Odjeća za pustolovna putovanja
Prirodna vlakna poput svile i vune, koliko god mislili da su otporna, neće izdržati pustolovna putovanja. ...
Pospremanje u svrhu zdravlja
Ovi kišoviti jesenski dani, kada nam se ne izlazi na dosadnu jesenku kišu, najbolji su za čišćenje od stvari koje obično zanemarujemo. ...
Prigodna poštanska marka “350 godina Sveučilišta u Zagrebu”
Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi. ...
Anketa


NALAZITE SE U
Život na visini
Objavljeno: 04.10.2015. 16:57  
Ivan Lisica: Tajne slobodnog penjanja
Ivan Lisica: Tajne slobodnog penjanja

Današnji turisti sve su zahtjevniji – sunce i more više nije ono što ih zadovoljava, traži se aktivan odmor koji pomaže u opuštanju ljudske psihe nakon napornih radnih tjedana i gužvi u gradovima. Ponuda je raznolika: planinarenje, šetnje, veslanje… Neke ni to ne zadovoljava pa se okreću ekstremnim sportovima. 


Hrvatska ima dugu planinarsku tradiciju, označeni planinski putovi mogu se naći na svim hrvatskim gorama. U posljednjih petnaestak godina velik zamah dobilo je slobodno penjanje. Kada se čovjek sam bori sa stijenom bez posebnih pomagala kod nekih izaziva sablazan. Drugima, naprotiv, podiže adrenalin i pruža im posebno zadovoljstvo.

Kod slobodnog penjanja nema nekih pomagala, već samo svoje mišiće. Naravno, penjači su osigurani konopom koji je karabinjerima pričvršćen kroz klinove u stijeni, no to je samo zaštitna oprema koja osigurava od pada. Hoćeš li tko savladati stijenu, ovisi samo o njemu. Oprema za slobodno penjanje oskudna je. Potrebni su posebni konopac, pojas na koji se privezuje, te karabinjeri koje se pričvršćuju na klin u stijeni i kroz koje se konopac provlači, tako da penjač ima osiguranje od pada. Na nogama se nosi obuću posebnog oblika, tzv. penjačice, na pojasu se nalazi i vrećica s magnezijem u prahu za ruke (radi trenja), a oprezniji mogu nositi i kacige.

 

Slobodno ili solo penjanje?

Slobodno penjanje nije samo rekreacija, već i sport. Planinarenje mnogi ne nazivaju sportom samo zato jer nema natjecateljskog duha. Za slobodno penjanje potrebno je barem dvoje ljudi – dok se jedan penje, drugi je na tlu i osigurava ga konopom. No, osim slobodnog penjanja, postoji i solo penjanje, koje ima sličnosti, ali i različitosti. Kod solo penjanja penjač se penje sam samcat na stijenu bez ikakve zaštitne opreme. Svaki krivi potez može biti koban i završiti pogibijom. Ne volimo solo penjače, jer zbog nesreća i pogibija slobodno penjanje dobiva lošu reklamu i ljudi misle da je to opasan sport. U biti, slobodno penjanje je zaista bezopasno po život, dok solo penjanje ponekad završava tragično. Neki solo penjači su neoprezni, drugi neiskusni. Kako god, nije uputno ići na stijenu bez zaštitne opreme i partnera.

 

Gdje i kako se penjati?

Penjačka sezona puno je dulja od „kupališne“, tako da turisti koji vole ekstremne sportove mogu doći već u proljeće i zadržati se do jeseni. Penjači se ne penju bilo gdje, već isključivo na uređenim penjalištima. Penjališta uređuju najiskusniji penjači i tu ima mnogo posla. Potrebno je očistiti grmlje i granje koje viri iz stijene, izbušiti rupe bušilicom i u njih umetnuti klinove. 

To uglavnom rade ljudi iz penjačkih klubova, no ponekad stijene za penjanje uređuju i entuzijastični pojedinci bez suradnje s penjačkim klubom. S obzirom da se već dvadesetak godina intenzivno bavim ovim sportom, mnogo puta sam sudjelovao u uređenju „smjerova“ na stijenama. Sva mjesta za slobodno penjanje mogu se naći u Penjačkom vodiču Hrvatske, kojeg se može nabaviti preko penjačkih klubova ili u Planinarskom savezu Hrvatske. U vodiču su do pojedinosti navedena mjesta, smjerovi na stijenama i označena je težina smjerova. Budući da nije sve za svakog, pa je bolje da iskusni i manje iskusni penjači znaju kamo idu i jesu li sposobni savladati stijenu, tj. smjer kojim žele tu stijenu „ispenjati“. 

