Tajanstvena Magnetska brda (Leh, Himachal Pradesh) u Indiji
Ovdje se čini da vozila samostalno putuju uzbrdo bez motora! ...
Drevni kosturi poznati kao "Ljubavnici iz Modene" su mladići
Dva su mladića dakle, mogli biti ratni drugovi ili prijatelji, umrli zajedno tijekom okršaja i tako pokopani unutar istog groba “ ...
Mjesec na dan rođenja utječe na naše osobine
Ukoliko ste rpđeni u vrijeme punog Mjeseca potpuno ste drugačiji od osoba rođenih u doba polumjeseca. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kućni ljubimci
Nije moguće uništiti nametnike u našoj okolini već samo ograničiti njihov broj
Objavljeno: 24.07.2012. 11:47  
Jesu li mačji i pseći nametnici opasni i po zdravlje čovjeka?
Jesu li mačji i pseći nametnici opasni i po zdravlje čovjeka?

Evolucijski gledano, nametnici općenito pripadaju najprilagodljivijim bićima na našem planetu. Već milijune godina žive gotovo nepromijenjeni u tijelu svoga domaćina, ovisni isključivo o njegovoj "gostoljubivosti”.

 

Napisao: Zvonko Olujić, vet. med.

 

Odnos nametnik - domaćin zasniva se na izvjesnom nedobrovoljnom suživotu. Napadnuti organizam razvija tijekom određenog vremena obrambene mehanizme koji najčeće nisu dovoljni da bi se tijelo uz njihovu pomoć oslobodio neželjenih gostiju, a posebice ako je napad suviše jak. Nasuprot uvriježenom uvjerenju nametnik nema namjeru uništiti domaćina jer bi u tom slučaju i sam bio uništen. Istina je, međutim, da domaćin i unatoč tome može umrijeti zbog nametnika, a posebice kada je riječ o mladim životinjama.

Neki nametnici imaju nevjerojatno usavršene puteve razmnožavanja, takozvane razvojne krugove u kojima su im za postizavanje konačnog oblika potrebni i atipični domaćini. Kada je takav domaćin čovjek, ove bolesti nazivamo zoonoze.

Neki nametnici imaju i vrlo složene načine selidbe napadnutim organizmom, te puteve okuženja u različitim razvojnim oblicima unutar tijela domaćina. Ti su putevi najčeće skriveni našim očima jer su jajašca nametnika mikroskopski malena. Praktično nije moguće uništiti nametnike u našoj okolini jer su odavna dio prirodne ravnoteže. Možemo samo ograničiti njihov broj do te granice da za zdravstveno stanje životinje i čovjeka ne predstavljaju preveliku opasnost.

U našim se podnebljima susrećemo se s nekoliko vrsta pasjih i mačjih nametnika koji su opasni i za čovjekovo zdravlje. U grubo, dijelimo ih na gliste (Nematoda) i trakavice (Cestoda). Od prvih spomenutih najpoznatiji je i najrasprostranjeniji nametnik Toxocara canis koji kod ljudi oštećuje oko i mozak. Od trakavica možemo spomenuti Echinococcus granulosus jer njegov razvojni oblik, cista, za čovjeka može biti smrtno opasan.

 

Toxocara canis

Toxocara canis je pasja glista koja parazitira u tankom crijevu psa, te je vrlo česta kod štenaca u prva tri mjeseca života. Kod čovjeka, koji je atipični domaćin, ličinke se samo sele i u njemu uopće ne sazrijevaju.

