Mjesec na dan rođenja utječe na naše osobine
Ukoliko ste rpđeni u vrijeme punog Mjeseca potpuno ste drugačiji od osoba rođenih u doba polumjeseca. ...
Bosch započinje sezonu grijanja novim rap videozapisom
IFA 2019.: sezona počinje uz pametni i povezani sustav grijanja EasyControl ...
Mirovinu prima već 68 godina!
Više od 500 građana Srbije prima mirovinu duže od pola stoljeća! ...
Anketa


NALAZITE SE U
Hodanje je čovjeku biološki namijenjeno i određeno
Objavljeno: 28.01.2014. 11:11  
Hodanje, hodanje, hodanje...
Hodanje, hodanje, hodanje...

“A vaš mali već hoda?“

“To su mu prvi koraci.“

“Kako je sladak.“

“Kako je hrabar!“

“Naš je mali prohodao.“

Takve i slične razgovore između roditelja i djedova i baka čujemo u razdoblju kada se malac osovljuje na vlastite noge prvo uz pomoć drugih, a kasnije i sam pokušava načiniti prve korake. Tom događaju prijelazu od puzanja na sve četiri, prvim koracima uz pridržavanje za različite uporišne točke, kao što su to stolice, garniture za sjedenje, ormari ili uz pomoć brata, sestre, oca, majke ili drugih članova obitelji do prvih, teturavih, pa ipak samostalnih koraka – odrasli pripisuju izvanredno velik značaj. Da bi dijete prohodalo, potičemo ga na različite načine. U tim ga prigodama fotografiramo, snimamo i prikupljamo građu za buduću arhivu, za dokumentaciju koja svjedoči i o tome kada je prohodao, koliko je bio star, kako je i u kojim prigodama načinio svoje prve korake.

Samom činu kada dijete prohoda pridajemo, dakle, velik značaj. Pitamo li se, međutim, zašto? Vjerojatno ne. I dijete se ne pita zašto, ali ipak svu svoju energiju, snagu, znanje, sve svoje sile usmjerava na to da samostalno prohoda i hoda. Odakle takva volja, odakle sva ta energija i usredotočenje na točno određeni cilj hodati?


Hodanje je čovjeku biološki namijenjeno i određeno

Hodanje je čovjeku biološki namijenjeno i određeno, učenje hodanja i potreba za hodanjem zapisani su u nasljednim osnovama koje podrazumijevaju nužni i osnovni pokretač svim prirođenim svojstvima i sposobnostima. Hodanje predstavlja čovjekovu osnovnu lokomociju, dakle, pomicanje u prostoru. Za hod je potrebna aktivnost mišića u okviru aparata za kretanje. Prema nekim podacima, prilikom hodanja u rad se uključuje 54 mišića, pri čemu su najopterećeniji mišići nogu i područja karlice. Ovisno o načinu hoda, brzini, težini tijela, hodamo li prema gore ili dolje, pomažemo li si pritom raznim pomagalima, broj iskorištenih mišića primjereno se povećava.

Kada dijete prohoda, za njega je to velika pobjeda i značajan korak u procesu osamostaljivanja. I sve dok je čovjek sposoban hodati, toliko je dugo neovisan o drugima.


Značaj čovjeka može se prepoznati i po njegovom hodu

Podjednako tako kako je u ranoj mladosti načinjen velik korak prvim koracima, u starosti ili bolesti događa se veliki preokret, ako više ne možemo hodati. Prestanak sposobnosti hoda u mnogo kojem pogledu predstavlja zaokret u kojem postajemo ovisni o tuđoj pomoći, a time se suočavamo i s mnogim tegobama i poteškoćama. Zbog toga je važno da cijeloga života brinemo za one sposobnosti koje nam omogućavaju samostalno kretanje, drugim riječima, koje nam omogućavaju da hodamo.

Hod je tijesno povezan s držanjem tijela i izgledom, te dojmom koji na druge ostavljamo. Karakter čovjeka može se procijeniti po hodu i držanju tijela. Onaj tko hoda uspravno i živahno, automatski ostavlja dojam samosvjesnog, samopouzdanog i sposobnog čovjeka. I obrnuto, za čovjeka koji vuče noge za sobom i poguren je, teško bismo mogli povjerovati da je samosvjestan, da je zdrav i pun energije za život. Primjerenim tjelesnim držanjem i hodom možemo, dakle, ostaviti izvanredno snažan dojam i to pozitivan ili negativan. Pravilno tjelesno držanje i dinamični hod elementi su, dakle, suvremenog odnosa prema tijelu, te pripadaju općoj kulturi življenja.