U Hrvatskoj ima podosta penjačkih mjesta, a najatraktivnija je, naravno, Paklenica u kojoj posljednjih godina ima mnogo više penjača nego uobičajenih planinara „šetača“ i izletnika. 

Drugo atraktivno područje je Split s okolicom  - Markezina greda kod Klisa, nekoliko penjališta na Mosoru, brojne uređene stijene u okolici Omiša, na Biokovu, Hvaru… Zanimljivih mjesta ima i u Istri, uglavnom oko Učke. U Gorskom kotaru je malo uređenih penjališta, od kojih je najpoznatija stijena na Kleku. Hrvatska nema visokih planina, no ima mnogo penjališta. Kako to? Jednostavno, za nas penjače nije uopće bitno da je stijena visoka, već da je teška, tj. da se trebamo potruditi kako bismo savladali određeni smjer.

 

Slobodno penjanje za svakog?

Naravno da ne. Svaki ekstreman sport nosi svoje opasnosti i zahtijeva dobru psihofizičku pripremu. Za početak, potrebno je završiti penjačku školu koja traje dva mjeseca, a nakon toga se polaže ispit. Penjačke škole organiziraju penjački klubovi, moj penjački klub Marulianus (najstariji u Hrvatskoj, osnovan 1991.) ima odličnu penjačku školu koja je izbacila mnoge dobre penjače. Iako ne idu svi na natjecanja, većina često, recimo rekreativno, odlazi na penjanja diljem Dalmacije. Kod ovog sporta se, kao i kod svakog drugog, javljaju neke klasične ozljede koje se, naglasit ću to odmah, ne dobivaju padom. Riječ je o ozljedama prstiju, upalama tetiva i ramena, laktova… Profesionalni penjači koji se natječu svakako moraju imati i razdoblje odmora koji traje oko mjesec dana. Penjači se uvijek upozorava da budu pažljivi kod odabira stijena. Neke od njih se nalaze na privatnom zemljištu, pa iako su uređene za penjanje, vlasniku se ponekad ne sviđa dok vide neke „spidermane“ koji vise sa stijene na njegovoj zemlji. Također je bitno obratiti pozornost na tjelesni izgled – bitno je da penjač ne bude pretežak, kako bi se njemu samom bilo što lakše uspeti. Naime, česte su situacije kada se mora samo jednom rukom ili čak s nekoliko prstiju držati težinu čitavog dijela u visećem položaju.

 

Natjecanja u slobodnom penjanju

Postoje natjecanja u slobodnom penjanju – državno prvenstvo i kup (discipline bouldering, lead…), europsko prvenstvo, svjetski kup i Masters. Na Masters turniru okuplja se penjačka elita, ondje može doći samo s pozivnicom. Prvak sam Hrvatske u disciplinama bouldering i lead. Sva natjecanja se održavaju na umjetnim stijenama, a discipline se razlikuju po tome što neki smjer mora „ispenjati“ na razne načine – ili što brže, ili u samo jednom pokušaju (lead), ili nekoliko raznih smjerova za koje su na raspolaganju po šest minuta za svladati svaki.  


Hrvatska kao meka za penjače

Hrvatska može pustolovima pružiti odličnu kombinaciju ljetnog kupališnog i aktivnog odmora. Planine dotiču more, a okolica Splita puno je atraktivnih mjesta za penjanje koji su uredili brojni članovi lokalnih penjačkih klubova i entuzijasti. Ljestvica težine poprilično varira, tako da zaista svatko može pronaći neki penjački smjer za sebe, ovisno o vlastitom iskustvu i mogućnostima. Zanimljiva stijena nalazi se na Marjanu, nedaleko centra Splita. Anića kuk u Paklenici sigurno je najatraktivnije mjesto koje svake godine privlači sve više turista. Neki od njih, nažalost, stradavaju zbog nepridržavanja nekih pravila i nenošenja zaštitne opreme. Penjači se uoči savladavanja neke stijene nisu obavezni javiti nikome, no uputno je pridržavati se pravila, imati ispravnu penjačku opremu i ići u grupi. Za slobodno penjanje ionako je potrebno najmanje dvoje ljudi. Dakle, ukoliko planirate provesti slobodno vrijeme u stijeni, boreći se sa samim sobom i testirajući svoje mogućnosti, svakako pazite – i uživajte!

 Link koje možete posjetiti: www.plsavez.hr (Hrvatski planinarski savez)


  isprintaj članak