramskog studija Eho i puno naučio od voditeljice studija Svetlane Patafte, inače sjajne glumice i divne prijateljice. Želio sam se ići na glumačku akademiju, bio na prijemnom, nisam prošao - a danas mi je nekako drago da nisam, jer život je otišao u drugom smjeru. Prvi nagon da stupim na scenu kao stand up komičar bio je Robin Williams. Nakon smrti ovog genijalnog glumca i komičara gledao sam njegove stand up specijale, i pomislio kako bih i ja to volio raditi. Napravio sam prvi nastup u Privrednikovom klubu u Preradovićevoj, nakon toga nastupao u Studiju smijeha, a sad sam stalni član BIS comedy kolektiva. I evo me, šest godina kasnije to mi je stalan posao, pun nesigurnosti i uzbuđenja - ali ipak najljepši posao na svijetu!


- Mnogi smatraju da je život tužan ili otužan. A on pruža toliko mogućnosti i dao nam je izbor da budemo pametni i nasmijani ili glupi i tužni. Izabrao si smijeh. Ali, kako ti je u dubini duše kada vidiš neka politička ili društvena zbivanja kod nas? Uspijevaš i biti sam sebi terapeut smijehom ili te ipak poljuljaju te tuđe nevolje?

Trudim se stalno biti vedar, ali nisam neprobojan. Pokušavam ne uzimati k srcu stvari na koje nemam utjecaj. Svi imamo "loših dana" i ponekad trebamo puniti baterije, ali mislim da je najjednostavnije raditi što bolje u svom okruženju i što bi rekao moj sensei Ilija Smoljenović da "ne rešavamo svetske probleme."

 

- Kažu da je smijeh lijek. Uspijevaš li njime zaliječiti rane nakon ženinog „zvocanja" ili nju iscjeljuješ svojim smijehom i izbjegneš nevolje?

Ma život u braku je super. Odličan. Najbolji! A sad kad više ne sluša, sad mogu reći istinu…(smijeh) Moj posao postao je i dio njenog života pa je često moj producent, kostimograf i nezaobilazno nadahnuće.

 

- Zašto kod nas nema više komičara, više stand up komičara, više kazališta s veselim programima? Jesu li, ipak, ljudi više krivi?

Iako nismo industrija, mislim da komičara ima sasvim dovoljno. U Zagrebu uz naš BIS comedy djeluje nekoliko kolektiva, u Splitu jedan (Splicka scena) i još nekoliko freelancera koji nisu dio nijednog. Ovaj posao zahtijeva dugotrajni rad, tako da neki prestaju, neki novi počinju i mislim da je scena poprilično jaka u Hrvatskoj. Što se tiče kazališta i manjka njihovog humorističnog programa, odgovor je jednostavan: ljudi ako žele komediju idu na stand up, jer su profesionalni komičari kod nas kvalitetni. Postoje čak stand komičari koji prave kazališne komedije i to vrlo uspješno (Ocat i sin, Tin Sedlar i Zuhra) jer ljudi kad dođu na komediju žele se smijati i zabaviti - a nakon toga dolazi razmišljanje o društvu, o nama samima i problemima koje nas muče. Česta zamka u koju upadnu i mladi komičari je da u stand up komediji tj. komediji sa stavom naglašavaju onaj prvi dio - stav, a zaboravljaju da je to ipak komedija i da mora biti duhovito, smiješno ili zabavno, a ovo ostalo dolazi s iskustvom i kvalitetom. Kada se netko trudi bacati inteligentne fore koje se jednostavno ne mogu nazvati komedijom, radije da se ne bavi ovim poslom.

 

- Sada imaš vlastitu kazališnu družinu, ali članovi imaju i slobodu samostalno nastupati. Kako je došlo do osnivanja i možeš li nam reći koji naraštaj je najbrojniji? 

BIS comedy kolektiv osnovali smo Marko Dejanović, Tin Sedlar i ja s idejom samostalne produkcije i nastupanja po Hrvatskoj i regiji. Kasnije su nam se priključili i Hrvoje Krmelić, Admir Šećkanović i Vanja Perić. Super se slažemo, radimo sve više i u kazališnim dvoranama, a od prošle godine naša baza je Centar za kulturu Trešnjevka, prvo kazalište sa stalnim stand up programom. Ekipa iz CKT-a je sjajna i s njima imamo odličnu suradnju.

 

- Mnogi misle da su dobri zabavljači. Prihvaćaš li konkurenciju?

Naravno! Što više ljudi koji se šale, to bolje! Ponekad zna biti čudno da nakon dva sata stand up nastupa priđe neko iz publike i priča vic. Tada imam osjećaj da je to isto kao da doktoru nakon uspješne operacije priđem i pokazujem kako se stavlja flaster. Ali ljudi su većinom raspoloženi i te situacije znaju biti vrlo simpatične.

 

- Kako starije potaknuti da izađu iz kolotečine?

Isto kao što su oni nas tjerali da se igramo i da ne provodimo vrijeme za kompjuterom, tako i mi njih trebamo natjerati na promjenu! Čim prođe pandemija, družite se, šetajte, igrajte šah i dođite na stand up komediju!

 

- Iskreno, onako za kraj, tko ti je najveće nadahnuće? Politika ili baba?

Baba! Iako i ona nekad "političi" sa mnom...

  isprintaj članak