Vidra uživa u ljubavnoj predigri

Razlog uništavanja vidri je bilo meso koje se mnogo tražilo u zemljama kršćanske vjere za vrijeme posta. ...
Programirani kvarovi uređaja odnose potrošačima novac
Predloženo glasanje da potrošači imaju pravo na popravak, što znači da im dijelovi moraju biti dostupni po razumnim cijenama tijekom očekivanog vijeka trajanja. ...
Tijekom karantene djeca zaboravljaju kako koristiti nož i vilicu
Tijekom karantene tijekom pandemije covida-19, većina djece u Engleskoj zaostala je u učenju, a neka su imala znatno pogoršane društvene vještine. ...
Anketa


NALAZITE SE U > Kućni ljubimci
Što je ono što odlikuje prosječnog natjecateljskog psa od vrhunskog?
Objavljeno: 25.11.2013. 13:51  
Kako odgojiti psa za agility?
Kako odgojiti psa za agility?

Kada neupućeni gledatelj ponajprije zapazi veliku vodljivost i brzinu kakvom se psi na trasi za agility odazivaju na vodičeve naredbe, istog trena u sebi pomisli: “Kako su poslušni!”

 

To je zaista istina, ali poslušnost je u osnovnom treningu sportskog psa na posljednjem, a ne na prvom mjestu. Možda ćemo ovu činjenicu ponajbolje protumačiti ako ustvrdimo da su poslušnost i vodljivost tek popratne pojave školovanja pasa. Drugi je pogrešni zaključak neupućenog gledatelja da je bit školovanja u agilityju naučiti pse kako da svladavaju prepreke. Bez pravilne tehnike svladavanja prepreka nitko ne može računati na visoke mjesta na rang-ljestvici u natjecanju agilityja, iako psi nauče svladavati prepreke iznenađujuće brzo i s lakoćom, stoga preranim treningom ne dobivamo zapravo ništa.

Čemu, dakle, vodiči podučavaju svoje pse već tijekom procesa treninga, odnosno prije početka školovanja i što je ono što odlikuje prosječnog natjecateljskog psa od vrhunskog?

Socijalizacija je osnova za radosni suživot čovjeka i psa bez ikakvih poteškoća tijekom najmanje deset godina zajedničkog života psa i vodiča. Socijalizacija je za agility važnija od klasičnog programa školovanja pasa (poslušnost, obrana) i čak i mnogo važnija nego kod ostalih pasa koji žive kao kućni ljubimci u našim domovima. Mladog sportskog psa stoga moramo sustavno privikavati na različitu živu i neživu okolinu. živa okolina, koja zaslužuje posebnu pozornost, predstavlja dodire s ljudima i psima. Pod neživom okolinom podrazumijevamo sve druge okolnosti koje bi kasnije mogle ometati koncetraciju psa: buka, različite podloge na trasama za agility, zastave koje lepršaju, transparenti, osvjetljenja, itd. Psi, koje ćemo voditi na treninge i natjecanja, neprestano će dolaziti u kontakt s mnoštvom njima nepoznatih pasa svih pasmina i veličina koji će često slobodno trčati unaokolo. Pse, trenirane za agility neće smjeti ometati buka mnoštva, glasno navijanje, pljeskanje, glazba, veterinarski pregledi, rad na različitim podlogama trasa, pod različitim osvjeltjenjima, reflektorima, itd. Na treninzima i natjecanjima psi u agilityju ne nose ogrlice, niti su na povodcima, te stoga nije nimalo čudno što mladi psi tijekom poduke ili u igri krenu “nakratko pozdraviti prijatelje”. život sa psom, koji od vodiča zahtijeva neprestanu budnu pozornost kako ne bi došlo do neželjenih nezgoda, može postati vrlo naporan, a agility izgubiti svoj glavni čar: opuštanje za vodiča i psa. Nepravilno ponašanje u kontaktu s drugim psima - bilo da je potaknuto strahom ili agresivnošću - bit će stoga prva pogreška u odgoju psa koja će predstavljati veliku smetnju, kako za vodiča tako i za psa, stoga treba nekoliko riječi ponajprije reći o “međupasjim” kontaktima.

Psi su socijalna bića, stoga za njih nije nimalo neobično da se prema predstavnicima svoje vrste moraju naučiti vladati strpljivo i prijateljski. Pritom ne smijemo zaboraviti da prijateljski odnosi vrijede samo za članove vlastitog legla, dok su drugi psi potencijalna opasnost koja psećoj obitelji prijeti oduzimanjem plijena i “mrsenjem konaca” u vlastitom lovištu. Mladom psu stoga uvijek moramo omogućiti kontakt s različitim neagresivnim psima kako bi postupno izgubio osjećaj za pripadnost svome leglu, te zaboravio razlikovati članove vlastitog od tuđih legla. Vladanje predvoditelja legla, što bismo trebali biti mi sami, od odlučujućeg je značenja jer mladi psi oponašaju prvenstveno vladanje predvodnika. Ako imamo starijeg psa koji se pravilno vlada u kontaktu s drugim psima, i on će biti dobar uzor mladome psu; ako vladanjem vlastitih ili tuđih pasa, s kojima se družimo na šetnjama, nismo zadovoljni, s mladim psom krenimo u šetnje sami. Posjeti organiziranim igrama za mlade pse u tom su pogledu vrlo poželjni, ali ni u kojem slučaju nisu i dovoljni jer se na takvim “igralištima” naš pas susreće uvijek s istim prijateljima koji su obično i približno iste starosti. Za mlade je pse stoga najbolje da se druže s odraslim psima koji ih često ignoriraju. Tako neće imati mogućnosti da razviju nagon za vladanjem nad ostalim psima, a mi ćemo imati priliku preusmjeriti pozornost na sebe same, te tako postati i pravi partner psu u igri. Najkasnije nakon ispadanja mliječnih zubi (približno u petom mjesecu života) prvenstveno je za službene pse važno da ih uvijek nagradimo kada ne dođu u sukob s ostalim psima. Zatim prestajemo s igrom s drugim psima, a pozornost psa preusmjeravamo na vodiča. Tako dolazimo do ključnog naučenog ponašanja koje je osnova svakog školovanja psa: pozornosti prema vodiču. Ako pozornost prema vodiču vežemo za izabranu ključnu lozinku, recimo: “Krećemo na rad!” i psa pritom naučimo da će do lozinke prekida treninga, recimo: “Trči, kraj!” ostati usredotočen samo na vodiča, 80 posto školovanja već je za nama. 


  isprintaj članak