Stvari koje nikako ne pripadaju u perilicu rublja
Ako želite uštedjeti novac i ako želite da vaša perilica rublja dobro i dugo radi, onda budite oprezni da sljedeći predmeti ne uđu u nju. ...
Djeca, škola i zaštitne maske za lice
I učenici i studenti u Nizozemskoj ne moraju nositi maske za lice, čak ni učitelji i starija djeca iako su se neki učitelji opirali takvoj "slobodi”. ...
Kako najbolje iskoristiti vrijeme za učenje kod kuće
Slijedite ove jednostavne savjete i stvorite uvjete za učenje kod kuće. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Prema trenutnom stanju možemo samo žaliti za Nikom Bulićem
Objavljeno: 24.08.2020. 11:41  
Hrvatska turistička zajednica kao da je nestala iz života građana
Hrvatska turistička zajednica kao da je nestala iz života građana

Manastir Lepavina je, uz Gomirje, najzapadniji manastir u Europi, a pohode ga vjernici svih vjera!

Odlaskom Nike Bulića smjesta direktora Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice kao da je zamro njen rad. Iako je Niko Bulić ipak predugo bio na tom položaju, danas možemo samo žaliti što je otišao s tog mjesta. Dapače, i ja se kajem što sam pomislio da će nešto krenuti na bolje. Velika isprika Niki Buliću.

Iza njega su slijedili direktori bez znanja o odnosima s javnošću i sklonosti prema druženju s ljudima iz turizma, ljubaznog odnosa prema novinarima i, kao što rekoh, bez poznavanja osnova odnosa s javnošću. Iz hrvatskog kuta gledanja kao da ne postoji Hrvatska turistička zajednica. Sve se svelo na priopćenja u koja, uzgred rečeno, nisu u stanju slati po želji medija i nikako ne shvaćajući da bi uz svako trebala biti priložena barem jedna fotografija kako bi vijest dobila bolju mogućnost da bude objavljena. I mjesto u mediju.

Sve se svelo na zastrašeno očekivanje sezone umjesto da se većinu novaca usmjerilo prema domaćim gostima. Trebalo je što više ljudi potaknuti da krenu na more, ali i kontinentalni dio države koji jače osjeti nedostatak gostiju.

Dovoljno je reći da niti u jednom dosadašnjem izvještaju nismo dobili podatak koliko je gostiju došlo na kontinent, niti postotke niti vijesti o zbivanjima u kontinentalnom turizmu!

 

Zašto domaći gosti? 

Vrlo jednostavno. Prvi je razlog što se novac ne odljeva u inozemstvo, a u ovo vrijeme sve države, posebno one iz kojih turisti u velikom broju odlaze u inozemna odredišta, sve čine kako bi ih zadržale u domovini. Tako su krenule s velikim reklamnim kampanjama, ali i tihim uvjeravanjem kako su kod kuće najsigurniji! Stoga se nije čuditi mnogobrojnim napisima o opasnostima od korona virusa u drugim državama. A mi se s njima prepiremo i zamjeramo im umjesto da shvatimo da je sve - politika.

Drugi razlog je što je domaći turist, potakne li ga se, pokretljiviji i na njega se može računati cijelu godinu. Da, može se računati na domaćeg turistu pod uvjetom da ga se upozna s ljepotama Hrvatske, a to Hrvatska turistička zajednica ne radi. Ponekad objave neki oglas i to je u biti sve od marketinga. I, da, domaći gosti voli trošiti.

 

Bez dobre reklame nema ništa

Pod dobrom reklamom podrazumijevam kratke, jezgrovite i maštovite poruke i priče. Već sam o tome i govorio, kako na radiju tako i na televiziji, i pisao pa ću ukratko ponoviti neke bitne stvari.

1. Hrvatska turistička zajednica bi trebala izravno zakupiti prostor u svim lokalnim tjednicima i početi najmanje dva puta mjesečno obavljivati zanimljive priče o pojedinim krajevima. Ne uobičajeno nemaštovite priče o izlascima i zalascima sunca, žitnim poljima u Slavoniji, krasnim vinogradima u Istri ili plavomu moru u Dalmaciji. To trebaju biti priče temeljene na legendama ili povijesnim činjenicama, dobro, malo ukrašene, kao što sam ih nekada uvrštavao u časopis Turist plus. Postoje osobe kojima se isplati javiti za takve legende i priče, u Klanjcu, Križevcima, Hlebinama, Bilju…

2. Isto tako bi Hrvatska turistička zajednica trebala osmisliti radijsku emisiju na tragu Sunčane s Narodnog radija koju je prenosilo 30 hrvatskih radio stanica. Emisiju bi trebale izravno prenositi lokalne radio stanice budući da se na taj način postiže najveći domet.

Emisija od 50 minuta trebala bi sadržavati priče, goste, izravna javljanja, savjete… Ne treba puno mudrosti oko toga jer je sve viđeno. Samo treba dobro preuzeti. I, naravno, i ovdje je riječ o relativno malom trošku (našlo bi se i sponzora) s nerazmjerno velikim učinkom.

3. Direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice bi se trebao početi družiti s novinarima iz cijele Hrvatske, pozivati ih na kavu, saznati njihovo mišljenje, a i sam što više putovati po cijeloj Hrvatskoj. Opušteno i, po mogućnosti, nenajavljeno. A kako ga uglavnom nigdje nema ionako ga ljudi neće prepoznati pa može saznati stvarno stanje u turizmu.

4. Studijska putovanja novinara s obvezom pisanja ili snimanja (i objave) reportaže najbolji su put do uspjeha. Koliko je ove godine bilo studijskih putovanja hrvatskih novinara u organizaciji Hrvatske turističke zajednice? Pitat ću ih. Nadam se da će mi odgovoriti.

5. Poticaj novinarima je vrlo bitan. Nažalost, Hrvatska turistička zajednica nagrađuje samo strane turističke novinare nagradom Zlatna penkala za najbolje reportaže o Hrvatskoj. Nažalost, uglavnom im je i platila luksuzni boravak u Hrvatskoj. A što je s domaćim novinarima? Zašto oni nemaju pravo na nagradu Zlatna penkala? Domaći novinari uglavnom putuju i rade na trošak uredništva, amnogi od njih čak besplatno objavljuju reportaže nadajući se da će ih barem neki ugostitelj počastiti!

 

Ništa od velikih priča o pretvorbi turistočkih zajednica u DMC-a (što god to značilo), ako ne rade svoj osnovni posao. A to su trošiti novac na reklamu i biti turistički ured na raspolaganju turistima, a to smo svi mi!

  isprintaj članak