Hod je monostrukturna aktivnost

Kao aktivnost kretanja, hod svrstavamo u monostrukturne, ciklične i aerobne aktivnosti. Hod je monostrukturna aktivnost zato što se prilikom hoda javlja samo jedna struktura kretanja; ciklična je aktivnost zato što se prilikom hoda isti pokreti, iste strukture kretanja ponavljaju u određenim ciklusima (jedan ciklus predstavlja jedan dvostruki korak, tj. s lijevom i desnom nogom), a aerobnim aktivnostima hod pripada zato što je kod hodanja, izuzev u iznimnim slučajevima, intenzitet mišićnog rada na takvoj razini da su srčano-krvožilni i sustav disanja sposobni dovoditi u aktivne mišiće dovoljne količine kisika, potreban za njihovu uspješnu aktivnost. Iznimni slučajevi podrazumijevaju vrlo brzi hod, hod strminom prema gore ili po stepenicama. U takvim slučajevima hodom postižemo intenzitet na anaerobnoj razini.


Pomanjkanje kretanja povezano je s pretilošću

Kako stvari stoje s hodanjem u današnje vrijeme? Čovjekove su se potrebe za hodanjem jako smanjile. Poboljšane prometne veze s jedne strane i brži ritam života s druge, doveli su do toga da hodamo manje nego što smo hodali prije 20 godina i mnogo manje negoli prije 80 godina. Nekorištenje hoda kao osnovnog sredstva lokomocije i osnovne aktivnosti kretanja uglavnom je uzrok raznih oboljenja i glavni čimbenik rizika po naše zdravlje koji nazivamo hipokinezija, dakle, pomanjkanje kretanja. Koje brojne negativne posljedice donosi tjelesna neaktivnost i kako zdravo, blagotvorno i korisno utječe odgovarajuća tjelesna aktivnost, kamo svakako pripada i hodanje, već smo nabrojali. Ukratko ćemo samo ponoviti da je pomanjkanje kretanja povezano s prekomjernom tjelesnom težinom, s pretilošću. Kada čovjek dobije nekoliko kilograma viška, kretanje mu je već u manjoj mjeri ugodno. Dokazana je velika povezanost između primjerene aktivnosti kretanja i zdravstvenog stanja. Čovjek, koji se često i mnogo kreće, ima mnogo više energije od čovjeka koji nije aktivan. Budući da ima više energije, polaganije se umara, a zbog toga je i otporniji, boljeg raspoloženja i ugodniji za okolinu. Veća otpornost podrazumijeva i manje bolesti, a time i uspješnije obavljanje različitih obveza.


Bez kulture hodanja ne možemo zamisliti sportsku kulturu čovječanstva

Profesor Drago Ulaga u vezi s hodanjem izrekao je sljedeće riječi: “Ne možemo svi igrati tenis, nema dovoljno bazena za plivanje, a skijanje ovisi o vremenskim prilikama. Ali zato svi, mladi i stari, možemo hodati, priroda nas poziva na šetnje svakoga dana i svakog godišnjeg doba. Svi se možemo odlučiti za živahni hod tri do četiri puta tjedno. Kondicija koju tako stječemo predstavlja dobru podlogu za planinarenje, sportsku orijentaciju, lov i golf, pa i za šetnje za kojih ćemo nakupiti mnoštvo šumskih plodova. Od kondicije u hodanju samo nas jedan korak dijeli od trčanja, sportskih igara, trčanja na skijama i drugih aerobnih sportskih disciplina. I naposljetku, bez kulture hodanja ne možemo zamisliti sportsku kulturu čovječanstva.”

Za hodanje je prikladno i primjereno iskoristiti svaku mogućnost, bilo gdje i bilo kada da se ona pruži. Svjesno se valja odlučiti i za određene prigode uzeti dovoljno vremena da bismo barem polovicu puta propješačili, da se ne vozimo dizalom, da iziđemo iz autobusa jednu ili dvije postaje ranije itd. Ako odlučimo da ćemo hodanjem planski poboljšati svoju aktivnost kretanja, najbolje će, dakako, biti da hodamo svaki dan, pri čemu valja hodati 20, a zatim i 30 i 40 minuta. Intenzitet neka u početku bude manji kako bismo se zagrijali, a zatim korak ubrzamo i produžimo ili krenemo u brdo, što podrazumijeva brže i dublje disanje i znojenje. Ako u takvom ugodnom i primjerenom naporu ustrajamo duže vrijeme, mnogo ćemo učiniti za svoje tijelo, a i razbistrit ćemo misli. Kod takvog hoda, koji predstavlja već neku vrstu treninga, dobro je imati prikladnu, meku i laku obuću i odjeću koji omogućavaju odvajanje vlage od tijela.


  isprintaj članak