Tel Aviv - Jaffa

Na Galilejskom jezeru (u Bibliji Genezaretsko jezero) Isus Krist je nahranio 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Neupitno je da se kod riba radilo o vrsti, koju danas hodočasnici i turisti obavezno naručuju. Kovač može se dobiti poslužen s ljubavlju u maloj gostionici, ali i pripravljen uz pomoć računalne tehnike u nezamislivim količinama iz kuhinje velikog izletničkog restorana. Riba koju je nekoć ribar Šimun Petar ulovio u Galilejskom jezeru, sada se naravno doprema iz ribljih uzgajališta. Danas se u jezeru mogu naći samo mali primjerci i ta se rijetkost vrlo skupo plaća. Ali kovač je nedvojbeno “primjeren” za područje, koje se naziva Sveta zemlja. Inače se na pitanje o uobičajenoj izraelskoj kuhinji redovito dobiva odgovor: “Takvo nešto ne postoji!”

Predjelo s lepinjom

To i nije neko čudo u državi s doseljenicima iz više od 80 zemalja. Svatko je, radilo se to o mađarskom gulašu ili punjenoj ribi, donio sa sobom kuharsku vještinu iz svoje domovine i sve je to samo dodatak kuhinji, koju Izraelci nazivaju “orijentalnom”. Pod Orijentom se podrazumijevaju zemlje prednje i srednje Azije. Arapi, Židovi iz Maroka, Jemeniti, Druzi - svi su oni obilježili izraelsku kuhinju, koja je bogata začinima kao što su kim, korijander, đumbir, češnjak ili kardamon. Neovisno, je li netko svoj restoran nazvao jemenitski, arapski, druski, “Old-Jerusalem Style”, “middle-estern” ili orijentalni, za sve vrijedi jedno veliko zajedništvo: predjelo, na stolovima porazmještene zdjelice s raznovrsnim salatama, umacima, patlidžanima, maslinama i neizbježnom kašom od slanutaka ili paštetom od sezama tahina. Uz to se poslužuje lepinja pita ili pittah. Među glavnim jelima na prvom je mjestu meso sa žara i kebab, sitno sjeckano meso s ražnja ili komadići janjetine s roštilja te perad, “orijentalni” specijalitet, pripravljen na način koji nema ništa zajedničkog sa srednjeeuropskim naputcima za jelo.

Jelo je često sretna mješavina nekoliko kultura, ali ipak postoji jedna osobitost, koja je u cijelosti izraelska: većina kuhinja, od malih zalogajnica do restorana za sladokusce, su “kóšer” (čisto, dopušteno) i u njima se jela pripravljaju prema prastarim vjerskim pravilima Židova. To se strogo provjerava od strane rabinovog ureda. Tko izgubi svoju dopusnicu, njegov restorane ne zaobilaze samo dosljedno pravovjerni Židovi.

Za putnika košer kuhinja znači, da će u načelu uzalud tražiti neka jela na jelovniku. Košer nisu na primjer morske životinje bez ljusaka i bez škrga. Zabranjeni su tako između ostalog jastozi, školjke ili jegulje. Meso mora potjecati od peradi ili od preživača dvopapkara. Svinjetina je načelno zabranjena, a ne dolazi u obzir ni meso kunića.

Sve to ipak za turiste nije previše bolno. Ono čega nema na jelovniku, ne može se ni naručiti. Do mučnih situacija dolazi katkad zbog jednog drugog propisa košer kuhinje, strogog odvajanja mesnih i mliječnih proizvoda u svim obrocima. To znači, primjerice, da se poslije mesnog jela ne može zahtijevati kava s mlijekom, da u slasticama i sladoledu nema vrhnja koje očekujete, a umjesto maslaca može se dobiti samo margarin. S druge strane, na samoposlužnom stolu za zajutrak u hotelu nude se brojne vrste sireva, ali ne i naresci salame.

Subota bez plamena

Nekome će za zajutrak subotom ujutro nedostajati pržena jaja, ali zbog toga ne vrijedi očajavati. To je naime zbog sabata (subota, dan odmora). Židovu vjerniku zabranjeno je paliti vatru od zalaska sunca petkom navečer. Dakle subotom se može dobiti samo hladno, još dan prije tvrdo skuhano jaje. Usprkos tome izraelske obitelji jedu subotom ukusno varivo (složenac), koje se od petka polagano preko 20 sati dokuhava na štednjaku s posebnom “sabat stupnjevanom” regulacijom. Jedno malo iznenađenje dočekuje putnika još samo u vrijeme pashe, jednog od najvećih židovskih blagdana koji se slavi u proljeće. U sjećanje na selidbu potomaka Izraela (Jakoba) iz Egipta, Izraelci sada, kao i onda, jedu u to vrijeme samo beskvasni kruh, koji se naziva m_ces (mazzah). To su tanki listovi, samo od brašna i vode i po okusu potpuno neutralni. U to vrijeme zabranjeno je i pijenje alkohola. Čak se uklanjaju i alkoholna pića iz mini barova u hotelima. Tko baš nikako ne može bez čaše vina uz jelo, može potražiti arapski restoran, koji nije košer.

U posljednje vrijeme izraelska vina su postala poznata u svijetu. Od 1983. godine vinarija Golan Heights isporučuje vina, koja su višestruko odlikovana zlatnim medaljama u Bordeauxu. Vinogradari su već odavno otkrili na golanskoj visoravni zadovoljavajuću mikro klimu za uzgoj rizlinga, caberneta, chardonaya i u novije vrijeme mirisnog traminca.