Pasja je glista razmjerno veliki nematod dužine od 10 do 18 cm. Jajašca su okrugla, tamno smeđe boje, golim okom nezamjetljiva. Zaražena životinja izlučuje ih izmetom, te se u njemu razvija ličinka drugog stupnja. Kada takva jajašca dospiju u probavne organe, ličinka se osamljuje, a daljnji razvoj ovisi o određenim čimbenicima. Kod mladih pasa ličinke se sele i to iz jetre u pluća i jednjakom u tanko crijevo u kojem spolno sazrijevaju. Kod starijih pasa putuju do pluća - istovjetno, dakle, kao i kod mladih pasa, ali većina ličinki ne dospijeva u tanko crijevo, već krvlju dospijeva u različita tkiva i organe, posebice u mišićnu masu i jetra. U mišićima ličinke mogu živjeti nekoliko godina. Za štence je karakteristična i zaraza prije rođenja (prenatalna invazija). Ličinke, naime, "miruju” u kuji do posljednje trećine trudnoće, tada ih potaknu hormoni, prelaze u krv i iz posteljice u plod, odakle putuju krvlju u pluća, iz njih u usnu šupljinu i kroz jednjak u želudac i tanko crijevo u kojem spolno sazrijevaju. Prva se jajašca pokazuju u izmetima štenaca već 21. dan nakon rođenja. Tada jajašca izlučuje i kuja. Kod štenaca koji sisaju do zaraze dolazi i sisanjem kujinog mlijeka. Štenci do tri mjeseca starosti gotovo svi imaju nametnike!

Kod čovjeka, koji je nespecifičan domaćin, visceralna toksokaroza mnogo je rjeđa, a pojavljuje je prvenstveno kod djece u dobi od 18 mjeseci do tri godine. Zaražuju se najčeće zemljom ili u igri sa štencima i trudnim životinjama, kada jajašca glista dospijevaju u dječja usta. U njihovim se probavnim organima oslobađa ličinka drugog stupnja, probija stijenku crijeva i raznosi se krvlju cijelim tijelom. Ličinka može dospjeti u sve organe, te se u njima učahuriti. Ovdje se razvoj zaustavlja tako da kod čovjeka nikada ne nalazimo odrasle parazite. Ličinka u više navrata putuje u pluća, jetra, mozak ili oko, prouzrokuje upale, te je posljedica toga oštećenje rožnice. Kod odraslih se ljudi zaraza pojavljuje vrlo rijetko, te se odvija obično bez simptoma bolesti. Takvu je zarazu moguće dokazati samo posebnim imunološkim testovima.

Napad kod pasa ne prouzrokuje vidljive simptome bolesti, te se uglavnom pokazuju samo lake probavne smetnje. Kod jačih napada ponekad dolazi do upale pluća i plućnog edema jer mnoštvo ličinki putuje kroz pluća. Odrasli paraziti mogu u crijevima prouzročiti upalu i proljeve. Štenci imaju nadut trbuh, a ponekad spokazuju i znakove nervoze zbog toksičnog učinka nametnikovih probavnih izlučevina. Kod mačaka je karakterističan parazit Toxocara cati koja ima sličan razvoj i djelovanje kao i pasja glista.

 

Echinococcus granulosus

Echinococcus granulosus mala je pasja trakavica koja u strobilarnom obliku parazitira u tankom crijevu, dok se u larvalnom obliku nalazi u jetri, plućima i ponekad i u drugim organima biljoždera. Osobito je česta kod ovaca i goveda, a ponekad je nalazimo i kod svinja i čovjeka. Spolno zrela trakavica velika je samo oko dva milimetara, a čine je glavica i tri izdanka. Gravidan je samo zadnji izdanak u kojem se nalazi velik broj zrelih jajašaca. Razvojni je oblik trakavice mjehurnjak koji je ispunjen hidatidnom tekućinom.

Pas, koji je završni domaćin, zaražava se klaoničkim otpacima, a najčeće su to jetra i pluća s razvijenim mjehurnjacima. U njegovom tankom crijevu nakon šest tjedana razvijaju se spolno zrele trakavice. Gravidni izdanci s jajašcima u velikom se broju izlučuju pasjim izmetinama, te tako zaražuju vanjsku okolinu. Međudomaćin (biljojed ili svežder) zaražuje se, dakle, jajašcima u krmilu i vodi. U njegovom se crijevu iz jajaca izlučuje embrij koji krvlju putuje u jetra, pluća i druge organe u kojima postupno raste kao mjehurnjak, te može dostići veličinu dječje glave. Kod čovjeka takvi mjehurnjaci prouzrokuju ozbiljne, pa čak i životno opasne zdravstvene tegobe, a njihovo odstranjivanje zahtijeva složene kirurke zahvate neizvjesnog ishoda.

