Izraelska kuhinja pretežito je orijentalna, ali i ona mora biti košer | Objavljeno: 10.07.2013. 14:48 |
Tel Aviv - Jaffa
Na Galilejskom jezeru (u Bibliji Genezaretsko jezero) Isus Krist je nahranio 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. Neupitno je da se kod riba radilo o vrsti, koju danas hodočasnici i turisti obavezno naručuju. Kovač može se dobiti poslužen s ljubavlju u maloj gostionici, ali i pripravljen uz pomoć računalne tehnike u nezamislivim količinama iz kuhinje velikog izletničkog restorana. Riba koju je nekoć ribar Šimun Petar ulovio u Galilejskom jezeru, sada se naravno doprema iz ribljih uzgajališta. Danas se u jezeru mogu naći samo mali primjerci i ta se rijetkost vrlo skupo plaća. Ali kovač je nedvojbeno “primjeren” za područje, koje se naziva Sveta zemlja. Inače se na pitanje o uobičajenoj izraelskoj kuhinji redovito dobiva odgovor: “Takvo nešto ne postoji!”
Predjelo
s lepinjom
To
i nije neko čudo u državi s doseljenicima iz više od 80 zemalja. Svatko je,
radilo se to o mađarskom gulašu ili punjenoj ribi, donio sa sobom kuharsku
vještinu iz svoje domovine i sve je to samo dodatak kuhinji, koju Izraelci
nazivaju “orijentalnom”. Pod Orijentom se podrazumijevaju zemlje prednje i
srednje Azije. Arapi, Židovi iz Maroka, Jemeniti, Druzi - svi su oni obilježili
izraelsku kuhinju, koja je bogata začinima kao što su kim, korijander, đumbir,
češnjak ili kardamon. Neovisno, je li netko svoj restoran nazvao jemenitski,
arapski, druski, “Old-Jerusalem Style”, “middle-estern” ili orijentalni, za sve
vrijedi jedno veliko zajedništvo: predjelo, na stolovima porazmještene zdjelice
s raznovrsnim salatama, umacima, patlidžanima, maslinama i neizbježnom kašom od
slanutaka ili paštetom od sezama tahina. Uz to se poslužuje lepinja pita ili
pittah. Među glavnim jelima na prvom je mjestu meso sa žara i kebab, sitno
sjeckano meso s ražnja ili komadići janjetine s roštilja te perad,
“orijentalni” specijalitet, pripravljen na način koji nema ništa zajedničkog sa
srednjeeuropskim naputcima za jelo.
Jelo
je često sretna mješavina nekoliko kultura, ali ipak postoji jedna osobitost, koja
je u cijelosti izraelska: većina kuhinja, od malih zalogajnica do restorana za
sladokusce, su “kóšer” (čisto, dopušteno) i u njima se jela pripravljaju prema
prastarim vjerskim pravilima Židova. To se strogo provjerava od strane
rabinovog ureda. Tko izgubi svoju dopusnicu, njegov restorane ne zaobilaze samo
dosljedno pravovjerni Židovi.
Za
putnika košer kuhinja znači, da će u načelu uzalud tražiti neka jela na
jelovniku. Košer nisu na primjer morske životinje bez ljusaka i bez škrga.
Zabranjeni su tako između ostalog jastozi, školjke ili jegulje. Meso mora
potjecati od peradi ili od preživača dvopapkara. Svinjetina je načelno
zabranjena, a ne dolazi u obzir ni meso kunića.
Sve
to ipak za turiste nije previše bolno. Ono čega nema na jelovniku, ne može se
ni naručiti. Do mučnih situacija dolazi katkad zbog jednog drugog propisa košer
kuhinje, strogog odvajanja mesnih i mliječnih proizvoda u svim obrocima. To
znači, primjerice, da se poslije mesnog jela ne može zahtijevati kava s
mlijekom, da u slasticama i sladoledu nema vrhnja koje očekujete, a umjesto
maslaca može se dobiti samo margarin. S druge strane, na samoposlužnom stolu za
zajutrak u hotelu nude se brojne vrste sireva, ali ne i naresci salame.
Subota
bez plamena
Nekome
će za zajutrak subotom ujutro nedostajati pržena jaja, ali zbog toga ne vrijedi
očajavati. To je naime zbog sabata (subota, dan odmora). Židovu vjerniku
zabranjeno je paliti vatru od zalaska sunca petkom navečer. Dakle subotom se
može dobiti samo hladno, još dan prije tvrdo skuhano jaje. Usprkos tome
izraelske obitelji jedu subotom ukusno varivo (složenac), koje se od petka
polagano preko 20 sati dokuhava na štednjaku s posebnom “sabat stupnjevanom”
regulacijom. Jedno malo
iznenađenje dočekuje putnika još samo u vrijeme pashe, jednog od najvećih
židovskih blagdana koji se slavi u proljeće. U sjećanje na selidbu potomaka
Izraela (Jakoba) iz Egipta, Izraelci sada, kao i onda, jedu u to vrijeme samo
beskvasni kruh, koji se naziva m_ces (mazzah). To su tanki listovi, samo od
brašna i vode i po okusu potpuno neutralni. U to vrijeme zabranjeno je i pijenje
alkohola. Čak se uklanjaju i alkoholna pića iz mini barova u hotelima. Tko baš
nikako ne može bez čaše vina uz jelo, može potražiti arapski restoran, koji
nije košer.
U posljednje vrijeme izraelska vina su postala poznata u svijetu. Od 1983. godine vinarija Golan Heights isporučuje vina, koja su višestruko odlikovana zlatnim medaljama u Bordeauxu. Vinogradari su već odavno otkrili na golanskoj visoravni zadovoljavajuću mikro klimu za uzgoj rizlinga, caberneta, chardonaya i u novije vrijeme mirisnog traminca.
![]() |