Snažan i ugodan miris što ga dunje oko sebe šire razlog je što je ovo voće iznimno omiljeno u svakom domu. Nezamisliva je tradicija naπih starih bez dunje na ormaru, prozoru ili u staroj škrinji.

Napisala: Nikolina Šutalo

Osim toga, dunja predstavlja i pravi izazov u kuharstvu u pripremi različitih voćnih napitaka ili neizbježnog kompota.

Dunjina povijest potječe iz jugoistočne Azije. Kao stablo raste u Iranu, Turkestanu (srednjoj Aziji) i u jugoistočnoj Arabiji, odakle je tijekom godina prenijeta na druge prostore. Vrlo dobro uspijeva i u našim krajevima gdje je postala i simbol ljubavi i plodnosti pa je bila neizbježna u svadbenim običajima. Tako je zabilježeno kako su mladenci za sreću u ljubavi pri svadbenom obredu morali pojesti dunju.

I u grčkoj mitologiji dunja je odigrala iznimnu ulogu budući da su smatrali da je sveti plod Afrodite, a pretpostavlja se kako su Parisove zlatne jabuke upravo bile - dunje.

Dunja je slična stablu jabuke i zapravo je njezin blizak srodnik. Raste, često i divlje, u obliku grma, a stablo joj ima glatku koru smeđe boje. Listovi su s donje strane sive boje, a njihovi rubovi su cijeli, dok cvjetovi variraju od crveno-bijelih do bijelih. Plod je, kao što smo spomenuli, sličan plodu jabuke, dok je kora ploda prekrivena dlakama koje se lako skida.

Cvate od svibnja do lipnja, a vrijeme sazrijevanja joj je u listopadu i prosincu. No, ako je pažljivo uskladištite, ona će dozrijeti i u kući.

Ljekovitost dunje

Sirovi plodovi imaju izvanredan miris, a okus joj je trpak i veže usta. Zbog lošeg okusa plodove dunje je najbolje preraditi, dok se u pučkoj medicini koristi upravo svježe plodove.

Svi su njezini dijelovi ljekoviti: sjemenka, kora, list i plod koriste se u pučkoj medicini kao lijek za niz bolesti. Ovisno o klimatskim uvjetima, plodove se bere u listopadu, kora u svibnju, a sjeme se vadi iz plodova, oguli se vunasta pokožica plodova, osuši ih se i spremi.

Od dunje možemo pripremiti razne slastice, poput želea, marmelada i pekmeza, razne sirupe i sokove. Kompot od dunje je dijetalno jelo, snažnog ugodnog mirisa i okusa, koje potiče rad želuca, naročito kod dispepsije želuca (neugodne boli u gornjem dijelu trbušne šupljine). 

Pučki lijek

U današnjoj medicini dunja nema veću primjenu, ali je ona stari pučki lijek za niz oboljenja. Tako se u dijetoterapiji preporuča pečena dunja s medom ili šećerom za liječenje bljedoće lica, sirove i pečene dunje pokazale su se dobre u liječenju svih kožnih oboljenja, a naročito reume i gihta (ulozi, podagra). Za liječenje turbekuloznih čireva u crijevu, primjerice, preporučavalo se dijetalno jelo od naribane dunje (kaša) koje je stezalo i smirivalo bolest. Niz je pučkih recepata koji preporučuju dunju za velik broj bolesti.

Dunja ima relativno puno bakra, sadrži vitamin C, djeluje antibakterijski, sadrži oko 30 g ugljičnog dioksida na 100 grama, a u 100 grama ima 38 lcal, 0,4 g bjelančevina, 7,3 g šećera, 0,5 g masti i 6 g vlakna.