Crijevna ehinokokoza kod pasa obično ne prouzrokuje primjetljive simptome bolesti, iako razvojni ciklus trakavice i kod pasa to prije valja prekinuti kako se bolest ne bi proširila jer bi to značilo veliku gospodarsku štetu i opasnost za čovjekovo zdravlje.

 

Trakavica Dipylidium caninum

Valja spomenuti i trakavicu Dipylidium caninum. Njezin razvojni krug povezan je s pasjom, mačjom i ljudskom buhom. Istraživanja pokazuju da je više od 30 posto pasa zaraženo buhama i Dipylidium caninumom. Zato je sa stručnog gledšita opravdano da ovu problematiku sustavno rješavamo. Ako su psi zaraženi Dipylidiumom caninumom, istodobno moramo ukloniti i buhe sa životinja i u njihovoj neposrednoj okolini. Kod jačih širenja oko stražnjice pasa javlja se svrbež, stoga stražnjim dijelom tijela kližu (sanjkaju se) tlom.

Ovom se trakavicom mogu zaraziti i djeca u trenutku kada u igri sa životinjom u usta unesu buhu, iako su takvi slučajevi u stvarnostii vrlo rijetki.

Unutarnji nametnici mogu, dakle, postati ozbiljan zdravstveni problem na kojeg uvijek moramo biti spremni. Budući da ih ne možemo posve uništiti, moramo ih držati pod nadzorom, odnosno njihov broj moramo održavati na najmanjoj, za životinju prihvatljivoj razini. To ćemo najlakše postići redovitom i pravodobnom uporabom pouzdanih sredstava protiv parazita, antihelminticima.

 

Pažljivo s izmetom

Valja misliti i na neke druge mjere kojima ćemo spriječiti put širenja bolesti.

Uklanjati valja vanjske nametnike koji mogu biti među-domaćini trakavica na životinji (šamponom Pinavet, primjerice) i u njegovoj neposrednoj okolini (Desektinom EC, npr.).

Psa valja naučiti da svoje fiziološke potrebe obavlja na primjerenom mjestu, a izmet uvijek moramo pokupiti. Djeca neka se to je moguće manje igraju sa štencima i mladim psima.

 

Kako ukloniti unutarnje nametnike?

Štenci su najugroženiji i zarazi najizloženija skupina. Najčeće se već rađaju s nametnicima u sebi, a zaražuju se i kasnije jer imaju vrlo slabo razvijenu otpornost, te uslijed posebnosti razvojnog kruga pasje gliste. Stoga im moramo pomoći to je prije moguće. Pomoć pružamo u dobi između trećeg i četvrtog tjedna starosti. Vrlo je učinkovit proizvod pasta Biovermin koja pouzdano uklanja nametnike u toj dobi. Liječenje moramo ponoviti jednom mjesečno do navršenog šestog mjeseca starosti. Slično valja postupati i s mačićima.

Odraslim je psima dobro davati lijekove protiv glista barem jednom u tri mjeseca (tablete Biovermin, tablete Verpanyl), sredstva protiv trakavica (tablete Dehinel) i u slučaju kada životinja ima buhe. Trudnim kujama parazite valja otkloniti prije poroda, dva tjedna nakon poroda i potom zajedno sa štencima.

Na opisani način najučinkovitije ćemo zaštititi svoje životinje od unutarnjih namtnika, te time izbjeći neugodne posljedice bolesti, a posebice čovjeku opasne zoonoze.

 

  isprintaj članak